1               Poslovni broj: Gž R-89/2020-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž R-89/2020-2

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Denis Pancirov-Parcen, kao predsjednika vijeća, te Andree Boras Ivanišević, kao suca izvjestitelja i Verice Franić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. Ž. iz P., zastupan po punomoćnici L. Š., odvjetnici u P., protiv tuženika G. I. n. d.o.o., P., zastupan po A. H., odvjetnici u R., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, pod poslovnim brojem Pr-49/2018-35 od 28. listopada 2019., u sjednici vijeća održanoj dana 4. studenog 2020.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

I. Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda u dijelu točke V. izreke kojim je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 12.500,00 kuna.

 

II. Djelomično se prihvaća žalba tuženika te pobijana presuda u dijelu točke I., II. i III. izreke preinačava i sudi:

„I. Utvrđuje se postojanje potraživanja tužitelja prema tuženiku na ime neisplaćenog dijela plaće za razdoblje od 4. svibnja 2015. do 24. srpnja 2016. te od 31. kolovoza 2016. do 5. lipnja 2018. u ukupnom bruto iznosu od 210.532,42 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se tužitelju priznaje sukladno njegovu zahtjevu na iznos od ukupno 210.292,42 kn po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječen kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

II. Utvrđuje se postojanje potraživanja tuženika prema tužitelju s osnove povrata isplaćene otpremnine u iznosu od 21.403,07 kuna.

 

III. Vrši se prebijanje potraživanja tuženika iz točke II. sa potraživanjem tužitelja iz točke I.

 

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju za razdoblje od 4. svibnja 2015. do 24. srpnja 2016. te od 31. kolovoza 2016. do 5. lipnja 2018. isplati neisplaćeni dio plaća u ukupnom bruto iznosu od 189.129,35 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se tužitelju priznaje sukladno njegovu zahtjevu na iznos od ukupno 188.889,35 kuna po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom na iznose kako slijedi:

- na iznos od 5.630,95 kn od 27.06.2015. god. do isplate,

- na iznos od 5.912,50 kn od 27.07.2015. god. do isplate,

- na iznos od 5.912,50 kn od 27.08.2015. god. do isplate,

- na iznos od 5.912,50 kn od 27.09.2015. god. do isplate,

- na iznos od 5.912,50 kn od 27.10.2015. god. do isplate,

- na iznos od 5.912,50 kn od 27.11.2015. god. do isplate

- na iznos od 5.912,50 kn od 27.12.2015. god. do isplate

- na iznos od 5.912,50 kn od 27.01.2016. god. do isplate

- na iznos od 5.940,00 kn od 27.02.2016. god. do isplate

- na iznos od 5.940,00 kn od 27.03.2016. god. do isplate

- na iznos od 5.940,00 kn od 27.04.2016. god. do isplate

- na iznos od 5.940,00 kn od 27.05.2016. god. do isplate

- na iznos od 5.940,00 kn od 27.06.2016. god. do isplate

- na iznos od 5.940,00 kn od 27.07.2016. god. do isplate

- na iznos od 1.414,29 kn od 27.08.2016. god. do isplate

- na iznos od 258,26 kn od 27.09.2016. god. do isplate

- na iznos od 5.940,00 kn od 27.10.2016. god. do isplate

- na iznos od 5.940,00 kn od 27.11.2016. god. do isplate

- na iznos od 5.940,00 kn od 27.12.2016. god. do isplate

- na iznos od 5.940,00 kn od 27.01.2017. god. do isplate

- na iznos od 5.947,50 kn od 27.02.2017. god. do isplate

- na iznos od 5.947,50 kn od 27.03.2017. god. do isplate

- na iznos od 5.947,50 kn od 27.04.2017. god. do isplate

- na iznos od 5.947,50 kn od 27.05.2017. god. do isplate

- na iznos od 5.947,50 kn od 27.06.2017. god. do isplate

- na iznos od 5.947,50 kn od 27.07.2017. god. do isplate

- na iznos od 5.947,50 kn od 27.08.2017. god. do isplate

- na iznos od 5.947,50 kn od 27.09.2017. god. do isplate

- na iznos od 5.947,50 kn od 27.10.2017. god. do isplate

- na iznos od 5.947,50 kn od 27.11.2017. god. do isplate

- na iznos od 5.947,50 kn od 27.12.2017. god. do isplate

- na iznos od 5.947,50 kn od 27.01.2018. god. do isplate

- na iznos od 5.995,00 kn od 27.02.2018. god. do isplate

- na iznos od 3.433,35 kn od 27.03.2018. god. do isplate, sve u roku od 8 dana, dok se za više dosuđenu zateznu kamatu: na iznos od 2561,65 kn od 27.3.2018., na iznos od 5.995,00 kn od 27.04.2018., na iznos od 5.995,00 kn od 27.05.2018. god. na iznos od 5.995,00 kn od 27.06.2018. i na iznos od 856,42 kn od 27.07.2018. do isplate tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan."

 

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom je suđeno:

 

„I. Utvrđuje se da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, a isti glasi:

 

"Nalaže se tuženiku da tužitelju za razdoblje od 4. svibnja 2015. do 24. srpnja 2016. te od 31. kolovoza 2016. do 5. lipnja 2018. isplati neisplaćeni dio plaća u ukupnom bruto iznosu od 210.532,42 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se tužitelju priznaje sukladno njegovu zahtjevu na iznos od ukupno 210.292,42 kn po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječen kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom na iznose kako slijedi:

- na iznos od 5.630,95 kn od 27.06.2015. god. do isplate,

- na iznos od 5.912,50 kn od 27.07.2015. god. do isplate,

- na iznos od 5.912,50 kn od 27.08.2015. god. do isplate,

- na iznos od 5.912,50 kn od 27.09.2015. god. do isplate,

- na iznos od 5.912,50 kn od 27.10.2015. god. do isplate,

- na iznos od 5.912,50 kn od 27.11.2015. god. do isplate

- na iznos od 5.912,50 kn od 27.12.2015. god. do isplate

- na iznos od 5.912,50 kn od 27.01.2016. god. do isplate

- na iznos od 5.940,00 kn od 27.02.2016. god. do isplate

- na iznos od 5.940,00 kn od 27.03.2016. god. do isplate

- na iznos od 5.940,00 kn od 27.04.2016. god. do isplate

- na iznos od 5.940,00 kn od 27.05.2016. god. do isplate

- na iznos od 5.940,00 kn od 27.06.2016. god. do isplate

- na iznos od 5.940,00 kn od 27.07.2016. god. do isplate

- na iznos od 1.414,29 kn od 27.08.2016. god. do isplate

- na iznos od 258,26 kn od 27.09.2016. god. do isplate

- na iznos od 5.940,00 kn od 27.10.2016. god. do isplate

- na iznos od 5.940,00 kn od 27.11.2016. god. do isplate

- na iznos od 5.940,00 kn od 27.12.2016. god. do isplate

- na iznos od 5.940,00 kn od 27.01.2017. god. do isplate

- na iznos od 5.947,50 kn od 27.02.2017. god. do isplate

- na iznos od 5.947,50 kn od 27.03.2017. god. do isplate

- na iznos od 5.947,50 kn od 27.04.2017. god. do isplate

- na iznos od 5.947,50 kn od 27.05.2017. god. do isplate

- na iznos od 5.947,50 kn od 27.06.2017. god. do isplate

- na iznos od 5.947,50 kn od 27.07.2017. god. do isplate

- na iznos od 5.947,50 kn od 27.08.2017. god. do isplate

- na iznos od 5.947,50 kn od 27.09.2017. god. do isplate

- na iznos od 5.947,50 kn od 27.10.2017. god. do isplate

- na iznos od 5.947,50 kn od 27.11.2017. god. do isplate

- na iznos od 5.947,50 kn od 27.12.2017. god. do isplate

- na iznos od 5.947,50 kn od 27.01.2018. god. do isplate

- na iznos od 5.995,00 kn od 27.02.2018. god. do isplate

- na iznos od 5.995,00 kn od 27.03.2018. god. do isplate

- na iznos od 5.995,00 kn od 27.04.2018. god. do isplate
- na iznos od 5.995,00 kn od 27.05.2018. god. do isplate
- na iznos od 5.995,00 kn od 27.06.2018. god. do isplate
- na iznos od 856,42 kn od 27.07.2018. god. do isplate
sve u roku od 8 dana."

 

II. Utvrđuje se da je osnovan tuženikov prigovor prijeboja za iznos otpremnine od 21.403,07 kuna.

 

III. Vrši se prebijanje potraživanja tuženika iz točke II. sa potraživanjem tužitelja iz
točke I. te proizlazi da je nakon prijeboja tuženik dužan isplatiti tužitelju kako slijedi:

"Nalaže se tuženiku da tužitelju za razdoblje od 4. svibnja 2015. do 24. srpnja 2016. te od 31. kolovoza 2016. do 5. lipnja 2018. isplati neisplaćeni dio plaća u ukupnom bruto iznosu od 189.129,35 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se tužitelju priznaje sukladno njegovu zahtjevu na iznos od ukupno 188.889,35 kuna po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječen kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom na iznose kako slijedi:

- na iznos od 5.630,95 kn od 27.06.2015. god. do isplate,

- na iznos od 5.912,50 kn od 27.07.2015. god. do isplate,

- na iznos od 5.912,50 kn od 27.08.2015. god. do isplate,

- na iznos od 5.912,50 kn od 27.09.2015. god. do isplate,

- na iznos od 5.912,50 kn od 27.10.2015. god. do isplate,

- na iznos od 5.912,50 kn od 27.11.2015. god. do isplate

- na iznos od 5.912,50 kn od 27.12.2015. god. do isplate

- na iznos od 5.912,50 kn od 27.01.2016. god. do isplate

- na iznos od 5.940,00 kn od 27.02.2016. god. do isplate

- na iznos od 5.940,00 kn od 27.03.2016. god. do isplate

- na iznos od 5.940,00 kn od 27.04.2016. god. do isplate

- na iznos od 5.940,00 kn od 27.05.2016. god. do isplate

- na iznos od 5.940,00 kn od 27.06.2016. god. do isplate

- na iznos od 5.940,00 kn od 27.07.2016. god. do isplate

- na iznos od 1.414,29 kn od 27.08.2016. god. do isplate

- na iznos od 258,26 kn od 27.09.2016. god. do isplate

- na iznos od 5.940,00 kn od 27.10.2016. god. do isplate

- na iznos od 5.940,00 kn od 27.11.2016. god. do isplate

- na iznos od 5.940,00 kn od 27.12.2016. god. do isplate

- na iznos od 5.940,00 kn od 27.01.2017. god. do isplate

- na iznos od 5.947,50 kn od 27.02.2017. god. do isplate

- na iznos od 5.947,50 kn od 27.03.2017. god. do isplate

- na iznos od 5.947,50 kn od 27.04.2017. god. do isplate

- na iznos od 5.947,50 kn od 27.05.2017. god. do isplate

- na iznos od 5.947,50 kn od 27.06.2017. god. do isplate

- na iznos od 5.947,50 kn od 27.07.2017. god. do isplate

- na iznos od 5.947,50 kn od 27.08.2017. god. do isplate

- na iznos od 5.947,50 kn od 27.09.2017. god. do isplate

- na iznos od 5.947,50 kn od 27.10.2017. god. do isplate
- na iznos od 5.947,50 kn od 27.11.2017. god. do isplate
- na iznos od 5.947,50 kn od 27.12.2017. god. do isplate
- na iznos od 5.947,50 kn od 27.01.2018. god. do isplate
- na iznos od 5.995,00 kn od 27.02.2018. god. do isplate
- na iznos od 3.433,35 kn od 27.03.2018. god. do isplate

te isplatiti tužitelju samo zateznu kamatu

- na iznos od 2561,65 kn od 27.3.2018. do isplate,
- na iznos od 5.995,00 kn od 27.04.2018. god. do isplate
- na iznos od 5.995,00 kn od 27.05.2018. god. do isplate
- na iznos od 5.995,00 kn od 27.06.2018. god. do isplate
- na iznos od 856,42 kn od 27.07.2018. god. do isplate

sve u roku od 8 dana."

 

IV. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 25.781,25 kuna u roku od 8 dana.

 

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška iznosu od 12.500,00 kuna.“

 

Protiv navedene presude žali se tuženik, pobijajući istu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba je djelomično osnovana.

 

Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja s osnove naknade plaće zbog neosnovanog otkaza za razdoblje od 4. svibnja 2015. do 24. srpnja 2016. te od 31. kolovoza 2016. do 5. lipnja 2018.

 

U ovoj fazi postupka nije bilo sporno da je presudom Općinskog suda u Puli-Pola pod poslovnim brojem P-1004/14 od 30. siječnja 2015., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gžr-11/15 od. 23. studenoga 2015., utvrđeno da je otkaz ugovora o radu tužitelja nedopušten te je poništena odluka tuženika od 06. lipnja 2014. i naloženo tuženiku da tužitelja vrati na rad na radno mjesto grafičkog tehničara i prizna mu sva prava iz radnog odnosa od 06. lipnja 2014.

 

Isto tako u postupku nije bilo sporno da je tuženik vratio tužitelja na rad 25. srpnja 2016., da bi nakon vraćanja tužitelja na rad tuženik ponovno 10. kolovoza 2016. donio odluku o otkazu ugovora o radu tužitelja protiv koje je tužitelj pokrenuo spor u kojem je presudom ovog suda poslovni broj Pr-143/16 od 20. ožujka 2017. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-947/17 od 30. siječnja 2018. utvrđeno da je otkaz ugovora o radu tužitelja nedopušten te je poništena odluka tuženika od 10. kolovoza 2016. i naloženo tuženiku da tužitelja vrati na rad i prizna mu sva prava iz radnog odnosa od 31. kolovoza 2016. nadalje i tužitelj vraćen na rad 6. lipnja 2018. I na koncu između stranaka nije bilo sporno da je tuženik isplatio tužitelju otpremninu u iznosu od 21.403,07 kuna temeljem predmetne odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju.

 

Sporno je, međutim, u postupku valjalo raspraviti visinu pripadajuće naknade s osnove plaće zbog neosnovanog otkaza te pravilnost primjene materijalnog prava prilikom ocjene istaknutog prigovora prijeboja od strane tuženika.

 

Naime, tužitelj svoj zahtjev u ovom postupku temelji na tvrdnji da je pravomoćnim presudama suda prvog stupnja utvrđena nedopuštenost otkaza ugovora o radu, kojeg je tužitelj imao sklopljenog sa tuženikom te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao s tim da je tuženiku naloženo da tužitelja vrati na rad, u kom kontekstu je valjalo promatrati zahtjev tužitelja s aspekta primjene odredbe članka 95. stavka 5. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, dalje u tekstu: ZR) prema kojoj radnik ima pravo potraživati naknadu plaće u visini prosječne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca.

 

Iz stanja spisa je razvidno kako tužitelj u razdoblju trajanja sporova radio samo u razdoblju od lipnja 2014. do travnja 2015. za koje razdoblje je povučen tužbeni zahtjev, odnosno djelomično tužba tužitelja, dok preostalo razdoblje tužitelj nije radio niti ostvarivao prihode po toj osnovi, a primao je dio razdoblja naknadu po osnovi nezaposlenosti time da je u razdoblju od 31. listopada 2014. do 19. travnja 2015. koristio bolovanje.

 

Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je smatrao kako zbog nezakonitih odluka prestankom radnog odnosa i pravomoćnih presuda kojima je tuženiku naloženo da vrati tužitelja na rad, tužitelju pripada pravo na isplatu izgubljene plaće u visini tri prosječne plaće koje je tužitelj ostvarivao prije otkaza ugovora o radu, a ne naknade koju je isti ostvarivao za vrijeme bolovanja.

 

Neosnovano žalitelj u žalbenim navodima osporava pravilnost i zakonitost pobijane presude prvog stupnja ukazujući da je u konkretnom slučaju sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada tužitelju pripadajuću naknadu plaće nije obračunao prema naknadi koju je isti ostvarivao u visini naknade za posljednja tri mjeseca za vrijeme bolovanja, a imajući u vidu smisao odredbe članka 95. ZR-a.

 

Naime, pravo tužitelja u smislu navedene odredbe članka 95. stavka 5. ZR-a jest pravo na isplatu pripadajuće neisplaćene plaće u visini obračuna prosjeka primljene plaće u prethodna tri mjeseca, a ne primljene naknade plaće koju radnik ostvaruje zbog bolovanja jer krivnjom poslodavca zbog nezakonitog otkaza poslodavca tužitelj nije mogao raditi te ostvariti plaću koju bi ostvario redovitim radom.

 

U konkretnom slučaju temeljem potvrde liječnika dr. A. R. od 30. srpnja 2018. (list 44) proizlazi kako je tužitelj koristio bolovanje od 31. listopada 2014. do 19. travnja 2015. iz čega je razvidno kako je bolovanje tužitelju otvoreno nakon donesene prve odluke o otkazu ugovora o radu od 6. lipnja 2014. te zaključeno s danom 19. travnja 2015., dakle, punu godinu prije donošenja nove odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju od 10. kolovoza 2016. pa su utoliko iz tog razloga bez osnove navodi tuženika. Naime, nakon što je tužitelju zaključeno bolovanje isti bi u situaciji da nije bilo nedopuštene odluke poslodavca o otkazu ugovora o radu, mogao ostvarivati plaću temeljem sklopljenog ugovora o radu, a ne naknadu plaće koju je ostvarivao za vrijeme bolovanja.

 

Utoliko su neosnovane tvrdnje tuženika da bi tužitelju u konkretnim okolnostima tužitelju plaću trebalo obračunati prema prosjeku zadnje tri naknade plaće, primljene za vrijeme bolovanja tužitelja, a ne kako je to u postupku utvrđenom osnovom dostavljenih podataka temeljem valjano sklopljenog ugovora o radu, prema posljednje tri plaće koju je tužitelj primio prije odluka o otkazu ugovora o radu.

 

S druge strane utvrđujući da je prema evidenciji Zavoda za zapošljavanje tužitelj bio nezaposlen u razdoblju od 11. svibnja 2015. do 24. srpnja 2016. i u razdoblju od 21. rujna 2016. do 27. listopada 2017., za koje razdoblje je primio naknadu u ukupnom iznosu od 43.210,58 kuna, sud prvog stupnja je tužitelju dosudio bruto plaću za sporno razdoblje, a koja ukupno iznosi 210.532,42 kuna bez umanjenja po osnovi naknade za nezaposlenost.

 

Naime, prema odredbi članka 75 stavka 5. Zakona o tržištu rada („Narodne novine“, broj 118/15) propisano je da ako je na osnovi pravomoćne sudske odluke ili odluke poslodavca radnik vraćen na rad i počeo raditi te su mu uspostavljena prava po osnovi rada za razdoblje u kojem je bio nezaposlen, radnik je dužan vratiti Zavodu iznose isplaćene novčane naknade.

 

Sukladno navedenoj odredbi pravilno sud prvog stupnja ocjenjuje kako se od iznosa plaća koje je tuženik bio dužan isplatiti tužitelju ne može odbijati naknada po osnovi nezaposlenosti jer će po pravomoćnosti presude u ovom predmetu isplaćena naknada po toj osnovi postati isplata za koju je osnova otpala te će tužitelj biti u obvezi vratiti naknadu Zavodu za zapošljavanje.

 

Pravilno je sud prvog stupnja smatrao osnovanim i potraživanje tuženika s osnove isplaćene otpremnine u bruto iznosu od 21.403,07 kuna, jer je nakon utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu i vraćanja tužitelja na rad otpao osnov stjecanja tužitelja s osnova otpremnine. Naime, sukladno odredbi članka 1111. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje u tekstu: ZOO) obveza vraćanja odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Kako je osnovica za isplatu otpremnine otpala te je tužitelj s osnova otpremnine primio bruto iznos od 21.430,07 kuna, a što proizlazi iz obračuna otpremnine to je upravo taj iznos tužitelj dužan i vratiti tuženiku kao stečeno bez osnove, odnosno, temeljem osnove koja je naknadno otpala.

 

Kako, međutim, tuženi u postupku nije postavio protutužbeni zahtjev za isplatu s osnove povrata isplaćene otpremnine već je predmetnu tražbinu stavio u prijeboj u odnosu na potraživanje tužitelja to istom ne pripada pravo zahtijevati isplatu zatezne kamate na predmetnu tražbinu koju je stavio u prijeboj, a pozivom na odredbu članka 1115. ZOO-a, kojom je propisano da u slučaju vračanja stečenog bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate. No, isto tako ni tužitelju ne pripada pravo zahtijevati zateznu kamatu za navedenu tražbinu tuženika pa je utoliko pogrešno sud prvog stupnja priznao tužitelju zateznu kamatu za zateznu kamatu za razdoblje od 27. ožujka 2018. do 27. srpnja 2018.

 

Nadalje, s pravom žalitelj u žalbenim navodima opisno ukazuje na počinjenu bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 338. stavka 3. ZPP-a. Naime, kod činjenice da je tuženik u tijeku postupka istakao prigovor prijeboja tražbine koju je imao u odnosu na potraživanje tužitelja, suprotno pravnom stavu prvostupanjskog suda, u takvoj situaciji sud je bio dužan odlučiti o osnovanosti istaknutih prigovora u smislu odredbe članka 338. stavka 3. ZPP-a.

 

Tako u smislu odredaba ZPP-a o kompenzaciji, izreka presude treba sadržavati i odluku o postojanju ili nepostojanju potraživanja istaknutog radi prebijanja-članak 338. stavak 3. ZPP-a te da odluka o postojanju ili nepostojanju tog potraživanja postaje pravomoćna - članak 333. stavak 3. ZPP-a i članak 363. stavak 5. ZPP-a (navedene odredbe odnose se samo na sudsku kompenzaciju, a ne i na građansko pravnu). Stoga sud u izreci presude treba donijeti odluku ukoliko je tuženik istakao upravo procesno pravni prigovor radi prebijanja, jer on ne tvrdi da su tražbine prestale kompenzacijom, već predlaže da prijeboj izvrši sud svojom odlukom.

 

U kontekstu citiranih odredaba izreka presuda bit će različita ovisno od rezultata dokaznog postupka pa u slučaju kada utvrdi osnovanost tražbine tužitelja i tuženika izreka se sastoji od tri dijela: prvog, koji utvrđuje da postoji tražbina tužitelja prema tuženiku, drugog, koji utvrđuje da postoji tražbina tuženika prema tužitelju i trećeg, da se ove dvije tražbine prebijaju.

 

U toliko pravilnom primjenom materijalnog prava, obzirom da je tražbina tužitelja veća od tražbine tuženika, izreka presude pored onog što je naprijed navedeno, mora sadržavati i obvezu tuženika da plati tužitelju dio tražbine koji nije kompenziran. Ovdje je za ukazati i to da u slučaju da bi tuženikova tražbina bila veća od tužiteljeve, o tome sud ne donosi kondemnatoru odluku kojom bi naložio tužitelju da je plati jer takav zahtjev i ne postoji.

Stoga je sud bio dužan u konkretnom slučaju, kada je utvrdio obvezu tužitelja, sukladno citiranim odredbama, utvrđujući da se radi o kompenzabilnom potraživanju tuženika prema tužitelju u izreci presude utvrditi postojanje tužiteljeva potraživanja te postojanje tuženikova potraživanja i u tom slučaju izreći da se ova dva potraživanja prebijaju uz obvezu tuženika na isplatu dijela tražbine koji nije kompenzirana.

 

Slijedom naprijed izloženog, djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika, pobijanu presudu je valjalo preinačiti na temelju odredbe članka 373. točke 2. ZPP-a i odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude, pri čemu u preostalom dijelu žalbeni navodi tuženika nisu osnovani, a kako ovaj sud ne nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, to je u tom dijelu žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a potvrditi pobijanu presudu.

 

Potvrđena je i odluka o troškovima postupka budući da je ista zasnovana na valjanoj primjeni odredaba članka 154. stavka 3. ZPP-a u svezi s odredbom članka 155. ZPP-a.

 

Tuženiku, međutim, nije priznat zatraženi trošak sastava žalbe budući isti nije uspio u
odnosu na glavnu tražbinu, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke.

 

U Splitu, 4. studenog 2020.