1              Poslovni broj: Gž-1576/2019-2

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1576/2019-2

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu po sutkinji Mariji Šimičić, na temelju prijedloga nacrta odluke više sudske savjetnice Andreje Mikelić, u pravnoj stvari tužiteljice A. L. iz S., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica B. M., odvjetnica u Z., protiv tuženika G. o. d.d., Z., OIB: ..., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2764/16-43 od 21. svibnja 2019., 3. studenog 2020.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2764/16-43 od 21. svibnja 2019. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, kojim je odbijen dio zahtjeva tužiteljice, kao što se potvrđuje i u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke presude, kojim je odlučeno o troškovima postupka.

 

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 16.261,20 kuna, sa zateznim kamatama kako slijedi:

- na iznos od 10.630,00 kuna od 21. svibnja 2019. do isplate, - na iznos od 4.800,00 kuna od 21. svibnja 2019. do isplate,

- na iznos od 431,20 kuna od 5. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 400,00 kuna od 23. svibnja 2016. do isplate, sve po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana (točka I. izreke).

 

Nadalje, pobijanom presudom odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 17.110,00 kuna i isplatom zateznih kamata na iznos od 10.630,00 kuna od 4. studenog 2016. do 20. svibnja 2019. i na iznos od 4.800,00 kuna od 2. svibnja 2016. do 20. svibnja 2019. (točka II. izreke), dok je odlukom o troškovima postupka odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak (točka III. izreke).

 

Protiv te presude žali se tužiteljica pobijajući je u dijelu kojim je odbijen njezin tužbeni zahtjev s naslova naknade neimovinske štete, zatim imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u odnosu na utvrđenu cijenu sata tuđe pomoći i njege te u odnosu na početak tijeka zateznih kamata, zatim u dijelu koji se odnosi na početak tijeka kamata na dosuđeni iznos naknade neimovinske kao i na troškove prijevoza, kao i u odluci o troškovima postupka, zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući istu preinačiti na način da se prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Nije podnesen odgovor na žalbu.

 

Žalba nije osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske i neimovinske štete, koju trpi kao posljedicu prometne nezgode što se dogodila 19. ožujka 2016. u Sesvetama u kojoj je ista sudjelovala kao vozačica osobnog automobila reg. oznake ZG ..., a do koje nezgode je došlo krivnjom osiguranika tuženika.

 

U ovom stadiju postupka sporna je visina tužbenog zahtjeva s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje (neimovinska šteta) i tuđe pomoći i njege, tijek zateznih kamata s osnove tuđe pomoći i njege i troškova prijevoza, te osnova i visina tužbenog zahtjeva s osnove izgubljene zarade i tijek zateznih kamata.

 

Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8. 9., 11., 13. i 14. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a).

 

Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tužiteljica jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

 

Nije ostvaren ni razlog žalbe pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sporne odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu odredbe članka 8. ZPP-a te je potom pravilo primijenio materijalno pravo.

 

Prema utvrđenju prvostupanjskog suda tužiteljica je u štetnom događaju zadobila trzajnu ozljedu vrata te natučenje prsišta, lijevog ramena i kuka radi čega je trpjela jake bolove 2 dana, srednje jake bolove 7 dana i manje bolove 8 tjedana, dok bolovi povremenog karaktera ulaze u pojačane napore.

 

Nadalje je utvrđeno da je tužiteljica uslijed zadobivenih ozljeda trpjela intenzivan i kratkotrajan primarni strah, sekundarni strah jačeg intenziteta 2 dana, srednjeg 5 i manjeg intenziteta 3 mjeseca kumulativno.

 

Kod tužiteljice je prema utvrđenju prvostupanjskog suda zadobivena ozljeda dovela do smanjenja životne, opće i radne sposobnosti tužiteljice od 5%, te joj je tuđa pomoć i njega bila potrebna po 2 sata dnevno tijekom 3 tjedna.

 

S obzirom na navedena činjenična utvrđenja, a posebice vrstu ozljeda, trajanje i intenzitet fizičkih bolova, strah i neugodnosti koje je tužiteljica trpjela po predmetnom štetnom događaju, životnu dob tužiteljice i smanjenu životnu aktivnost tužiteljice, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo, odnosno odredbu članka 1100. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 – u daljnjem tekstu: ZOO), kada je tužiteljici na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u vidu povrede na duševno i tjelesno zdravlje utvrdio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 19.000,00 kuna, pa nije osnovan prigovor tužiteljice da je navedeni iznos prenisko određen.

 

Naime, odredbom članka 1100. stavkom 1. ZOO-a propisano da će, u slučaju povrede prava osobnosti, sud ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, dok je stavkom 2. istog članka propisano da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih bolova, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

 

Kako je nesporno da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužiteljici iznos od 9.000,00 kuna na ime neimovinske štete, to je pravilno utvrđeno da tužiteljici pripada pravo na naknadu neimovinske štete u daljnjem iznosu od 10.000,00 kuna.

 

U odnosu na prigovor tužiteljice glede utvrđene cijene sata od 15,00 kuna na ime tuđe njege i pomoći, za odgovoriti je istoj da je navedenu cijenu pravilno prvostupanjski sud utvrdio prema slobodnoj ocjeni u smislu odredbe članka 223. ZPP-a, pa je valjana i odluka o visini imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege u ukupnom iznosu od 630,00 kuna, jer je obujam potrebe za tuđom njegom i pomoći utvrđen prema medicinskom vještačenju u visini od 42 sata.

 

Neosnovani su i prigovori tužiteljice glede tijeka zakonskih zateznih kamata na ime neimovinske štete, kao i na ime imovinske štete s naslova tuđe njege i pomoći, jer kamate na neimovinsku štetu, kao i na nenovčanu imovinsku štetu (troškovi tuđe pomoći i njege koju pružaju članovi obiteljskog domaćinstva), teku od dana presuđenja, jer je presuđenjem tuženik saznao za štetu i došao u zakašnjenje, slijedom čega je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odredio tijek zakonskih zateznih kamata po navedenim osnovama od dana presuđenja, odnosno od 21. svibnja 2019.

 

Valjana je odluka i o tijeku zakonskih zateznih kamata na trošak prijevoza do bolničke ustanove koji je dosuđen tužiteljici u iznosu od 4.800,00 kuna, jer je obveza naknade putnih troškova utvrđena tek donošenjem pobijane presude, pa je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odredio tijek zakonskih zateznih kamata po navedenoj osnovi od dana presuđenja.

 

Nadalje, ovaj žalbeni sud prihvaća stajalište prvostupanjskog suda glede dijela tužbenog zahtjeva tužiteljice s osnove izgubljene zarade kojim potražuje ukupni iznos od 14.400,00 kuna zajedno s pripadajućom kamatom, jer ista tijekom postupka nije dokazala da bi upravo njoj bilo ponuđeno sklapanje ugovora o radu te da bi imala pravo na naknadu štete zbog izgubljene zarade.

 

Naime, prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da je temeljem mjere javni rad za zapošljavanje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje bio raspisan natječaj za radno mjesto pomoćni/na radnik/ca u Centru-njegovatelj/ica u Centru .... S., da je tužiteljica bila pozvana na razgovor gdje je navedeni posao odbila i da tužiteljica nije tražila drugi posao nakon štetnog događaja. Slijedom toga, sud je zaključio da tužiteljica nije dokazala da bi upravo njoj bilo ponuđeno sklapanje ugovora o radu, da bi isti sklopila i izvršavala u određenom trajanju od 6 mjeseci, kao niti da je posao odbila upravo iz razloga koji navodi, pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev utvrdio neosnovanim te odbio isti.

 

Prema odredbi članka 1089. stavak 1. ZOO- a oštećenik ima pravo kako na naknadu štete, tako i na naknadu izmakle koristi.

 

Žalbeni navodi tužiteljice u navedenom dijelu odnose se u bitnom na činjenice koje je već istaknula tijekom postupka pa se ista, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude.

 

Odluka o parničnom trošku donesena je pravilnom primjenom odredbi članka 154. stavka 2. i 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.).

 

Odredbom članka 154. stavak 2. ZPP-a propisano je da ako stranka djelomično uspije u parnici, sud može s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka nadoknadi drugoj i umješaču razmjeran dio troškova.

 

S obzirom na to da je tužiteljica u ovom postupku uspjela s osnovom dijela tužbenog zahtjeva, i to onog koji se odnosi na neimovinsku štetu, imovinsku štetu s naslova tuđe pomoći i njege, troškova prijevoza i troškova liječenja, dok nije uspjela s osnovom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na izgubljenu zaradu te na dio tijeka zateznih kamata na neimovinsku štetu, imovinsku štetu s naslova tuđe pomoći i njege te troškova prijevoza, da je glede visine tužbenog zahtjeva uspjela s oko 50%, to je razvidno da ostvarila djelomičan uspjeh u ovom postupku, pa je pravilna i zakonita odluka prvostupanjskog suda da svaka stranka snosi svoj trošak u postupku.

 

Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu te odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

 

Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan pozivom na odredbu članka 166. stavak 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a, jer ista nije uspjela sa svojom žalbom, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

 

U Splitu 3. studenog 2020.