- 1 -              Rev 2701/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2701/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. A. (OIB: ... ) iz P., kojeg zastupa punomoćnica S. D. K., odvjetnica u V., protiv tuženika D. d.d. (OIB: ... ) V., kojeg zastupa punomoćnica N. B., odvjetnica u V., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i vraćanju na rad, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž R-15/2017-3 od 1. kolovoza 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pr-132/2015-13 od 17. veljače 2017., u sjednici održanoj 4. studenoga 2020.

 

p r e s u d i o  j e:

 

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da otkaz ugovor o radu koji je tuženica dala tužitelju 27. veljače 2012. nije dopušten te da radni odnos tužitelju nije prestao. U točki II. naloženo je tuženiku da tužitelja odmah vrati na posao. Tuženiku je naloženo naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn, dok je zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 7.000,00 kn odbijen.

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju iz članka 382. stavka 1. točke 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, dalje: ZPP-a) podnio je tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju  i preinačiti pobijanu odluku. Traži trošak za sastav revizije i sudske pristojbe na reviziju.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je neosnovana.

 

Na temelju članka 392. a stavka 1. ZPP-a revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu tužitelju (jesu li postojali opravdani razlozi za otkaz) i vraćanje tužitelja na rad.

 

Tužitelj se poziva na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Protivno navodima revizije, pobijana presuda je jasna i nije proturječna, a takvi su i razlozi o odlučnim činjenicama, slijedom čega se drugostupanjska presuda može ispitati pa ovaj revizijski razlog nije ostvaren.

 

Nema niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 436. ZPP-a. Člankom 436. ZPP-a propisano je da će sud u presudi kojom nalaže izvršenje kakve činidbe odrediti rok od osam dana za njezino izvršenje. Nižestupanjski sudovi su naložili vraćanje tužitelja na posao odmah, ali navedeno nije utjecalo na pravilnost donesene odluke. Navedeni rok je paricijski rok kojim se tuženiku daje rok za dobrovoljno ispunjenje činidbe o kojoj je odlučeno presudom.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

 

- stranke su sklopile ugovor o radu 22. siječnja 2010., po kojem će tužitelj obavljati poslove voditelja proizvodnje

- odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 27. veljače 2012. donesena je zbog gospodarskih razloga, smanjenja potrebe za obavljanje poslova tužiteljeva radnog mjesta, jer je došlo do smanjenja obima proizvodnje izazvano globalnom gospodarskom krizom te zbog drugih organizacijskih i tehničkih razloga

-tužitelj je tuženiku dostavio zahtjev za zaštitu prava 5. ožujka 2012.

- iz plana radne snage za 2011. tuženik je predvidio liniju finalnih proizvoda 2 šefa linije, da je plan za proizvodnju za studeni 2011. bio 537.276,88 eura, za prosinac 2011. 596.153,71 eura, za siječanj 2012. 658.078,00 eura, za veljaču 2012. 676.406,00 eura

- iz financijskog izvješća za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2011. tuženik je u navedenom razdoblju poslovao sa gubitkom od 16.384,183,00 kuna

- tuženik je zasnovao radni odnos s radnikom B. V. za radno mjesto voditelj proizvodnje temeljem ugovora o radu od 31. svibnja 2012.

- iz rješenja FINE broj UP-I/110/07/12-01/188 od 21. prosinca 2012. otvoren je postupak predstečajne nagodbe nad dužnikom D. d.d.

- rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj St Pn-2/13-12 od 15. svibnja 2013. odobreno je sklapanje predstečajne nagodbe između dužnika - tuženika i vjerovnika predstečajne nagodbe navedenih u rješenju

- da je u sistematizaciji radnih mjesta u finalnoj proizvodnji predviđen jedan voditelj proizvodnje s visokom stručnom spremom

 

Kraj tako navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud nalazi da tuženik nije dokazao da je Radničkom vijeću dostavio podatke važne za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju, a koji podaci bi bili od utjecaja na sagledavanje položaja tužitelja te primjenom pravila o teretu dokazivanja smatra da tuženik kao poslodavac nije postupio po odredbi članka 149. ZR-a. Drugostupanjski sud je u obrazloženju presude naveo da su u odluci o otkazu ugovora o radu tužitelju izostali kriteriji i razlozi zbog kojih je upravo tužitelj dobio otkaz ugovora o radu. Na temelju ranije navedenih razloga odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu utvrđena je nedopuštenom te je naloženo tuženiku vraćanje na rad tužitelja.

 

Tuženik ističe i revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, i to odredbe članka 107. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09, dalje: ZR-a).

 

Člankom 107. stavkom 1. točkom 1. ZR-a propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdan razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Člankom 107. stavkom 1. točkom 3. ZR-a propisano je da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika, dok je stavkom 7. istog članka propisano da poslodavac koji je poslovno uvjetovanim otkazom otkazao radniku ne smije šest mjeseci na istim poslovima zaposliti drugog radnika.

 

U ovom postupku bilo je sporno je li tuženik prilikom otkazivanja ugovora o radu tužitelju poštivao kriterije (kako zakonske tako i druge kriterije poput primjerice kvalitete rada ili discipline rada) koji su bili potrebni za usporedbu tužitelja sa drugim radnicima. Drugostupanjski sud pravilno smatra da općenita formulacija tuženika o ranije spomenutim kriterijima da su uzete u obzir sve činjenice kao i zakonske obveze i mogućnosti tuženika ne sadrži razloge o kojim kriterijima se radi i jesu li ti kriteriji na adekvatan način bili valorizirani u odnosu na tužitelja, kako bi se mogla valjano ispitati odluka o otkazu ugovora o radu. S obzirom na navedeno, ovaj sud nalazi pravilnom odluku drugostupanjskog suda, jer je tuženik postupio protivno odredbi članka 107. stavaka 1. i 3. ZR-a.

 

Slijedom navedenog, valjalo je odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu, temeljem odredbe članka 393. ZPP-a te odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 4. studenoga 2020.