- 1 -              Revr 858/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 858/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice G. M. (OIB: ... ) iz V. G., koju zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika H. d.o.o. (OIB: ... ) Z., kojeg zastupa punomoćnik T. P., dipl.iur., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i isplate plaća, odlučujući o reviziji tuženika, protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-424/16-3 od 25. travnja 2017. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-828/15-30 od 5. veljače 2016., u sjednici održanoj 4. studenoga 2020.

 

p r e s u d i o  j e:

 

I. Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

 

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška za sastava odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom utvrđena je nezakonitom odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici pod brojem 448/11 od 19. rujna 2011. i broj 448-1/12 od 13. listopada 2012., radi osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa i utvrđeno je da tužiteljici nikada nije prestao radni odnos, naloženo je tuženiku vraćanje tužiteljice radno mjesto na kojem je radila prije nezakonitog prestanka radnog odnosa, u roku od osam dana. U točki II. naloženo je tuženiku platiti naknadu za izgubljene plaće u ukupnom iznosu od 65.306,62 kn bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kako je pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude te plaćanje troškova parničnog postupka u iznosu od 10.312,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama koja teku od 5. veljače 2016. do isplate, sve u roku od osam dana.

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-828/15-30 od 5. veljače 2016. u točki I. i u dijelu točke II. izreke kojim je tužiteljici dosuđena naknada plaće zajedno sa zateznim kamatama izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak. U točki II. preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu točke II. izreke kojim je tužiteljici dosuđena zatezna kamata na iznosa poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak i odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak kao neosnovan. U točki III. odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan.

 

Protiv drugostupanjske presuda reviziju iz članka 382. stavka 1. točke 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, dalje: ZPP-a) podnio je tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju te preinačiti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu odnosno podredno ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti nižestupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U odgovoru na reviziju tužiteljica osporava revizijske navode tuženika i predlaže njegovu reviziju odbiti kao neosnovanu. Traži trošak sa sastav odgovora na reviziju.

 

Revizija je neosnovana.

 

Prema odredbi članka 392. a. stavka 1. ZPP-a, u povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je utvrđenje je li odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 3. svibnja 2013. bila dopuštena i utvrđenje da radni odnos tužiteljice nije prestao, vraćanje tužiteljice na rad te isplata izgubljene plaće u bruto iznosu od 65.306,62 kn.

 

Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a budući pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, suprotno tvrdnji tuženika izreka odluke je potpuno razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, a odluka sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama koji međusobno nisu u proturječju, a niti postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi u sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da je tuženik dana 3. svibnja 2013. tužiteljici izvanredno otkazao ugovor o radu

- da je odlukom o otkazu tužiteljici stavljeno na teret počinjenje teških povreda iz radnog odnosa zbog toga što je falsificirala međunarodnu prijevoznu kartu

- da je tuženik dostavio na suodlučivanje prijedlog odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 19. rujna 2011., a sindikalni povjerenik se negativno očitovao 28. veljače 2012.

- da je tuženik podnio tužbu radi nadomještanja suglasnosti radničkog vijeća, odnosno sindikalnog povjerenika na odluku o izvanrednom otkazu ugovora broj 448/11 od 19. rujna 2011. te je donijeta presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-942/12 od 16. studenoga 2012., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-240/13 od 19. veljače 2013. kojom se nadomješta suglasnost sindikalnog povjerenika na odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu

 

- da ugovori o radu (od 19. rujna 2011. i 13. listopada 2012.) koji su otkazani tužiteljici nisu identični, jer prema ugovoru o radu od 13. listopada 2012. prestao je vrijediti raniji ugovor o radu

Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su odlučili da je tuženik odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici dao bez prethodne suglasnosti radničkog vijeća, što predstavlja pretpostavku za valjanost izvanrednog otkaza ugovora o radu od 13. listopada 2012. koji je na snazi, što čini takvu odluku poslodavca nezakonitom. Iz tih razloga prihvatili su tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje nezakonitosti odnosno  nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu od 3. svibnja 2013. iako je nesporno da je tužiteljica počinila težu povredu obveze iz radnog odnosa što je i sama priznala u svojoj izjavi od 16. veljače 2012.

 

Suprotno revizijskim navodima tuženika nižestupanjski sudovi pravilno su primijenili materijalno pravo, pa se nije ostvario revizijski razlog iz članka 356. ZPP-a koji postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.

 

Člankom 108. stavkom 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09, dalje: ZR-a) propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdan razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredan otkaz) ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

Člankom 150. stavkom 1. točkom 3. ZR-a propisano je da poslodavac može samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća donijeti odluku o otkazu ugovora o radu radniku kod kojeg postoji profesionalna nesposobnost za rad ili neposredna opasnost od nastanka invalidnosti, otkazu radnika osobi s invaliditetom.

 

Tuženik je kao poslodavac propustio zatražiti suglasnost radničkog vijeća u odnosu na otkazivanje ugovora o radu od 13. listopada 2012. a takva odluka u skladu sa ranije citiranom odredbom članka 150. stavka 1. točke 3. ZR-a nije dopuštena.

 

Tvrdnje revidenta da su ugovori o radu broj 448/11 od 19. rujna 2011. i broj 448-1/12 od 13. listopada 2012. sadržajno isti u glavnini, te da je izmijenjena samo cijena sata rada pa to tumači na način da se ugovor od 13. listopada 2012. ima smatrati samo dodatkom ugovora o radu su neosnovani, kao i tvrdnje da ugovor o radu od 13. listopada 2012. nije bio „konzumiran“. Nižestupanjski sudovi su utvrdili da je u ugovoru o radu od 13. listopada 2012. navedeno da njime prestaje važiti ugovor o radu od 19. rujna 2011. Dakle, suglasnost radničkog vijeća odnosno sindikalnog povjerenika koja je nadomještena presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-942/12 od 16. studenoga 2012., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-240/13 od 19. veljače 2013., odnosi se samo na ugovor o 19. rujna 2011. koji je prestao važiti. Stoga su nižestupanjski sudovi pravilno ocijenili da za otkaz ugovora o radu od 13. listopada 2012. tuženik kao poslodavac nije tražio suglasnost radničkog vijeća, što je pretpostavka za valjanost izvanrednog otkaza ugovora o radu.

 

Revident u prilogu revizije dostavlja rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje kojim je tužiteljici priznato pravo na prijevremenu starosnu mirovinu. Navedeno ne predstavlja novu činjenicu u smislu odredbe članka 387. ZPP-a kojom je propisano da stranke u reviziji iz članka 382. stavka 1. ZPP-a mogu iznijeti nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se revizija može podnijeti, o čemu se u konkretnom slučaju ne radi. Tužiteljica je potraživala naknadu za izgubljenu plaću u ukupnom bruto iznosu od 65.306,62 kn, što joj je pobijanim odlukama i dosuđeno, a zahtjev za isplatu izgubljene plaće odnosi se na razdoblje od podnošenja tužbe u ovom predmetu pa do 16. ožujka 2014. (dana specifikacije tužbenog zahtjeva), dakle nikako se ne odnosi na razdoblje u kojem tužiteljica ostvaruje pravo na isplatu mirovine po rješenju HZMO-a, a kako to u reviziji navodi pogrešno tvrdi revident.

 

Slijedom navedenog, valjalo je odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu, temeljem odredbe članka 393. ZPP-a, te odlučiti kao u izreci.

 

Temeljem članka 155. stavka 1. ZPP-a odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova za sastav odgovora na reviziju, jer navedeni trošak nije bio potreban za vođenje postupka (stavak II. izreke presude).

 

Zagreb, 4. studenoga 2020.