Baza je ažurirana 02.06.2025.
zaključno sa NN 76/25
EU 2024/2679
1
Broj: 38. Pp J-1383/2019
REPUBLIKA HRVATSKA Broj: 38. Pp J-1383/2019
OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD
U SPLITU
Stalna služba u Omišu
Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Omišu, po sucu Ružici Tafra, uz sudjelovanje Katice Ćurlin kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika maloljetnog D. D., zastupanog po majci i zakonskoj zastupnici N. J., P. D., I. B., M. R., I. L. i A. B., zbog prekršaja iz članka 13. stavka 1. i 2. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, povodom optužnog prijedloga Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Policijske postaje O. broj: …. od 16. travnja 2019. godine, nakon provedene glavne rasprave dana 28. listopada 2020. godine u nazočnosti okrivljenika a u odsutnosti tužitelja, dana 03. studenog 2020. godine, u odsutnosti stranaka javno je objavio i
p r e s u d i o j e
I
3. Okrivljenik: I. B., OIB: …, sin S. i B.-Z. rođene R., rođen …. godine u S. B., s prebivalištem u O., F. S. V. …, državljanin RH, SSS, elektroničar-mehaničar, zaposlen u obiteljskoj pravnoj osobi kao direktor, oženjen, dvoje mal. djece, srednjeg imovnog stanja, prekršajno nekažnjavan,
4. Okrivljenik: M. R., OIB:…, sin S. R. i J. R. rođene B., rođen …. godine u Z., s prebivalištem u O., F. S. V. …, državljanin RH, završena OŠ, nezaposlen, uzdržava se od povremenog obavljanja honorarnih poslova, razveden, otac jednog mal djeteta, lošeg imovnog stanja, prekršajno kažnjavan,
5. Okrivljenik: I. L., OIB:…, sin D. i K. L. rođene K., rođen …. godine u S, s prebivalištem u D. R., T. k. T. …, državljanin RH-a, SSS, elektrotehničar, zaposlen, dobrog imovnog stanja, neoženjen, bez djece, prekršajno nekažnjavan,
6. Okrivljena: A. B., OIB:…, kći B. i majke E. rođene K., rođena …. godine u S., s prebivalištem u D. R., P. C. D. …, državljanka RH, SSS, tehničar cestovnog prometa, zaposlena kao konobar u ugostiteljskom objektu, osrednjeg imovnog stanja, neudata, bez djece, prekršajno nekažnjavana,
k r i v i s u
dakle, narušavali javni red i mir,
čime su počinili djelo prekršaja iz članka 13. stavka 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kažnjivo po članku 13. stavku 2. citiranog Zakona,
pa im se na osnovu istog propisa,
i z r i č e
3. Okrivljeniku I. B. novčana kazna u iznosu od 450,00 (četristopedeset) kuna, a što je protuvrijednost od 60,00 €;
4. Okrivljeniku M. R. novčana kazna u iznosu od 450,00 (četristopedeset) kuna, a što je protuvrijednost od 60,00 €;
5. Okrivljeniku I. L. novčana kazna u iznosu od 450,00 (četristopedeset) kuna, a što je protuvrijednost od 60,00 €;
6. Okrivljenoj A. B. novčana kazna u iznosu od 450,00 (četristopedeset) kuna, a što je protuvrijednost od 60,00 €.
Novčana kazna izrečena okrivljenicima u EUR-ima revalorizirat će se prema srednjem tečaju NBH na dan naplate kazne.
Okrivljenici su dužni platiti novčanu kaznu u roku od 30 dana po pravomoćnosti ove presude, u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske, prema priloženoj uplatnici, ili će se u protivnom ista naplatiti prisilno sukladno odgovarajućim odredbama Prekršajnog zakona.
Ako okrivljenici I. B., M. R., I. L. i A. B. plate po 300,00 (tristotine) kuna, odnosno 2/3 izrečene im novčane kazne u naprijed određenom roku za uplatu, temeljem odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, izrečena novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćenom.
Temeljem odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenici su dužni u roku od 30 dana po pravomoćnosti ove presude platiti troškove prekršajnog postupka utvrđene u paušalnom iznosu od po 200,00 (dvijestotine) kuna svaki, u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske, prema priloženoj uplatnici ili će se, u protivnom, isti naplatiti prisilnim putem.
II
Temeljem odredbe članka 182. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona,
2. Okrivljenik: P. D., OIB:…, sin pok. A. i majke N. J. rođene U., rođen ... godine u S., s prebivalištem u S., P. S. …, državljanin RH-a, SSS, brodski strojar, zaposlen, neoženjen, bez djece, prekršajno nekažnjavan,
o s l o b a đ a s e o d o p t u ž b e
da bi dana 16. travnja 2019. godine (srijeda), oko 21,00 sati u mjestu O. ispred ugostiteljskog objekta „T.“ u Č. R. narušio javni red na način da je fizički nasrnuo na I. B. gurnuvši ga objema rukama te ga pokušavajući udariti,
dakle, da bi narušio javni red i mir,
čime da bi počinio prekršaj iz članka 13. stavak 1. i 2. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
III
Temeljem odredbe članka 227. stavka 3. Prekršajnog zakona, u odnosu na prijavljenog maloljetnika D. D.,
r i j e š i o j e
Prema maloljetnom D. D., OIB:…, sinu pok. A. i majke N. J. rođene U., rođen …. godine u S., s prebivalištem u S., P. S. …, državljanin RH-a, učenik srednje P. škole, uzdržavan od strane majke, prekršajno kažnjavan,
sukladno odredbi članka 68. stavka 1. Prekršajnog zakona, primjenjuje se odgojna mjera
s u d s k i u k o r
Na temelju članka 227. stavka 4. Prekršajnog zakona u svezi sa člankom 139. stavkom 6. Prekršajnog zakona, maloljetnik se oslobađa obveze naknade troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 1. do 4. Prekršajnog zakona.
Policijska uprava Splitsko-dalmatinska - Policijska postaja O. pod uvodno citiranim brojem podnijela je ovom sudu optužni prijedlog protiv okrivljenih P. D., I. B., M. R., I. L. i A. B., a zbog prekršaja pobliže opisanog u izreci ove presude.
Istim optužnim prijedlogom prijavljen je i maloljetni D. D. zbog počinjenja prekršaja iz članka 13. stavka 1. i 2. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira počinjenog time što je:
„Dana 16. travnja 2019. godine (srijeda), oko 21,00 sati u mjestu O. ispred ugostiteljskog objekta „T.“ u Č. R. ispoljio elemente narušavanja javnog reda i mira na način da je verbalno napao I. L. riječima: „Izađi van, izađi, drukeri“, a potom i A. B. riječima: „Kurvo“, te fizički napao I. L. kojega je rukama oborio na tlo, a potom ga više puta udara desnim koljenom u predio lica“.
Povodom optužnog prijedloga provedena je glavna rasprava, te je 2. okrivljeni P. D. iznoseći svoju obranu izjavio da se ne osjeća krivim, dalje navodeći:
„Odnose večeri dovezao sam se u blizinu predmetnog lokala kako bi svog brata suokrivljenog D. D. odvezao kući na selo s obzirom da me je isti prethodno nazvao potuživši se da je od nekih osoba dobio prijeteće poruke tražeći da dođem po njega i odvezem ga kući. Kada sam došao ispred predmetnog ugostiteljskog objekta vidio sam ispred lokala svog brata D. kojeg je u taj čas „plesnula“ jedna ženska osoba i to baš ovdje nazočna suokrivljena A. B. da bi iz kafića pristupio i njegov vlasnik 3. okrivljeni I. B. nasrnuvši fizički na D. pa sam uradio ono što bi svatko uradio u tom trenutku krenuo obraniti brata i to da ga odmaknem od ovih dvoje ljude jer ga je na njega B. nasrnuo, no i prije nego što sam istima pristupio da brata odmaknem s leđa mi je prišao tj. došao iz lokala 4. okrivljenik M. R. koji me je šakom udario u predio vrata ispod uha što me je omamilo jer tako nešto nisam očekivao niti sam mogao vidjeti. Čim sam se malo pribrao od tog iznenadnog i neočekivanog udarca ja i brat smo otišli prema mom autu tako da nije istinit navod iz optužnog prijedloga da sam ja fizički nasrnuo na I. B.“.
3. okrivljenik I. B. izjavio je da nije počinio utuženi prekršaj a u svoju obranu navodi:
„Kritične večeri nalazio sam se u prostoru predmetnog ugostiteljskog objekta gdje sam bio odgovorna osoba, gledajući utakmicu na televiziji kada sam čuo nekakvo komešanje, lupkanje kliznom stjenkom ulaznih vrata, te sam se okrenuo i vidio neke osobe izvan lokala da komuniciraju na takav način sa osobama koje su bile još u prostoru lokala sjedeći i konzumirajući svoja pića radi čega sam otišao vidjeti o čemu se radi postavivši se ispred osobe tj. momka koji je lupao po staklu tražeći da s takvim ponašanjem prestane, te zahtijevajući da odu dalje od lokala pa su i ovo par osoba koji su sjedili u lokalu a s kojima je onaj momak neprimjereno komunicirao, izišli izvan lokala. Kako su dakle svi napustili lokal ja sam, želeći dalje pratiti utakmicu, smirio situaciju te sam nastavio dalje gledati s prijateljima s kojima sam do tada sjedio u lokalu i pratio prijenos. Nemaju saznanja što se vani događalo.
Na upit suda da li sam ispoljio utuženo ponašanje tj. objema rukama odgurnuo D., odgovorio je da se je on ispriječio tako postavivši ruke ispred njemu nepoznatog momka koji se tako neprimjereno ponašao, gurajući kliznu stjenku i lupkajući, a sve kako bi ga spriječio u daljnjoj neprimjerenoj komunikaciji s osobama koji su se našle unutar predmetnog lokala.
Na daljnji upit suda okrivljenik izjavljuje da ovoga časa prisutnim suokrivljenicima ne prepoznaje koji je od njih ispoljio opisano ponašanje tj. osobno ne poznaje niti jednu od suokrivljenih osoba osim, moguće, iz viđenja kao goste u svom predmetnom ugostiteljskom objektu.
4. okrivljenik M. iznoseći svoju obranu izjavio je:
„Izjavljujem nisam počinio utuženo djelo prekršaja a ovdje nazočne suokrivljenike osim 3. okrivljenika čija je obitelj vlasnikom T.-a uopće ne poznajem. Utužene večeri nalazio sam se u prostoru navedenog ugostiteljskog objekta kladeći se na kladionici tzv. „kladomatu“ a sjećam se dobro da je bila liga prvaka te se na TV prenosila nogometna utakmica.
Kako sam završivši klađenje krenuo ponovno za svoj stol u bašti lokala, susreo sam na vratima I. koji mi je rekao nešto u smislu da su se tu „neki mulci počupali“, pa sam ja nastavio dalje prema bašti do svog stola gdje sam i sjeo te nemam nikakvih saznanja o utuženom događaju a posebno odlučno negiram da bih na bilo koji način tj. niti ispoljavanjem utuženog ponašanja u istom sudjelovao. Kada me je kasnije tražila policija da sa mnom obavi obavijesni razgovor ja sam ih pitao zašto sam uopće priveden pa mi je jedan od policajaca rekao da je netko od sudionika izjavila kako ga je udario neki ćelavi muškarac a kako ja brijem glavu to su jednostavno tražili da dam izjavu povezujući me na taj način po opisu s tim navodim čovjekom koji, je navodno udario jednog od okrivljenih.
Dakle nisam ispoljio utuženo ponašanje i niti bilo kakvo incidentno ponašanje osim što sam se zatekao kao gost u predmetnom ugostiteljskom objektu“.
5. okrivljenik I. L. iznoseći svoju obranu je izjavio:
„Što se tiče krivnje, izjavljujem da sam kriv zbog činjenice što sam ispoljio činjenično izloženo postupanje, ali tek nakon što je na mene, u namjeri da me udari, krenuo 1. okrivljeni D. D. pa sam reagirao spontano napadom da se obranim jer sam vidio da će on mene udariti. Međutim što se tiče samog sadržaja optužnog prijedloga moram kazati da je isti dosta činjenično oskudan jer nije sve obuhvaćeno što sam vidio i doživio da su se ponašali, iako s 1. okrivljenikom nisam bio prethodno ni u kakvo sukobu, no zbog činjenice da sam te večeri bio u društvu osobe s kojom je 1. okrivljenik imao očito neriješene probleme, ja sam se našao na meti njegova napada jer me je isti više puta pozivao da iziđem, dolazeći na staklo kafića i tako me pozivajući ispred punog lokala jer je bila utakmica.
Ja sam također čuo kada je isti A. B. koja je sam mnom također bila u društvu sjedeći mirno u lokalu, nazvao „kurvom“ a isto se sjećam da je dolazeći izvan lokala obratio se mom prijatelju A. s kojim je imao nekih neriješenih problema da iziđe vani nazvavši ga drukerom.
Isto tako se sjećam da je dva navrata D. dolazio dva puta na samu staklenu stjenku lokala te je nakon što je A. nazvao kurvom istu i pljunuo.
Dakle u svoju obranu mogu tek kazati da sam se zapravo udarivši nogom 1. okrivljenog D. tek na taj način pokušao prevenirati njegov napad na mene, pa molim sud da moje utuženo ponašanje ocijeni u tom kontekstu“.
6. okrivljena A. B. iznoseći svoju obranu je izjavila:
„Nisam kriva jer sam reagirala u samoobrani i na neprimjereno vulgarno ponašanje D. D. spram meni za što mu ja prethodno ni na koji način nisam dala povoda.
Naime ja sam se te večeri zatekla u društvu među kojima je bio i suokrivljeni I. L. kao i ovdje pozvani svjedoci D. B. i M. P. te još neke druge osobe.
U jednom trenutku dok smo tako sjedili unutar lokala na staklenu stjenku s vanjske strane počeo je lupkati i istu otvarati 1. okrivljeni D. D. govoreći „drukeri, izađite vanka“, na što sam ga ja upitala da u čemu je problem te da ne lupa, a on mi je uzvratio nazvavši me „kurvom“ pa kako taku uvredu nisam moga trpjeti, spontano sam reagirala izišavši vani te sam ga upitala zašto mi to govori i da prestane lupati po stjenki kliznih vratiju da bi me isti ponovo vrijeđao govoreći opet „kurvo“, te me pljunuvši, pa kako sam u trenutku po njegovoj kretnji pomislila da će me i udarit, ja sam ga spontano i zapravo kako bi prevenirala njegov mogući fizički nasrtaj na mene istog udarila otvorenim dlanom po licu ali više ovlaš nego direktno, nakon čega sam se vratila natrag svom društvu dio kojeg je napustio lokal a ja sam još kratko ostalo da se od ovog svega priberem.
Dakle iz svega što sam u svoju obranu navela držim da sam postupila logično obrativši se osobi koja je iza mene stojeći s vanjske strane povlačila staklenu stjenku ulaznih vrata u lokal obraćajući se osobama iz mog društva na neprimjereni način tako da sam 1. okrivljeniku uzvratila zapravo potpuno opravdano jer nitko nije dužan trpjeti da ga druga osoba vrijeđa ili da se prema istoj neprimjereno i nepristojno ponaša“.
Prijavljeni maloljetni D. D., nakon što je propisno upozoren na svoja prava, u odsutnosti uredno obaviještene majke i zakonske zastupnice N. J., odlučivši neposredno iznijeti svoju obranu, izjavio:
„Što se tiče moje navodne prekršajne odgovornosti, kao prvo izjavljujem da nisu točne sve činjenice navedene u sadržaju optužnog prijedloga, iako je doista točno da sam suokrivljenoj A. B. uputio riječi kurvo i to nakon što me je ista plesnila, a zbog čega mi je sada žao.
Naime, utužene večeri došao sam u kafić T. sa svojim prijateljem D. B. popiti piće i malo se družiti te sam u istom vidio neke osobe s kojima nisam bio u dobrim odnosima zbog nekih nesporazuma od ranije pa kako nisam želio da me bilo tko krivo gleda, odlučio sam se obratiti I. L. i A. B. kao i još nekolicini osoba u njihovu društvu a koji nisu obuhvaćeni predmetnim optužnim prijedlogom.
Međutim kada sam im se ja obratio rekavši da želim da nesporazume mirno riješimo razgovorom suokrivljena A. B. me odmah verbalno napala a onda me i udarila dlanom po licu tj. dala mi plesku, na što sam joj ja time izazvan uzvratio riječju „kurvo“, te nije točno da sam I. L. napao navedenim riječima: Izađi van, izađi, drukeri, nakon čega sam izišao vani gdje me je, prema našem prethodnom dogovoru sačekao brat kako bi me odvezao kući na selo. Čim, sam dakle, izišao vani u društvu prijatelja D. B. za mnom su izišli suokrivljenik I. L. i A. B. te i više osoba od kojih su neki ovdje pozvani svjedoci i to D. B. te M. P., da bi me odmah po izlasku rukama odgurnuo I. L. od čega sam ja, izgubivši ravnotežu pao na tlo a on me nastavio udarati pa smo se tako međusobno udarali na tlu gdje su nas nazočni razdvojili, ali je iz kafića izišao I. B. koji je nasrnuo fizički na mene, udarivši me, a za njim je izišao i M. R. koji je fizički napao mog brata P. D. udarivši ga šakom u zatiljak, nakon toga su se B., L. te A. B. vratili natrag u kafić a ostali koji su tu bili izašli ispred su jednostavno pobjegli, nestali s mjesta događaja tako da je policija stigla u trenutku kada smo moj suokrivljeni brat P. i ja već sjeli u vozilo te taman krenuli kući, pa nam je policijsko vozilo prepriječili put nakon čega je slijedila operativna obrada tj. privođenje u postaju radi utvrđivanja što se dogodilo.
Dakle ja sam samo, ne želeći nikakve nesporazume, ni da me netko neprijateljski gleda, iskoristivši priliku te večeri na izlasku iz kafića obratio L. i B., isključivo želeći u razgovoru riješiti neke nesuglasice, no sve je na kraju završilo kako sam opisao. Kako bih dokumentirao navedeno ja sam i u policijskoj postaji uredujućim policijskim službenicima pokazao neke prijeteće poruke koje sam na svoj mobitel primao od osobe po imenu A. Z. koji je bio u društvu L. i B. i s kojim sam zapravo želio izgladiti te nesporazume ali je on odmah kad sam se obratio izišao vani te se odvezao kod su me ovo dvoje verbalno napali i dalje se sve dogodilo kako sam opisao“.
U dokazne sud je pročitao dokumentaciju koju je ovlašteni tužitelj priložio uz optužni prijedlog i to: Zapisnici o alkotestiranju svih okrivljenika, ispitani su svjedoci M. P., D. B. i D. B., te se je izvršen uvid u e-prekršajnu evidenciju ovog suda za sve okrivljene.
Svjedok M. P. izjavio je:
„Zbog proteka vremena ne mogu se precizno sjetiti svih detalja događaja o kojem sam pozvan svjedočiti a kako sam tada ispitan u policiji to mogu kazati ovom prigodom da je sve što sam tada izjavio što sam vidio i čuo jer sam se zatekao u predmetnom ugostiteljskom objektu u društvu I. L., A. B. te ovdje također nazočne svjedokinje D. B.
Tako se sada tek mogu prisjetiti da je cijeli događaj nastao kada se mom društvu obratio 1. okrivljeni D. D. koji je i prouzročio i cijelu utuženu situaciju, ali se ja sada detalja ne mogu prisjetiti.
Na uporno inzistiranje suda postavljanjem pitanja da li se može sjetiti kojim riječima se njegovom društvu obraćao 1. okrivljeni D. D., svjedok odgovara da se ne može sjetiti, a na direktan upit suda da li je čuo da bi 1. okrivljenik A. B. nazvao uvredljivo riječju „kurvo“, isti odgovara je, valjda, ne mogu se sjetiti, pitajući je li ona to izjavila, nisam vidio određeno tko je koga udario jer je došlo do gužve i cijeli je kafić izišao vani.
Svjedok D. B. izjavio je:
„Kritične večeri došao sam u predmetni ugostiteljski objekt s D. D., da bi kada smo iz istog krenuli izići, D. imao potrebu obratiti se jednoj grupi osoba koji su sjedili izvan objekta u bašti odmah uz staklena klizna vrata, time da je i prostor same bašte tj. štekata ostakljen, no isti nisu htjeli s D. razgovarati, ali se sjećam da je između D. i I. L. došlo do nekakve prepirke, na što sam ja D. odmakao sa strane jer smo trebali sačekati njegova brata P. jer je trebao odvesti D. kući u S.
U to je došao D. brat P. D. pa su D. i P. došli do klizne stjenke ulaza u baštu lokala inzistirajući na razgovoru s tim društvom u kojem je bio L., te A. B. te M. P. i D. B., pri čemu je netko ta klizna vrata otvarao pa su u jednom momentu svi „izletili iz kafića“ kao što je to učinio i vlasnik I. B. koji je udario D. a D. mu uzvratio jer sam vidio da su I. pale naočale na tlo, nakon čega je P. D. krenuo prema I. valjda da spriječi daljnje incidentno ponašanje, ali je istom s leđa došao ovdje prisutni M. R. koji je, iako sam čuo da netko viče ne njega, nije on kriv, udario šakom u vrat P. D., a I. L. je krenuo na D. te je među njima došlo do naguravanja ili međusobnog udaranja što ja sve nisam vidio jer sam se bio makao sa strane na mjesto odakle nisam imao pregled tog događanja. Uskoro je došla policija jer ju je netko nazvao“.
Svjedokinja D. B. je izjavila:
„Što se tiče događaja o kojem sam pozvana svjedočiti mogu tek kazati čega se sjećam jer je proteklo relativno dosta vremena a svoj iskaz sam dala neposredno nakon tog događaja u policiji. Tako sada mogu kazati da sam se odnosne večeri zatekla u ugostiteljskom objektu T. sa svojim društvom među kojima su bili I. L., A. B., M. P. i dr. U jednom trenutku ispred lokala sam vidjela D. D. kojeg poznajem površno te njegova brata P. D. koji je počeo lupati po staklenoj stjenci pa ga je vlasnik dolazio upozoravati, te sam čula da je jedan od njih A. nazvao „Kurvom“ a potom je došlo do gužve no ne sjećam se detalja.
Na upit suda može li se konkretno i okolnosno očitovati o viđenom, svjedokinja odgovara da se tu zatekla slučajno i da se sada ne može točno sjetiti što se događalo a posebno tko se s kim točno i kako sukobio“.
Odredbom članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira sankcionirano je remećenje javnog reda i mira tučom, svađom, vikom ili na drugi način, na javnom mjestu.
Iz sadržaja njegovih naprijed citiranih obrana, razvidno je da okrivljenici negiraju krivnju za počinjenje predmetnog prekršaja, u bitnom ukazujući da je svojim neprimjerenim ponašanjem cijeli utuženi događaj izazvao 1. prijavljeni maloljetni D. D..
Iako su se izjasnili da nisu krivi suokrivljenici I. B., I. L. i A. B. ne negiraju svoje aktivno sudjelovanje u utuženom događaju, pa je tako okrivljeni I. L. u svoju obranu naveo da je ispoljio činjenično opisano postupanje, no tek nakon što je na njega, a u namjeri da ga udari, krenuo 1. prijavljeni maloljetnik D. D., na što je a priori reagirao napadom da se odbrani. Prigovorio je i zbog činjenične oskudnosti sadržaja optužnog prijedloga u kojem da nije sve što se događalo obuhvaćeno a u smislu inkriminirajućeg ponašanja okrivljenika. Predložio je stoga sudu da cijeni činjenicu što je udarivši nogom 1. prijavljenog maloljetnika, pokušao prevenirati njegov napad na svoju osobu.
Iz naprijed citiranog sadržaja njihovih obrana razvidno je da suokrivljeni M. R. i I. B. negiraju svoje utuženo ponašanje, premda I. B. navodi da je kao odgovorna osoba u predmetnom ugostiteljskom objektu, čuvši nekakvo komešanje, lupkanje kliznom stjenkom ulaznih vrata, uočio neke osobe da na taj način komuniciraju s drugim osobama u prostoru lokala koji su mirno sjedili konzumirajući svoja pića, pa je izišao vidjeti o čemu se radi te se postavio ispred momka koji je lupao po staklu a kako da su ono par osoba s kojima su isti na opisani neprimjereni način komunicirali izišli iz lokala, isti se, smirivši situaciju, vratio natrag, negirajući da bi objema rukama odgurnuo 1. prijavljenog D. no da se ispriječio ispred njemu nepoznatog momka koji se neprimjereno ponašao gurajući kliznu stjenku i lupkajući po istoj.
Suokrivljeni, pak, M. R. odlučno negira da bi na bilo koji način bio involviran u utuženi incidentni događaj, ističući da se nalazio u prostoru predmetnog ugostiteljskog objekta prateći tv prijenos nogometne utakmice, usput se kladeći na tzv. „kladomatu“ te da nema nikakvih neposrednih saznanja o utuženom događaju, o kojem da mu je I. B. susrevši ga na vratima kazao da su se „neki mulci počupali“ pa je on vrativši se od kladomata, otišao prema bašti do svog stola.
Međutim, suokrivljena A. B. je priznala svoje utuženo ponašanje budući je prigovorila 1. prijavljenom D. D. koji da je s vanjske strane predmetnog ugostiteljskog objekta lupao po staklenoj stjenci pokušavajući je otvoriti te se obraćajući osobama u njenom društvu riječima: „Drukeri, izađite vanka“, upitavši ga u čemu je problem da bi je isti nazvao „kurvom“ zbog čega mu je ponovo prigovorila opetovano tražeći da prestane lupati i vrijeđati je pa, po njegovoj kretnji, pomislivši da će je udariti, kako bi to prevenirala, „ovlaš“ ga je udarila otvorenim dlanom po licu.
Suokrivljeni P. D. također negirajući počinjenje predmetnog prekršajnog djela u svoju obranu je izjavio da je došao ispred navedenog ugostiteljskog objekta po prethodnom pozivu svog malodobnog brata D., odvesti ga kući na selo, budući mu se isti potužio da je od nekih osoba dobio prijeteće poruke.
Tako je došao ispred lokala u trenutku kada je jedna ženska osoba „plesnula“ njegova brata D. prepoznavši u tome nazočnu suokrivljenu A. B., a kako je istima pristupio vlasnik lokala 3. okrivljeni I. B. nasrnuvši na D., postupio na jedini logičan način krenuvši odbraniti brata u pokušaju da ga odmakne od ovo dvoje ljudi, ali i prije nego im je pristupio, s leđa mu je došao suokrivljeni M. R. koji a ga je šakom udario u predio vrata ispod uha, koji ga je udarac omamio jer ga nije očekivao niti je napadača mogao vidjeti, odlučno stoga negirajući da bi on fizički nasrnuo na I. B..
I prijavljeni maloljetni D. D. prigovara dijelu inkriminirajućih činjenica u sadržaju optužnog prijedloga, no priznaje da je A. B. nazvao „kurvom“ ali tek nakon što ga je ona plesnula, izrazivši žaljenje zbog svog ponašanja prema istoj. Pojasnio je da je do utuženog događaja došlo kada je on vidjevši u društvu I. L. i A. B. još neke druge osobe među kojima i osobu po imenu A. Z. a s kojim je želio izgladiti prethodne nesporazume, želeći iskoristiti priliku, na izlasku iz kafića obratio se L. i B. ali da nije L. vrijeđao utuženim riječima. Međutim, kada je u društvu prijatelja D. B. izišao vani sačekati dolazak brata da ga odveze kući, za njim su izišli suokrivljeni I. L., A. B. te više osoba među kojima D. B. te M. P. da bi ga I. L. odgurnuo rukama pa je, izgubivši ravnotežu pao na tlo a L. ga nastavio udarati, te su se tako međusobno udarali na tlu, da bi ih nazočni razdvojili, kada je iz kafića izišao I. B. fizički na njega nasrnuvši te ga udarivši a za njim je izišao i M. R. koji je fizički napao njegova brata suokrivljenog P. D., udarivši ga šakom u zatiljak.
U njihovim naprijed citiranim iskazima svjedok M. P. nije sudu dao činjenično određenu izjavu, ističući kako se zbog proteka vremena ne može prisjetiti detalja događaja no zatekao se u predmetnom ugostiteljskom objektu u društvu suokrivljenih I. L. i A. B. te svjedokinje D. B., označivši međutim 1. prijavljenog D. D. da je prouzročio cijelu utuženu situaciju. Na upit suda da li se sjeća da bi D. D. A. B. nazvao uvredljivom riječju „kurvo“, isti odgovara je, valjda, odnosno nije određeno vidio tko je koga udario jer je došlo do „gužve“ i „cijeli je kafić izišao vani“.
Ni svjedokinja D. B. nije sudu dala činjenično određen i sadržajan iskaz što se tiče participacije svih okrivljenih sudionika istog, no izjavila je da se te večeri zatekla u predmetnom lokalu u društvu I. L., A. B. i M. P., da bi u jednom trenutku ispred lokala vidjela 1. prijavljenog D. D. kojeg površno poznaje, kao i njegovog brata P. D., a koji je počeo lupati po staklenoj stjenci te ga je vlasnik dolazio upozoravati, a čula je i da je jedan od D. A. B. nazvao „kurvom“, te je došlo do gužve, ali se ne sjeća detalja.
Međutim, činjenično najopširniji te najprecizniji a po ocjeni suda i najrelevantniji iskaz dao je svjedok D. B. koji je zapravo svojim svjedočenjem rezimirao inkriminirajući događaj dajući naprijed citiranu izjavu.
Na temelju sadržaja njihovih naprijed citiranih obrana, kako svake zasebno, jednako tako i njihovim dovođenjem u međusobnu vezu te u vezu s ostalim izvedenim dokazima, ovaj sud našao je utuženo ponašanje suokrivljenih I. B., I. L., M. R. te A. B. dokazanim.
Premda je to okrivljeni M. R. odlučno zanijekao, ovaj sud mu nije povjerovao da nema neposrednih saznanja o utuženom događaju tj. da nije ispoljio inkriminirajuće ponašanje upravo zbog činjenice da su ga za isto okrivili i suokrivljenici D. D. te P. D., a isto je posebno okolnosno opisao svjedok D. B. ističući kako je i vlasnik predmetnog ugostiteljskog objekta, čuvši da netko otvara klizna vrata, udario D. D. koji mu je uzvratio, jer je vidio kada su I. pale naočale na tlo, a kada je D. brat, suokrivljeni P. D., krenuo prema njima spriječiti daljnje incidentno ponašanje, vidio je kada mu je s leđa došao M. R., kojeg je svjedok prepoznao među okrivljenicima, udarivši šakom u vrat P. D., premda je netko vikao „ne njega, nije on kriv“, te je u tom trenutku I. L. krenuo na D. pa su se međusobno naguravali i udarali.
Utuženo postupanje 1. prijavljenog maloljetnog D. D. ovaj sud je temeljem svih naprijed izvedenih dokaza našao ispoljenim.
Međutim, u odnosu na istog sud nije razdvojio predmetni postupak kako je to predviđeno odredbom članka 225. stavak 1. Prekršajnog zakona s obzirom da razdvajanje postupka nije bilo moguće bez štete za svestrano razjašnjenje ove prekršajno pravne stvari.
Tako je iz naprijed izložene raspravne građe ovaj sud utvrdio da se utužene večeri upravo maloljetni D.D. u društvu D.B. zatekao u predmetnom ugostiteljskom objektu pa je, videći u istom suokrivljene I.L. te A.B. a posebno izvjesnog A.Z. s kojim je imao neke ranije prijepore, pokušao s istim uspostaviti komunikaciju ali kako to isti nisu prihvaćali, izišavši iz lokala i dalje inzistirajući na razjašnjenju, verbalno se obratio prema I.L. i društvu utuženim riječima a kada je njegovom opisanom ponašanju došla prigovoriti okrivljena A.B. među njima je došlo do verbaliziranja povišenim tonovima pri čemu ju je isti nazvao „kurvom“ a ona ga udarila otvorenim dlanom preko lica, čemu se priključio i I.B. koji je došao kao odgovorna osoba „smiriti situaciju“, u kojim okolnostima je došlo i do fizičkog međusobnog napada između I.L. i D.D. koji su se u tom naguravanju našli na tlu.
Nedvojbeno zaključivši da su okrivljenici I.B., M.R., I.L. i A.B. ispoljili utuženo ponašanje činjenično opisano u izreci a kojem su i ostvarili bit obilježja prekršaja iz naprijed citirane zakonske odredbe, sud ih je za učin istog proglasio krivima te im izrekao novčane kazne u naprijed navedenim iznosima.
Kako stoga sudu nije prijeporno ni da je 1. prijavljeni maloljetni D.D. ispoljio utuženo ponašanje kojim je ostvario sva bitna obilježja djela prekršaja koje mu je izrekom stavljeno na teret, ovaj sud mu je temeljem odredbe članka 68. stavka 1. Prekršajnog zakona izrekao odgojnu mjeru – sudski ukor sve u uvjerenju da će se primjenom predmetne odgojne mjere istom ukazati na društvenu neprihvatljivost i štetnost njegova ponašanja time da se istog upozorava da će za slučaj ponovljenog počinjenja istovrsnog prekršaja spram njega primijeniti stroža propisana sankcija.
Budući nakon provedenog dokaznog postupka, a posebno analizom sadržaja njegove obrane a posebno iskaza svjedoka D.B. sud nije nedvojbeno našao dokazanim da bi 2. okrivljenik ispoljio inkriminirajuće ponašanje kojim da bi ostvario i obilježje označenog djela prekršaja što isti negira, a iz naprijed citiranog sadržaja iskaza svjedoka D.B. je zaključiti da je P.D. došavši ispred predmetnog ugostiteljskog objekta po svog brata 1. prijavljenog D.D. u trenutku kada je već došlo do „gužve“ ispred ulaza u predmetni ugostiteljski objekt i kada je došlo do verbalnog i fizičkog sukoba između D.D. i I.B. pokušao iste razdvojiti tj. priteći kako bi svog brata izvukao iz te gužve, potpuno iznenadno i nepripremljen zadobio s leđa udarac u potiljak od strane 4. okrivljenog M.R. premda je netko u toj gužvi vikao „nije on kriv, ne njega“.
Kako stoga sud nije našao dokazanim njegovo utuženo ponašanje koje isti negira, postupajući po pravnom pravilu „in dubio pro reo“, (u sumnji presuditi u korist okrivljenika), temeljem odredbe članka 182. stavka 1. točka 3. Prekršajnog zakona, u odnosu na istog presuđeno je kao pod točkom II/ izreke.
Prigodom izbora vrste i visine prekršajne sankcije 3., 4., 5. i 6. okrivljenima, ovaj sud vodio je računa o svim relevantnim okolnostima u smislu odredbe članka 36. Prekršajnog zakona, cijeneći značaj i težinu počinjenog djela u smislu međusobno ispoljenog inkriminirajućeg ponašanja na javnom mjestu, koje nije polučilo značajnijih štetnih posljedica, time da su okrivljenici M.R. prekršajno osuđivan, izrekavši im novčane kazne u naprijed utvrđenim iznosima, držeći da će se istima postići svrha vođenja ovog postupka, te da okrivljenici neće djelo ponoviti ubuduće.
Okrivljenici su u izreci upućeni na blagodat odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.
Temeljem odredbe članka 138. stavka 2. točka 3. i stavka 3., te članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, svaki okrivljenik dužan je platiti troškove prekršajnog postupka utvrđene u paušalnom iznosu, a cijeneći trajanje i složenost postupka.
U Omišu 03. studenog 2020. godine
ZAPISNIČAR S U D A C
Katica Ćurlin, v.r. Ružica Tafra, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 (osam) dana nakon primitka presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, Stalna služba u Omišu, Trg k. Tomislava 5, u 2 (dva) istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.
Za točnost otpravka - ovlašteni službenik:
Katica Ćurlin
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.