1
Poslovni broj 28 Gž Ovr-284/2020-2
REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 28 Gž Ovr-284/2020-2
R E P U B L I K A H R V A T S K a
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Ines Smoljan, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu predlagatelja osiguranja Suvlasnika stambene zgrade u Z., … i to: D. nekretnine d.o.o. OIB: …, V. J. OIB: …, M. L., OIB: …, M. S., OIB: … i N. V., OIB:…, koje zastupa G. s.-k. g. d.o.o., Z., …, OIB: …, a isti po punomoćnici D. H. Ž., odvjetnici u O. H. & partneri u Z., …, protiv protivnika osiguranja A. J. iz Z., …, OIB: …, radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja protiv rješenja o osiguranju Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 9. siječnja 2020. posl. br. Ovr-4482/2019-2, dana 3. studenoga 2020.
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba predlagatelja osiguranja, ukida rješenje o osiguranju Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 9. siječnja 2020. posl. br. Ovr-4482/2019-2 i predmet vraća istom sudu na ponovan postupak.
O trošku žalbenog postupka će se odlučiti konačnom odlukom.
Obrazloženje
Prvostupanjski sud je (toč. I. izreke) odbio kao neosnovan prijedlog predlagatelja osiguranja od 31. prosinca 2019. za prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja, a toč. II. izreke naložio zemljišnoknjižnom odjelu istog suda zabilježbu odbijenog prijedloga za osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja (stanu na II katu desno u stambenoj zgradi u Z., …).
U žalbi, izjavljenoj iz svih zakonom predviđenih razloga, predlagatelj osiguranja se zalaže da se uvaži žalba, preinači pobijano rješenje i prihvati prijedlog za osiguranje, a podredno ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troška žalbe.
Žalba je osnovana.
Prema odredbi čl. 80. b. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, dalje OZ) sud će prijedlog za ovrhu na nekretnini odbiti ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja traži ovrha ne prelazi iznos od 20.000,00 kn, osim ako je prijedlog podnesen radi prisilnog ostvarenja tražbine radi zakonskog uzdržavanja ili tražbine radi naknade štete uzrokovane kaznenim djelom.
Prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan prijedlog za osiguranje jer je u primjeni navedene odredbe smatrao bitnim da je svaka od tri novčane tražbine (temeljena na tri rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika), koju predlagatelj osiguranja ima prema protivniku osiguranja, manja od 20.000,00 kn.
Okolnost da je zbroj glavnica veći od 20.000,00 kn, na što upire žalba, je otklonio jer „bi predstavljalo izigravanje čl. 80.b OZ“.
Revizijski sud je ocijenio važnost navedenog pravnog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, o čemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova.
Stoga je o problemu prisilnog zasnivanja založnog prava na nekretnini na temelju više ovršnih isprava Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio pravno shvaćanje (u odlukama posl. br. Rev-5005/2019-2 od 29. siječnja 2020. i posl. br. Revd 1907/2020-2 od 25. kolovoza 2020.), prema kojemu:
„Prema odredbi čl. 296. OZ, na osnovi ovršne isprave kojom je utvrđena novčana tražbina predlagatelj osiguranja ima pravo tražiti osiguranje te tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja. Prema odredbi čl. 290. OZ, na osiguranje tražbine na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovog Zakona o ovrsi radi ostvarenja tražbine. Prema odredbi čl. 80.b st. 1. OZ, sud će prijedlog za ovrhu na nekretnini odbiti ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži ne prelazi 20.000,00 kn, osim ako je prijedlog podnesen radi prisilnog ostvarenja tražbine radi zakonskog uzdržavanja ili tražbine radi naknade štete uzrokovane kaznenim djelom.
Dakle, navedene odredbe odnose sa na pojedinačno određeni postupak namirenja, odnosno osiguranja, određene tražbine u pravnom odnosu između određenog ovrhovoditelja /odnosno predlagatelja osiguranja/ i ovršenika /odnosno protivnika osiguranja/, bez obzira na okolnost je li glavnica tražbine koja prelazi 20.000,00 kn svoju osnovu ima u jednoj ili više ovršnih isprava. U tom smislu pravilno je pobijanim rješenjem određeno osiguranje tražbine čija glavnica prelazi 20.000.00 kn zasnivanjem založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja, iako ta tražbina u pravnom odnosu između predlagatelja osiguranja i protivnika osiguranja svoju osnovu ima u više ovršnih isprava.“
Budući da pobijano rješenje nije u skladu s navedenim pravnim shvaćanjem je valjalo primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19) u vezi sa čl. 21. OZ odlučiti kao u izreci.
O trošku žalbenog postupka će sud odlučiti konačnom odlukom.
U Zagrebu, 3. studenoga 2020.
Sutkinja:
Ines Smoljan