Baza je ažurirana 02.06.2025. 

zaključno sa NN 76/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Revd 1326/2020-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1326/2020-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i izvjestitelja i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. d.o.o. u stečaju, Z., (OIB: ...), kojeg zastupa punomoćnica B. Ć., odvjetnica iz Z., protiv tuženika A. M. d.o.o. iz Z., (OIB: ...), kojeg zastupa punomoćnik I. K., odvjetnik iz Z., radi pobijanja pravne radnje stečajnog dužnika, odlučujući o prijedlogu tužitelja da mu se dopusti revizija protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. -7311/2017-3 od 13. studenoga 2019., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1604/2015 od 21. srpnja 2017., u sjednici održanoj 3. studenoga 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I. Tužitelju se dopušta revizija protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. -7311/2017-3 od 13. studenoga 2019. u odnosu na u njegovom prijedlogu za dopuštenje revizije naznačeno pitanje:

 

"je su li sudovi potpuno slobodni u ocjeni provedenih dokaza te stanja spisa i ocjeni o tome kada je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti pravilna odluka, uz to i slobodni u odabiru razloga obrazloženja svoje ocjene „da tužitelj nije dokazivao pretpostavke za druge slučajeve pobijanja pravnih radnji“ - te da postoje razlozi za preinačenje prvostupanjske odluke?“

 

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom presudom preinačena je po žalbi tuženika prvostupanjska presuda tako da je odbijen tužbeni zahtjev kako glasi:

 

              „I./ Utvrđuje se da je bez pravnog učinka prema stečajnoj masi tužitelja Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 19. ožujka 2013., solemniziran kod javnog bilježnika M. J. pod poslovnim brojem OV-3266/2013.

 

II./ Nalaže se Općinskom građanskom sudu u Zagrebu - zemljišnoknjižnom odjelu Sesvete na nekretninama upisanima u:

 

- zk.ul.br. 7002, zk.č.br. 1144 k.o. S. K., N. (dvorište N. (418 m2 i Igralište N. (543 m2)), ukupne površine 961 m2,

 

- zk.ul.br. 7001, zk.č.br. 1145 k.o. S. K., P. c. (dvorište P. c. (500 m2), dio kuće br. 50 P. c. (104 m2) i oranica P. c. (111 m2)), ukupne površine 715 m2,

 

- zk.ul.br. 7003, zk.č.br. 1149 k.o. S. K., N. (igralište N. (333 m2) i dvorište N. (117 m2)), ukupne površine 450 m2,

 

brisanje uknjižbe založnog prava za korist tuženika A. M. d.o.o., na temelju Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 19. ožujka 2013. solemniziranog kod javnog bilježnika M. J. pod poslovnim brojem OV-3266/2013, radi osiguranja tražbine u iznosu od 3.652.000,00 kn, uz primjenu valutne klauzule, odnosno protuvrijednosti od EUR 481.423,26 po srednjem tečaju HNB na dan sastavljanja ugovora, s redovnom kamatnom stopom po stopi od 12% godišnje, promjenjivom, drugim kamatama, naknadama i troškovima prema Sporazumu i uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe predmetnog Sporazuma pod poslovnim brojem Z-1149/13, u roku od 8 dana.

 

              IV./ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 99.143,75 kn, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 21. srpnja 2017. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.“,

 

dok je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak od 85.798,14 kn.

 

Tužitelj je sukladno čl. 387. i 385. Zakona o parničnom postupku podnio prijedlog da mu se protiv te drugostupanjske presude dopusti revizija, a sve zbog pravnih pitanja koje (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.

 

Prijedlog je osnovan.

 

Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 13. studenoga 2019., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

 

Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

 

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

 

- odredbe čl. 385.a stavka 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

 

Tužitelj je predložio da mu se protiv drugostupanjske presude dopusti revizija, pa je, uz navod da odluka o predmetu spora ovisi od pitanja važnih i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, u prijedlogu postavio pitanja:

 

1. „Smije li drugostupanjski sud preinačiti prvostupanjsku presudu kada za preinačenje ne postoje zakonske pretpostavke po članku 373. ZPP-a već postoje isključivo uvjeti za ukidanje prvostupanjske odluke sukladno članku 370. ZPP-a jer je tužitelj predlagao dokaze pobijanja pravne radnje sukladno čl. 130. Stečajnog zakona, vezano uz čl. 128. Stečajnog zakona, a koje dokazne prijedloge je prvostupanjski sud odbio provoditi jer je zauzeo stav da se radi o pobijanju pravne radnje sukladno članku 132. Stečajnog zakona slijedom čega pobijanu presudu nije moguće ispitati jer ista nema razloga o odlučnim činjenicama odnosno o njima postoji proturječnost između razloga presude i isprava?“

 

              2. „Je li u konkretnom slučaju drugostupanjski sud trebao postupiti u skladu s člankom 370. ZPP-a, ukinuti rješenjem prvostupanjsku presudu i vratiti predmet istom sudu na novo suđenje uz provođenje predloženih dokaza iz tužbe budući da pobijanu presudu nije moguće ispitati jer ista nema razloga o odlučnim činjenicama odnosno o njima postoji proturječnost između razloga presude i isprava, slijedom čega je dopuštena revizija u ovom predmetu sukladno čl. 385. st. 2. ZPP-a?“

 

              3. „Je li u konkretnom slučaju ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka pred drugostupanjskim sudom iz čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP slijedom čega je navedeno pitanje bitno jer je drugostupanjski sud u svojoj odluci bez valjana obrazloženja odstupio od ustaljene dosadašnje prakse Vrhovnog suda i drugostupanjskih sudova jer je u navedenoj situaciji bio dužan ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet na novi postupak?“

 

Ta se pitanja zbog razloga u svezi kojih su postavljena u suštini svode na pitanje: "je su li sudovi potpuno slobodni u ocjeni provedenih dokaza te stanja spisa i ocjeni o tome kada je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti pravilna odluka, uz to i slobodni u odabiru razloga obrazloženja svoje ocjene „da tužitelj nije dokazivao pretpostavke za druge slučajeve pobijanja pravnih radnji“ - te da postoje razlozi za preinačenje prvostupanjske odluke?“

 

Postavljena pitanja valja sagledati imajući na umu da odredbe čl. 385.a ZPP-a predviđaju postojanje u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se prijedlog podnosi i (kada se, kao ovdje, predlagatelj poziva na "različitu" sudsku praksu) postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje je suprotno sudskoj praksi ili (u očekivanju) nesigurno ili neujednačeno, toliko da ga treba još i tumačiti - sve kako bi u odnosu na postavljeno pitanje i to shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske imao opravdani razlog i mogao ispuniti svoju svrhu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“), tumačenjem zakona i ujednačavanjem sudske prakse.

 

Polazeći od toga i odredbe čl. 387. st. 1. ZPP-a, prema kojoj: "Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije." - dakle i u granicama u prijedlogu formuliranog pitanja, u prijedlogu tužitelja postavljena pitanja, shvaćena suštinski kao naznačeno pitanje, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje važnim za odluku u konkretnom pravnom odnosu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: osporena presuda temeljena je na shvaćanju za koje postoji ili se može očekivati neujednačena i nesigurna praksa.

 

Stoga je pravilno za zaključiti:

 

- da u odnosu na u prijedlogu postavljena pitanja postoje pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za ujednačavanje primjene prava i preispitivanje sudske prakse po Vrhovnom sudu Republike Hrvatske (u ostvarenju svrhe: „osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni),

 

- da su (time) u odnosu na ta pitanja nastali uvjeti za dopuštenje revizije: sve kako bi se povodom revizije mogla preispitati osporena presuda,

 

te odlučiti kao u izreci ovoga rješenja (primjenom odredaba čl. 387. st. 4. i 6. ZPP-a).

 

Zagreb, 3. studenoga 2020.

 

 

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu