- 1 -              Revd 1627/2020-2

Broj: Revd 1627/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. Ž. iz L. L., OIB: …, koju zastupa punomoćnik B. G., odvjetnik u R., protiv tuženika E. o. d.d., Podružnica Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici D. S. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. & P. u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlozima tužiteljice i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću, broj Gž-246/2020-2 od 16. travnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Gospiću broj Pn-32/2019-7 od 17. veljače 2020., u sjednici održanoj 4. studenog 2020.,

r i j e š i o   j e:

I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

II. Dopušta se revizija tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću, broj Gž-246/2020-2 od 16. travnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Gospiću broj Pn-32/2019-7 od 17. veljače 2020., zbog pravnog pitanja:

"Jesu li su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo ne primijenivši odredbu čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, broj 151/05), koji zakon je lex specialis u odnosu na odredbe ZOO, kada su tužiteljicu odbili sa dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na tijek zatezne kamate na imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva?"

Obrazloženje

Tužiteljica i tuženik su podnijeli prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću, broj Gž-246/2020-2 od 16. travnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Gospiću broj Pn-32/2019-7 od 17. veljače 2020.

Odgovori na prijedloge za dopuštenje revizije nisu podneseni.

U odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije, koji je podnio tuženik, valja reći da je vijeće, postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) ocijenilo da pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

Naime, prvim i drugim postavljenim pitanjem se zapravo problematizira pravilnost provedenog postupka i utvrđenog činjeničnog stanja te zaključci nižestupanjskih sudova izneseni u postupku. U odnosu na treće pitanje postavljeno u prijedlogu tuženik nije naveo odgovarajuće razloge zbog kojih smatra da je navedeno pravno pitanje važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe članka 385.a st. 1. ZPP, a to je bio dužan učiniti sukladno čl. 387. st. 3. ZPP. Naime, odluke na koje se predlagatelj poziva nisu donesene u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji. U ovom slučaju je tužiteljici naknada za tuđu pomoć i njegu dosuđena zbog nemogućnosti obavljanja poslova vezanih uz svakodnevnu higijenu i kućanstvo, a ne s osnove tuđe radne snage, na što se pitanjem pokušava ukazati. Ni četvrto postavljeno pitanje tuženika nije važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer nije utemeljeno na utvrđenom činjeničnom stanju. Naime, nižestupanjski sudovi su utvrdili postojanje uzročno posljedične veze između štetnog događaja i štete koju trpi tužiteljica u vidu nemogućnosti obavljanja kućanskih poslova koje je ranije obavljala.

Budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije tuženika, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP i čl. 392. st. 1. ZPP riješio kao u točki I. izreke ovog rješenja.

U odnosu na prijedlog tužiteljice, revizijski sud je ocijenio da je pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije, a navedeno u točki II. izreke ovog rješenja, važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u smislu odredbi čl. 385.a i čl. 387. ZPP, jer je riječ o pitanju glede kojeg pobijana odluka odstupa od pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesenog u odlukama toga suda, primjerice u odlukama broj Rev-1696/17-2 od 5. rujna 2017. i Rev-52/13-2 od 5. rujna 2017.

Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari su ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije tužiteljice, slijedom čega je na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. toč. 1. ZPP u svezi čl. 387. st. 6. ZPP riješeno kao u točki II. izreke.

Zagreb, 4. studenog 2020.

                            Predsjednik vijeća:

              Željko Šarić, v. r.