Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj: 2 UsI-929/2020-8

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 2 UsI-929/2020-8

 

 

I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Osijeku, po sucu Berislavu Babiću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja D. N. iz B. B., koga zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog ureda R. & P. d.o.o. O., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, koga zastupa M. Lj., službena osoba, radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, 3. studenog 2020.

 

p r e s u d i o   j e

 

  1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja tuženika KLASA: UP/II-502-03/20-01/537, URBROJ: 338-01-06-05-20-03 od 16. srpnja 2020. i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Osijek, Klasa: UP/I- 502-03/20-02/386, Urbroj: 338-14-02-01-20-4 od 29. travnja 2020.
  2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-502-03/20-01/537, URBROJ: 338-01-06-05-20-03 od 16. srpnja 2020. odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Osijek, Klasa: UP/I- 502-03/20-02/386, Urbroj: 338-14-02-01-20-4 od 29. travnja 2020., kojim se osiguraniku D. N. (ovdje tužitelju), zaposlenom kod poslodavca E. F. P. d.o.o. O., ozljeda pretrpljena dana 6. travnja 2020., pod dijagnozom šifre prema MKB-10: S06.6. ne priznaje ozljedom na radu te je odlučeno da se tužitelju ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

              Tužitelj u podnesenoj tužbi navodi kako je pogrešno stajalište tuženika da se dijagnoza S06.6 (traumatsko subarahnoidalno krvarenje) ne može uzročno posljedično povezati s događajem od 6. travnja 2020. Ističe kako se kod tužitelja dogodio sinkopalni atak i to neposrednim i kratkotrajnim djelovajem na organizam, dok je isti bio na vozilu, a zbog čega je pao s postolja za prijevoz radnika na komunalnom vozilu te udario glavom o beton, nakon čega je izgubio svijest. Poziva se na MSD priručnik dijagnostike i terapije koji navodi da do zatvorenih ozljeda glave dolazi kad je glava udarena, kad udari o neki predmet ili je grubo tresena, što posljedično može dovesti do subarahnoidalnih krvarenja. Posebno naglašava kako se ne mogu prihvatiti navodi tuženika o tome da se tužitelj poskliznuo, budući je uzrok pada sinkopalni atak, dok je unutarje krvarenje nastalo zbog udarca glave u beton, što je vidljivo i iz medicinske dokumentacije. Naime, iz nalaza KBC Osijek od 6. travnja 2020. proizlazi da je tužitelj osjetio vrtoglavicu te pao s kamiona i udario glavom o podlogu, dok je u otpusnom pismu navedeno da se isto dogodilo u sinkopalnoj ataci, koja dijagnoza se navodi i u daljnjoj dokumentaciji. U prilog svojih tvrdnji dostavlja ovjerenu izjavu o navedenom događaju te predlaže svoje saslušanje. Smatra i da tuženik u provedenom postupku nije izvršio pravilnu rekonstrukciju predmetnog događaja, već samo nabraja iskaze svjedoka očevidaca. Smatra da u pobijanim odlukama nisu sadržani razlozi na temelju kojih je donijeta odluka, što je suprotno praksi Europskog suda za ljudska prava. Slijedom navedenog predlaže sudu poništavanje prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja te traži naknadu troškova upravnog spora.

Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje u cijelosti kod obrazloženja iz pobijanog rješenja, te predlaže sudu da tužbu odbije kao neosnovanu. Smatra da je u provedenom postupku pravilno utvrđeno relevantno činjenično stanje u pogledu toga da se dijagnoza S06.6 ne može priznati kao ozljeda na radu. Iznosi kronologiju postupanja i provedenog postupka te ističe da je u provedenom postupku u potpunosti utvrđeno relevantno činjenično stanje, a da je u provedenom postupku utvrđeno kako su ozljede kod tužitelja nastale uslijed poremećaja svijesti pa se ne radi o ozljedi na radu. Slijedom navedenog ustraje na stajallištu da se sporna dijagnoza ne može uzročno posljedično povezati s događajem od 6. travnja 2020. kao ozljeda na radu te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

Podneskom od 15. listopada 2020. tužitelj se putem opunomoćenika očitovao na navode iz odgovora na tužbu te navodi kako je predmetna ozljeda nastala kao posljedica radnih aktivnosti, jer je tužitelj doživio djelovanje kemijskim agensima neugodnih mirisa, koji isparavaju iz predmetnog kamiona, a što je za posljedicu imalo udarac glavom u beton te subarahnoidalno krvarenje. Smatra da u provedenom postupku nije obrazloženo gdje je došlo do udarca glavom tužitelja te da isti u provedenom postupku nije uzeo u obzir dijagnose S02.4, prijelom jagodične kosti i kosti gornje čeljusti te S06.3, fokalna ozljdeda mozga.

Na raspravu održanu kod ovoga suda 26. listopada 2020. pristupili su zamjenička opunomoćenica tužitelja i službena osoba tuženika.

              Opunomoćenica tužitelja je na raspravi ostala kod tužbe i svih navoda iz iste, kao i kod navoda iz podneska od 15. listopada 2020. te je predložila da se tijekom upravnog spora sasluša tužitelj na okolnosti tužbe.

              Službena osoba tuženika je na raspravi izjavila da ostaje kod odgovora na tužbu i svih navoda iz istoga. Protivila se daljnjem izvođenju dokaznih prijedloga budući smatra da su odlučne činjenice za ovaj upravni spor već utvrđene s osnove medicinskog stajališta, dok je izjava tužitelja pribavljena u upravnom postupku, a kada je izjavio da je pao uslijed vrtoglavice.

U upravnom sporu sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika te sve isprave koje prileže u istome.

              Sud nije usvojio dokazni prijedlog tužitelja za njegovim saslušanjem, budući u spisu egzistiraju odgovarajuće izjave tužitelja u svezi predmetnog događaja te je njegovo saslušanje a te iste okolnosti nepotrebno.

              Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 55. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – Odluka Ustavnog suda RH i 29/17., nastavno: ZUS) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

              Uvidom u spis tuženika utvrđeno je kako je predmetni upravni postupak pokrenut poradi prijave o ozljedi na radu, od strane poslodavca tužitelja, u skladu s odredbom članka 40. stavak 1. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti (Narodne novine, broj: 75/14., 154/14.,79/15., 139/15., 105/16., 40/17., 66/17., 109/17., 132/17., 119/18. i 41/19., nastavno: Pravilnik).

              Iz sadržaja prijave vidljivo je kako je zatraženo priznavanje događaja od 6. travnja 2020. ozljedom na radu. Ovo iz razloga jer je tom prigodom tužitelj pao sa postolja za prijevoz radnika na komunalnom vozilu te udario glavom, zbog čega je zadobio ozljedu pod dijagnozom S06.6, kako to proizlazi iz izvješća izabranog doktora, kao sastavnog dijela prijave.

Povodom prijave, koja je u smislu odredbe 40. stavka 2. Pravilnika podnijeta odgovarajućoj područnoj službi tuženika, prema mjestu prebivališta tužitelja, u skladu s odredbom članka 48. do 52. Pravilnika, pokrenut je i proveden postupak za utvrđivanje i priznavanje ozljede na radu.

Tijekom postupka pribavljena je odgovarajuća materijalna dokumentacija u vidu izjava svjedoka događaja i samog tužitelja te je pribavljena sva relevantna medicinska dokumentacija.

Iz sadržaja izjava očevidaca događaja Z. B. i Z. K. proizlazi kako je tužitelj izvršavao poslove radnika na komunalnom vozilu te je u jednom trenutku pao s papuče tog vozila i završio u kanalu, gdje je ostao ležati do dolaska hitne pomoći.

Tužitelj u svojim izjavama navodi kako je obavljao poslove radnika na komunalnom vozilu te da je osjetio vrtoglavicu, zbog čega je pao i udario glavom te se probudio u bolnici, dok se ostalih okolnosti ne sjeća.

U provedenom postupku, a smisleno odredbi članka 127. stavak 1. i 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj: 80/13. i 137/13., nastavno: Zakon) provedeno je stručno-medicinsko vještačenje o pravu osigurane osobe iz obveznog zdravstvenog osiguranja.

Nalazom, mišljenjem i ocjenom liječničkog povjerenstva tuženika, u prvom stupnju KLASA: UP/I-502-03/20-02/386, URBROJ: 338-14-43-20-3 od 27. travnja 2020. utvrđeno je kako je u provedenom postupku izvršen uvid u kompletnu medicinsku dokumetnaciju tužitelja te izjave tužitelja i svjedoka događaja. Prema priloženoj dokumentaciji tužitelj je dana 6. travnja 2020. obavljao posao radnika na komunalnom vozilu, kada je s istoga pao te zadobio ozljedu glave. Nakon toga je primljen na Klinici za neurokirurgiju pri KBC Osijek kojom prigodom je utvrđeno da je isti u sinkopalnoj ataci pao s kamiona i zadobio ozljedu glave i lice. Obzirom na priloženu medicinsku dokumentaciju i uzimajući u obzir okolnosti nastanka ozljede, a to je da je isti u sinkopalnoj ataci pao s kamiona, to su vještaci stajališta kako se dijagnoza S06.6 traumatsko subarahnoidalno krvarenje ne može priznati kao ozljeda na radu.

Na temelju tog nalaza, mišljenja i ocjene, a smisleno odredbi članka 50. stavak 2. Pravilnika, donijeto je citirano prvostupanjsko rješenje od 29. travnja 2020. putem kojega navedena dijagnoza tužitelju nije priznata kao ozljeda na radu te mu se u svezi iste ne priznaju niti prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu te je povodom uložene žalbe, a u skladu s odredbom članka 19. stavak 2. Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (Narodne novine, broj: 8/15., 17/15., 41/15., 104/17. i 34/18.) provedeno  stručno medicinsko vještačenje liječničkog povjerenstva Direkcije tuženika radi utvrđenja osnovanosti žalbenih navoda.

Nalazom, mišljenjem i ocjenom liječničkog povjerenstva Direkcije tuženika, Klasa: UP/II-502-03/20-01/537, Urbroj: 338-01-10-04-20-2 od 7. srpnja 2020. utvrđeno je, kako je tužitelj zatražio priznavanje ozljede na radu, koja se dogodila dana 6. travnja 2020., na način što je tužitelj u sinkopalnoj ataci pao s kamiona te mu je radiološkom obradom (CT mozga) verificirano inrakranijalno krvarenje, prijelom zigomatične kosti lijevo bez dislokacije te prijelom prednjeg, medijalnog i lateralnog zida maksilarnog sinusa. Utvrđuje se kako je tužitelj Zbog navedeng vještaci utvrđuju kako se ozljede nastale uslijed poremećaja zdravstvenog stanja ne smatraju ozljedom na radu.

Stoga je tuženik drugostupanjsko rješenje donio na temelju navedenog nalaza, mišljenja i ocjene liječničkog povjerenstva Direkcije tuženika.

Sud prihvaća prvostupanjski i drugostupanjski nalaz, mišljenje i ocjenu ovlaštenih liječničkih povjerenstava tuženika kao pravilne i zakonite te sačinjene u skladu s odredbama Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (Narodne novine, broj: 8/15., 17/15., 41/15., 104/17. i 34/18.).

U radu navedenih povjerenstava nema nikakvih nezakonitosti u pogledu izrade nalaza, mišljenja i ocjene.

Nadalje, sva relevantna medicinska dokumentacija i utvrđene dijagnoze bili su predmet nalaza, mišljenja i ocjene prvostupanjskog i drugostupanjskog liječničkog povjerenstva te su liječnička povjerenstva suglasna da su predmetne ozljede kod tužitelja nastale uslijed poremećaja svijesti.

U skladu s navedenim cjelokupna medicinska dokumentacija na koju se poziva tužitelj, odnosno ona koja egzistira u spisu odnosi se na stanja, odnosno komplikacije koje su nastale nakon pada uzrokovanog poremećajem zdravstvenog stanja. Navedeno mišljenje ovlaštenih vještaka utemeljeno je kako na okolnostima predmetnog slučaja koje su nesporno utvrđene u provedenom postupku, tako i na temelju priložene medicinske dokumentacije te saznanjima medicinske znanosti.

Zbog toga je ovaj sud stajališta kako tužitelj u provedenom upravnom sporu ničim nije doveo u dvojbu medicinska utvrđenja koje su liječnička povjerenstva suglasno utvrdila te otklonila uzročno posljedičnu vezu s predmetnim događajem.

Člankom 66. stavak 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj: 80/13. i 137/13., nastavno: Zakon) propisano je da se ozljedom na radu prema ovome Zakonu smatra: ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima (točka 1),  bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju (točka 2), ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju (točka 3) i ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. ovoga članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. ovoga Zakona (točka 4).

Člankom 67. stavak 1. Zakona određeno je da se ozljedom na radu, u smislu ovoga Zakona, ne smatra ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog: skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.) (točka 1), aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.) (točka 2), namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti (točka 3), atake kronične bolesti (točka 4) i urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest (točka 5).

Člankom 36. Pravilnika propisano je da se ozljeda na radu može priznati osiguraniku iz članka 7. stavak 4. Zakona te osiguranoj osobi iz članka 16. Zakona kod kojih je došlo do ozljeđivanja odnosno bolesti u smislu članka 66. Zakona.

Prema odredbi članka 37. Pravilnika ozljeda na radu neće se priznati osiguranoj osobi iz članka 36. ovog Pravilnika u slučajevima iz članka 67. Zakona.

U skladu s citiranim zakonskim odredbama, a uzimajući u obzir medicinsku dokumentaciju tužitelja i nalaz, mišljenje i ocjenu liječničkog  povjerenstva Direkcije utvrđeno je kako se u konkretnom slučaju kod tužitelja ne radi o ozljedi na radu, već se radi o poremećaju zdravstvenog stanja, što ne predstavlja ozljedu na radu.

U skladu s navedenim na strani tužitelja se ne radi o ozljedi na radu kako to predviđa članak 66. Zakona.

              Imajući u vidu navedeno osporavana odluka tuženika je zakonita, a provedenim postupkom nije došlo do povrede prava, obveza ili pravnog interesa tužitelja.

Slijedom iznijetog, a na temelju članka 57. stavak 1. ZUS, sud je donio odluku kao u točki 1. izreke presude.

Odluka o troškovima upravnog spora donijeta je na temelju odredbe članka 79. ZUS, a kako je tužitelj u cijelosti izgubio spor, to isti smisleno stavku 4. istoga članka u cijelosti snosi sve troškove spora te mu se ne mogu priznati zatraženi troškovi spora pa je sud u svezi tih troškova donio odluku kao u točki 2. izreke presude. Pri tome je potrebno naglasiti kako tuženik nije zatražio dosudu troškova upravnog spora pa stoga sud o troškovima tuženika nije donosio odluku.

             

U Osijeku 3. studenog 2020.

 

 

Sudac

Berislav Babić v.r.

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima).

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu