1              Poslovni broj: 1 UsI-1552/2019-11

 

 

 

 

 

 

Poslovni  broj: 1 UsI-1552/2019-11

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja V. K. iz K., ..., kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu M. N. T. i M. B., u S., ..., protiv tuženika Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje Republike Hrvatske, Zagreb, Savska cesta 28, radi stambenog zbrinjavanja, 3. studenoga 2020.,

 

p r e s u d i o  j e

 

              Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja tuženika Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-371-01/19-01/54, URBROJ: 510-05-01/02-19-06 od 26. rujna 2019.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Ureda državne uprave u Karlovačkoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-019-06/19-04/06, URBROJ: 2133-03-03/7-19-8 od 10. srpnja 2019., donesenim u postupku koji je pokrenut po službenoj dužnosti na temelju čl. 40. st. 2. Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima („Narodne novine“, broj 106/18, dalje: ZSZPP), tužitelju i njegovoj supruzi S. K., kao članu obitelji, utvrđen je prestanak prava na stambeno zbrinjavanje u kući na adresi K., ... 

 

Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-371-01/19-01/54, URBROJ: 510-05-01/02-19-06 od 26. rujna 2019. odbijena kao neosnovana.

 

Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu, a u tužbi iznosi razloge radi kojih smatra da je osporavano rješenje tuženika nezakonito, a kao jedan od bitnijih navoda ističe da mu je povrijeđeno pravo na dom, a koje pravo je opisano u čl. 16. Ustava Republike Hrvatske i u čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17, dalje: Konvencija). Navodi da on prebiva u predmetnoj kući preko 12 godina, da taj objekt osjeća kao svoj dom, da se prema njemu ponaša pažnjom dobrog gospodara i da je kroz niz godina vršio ulaganja u taj dodijeljeni mu stambeni objekt jer je to taj objekt zahtijevao. Smatra da se postupkom iseljavanja ne bi postigao opravdani cilj jer da bi državni stambeni objekt ostao prazan s obzirom da zbog devastiranost ne može steći status useljivog objekta i biti prilika za useljenje nekog novog korisnika stambenog zbrinjavanja na tom području. Također smatra da legitimni cilj države za iseljenjem i predajom u posjed nekretnine u njezinom vlasništvu u konkretnom slučaju ne preteže (nije važnije) od jačeg prava na dom tužitelja i njegove supruge koje pravo je zajamčeno Ustavom i Konvencijom. Navodi da su on i njegova supruga voljni ostati u predmetnoj kući te da je voljan pristati na otkup predmetne kuće uz uvjet odbitaka uloženih vlastitih sredstava sukladno čl. 10. st. 2. Uredbe o prodajnoj cijeni obiteljske kuće ili stana u državnom vlasništvu kojima upravlja Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje. Tužitelj je predložio kao dokaz svojih navoda da se u sporu provede dokaz njegovim saslušanjem i saslušanjem kao svjedoka njegove supruge S. K. Slijedom navedenoga, tužitelj u tužbenom zahtjevu predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika i da se predmet vrati tuženiku na ponovni postupak.

 

Tuženik je u odgovoru na tužbu u bitnome ponovio navode iznijete u obrazloženju osporavanoga rješenja te je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

 

U tijeku spora zakazana je rasprava za dan 3. studenoga 2020. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu.

 

Dana 2. studenoga 2020. u Sudu je zaprimljen podnesak tužitelja kojim je tužitelj ispričao svoj izostanak s navedene rasprave, ali je predložio da se ista održi sukladno čl. 37. st. 3. ZUS u njegovoj odsutnosti. Tužitelj se je u tom podnesku još dodatno očitovao na navode koje je iznio u tužbi te je naveo da s obzirom da je u tijeku epidemija virusa COVID-19 te kako su on i njegova supruga (čije saslušanje je predložio u tužbi) oboje onkološki bolesnici, to da nisu u mogućnosti zbog udaljenosti, bolesti i činjenice postojanja naveden epidemije pristupiti ovom Sudu radi saslušanja te da su stoga voljni Sudu dostaviti svoje pisane iskaze.

 

Na navedenu raspravu nije pristupio nitko za tuženika. Stoga je Sud donio presudu u ovom sporu na temelju odredbe čl. 37. st. 3. ZUS u svezi s čl. 39. st. 2. ZUS.

 

Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovoga upravnog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu.

 

Sud je odbio u sporu provesti dokaz saslušanjem tužitelja i njegove supruge S. K. iz razloga što njihovo saslušanje nije bilo potrebno za donošenje odluke u ovom sporu kraj odlučnih činjenica koje su se nedvojbeno mogle utvrditi na temelju dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka. Stoga nije bilo potrebno da isti dostavljaju Sudu niti svoje pisane iskaze.

 

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan iz svih razloga koje su detaljno i jasno naveli tuženik i prvostupanjsko tijelo u obrazloženjima svojih rješenje, a koje razloge u cijelosti prihvaća i Sud obzirom da su u skladu sa zakonskim odredbama i činjenicama koje slijede iz dokumentacije koja se nalazi u spisu upravnog postupka.

 

              Odredbom čl. 8. ZSZPP propisano je da stranka i članovi njezine obitelji koji žive u zajedničkom kućanstvu mogu ostvariti pravo na stambeno zbrinjavanje ukoliko u vlasništvu nemaju drugu useljivu obiteljsku kuću ili stan odgovarajuće stambene površine na području Republike Hrvatske ili ako istu nisu prodali, darovali ili na drugi način otuđili u zadnjih 15 godina prije podnošenja prijave na listu prvenstva, odnosno, pokretanja postupka po službenoj dužnosti.

 

              Odredbom čl. 22. st. 4. ZSZPP propisano je da korisnik stambenog zbrinjavanja davanjem u najam stana gubi pravo na stambeno zbrinjavanje u stambenoj jedinici koja mu je dana u najam kad Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje utvrdi da je korisnik tijekom najma stambene jedinice u državnom vlasništvu postao vlasnik odgovarajuće useljive obiteljske kuće ili stana prikladne za stanovanje članova njegove obitelji.

 

              Odredbom čl. 40. st. 2. ZSZPP propisano je da će se postupak utvrđivanja prava na stambeno zbrinjavanje po službenoj dužnosti provesti i u odnosu na osobe koje u vrijeme stupanja na snagu tog Zakona borave ili prebivaju u stambenim jedinicama kojima upravlja Središnji državni ured, a koje su evidentirane kao korisnici tih stambenih jedinica u Središnjem državnom uredu najmanje pet godina prije stupanja tog Zakona na snagu.             

 

Čl. 8. st. 1. Konvencije propisano je da svatko ima pravo na poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja. U st. 2. istog članka propisano je da se javna vlast neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.

Iz stanja spisa upravnog postupka i navoda tužitelja iznijetih u tužbi slijedi da nije sporno da je suglasnošću Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka, Uprave za prognanike, povratnike i izbjeglice, KLASA: 019-06/01-31/1, URBROJ: 530-19-03-04-147352-26673 od 23. svibnja 2007. utvrđeno da tužitelj i njegova supruga ostvaruju pravo na stambeno zbrinjavanje davanjem privremeno u najam kuće u državnom vlasništvu na području posebne državne skrbi na adresi ..., K.

 

Nadalje slijedi da isto tako nije sporno da je tužitelj 2005. naslijedio stan iza svoje majke pok. M. K., u zgradi na k.č. ... k.o. K., stambene površine 71,83 m2, te da je taj stan bio useljiv i dovoljne stambene površine za dvočlanu obitelj. Također nije sporno da je tužitelj potom taj stan iste godine darovao ugovorom sinu V. K.

 

Na temelju te činjenice prvostupanjsko tijelo je utvrdilo da su nastupili uvjeti iz citiranog čl. 22. st. 4. ZSZPP za prestanak prava na stambeno zbrinjavanje, međutim tuženik je u žalbenom postupku utvrdio da je taj članak primjenjiv u situaciji kada između korisnika i tuženika postoji pravni odnos najma stana, što ovdje nije slučaj jer je tužitelj u predmetnoj kući u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja boravio bez akta nadležnog tijela radi čega je i pokrenut ovaj postupak po službenoj dužnosti. Stoga je tuženik utvrdio da  su postojali uvjeti iz citiranog čl. 8. ZSZPP radi kojih tužitelj niti nije ostvarivao pravo na stambeno zbrinjavanje jer je na njegovoj strani postojala zapreka za utvrđivanje tog prava obzirom da je 2005. postao vlasnikom useljivog stana dovoljne stambene površine za dvočlanu obitelj, a potom isti otuđio.  

 

S obzirom na činjenicu da je tužitelj 2005. postao vlasnikom useljivog stana dovoljne površine za njega i njegovu suprugu, to je pravilno utvrdio tuženik u žalbenom postupku da u odnosu na tužitelja i njegovu suprugu niti nisu postojali uvjeti za ostvarenje prava na stambeno zbrinjavanje prema citiranom čl. 8. ZSZPP obzirom da je tužitelj prije 2007. kada mu je dana navedena suglasnost za stambeno zbrinjavanje već imao stan u svom vlasništvu.

 

U odnosu na navode tužitelja da mu je povrijeđeno pravo na dom navodi se da su ti navodi tužitelja neosnovani iz razloga što se u konkretnom slučaju radi o situaciji iz citiranog čl. 8. st. 2. Konvencije kada se javna vlast miješa u ostvarivanje tog prava u skladu sa zakonom (spomenutim ZSZPP).

 

Slijedom svega navedenoga osporavano rješenje tuženika ocjenjeno je zakonitim, radi čega je Sud na temelju čl. 57. st. 1. ZUS odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan kako je to navedeno izreci ove presude.

 

Iako je Sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe u ovom sporu, budući da je oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi na temelju čl. 5. ZSZPP.

 

U Rijeci 3. studenoga 2020.

 

                                                                                                  Sutkinja

 

                                                                                                  Vesna Perić, v.r.

 

 

 

              UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. a i čl. 66. st. 5. ZUS).