1

                            Broj: Jž-2076/2017

  

 

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. N. K., zbog prekršaja iz čl. 12. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, I Policijske postaje Zagreb, podnesenoj protiv presude Prekršajnog suda u Zagrebu od 14. lipnja 2017., broj: 16. PpJ-2194/17, u sjednici vijeća održanoj 4. studenog 2020.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

              Odbija se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, I Policijske postaje Zagreb kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

 

             

Obrazloženje

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom Prekršajnog suda u Zagrebu od 14. lipnja 2017., broj: 16. PpJ-2194/17, na temelju čl. 182. toč. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), oslobođena je od optužbe okr. N. K. da bi, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinila prekršaj iz čl. 12. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

 

Istom presudom, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

 

              Protiv te presude, žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku odnosno da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenica proglasi krivom i kazni po zakonu.

 

              Žalba nije osnovana.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

Tužitelj u žalbi ističe da je okrivljenica bila zatečena od strane policijskih službenika kako se nudi prolazećim građanima na spolno općenje uz naknadu od 200,00 kuna, da je okrivljenica višestruki recidivist te da je zbog činjenja inkriminiranog prekršaja poznata policijskih službenicima iz ranijih postupanja, zbog čega je višestruko bila udaljavana s mjesta počinjenja djela odavanja prostituciji. Također, tužitelj u žalbi naznačuje četiri presude Prekršajnog suda u Zagrebu, kojima je okrivljenica bila pravomoćno osuđivana zbog istog prekršaja. 

 

Međutim, po ocjeni ovog suda, pobijana odluka prvostupanjskog suda je u cijelosti pravilna i osnovana.

 

Naime, čl. 12. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira sankcionira se osoba koja se „odaje prostituciji“. Dakle, zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 12. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira je odavanje prostituciji, a o odavanju će se raditi ako je time izraženo učestalo ponavljanje. To znači da se jednokratnom prostitucijom ne čini ovaj prekršaj. Ova odlučna činjenica, da se radi o odavanju prostituciji, kao jedan od konstitutivnih elemenata bića ovog prekršaja, mora biti jasno naznačena kako u optužnom prijedlogu, tako i u izreci odluke o krivnji za prekršaj iz čl. 12. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Ovo iz razloga što je zakonski opis odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja. Iz navedenog razloga, sve odlučne činjenice moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja.

 

Iz činjeničnog opisa optužbe u ovom prekršajnom predmetu ne proizlazi odavanje odnosno učestalo ponavljanje, kao zakonsko obilježje prekršaja odavanja prostituciji, a koje je tužitelj trebao naznačiti u činjeničnom opisu optužbe ako je imao saznanje o tome da se okrivljenica već dulji vremenski period odaje prostituciji. 

 

Budući da, dakle, iz činjeničnog opisa radnje prekršaja navedenog u optužbi ne proistječe zakonsko obilježje radnje prekršaja iz čl. 12. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (ne proizlazi da se radi o odavanju odnosno o učestalom ponavljanju tog ponašanja), djelo za koje se okrivljenica optužuje po propisu nije prekršaj, iz kojeg razloga je prvostupanjski sud pravilno i osnovano okrivljenicu oslobodio od optužbe.

 

Pravilnost pobijane odluke nije dovedena u pitanje žalbenim navodima kojima se ističu pravomoćne odluke Prekršajnog suda u Zagrebu, kojima je okr. N. K. osuđivana za počinjenje istog prekršaja, jer navedena odlučna činjenica nije naznačena u činjeničnom opisu optužbe.

 

Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

Zagreb, 4. studeni 2020.

 

 

 

 

 

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 3 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenicu i tužitelja.