- 1 -              Rev 2160/2018-2

Broj: Rev 2160/2018-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Ljiljane Hrastinski-Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice R. S. (OIB: ... ) iz P., II. tužiteljice mlt. V. S. (OIB: ... ) iz P., , zastupane po majci i z.z. R. S., III. tužitelja J. S. (OIB: ... ) iz Z., i IV. tužiteljice V. S. (OIB: ... ) iz Z., koje zastupa punomoćnica A. K., odvjetnica u P., protiv tuženika I. d.o.o. (OIB: ... ) iz P., kojeg zastupa punomoćnik M. I., odvjetnik u P., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-787/16-3 od 24. listopada 2016., kojom je potvrđena i preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-2189/08-92 od 30. studenog 2015., u sjednici održanoj 4. studenog 2020.,

p r e s u d i o   j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev na isplatu ukupnog iznosa od 924.400,00 kuna s pripadajućim zakonskim kamatama i to svakog od tužitelja na isplatu određenih novčanih iznosa pobliže navedenih u izreci (točka I. izreke). Odlučeno je o troškovima postupka (točka II. izreke).

Presudom suda drugoga stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda glede merituma, dok je djelomično preinačena glede odluke o troškovima postupka.

Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelji podnose reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovno odlučivanje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Revidentima, prije svega, valja ukazati da se veći dio sadržaja revizije odnosi na osporavanje činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova. Kako se revizija ne može podnijeti zbog pogrešnog utvrđenja činjeničnog stanja, tako takvi navodi nisu mogli biti uzeti u obzir pri odlučivanju.

Isto tako im valja odgovoriti da u nižestupanjskim postupcima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. To iz razloga što su presude sasvim razumljive i sadrže sve razloge o svim odlučnim činjenicama pri čemu nema proturječnosti između odlučnih razloga koji sasvim jasno proizlaze iz samog stanja spisa.

Predmet ovoga spora jest zahtjev bliskih srodnika za isplatom pravične novčane naknade na ime duševnih bolova zbog gubitka bliske osobe i na ime materijalnih troškova.

Nižestupanjski sudovi u bitnome utvrđuju da je pok. prednik tužitelja smrtno stradao 5. siječnja 2007. na način da ga je pregazio kamion kojeg je parkirao na nizbrdici radi promjene sijalice na istome. Utvrđeno je i da je uključio ručnu kočnicu ali da nije ugasio motor i ispod kotača kamiona postavio klocne što da je bila njegova obveza na temelju čl. 54 st.1. Pravilnika o zaštiti na radu pri održavanju motornih vozila i prijevozu motornim vozilima („Službeni list“ br. 55/65, dalje: Pravilnik). Nadalje je utvrđeno da je sustav kočenja bio ispravan i da je jedini uzrok nastanka štetnog događaja taj što je pokojni prednik tužitelja kamion parkirao na padini, makadamskom putu i travnatom terenu, bez da je ugasio motor i postavio klocne, pa da je predmetno vozilo, unatoč ispravnoj ručnoj kočnici, otklizalo i pregazilo ga.

Nije dvojbeno da tuženik odgovara po pravilima o objektivnoj odgovornosti kao vlasnik vozila i poslodavac u smislu odredbe čl. 15. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj 59/96, 94/96, 114/03 i 100/04, dalje: ZZR). Međutim, i u tom se slučaju tuženik može osloboditi od odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom prednika tužitelja u smislu odredbe čl. 1067. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, dalje: ZOO).

Nižestupanjski sudovi upravo i zaključuju da je šteta nastala isključivom radnjom prednika tužitelja koji nije postupio u smislu odredbe čl. 9., 10. i 77. ZZR-a i koji je time svojom radnjom, odnosno propustom prouzročio nezgodu u kojoj je smrtno stradao.

Posve je pravilan zaključak nižestupanjskih sudova o tome da je šteta nastala isključivom radnjom pok. prednika tužitelja. Prije svega valja ukazati da potreba za promjenom sijalice nije onaj neposredni i najvažniji uzrok štete kao što se to navodi u reviziji. Isto tako ni navodna preopterećenost kamiona nije činjenično dovedena u vezu s nastankom štetnog događaja. Pri tome se opsežni navodi revizije o mogućoj neispravnosti ručne kočnice ukazuju neosnovanim jer je u postupcima utvrđeno drugačije.

Osnovni uzrok štete u ovoj pravnoj stvari jest negašenje motora i nepostavljanje klocni ispod kotača. Tako je to utvrđeno u nižestupanjskim odlukama i, kao što je već navedeno, veći dio revizije se svodi na osporavanje tako utvrđenog činjeničnog stanja što u reviziji nije dopušteno.

Bitno je za istaknuti da je pok. prednik tužitelja bio dugogodišnji profesionalni vozač koji je morao znati pravila postupanja sa zaustavljenim kamionom na padini. Dakle, on je morao u skladu sa ZZR-om kamion osigurati na način da ne može otklizati što nije učinio. Stoga je upravo takav propust isključivo na strani pok. prednika tužitelja radi čega je tuženik uspio dokazati razloge koji ga oslobađaju od odgovornosti.

U takvoj je činjeničnoj i pravnoj situaciji i zaključak nižestupanjskih sudova o isključivoj krivnji prednika tužitelja za nastanak štete posve opravdan čime je mjerodavno pravo iz gore navedenih odredaba pravilno primijenjeno, pa se revizija u tom dijelu ukazuje neosnovanom i kao takvu ju je valjalo odbiti (čl. 393. ZPP-a).

Zagreb, 4. studenoga 2020.