- 1 - Revd 1033/2020-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. P. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica D. V., odvjetnica u Z., protiv tuženika R. H., kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž - 1017/2018-2 od 20. studenog 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 65 Pn - 220/05 od 9. ožujka 2018., u sjednici održanoj 4. studenog 2020.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž - 1017/2018-2 od 20. studenog 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 65 Pn - 220/05 od 9. ožujka 2018.
Postupajući sukladno odredbi 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
Naime, nižestupanjski sud odbio je zahtjev tužitelja za naknadu štete cijeneći: - da tuženik nije pasivno legitimirana osoba u smislu odgovornosti za štetu prema odredbi čl. 306. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08), - da u postupanju tuženika nije bilo nezakonitog ili nepravilnog rada u smislu odredbe čl. 67. st. 1 Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 3/94, 100/96, 115/97, 131/97, 129/00, 67/01, 5/02, 101/03, 17/04, 141/04 i 150/05), te - da tužitelj tijekom postupka nije dokazao da bi mu određenom privremenom mjerom nastala bilo kakva šteta. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja više pravnih pitanja koja se odnose na: - odgovornost države za štetu, - primjenu načela razmjernosti, te - u odnosu na uzročnoposljedičnu vezu između određene privremene mjere nastale štete u vidu izmakle koristi. Međutim, prema utvrđenju nižestupanjskog suda, tužitelj tijekom postupka nije dokazao nastup štete čije popravljanje zahtjeva kao jedne od pretpostavki koje kumulativno trebaju biti ispunjene da bi nastao obveznopravni odnos po osnovu izvanugovorne odgovornosti za štetu u smislu odredbi čl. 154. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01) kojeg je u ovoj pravnoj stvari primijeniti temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 125/11). U tom smislu i odgovor na postavljena pitanja u prijedlogu ne bi mogao dovesti do drukčije odluke u ovom sporu, pa se za pravna pitanja kako ih je u prijedlogu postavio tužitelj ne može uzeti da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a.
Isto tako, daljnji navodi u prijedlogu koji se odnose na ispitivanje činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja, odnosno na ocjenu dokaza provedenih u postupku kod utvrđivanja relevantnih činjenica od strane nižestupanjskog suda, ne mogu se cijeniti kao pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
Kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u svezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a riješeno kao u izreci.
