Broj: Kž 248/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. V. zbog kaznenog djela iz čl. 291. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Vukovaru od 19. ožujka 2018. broj K-44/2014-12, u sjednici održanoj 23. svibnja 2018.

p r e s u d i o   j e

              Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sudu u Vukovaru proglasio je krivim opt. M. V. zbog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 291. st. 1. i 2. KZ/11 te ga je na temelju čl. 291. st. 2. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, s tim da mu je na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da je odlučeno da se izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ako optuženik u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

Optuženiku je određena daljnja obveza da u roku od jedne godine ošt. H. V. ... vrati imovinsku korist u iznosu od 122.150,80 kuna.

Na temelju čl. 58. st. 1. KZ/11 navedeno je da će sud opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje kazne, ako optuženik bez opravdanog razloga u roku jedne godine ne vrati imovinsku korist u iznosu od 122.150,80 kuna.

Na temelju čl. 158. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. - odluka Ustavnog suda 121/2011., 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08) ošt. H. V. ... je dosuđen imovinskopravni zahtjev u iznosu od 122.150,80 kuna, koji je optuženik dužan platiti ošt. H. V. ... u roku od 1 godine po pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi sa čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1., 6. i 8. ZKP/08 optuženik je presuđen na platež troškova kaznenog postupka u iznosu od 3.000,00 kuna i paušala u iznosu od 2.000,00 kuna, dok je punomoćniku oštećenika dužan naknaditi iznos od 7.500,00 kuna.

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni i optuženiku izrekne kazna zatvora u primjerenom trajanju.

Optuženik je putem braniteljice S. D. K., odvjetnice iz V., podnio odgovor na žalbu državnog odvjetnika s prijedlogom da se ta žalba odbije kao neosnovana.

Spis je sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08 dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu državni odvjetnik kada smatra da, iz činjenice da optuženik nije oštećeniku namirio štetu iz imovinske koristi koju je ostvario počinjenjem predmetnog kaznenog djela, a koja je znatna i u dvostrukom iznosu premašuje iznos koji ovo djelo čini kvalificiranim, optuženiku treba izreći kaznu zatvora.

Naime, sud prvog stupnja je optuženiku uz uvjetnu osudu naložio i da oštećeniku u roku od jedne godine vrati korist koju je stekao u iznosu od 122.150,80 kuna pod prijetnjom opoziva uvjetne osude, ukoliko bez opravdanog razloga tako ne postupi.

Prema tome, sama okolnost da optuženik još nije oštećeniku vratio novčani iznos koji je protupravno stekao počinjenjem ovog kaznenog djela a radi se o uvjetnoj osudi s dodatnim uvjetom, imajući u vidu pravilno utvrđene olakotne okolnosti (priznanje i kajanje, korektno držanje na sudu, neosuđivanost, spremnost da namiri štetu) i izostanak otegotnih okolnosti, nije razlog da mu se izrekne kazna zatvora. Ukoliko u ostavljenom roku optuženik ne namiri oštećeniku štetu, uvjetna se osuda na temelju čl. 58. st. 1. KZ/11 može opozvati.

Prema tome, suprotno tvrdnjama državnog odvjetnika izrečena kaznena sankcija nije preblaga, već je primjerena i ona će i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ispuniti svrhu kažnjavanja, u smislu individualne i generalne prevencije.

Iz svih naprijed navedenih razloga, kako žalba nije osnovana, a pri ispitivanju prvostupanjske presude je utvrđeno da sud prvog stupnja nije počinio povrede iz čl. 476. st. 1. ZKP/08 na koje se pazi po službenoj dužnosti trebalo ju je na temelju čl. 482. ZKP/08 odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Zagreb, 23. svibnja 2018.