REPUBLIKA HRVATSKA Povrv-3/20 OPĆINSKI SUD U SPLITU

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu V. R.., u pravnoj stvari tužitelja Suvlasnici
stambene zgrade u  i to: 1/ B. N., OIB: …, C. Z., OIB …, / D. T., OIB:
…, , 4/ K. M., OIB: …,  5/ M.
L., OIB: …, Omiš, 6/ P. J., OIB: …,
7/ P. Ž., OIB: …, , 8/ P.
B., OIB: …, Dugi Rat, 9/ R. Đ., OIB:
..,  10/ Š. V., OIB: …, zastupani po
upravitelju zgrade H. P. d.o.o. S., a ovaj po B. B., odvjetniku u S.,
protiv tuženika GRAD O., , OIB: …, zastupano
po pun. D. M., odvjetniku u S., radi isplate, nakon održane glavne i javne
rasprave zaključene dana 11. rujna 2020. u prisutnosti zam. pun. tužitelja B. S.,
odvj. u Splitu i zam. pun. tuženika V. B., odvj. vj. kod D. M., odvj. u
Splitu, a objavljene 3. studenog 2020.,

p r e s u d i o j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M.
R. iz S. broj Ovrv-2489/18 od 26. srpnja 2018.g. kojim je naloženo
tuženiku da u roku 8 dana isplati tužitelju iznos od 2.718,48 kn zajedno sa
zakonskom zateznom kamatom koja na:

iznos od 639,48 kn teče od 16.09.2016. do konačne isplate iznos od 693,00 kn teče od 01.11.2016. do konačne isplate iznos od 693,00 kn teče od 16.11.2016. do konačne isplate iznos od 693,00 kn teče od 16.12.2016. do konačne isplate

po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za 3 % poena, kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku da naknadi
trošak ovršnog postupka u iznosu od 800,00 kn sa zakonskim zateznim
kamatama koje teku od 26. srpnja 2018. do isplate po stopi koja se određuje
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje
dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena, te se
tužbeni zahtjev odbija u cijelosti kao neosnovan.

2 Povrv-3/20

II. Dužan je tužitelj u roku 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku
parnični trošak u iznosu od 6.081,25 kn.

Obrazloženje

Tužitelji su 13. srpnja 2018.g. podnijeli prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne
isprave protiv tuženika radi isplate iznosa od 2.718,48 kn s naslova neplaćene pričuve u
razdoblju od rujna 2016. do prosinca 2016.

Odlučujući o prijedlogu tužitelja vršitelj dužnosti javnog bilježnika M. R.. iz
S. rješenjem o ovrsi br. Ovrv-2489/18 od 26. srpnja 2018.g. odredila je predloženu ovrhu
i obistinila tužiteljima trošak u iznosu od 800,00 kn.

Protiv prednjeg rješenja javnog bilježnika tuženik je 9. kolovoza 2018.g. izjavio
prigovor pobijajući isto u cijelosti. Ističe kako su računi za 9., 10 i 11 mjesec 2016. plaćeni,
dok mu račun za 12 mjesec nije nikada dostavljen, jer bi uredno podmirio i to potraživanje.
Također, navodi kako postoji drugi suvlasnici zgrade na adresi Fošal 6 u Omišu osim onih
navedenih u prijedlogu za ovrhu, te da bi se isti trebali naći u svojstvu ovrhovoditelja u ovoj
pravnoj stvari. Pobija i odluku o troškovima ovršnog postupka.

Odlučujući po prigovoru tuženika Trgovački sud u Splitu je rješenjem 10Povrv-
1111/18 od 23. listopada 2018. stavio izvan snage rješenje o ovrsi vršitelja dužnosti javnog
bilježnika M. R. iz S. br. Ovrv-2489/18 od 26. srpnja 2018. u dijelu kojim je
određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji.

Pravomoćnim rješenjem Trgovačkog suda u Splitu od 7. prosinca 2018. taj sud oglasio se nenadležnim, te je spis dostavljen ovom sudu na raspravljanje i odlučivanje.

Presudom ovog suda Povrv-2901/18 prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja, odnosno
održan n a snazi platni nalog JB M. R. O.- 2489/18 od 26. 7. 2018. Odlučujući po
žalbi tuženika, ŽS u Rijeci rješenjem broj Gž-893/19 od 12. 12. 2019. ukinuo je
prvostupanjsku odluku i predmet vratio sudu na ponovno suđenje.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga
tužitelja za razdoblje od 1.1.2016. do 31.12.2016., kartice dobavljača od 6.8.2018., izvatka br.
34 Splitske banke (bez datuma), ugovora o upravljanju zgradom zaključenog između H.
P. d.o.o. i suvlasnika stambene zgrade Fošal 6 Omiš 21.11.2018., međuvlasničkog
ugovora od 26.9.2018., privitka međuvlasničkog ugovora te kartice kupaca od 28.01.2019., te
vještačenjem po vještaku financijske struke V. K..

Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

Nije sporno da su tužitelji od 1/ do 10/ i tuženik suvlasnici stambene zgrade u O.,
anagrafske oznake te da je H. P. d.o.o. upravitelj iste, što proizlazi iz
priležećeg ugovora o upravljanju zgradom od 21.11.2018. i međuvlasničkog ugovora od

26.9.2018.

U postupku je trebalo raspraviti i utvrditi je li tuženik dužan isplatiti tužiteljima
utuženo potraživanje u iznosu od 2.718,48 kn na ime neplaćene pričuve za razdoblje od rujna

3 Povrv-3/20

do prosinca 2016., kako je to naznačeno u izvodu otvorenih stavki priloženih uz prijedlog za ovrhu.

U konkretnom slučaju riječ je o sporu male vrijednosti pa su stranke sve činjenice i
dokaze trebale iznijeti do zaključenja glavne rasprave jer se u žalbi protiv presude ne mogu
iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi, a odluka se može pobijati samo zbog bitne
povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Odredbom čl. 375. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («NN» RH br.
91/96/, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01 dalje ZV-a), propisano je da se uzajamni odnosi
suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju ugovorom koji mora biti
sklopljen u pisanom obliku (međuvlasnički ugovor), dok je odredbom čl. 378. st. 1. određeno
da su suvlasnici nekretnine dužni poslove upravljanja nekretninom povjeriti upravitelju u
skladu s ugovorom kojeg s tim upraviteljem sklapaju; st. 2. da upravitelj može biti fizička ili
pravna osoba upisana za obavljanje tih poslova; st. 3. da upravitelj upravlja nekretninom u
ime i za račun suvlasnika u granicama ovlasti utvrđenih ugovorom; st. 4. da upravitelj
raspolaže sredstvima zajedničke pričuve; st. 5. da upravitelj zastupa suvlasnike u svezi s
upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelima, ako ugovorom iz st. 1. ovoga
članka nije drukčije određeno; te st. 6. da ako upravitelj upravlja s više nekretnina, dužan je
poslovanje svake nekretnine voditi odvojeno.

Odredbom čl. 379. st. 1. ZV-a propisan je da su upraviteljeve dužnosti i ovlasti među
ostalim utvrditi visinu sredstava zajedničke pričuve koju snosi pojedini suvlasnik. Koristeći se
tim ovlastima upravitelj predmetne zgrade je utvrdio visinu sredstava zajedničke pričuve koju
snosi tužena kao suvlasnica predmetne zgrade, a što je razvidno iz izvatka iz ovjerovljenih
poslovnih knjiga tužitelja za utuženo razdoblje.

Odredbom čl. 380. st. 1. ZV-a propisano je da su suvlasnici dužni uplaćivati sredstva
zajedničke pričuve na račun koji će u tu svrhu otvoriti, prema utvrđenom godišnjem odnosno
višegodišnjem programu, a st. 4. istog članka je propisano da su sredstva iz st. 1. ovog članka
suvlasnici dužni uplaćivati mjesečno.

Odredbom čl. 89. st. 1. ZV-a određeno je da troškove za održavanje i za poboljšavanje
nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako
nije drukčije određeno, dok je st. 2. istog članka određeno da doprinose za zajedničku pričuvu
radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za
pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima. Nadalje,
odredbom čl. 90. st. 1. istog Zakona određeno je da zajednička pričuva iz čl. 85. st. 2. Zakona
je namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za
pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine, te za otplaćivanje zajma za pokriće
tih troškova, a st. 2. istog čl. propisano je da zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje
su suvlasnici uplatili temeljem odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno
odluke koju je na zahtjev nekog suvlasnika donio sud s obzirom na predvidljive troškove i
uzimajući u obzir imovinsko stanje svih suvlasnika.

Među strankama nije sporno da je tuženik suvlasnik zgrade, odnosno vlasnik dvaju
poslovnih prostora smještenih u prizemlju iste, te da je cijena mjesečna pričuve za rujan 2016.
iznosila 639,48 kn, a za listopada, studeni i prosinac 693,00 kn.

4 Povrv-3/20

Postupajući po uputi ŽS u Rijeci broj Gž-893/2019, s obzirom na činjenicu da je
tuženik u spis dostavio karticu dobavljača od 6. 8. 2018. iz koje proizlazi da su izvršene uplate
spornih utuženih iznosa, te karticu kupca od 28. 1. 2019., iz kojih proizlazi da sporne uplate
nisu izvršene, ovaj sud je izveo dokaz vještačenjem po vještaku financijske struke dipl oec
V. K..

Prema nalazu i mišljenju vještaka V. K. od 19. 5. 2020. uplatom od 17. 2.

2017. u iznosu od 3.967,44 kn i uračunavanjem prema odredbi čl. 171. ZOO-a tuženik je
podmirio sporne račune za 2016. godinu, koja prema knjigovodstvenoj evidenciji tuženika
iznosi 3.183,96 kn, a prema knjigovodstvenoj evidenciji tužitelja 2.718,48 kn. Vještak je
uspoređivao knjigovodstvene kartice tuženika i tužitelja, te utvrdio da je u kartici dobavljača
tuženika od 6. 8. 2018. izvršeno knjiženje zaduženja zaključno s 15. 12. 2017. Zaduženje je
knjiženo u ukupnom iznosu od 5.303,40 kn, te je izvršeno knjiženje i uplata (tri uplate) u
iznosu od 5.303,40 kn na koji način su 15. 12. 2017. zatvorena dospjela potraživanja.
Zaduženja čine potraživanja za razdoblja od studenog do srpnja 2016. u iznosu od 3. 183,96
kn te ta potraživanja predstavljaju početno stanje 1. 1. 2017. Ostala potraživanja u iznosu od

2.119,44 kn odnose se na razdoblje siječnja, srpnja, rujna i listopada 2017. u iznos od

2.119,44 kn. U odnosu na izvršene uplate, izvršeno je evidentiranje triju uplata i to 17. 2.

2017. iznosa od 3.967,44 kn, 28. 9. 2017. iznosa od 1.014,58 kn i 15. 12. 2017. iznosa od
321,38 kn, odnosno ukupno 5.303,40 kn. Prema izvodu banke broj 34 izvršena je 17. 2. 2017.
uplata u iznosu od 3.967,44 kn, dok iz kartice kupca koji je dostavio tužitelj proizlazi stanje
potraživanja na dan 1. 1. 2019. i prema njemu je ukupno potraživanje tužitelja prema tuženiku

10.572,48 kn, od čega se iznos od 2.718,48 kn odnosi na predmetno sporno potraživanje iz

2016. U toj kartici kupca (strana 39 spisa) nije evidentirana niti jedna uplata za razdoblje od

2006., 2017. i 2018. godine. Tužitelj ne osporava uplatu tuženika od 3.967,44 kn koja je
izvršena 17. 2. 2017., no nije naznačio po kojim računima zatvara obveze, te da je stoga
postupio prema odredbi čl. 171. st. 2. ZOO-a i izvršio zatvaranje najstarijeg nepodmirenog
potraživanja. Međutim, iz analitičke kartice kupca koju je dostavio tužitelj također proizlazi
kako nema potraživanja starijih od rujna 2016. Iz analitičke kartice dobavljača dostavljene od
strane tuženika vještak zaključuje da na osnovi početnog stanja od 1. 1. 2017. da je postojalo
nezatvoreno potraživanje iz 2016. u iznosu od 3.183,96 kn, dok je tužitelju u početnom stanju
od 1. 1. 2019. iskazao potraživanje u iznosu od 2.781,48 kn. Vještak stoga zaključuje, budući
ne postoji izjava dužnika o uračunavanju, kako je tužitelj postupao sukladno odredbi čl. 171.
st. 2. ZOO-a, te namirio redom potraživanja dospjela za ispunjenje. Tužitelj nije evidentirao
uplatu od 17. 2. 2017 u iznosu od 3.976,44 kn, te bi se uračunavanjem prema čl. 171. ZOO-a
izvršilo podmirenje svih obveza iz 2016. u iznosu od 3.183,96 kn što obuhvaća sve račune
osim onog iz prosinca 2016. u iznosu od 693,00 kn. Ostatkom uplate podmirene su i obveze
za siječanj u iznosu od 783,48 kn stoga, kada bi bilo izvršeno evidentiranje kod tuženika i
računa za mjesec prosinac 2016. u iznosu od 693,00 kn, uračunavanjem prema čl. 171. ZOO-a
isti bi bio podmiren umjesto računa za siječanj 2017., dok bi za siječanj 2017. bio podmiren
račun od 90,48 kn.

Vještak je ostao kod svog nalaza i mišljenja te je isto dodatno usmeno obrazložio na
ročištu od 11. 9. 2020., otklanjajući u cijelosti prigovore tuženika. Vještak se opetovano
očitovao kako je potraživanje i izvršene uplate utvrdio na temelju dostavljenih analitičkih
kartica dobavljača odnosno kupaca koje su stranke dostavile u spis. Što se tiče dokumentacije
prije 1. 9. 2016., ista nije dostavljena u sudski spis, pa se vještak o stanju potraživanja tužitelja
i izvršenim uplatama prije tog razdoblja nije mogao očitovati.

5 Povrv-3/20

Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka financijske struke V.
K., jer je isti brižljivo analizirao priležeće knjigovodstvene podatke koje su stranke u
dokazne svrhe priložile tijekom postupka, te je primjenjujući pravila knjigovodstvenog
vještačenja utvrdio kako je isplatom iznosa od 3.967,44 kn od 17. 2. 2017. i uračunavanjem
prema odredbi čl. 171. st. 2. ZOO-a tuženik podmirio svoje račune. Ovaj zaključak prihvaća i
ovaj sud, a tuženik ničim ne dokazuje da bi tom uplatom bila zatvorena neka druga starija
potraživanja.

Sud je odbio prijedlog tuženika za izvođenjem dokaza novim vještačenjem, te s
novom uputom vještaku, koja bi uključivala analizu knjigovodstvene evidencije tužitelja prije
perioda navedenoj u kartici od 28. 1. 2019. iz razloga što je vještačenjem po vještaku
V. K., koji je vještačio priležeću dokumentaciju u spisu, utvrđeno kako je
predmetno potraživanje podmireno, a svojim prigovorima tuženik nije dokazao da bi
vještačenje bilo proturječno s dokazima prileženim u spisu. Glede prijedlog za izvođenje
dokaza novim vještačenjem po drugom vještaku, koje bi uključivalo i pribavljanje nove
knjigovodstvene evidencije, za navesti je da je u konkretnom slučaju riječ o sporu male
vrijednosti, te da je obveza tužitelja bila već nakon prigovora tuženika dostaviti i predložiti
sve dokaze koje smatra relevantnim.

Slijedom izloženog, budući je predmetno potraživanje podmireno, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a tuženiku je
obistinjen trošak kako slijedi: za sastav prigovora rješenja o ovrsi, zastupanja na ročištu od 7.

12. 2018., 22. 1. 2019., 18. 2. 2019., 31. 1. 2020., 19. 6. 2020., 11. 9. 2020. po 500,00 kn, za
sastav žalbe od 29. 3. 2019. 625,00 kn, te sastav podneska od 6. 10. 20. 500,00 kn, tako da
ukupni trošak iznosi 4.625,00 kn uvećano za PDV u iznos od 1.156,25 kn tako da ukupni
trošak zastupanja iznosi 5.781,25 kn. Tuženiku pripada i trošak pristojbe prigovora na rješenje
o ovrsi i žalbe u iznos od 300,00 kn tako da ukupni trošak iznosi 6.081,25 kn.

U Splitu, 3. studenog 2020.

S U D A C

Vica Roščić,v.r.

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u Splitu. Žalba
se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, u roku 8 dana od dana dostave prijepisa iste.
Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.

2. toč. 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno
obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena
onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno
obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude
obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.