Broj: Kž 240/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. H. zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 7. ožujka 2018. broj K-3/18-25, u sjednici održanoj 23. svibnja 2018.

p r e s u d i o   j e

              I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni na način da se opt. M. H. za kazneno djelo iz čl. 230. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11, na temelju čl. 230. st. 2. KZ/11, utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri ) godine, dok se prihvaća kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci za kazneno djelo iz čl. 118. st. 1. KZ/11 zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, pa se opt. M. H. uz primjenu čl. 51. KZ/11 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina, u koju kaznu mu se na temelju čl. 54. KZ/11 uračunava vrijeme uhićenja te vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru i to od 13. rujna 2017., pa nadalje.

              II. Odbija se kao neosnovana žalba opt. M. H. te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Varaždinu proglasio je krivim opt. M. H. zbog jednog kaznenog djela razbojništva iz čl. 230. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11 za koje mu je na temelju čl. 230. st. 2. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od tri godine i jednog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. KZ/11 za koje mu je na temelju tog propisa utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci te ga je na temelju citiranih propisa uz primjenu čl. 51. KZ/11 osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine u koju mu je na temelju čl. 54. KZ/11 uračunao vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 13. rujna 2017., pa nadalje.

Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08) ošt. S. I. je na ime imovinskopravnog zahtjeva dosuđen iznos od 500,00 kn, koji joj je optuženik dužan platiti u roku od petnaest dana.

Na temelju čl. 148. ZKP/08 optuženik je presuđen na platež troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08 u iznosu od 1.688,00 kn i paušala u iznosu od 1.000,00 kn, dok je u odnosu na nagradu i nužne troškove postavljenog branitelja po službenoj dužnosti odlučeno da će se o tim troškovima donijeti posebno rješenje.

Protiv te su presude žalbe podnijeli državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni na način da se optuženiku utvrdi stroža pojedinačna kazna zatvora zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 2. i da mu se slijedom toga izrekne i stroža jedinstvena kazna zatvora, te optuženik putem branitelja D. M., odvjetnika iz Č., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i troškova kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Spis je sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08 dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba optuženika nije osnovana.

Suprotno tvrdnjama optuženika sud prvog stupnja je sve odlučne činjenice pravilno i potpuno utvrdio.

Naime, optuženik tvrdnjom da su mu prije spornog događaja bila slomljena tri rebra, što je nedvojbeno utvrđeno na temelju medicinske dokumentacije (list 38), problematizira mogućnost da je on u takvom stanju mogao oštećenika ozlijediti na način kako se to navodi u izreci pobijane presude. U žalbi se ističe da je optuženik doduše u svojoj materijalnoj obrani naveo da su mu rebra slomljena tijekom policijske obrade, kako bi ga se prisililo da prizna počinjenje ovih kaznenog djela, međutim, ističe da je optuženik osoba s psihičkim problemima, pa je ipak moguće da su mu rebra bila ozlijeđena prije spornog događaja, a što da onda dovodi u pitanje utvrđenje suda prvog stupnja da je on udarcem boce ozlijedio oštećenika.

Međutim, kraj činjenice da optuženika za počinjenje predmetnih kaznenih djela izravno svojim iskazom tereti ošt. M. S., koji je i u dokaznoj radnji prepoznavanja s potpunom sigurnošću označio optuženika kao osobu koja ga je kritične zgode udarila bocom u glavu i koja je iz blagajne uzela novac i potom pobjegla, da je optuženika neposredno prije događaja u blizini radnje oštećenice vidjela trgovkinja S. V. i da su na staklenoj boci kojom je udaren M. S. nađeni otisci prstiju optuženika, neuvjerljive i proturječne žalbene tvrdnje da on nije mogao zbog ozljeda rebara počiniti predmetno kazneno djelo, nemaju taj značaj koji im pridaje optuženik jer se njima niti u najmanjoj mjeri ne dovode u sumnju ispravna utvrđenja suda prvog stupnja.

Iz naprijed navedenih razloga nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Međutim, osnovana je žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni.

Naime, u pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da je sud prvog stupnja dao premali značaj brojnim otegotnim okolnostima koje je pravilno utvrdio na strani optuženika, a to je prije svega višestruka osuđivanost (21 puta zbog imovinskih delikata, 3 puta zbog kaznenih djela teške tjelesne ozljede te više puta zbog kaznenih djela s elementima nasilja; sprečavanje službene osobe u obavljanju službene dužnosti, napada na službenu osobu, prijetnje nasilničkog ponašanja u obitelji i zapuštanja i zlostavljanja djeteta ili maloljetne osobe), a što sve nije utjecalo na njegovo ponašanje, pa i nakon što je u više navrata bio na izdržavanju kazne zatvora.

Nadalje, osnovano državni odvjetnik ukazuje da je kao otegotno u višoj mjeri trebalo cijeniti činjenicu da je optuženik, koji je tada imao 40 godina, kaznena djela počinio na način da je kazneno djelo razbojništva počinio primijenivši silu prema osobi koja se nalazila u dobi od 78 godina na način da ju je teško tjelesno ozlijedio udarcem staklene boce pune ulja u glavu. Sve te okolnosti, uz činjenicu da optuženik učestalo hetero i autoagresivnim ponašanjem tijekom izvršavanja mjere istražnog zatvora učestalo krši propise zatvorskog sustava, ukazuju na optuženikovu izuzetnu pogibeljnost, što sve uistinu opravdava izricanje teže društvene osude za kazneno djelo iz čl. 230. st. 2. KZ/11. Naime, s pravom državni odvjetnik ističe da je sud prvog stupnja neosnovano optuženiku za ovo kazneno djelo utvrdio kaznu zatvora u visini posebnog zakonskog minimuma u trajanju od tri godine, što je očito pogrešno odmjereno jer ovakvom počinitelju nije opravdano izreći najnižu zapriječenu kaznu, kako s aspekta generalne, tako i specijalne prevencije.

Iz navedenih je razloga preinačena pobijana presuda u odluci o kazni u odnosu na kazneno djelo iz čl. 230. st. 2. KZ/11 na način da je optuženiku za to kazneno utvrđena kazna zatvora u trajanju od četiri godine, te mu je imajući u vidu utvrđenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. KZ/11, primjenom odredbe čl. 51. KZ/11 izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od pet godina u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru.

Iz razloga koji su naprijed izneseni nije osnovana žalba optuženika zbog odluke o kazni jer se u njoj kao olakotna okolnost neosnovano ističe optuženikova smanjena ubrojivost (u znatnijoj mjeri, ali ne bitno) jer se ne radi o tako značajnoj okolnosti koja bi, s obzirom na sve naprijed navedene otegotne okolnosti, bila od utjecaja na kaznu.

Optuženik ne obrazlaže, iako uvodno tu žalbenu ističe, iz kojih razloga pobija prvostupanjsku presudu u dijelu koji se odnosi na troškove kaznenog postupka, tako da je i u tom dijelu žalba evidentno neosnovana jer je sud prvog stupnja tu odluku ispravno donio na temelju propisa citiranih u izreci.

Iz svih naprijed navedenih razloga na temelju čl. 486. st. 1. i čl. 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 23. svibnja 2018.