1

Poslovni broj Gž R-179/2020-2

Poslovni broj Gž R-179/2020-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Butković Brljačić, u pravnoj stvari tužiteljice R. P. iz Z., OIB: …zastupane po punomoćniku T. S., odvjetniku iz Z., protiv tuženika S. u Z., Fakultet iz Z., OIB: …zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva S.-R. I partneri d.o.o. iz Z., radi isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj 17 Pr-720/2019-20 od 5. prosinca 2019., 3.studenoga 2020.,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu,
poslovni broj 17 Pr-720/2019-20 od 5. prosinca 2019. potvrđuje.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja tuženik je obvezan isplati tužiteljici iznos od 4.960,66
kn bruto sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose, osim zateznih kamata na iznos
poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim bruto iznosima, pobliže navedeno točkom I. izreke citirane presude.

Točkom II. izreke tuženik je obvezan nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 kn s kamatama, dok je točkom III. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

Protiv citirane presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbi čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona oparničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - ZPP), predlažući da se presuda u pobijanom dijelu preinači, podredno ukine, uz obvezu tužiteljice na naknadu parničnog troška.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

U konkretnom slučaju radi se o postupku u sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a.

Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ovog Zakona i zbog pogrešne primijene materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a i čl. 467. st.1. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od bitnih povreda parničnog postupka.

Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2.
toč. 11. ZPP-a na koju se upire žalbenim navodima, budući da presuda sadrži razloge o
odlučnim činjenicama, razlozi presude zbog kojih je sud prihvatio tužbeni zahtjev su jasni, te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće po osnovi dodatka na plaću za posebne uvjete rada, odnosno zbog izloženosti izvorima opasnosti i štetnim utjecajima rada za razdoblje od travnja 2014. do siječnja 2015., koji tužiteljica temelji na odredbama čl. 54., čl. 55., čl. 56., čl. 57. i čl. 58. Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje ("Narodne novine" br. 142/10 – dalje KU).

U provedenom postupku je utvrđeno:

- da je 29. listopada 2003. tužiteljica zaključila ugovor o radu ne neodređeno vrijeme za radno mjesto I.vrste-docentice, a da je potom u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu izvanredne profesorice temeljem Aneksa ugovora o radu od 26. ožujka 2010., na Zavodu,

-da je iz Popisa radnih mjesta i zaposlenika koji rade na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada (dalje: Popis zaposlenika iz 2009. godine) razvidno da tužiteljica kao docentica, ima pravo na dodatak na plaću od 12% osnovice, dok mjesto izvanrednog profesora u istom Zavodu ima dodatak na plaću od 10%,

-da je dopisom tuženika od 29. siječnja 2009. o navedenom Popisu zaposlenika koji je sastavilo Povjerenstvo za popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada, izvorima opasnosti i štetnim utjecajima, obaviješteno Ministarstvo,

-da dopisu predsjednice Povjerenstva za popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada,
izvorima opasnosti i štetnim utjecajima od 14. travnja 2011, upućenog dekanici tuženika, prileži Procjena opasnosti i popis poslova s izvorima opasnosti, kojom se predlaže dopuna i ispravljeni podaci s danom 1. travnja 2011., te se za djelatnike Zavoda, studenski praktikumi, među kojima je i tužiteljica R. P.-nastavnik, kao izvori opasnosti navode biološki agensi (biološki materijal, tumorske stanice, eksperimentalne životinje, nukleinske kiseline, bakterije, kancerogeni toksini, otrovi, kiseline i lužine, organska otapala, UV zračenje, nepovoljna mikroklima, vibracije i trešnje, organska prašina, cijanovodik, glikoli, benzen i homolozi, nitro i aminoderivati benzena,) predlaže dodatak na plaću od 15% zbog izloženosti izvorima opasnosti više od 50% ukupnog radnog vremena,

-da je po istovjetnoj tužbi tužiteljice protiv tuženika, ali za prethodno vremensko razdoblje (travanj 2011.-ožujak 2014.) pravomoćnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj 6 Pr-2891/14-10 od 29. listopada 2014. tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici na ime predmetnog dodatka novčani iznos od 18.033,98 kn s kamatama, a iz obrazloženja citirane presude proizlazi da tužiteljica radi kod tuženika na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada, te da joj na radnom mjestu izvanredni profesor pripada dodatak na plaću u visini od 10 % osnovice za obračun plaće u javnim službama,

- da je KU kojim je propisano pravo i visina dodatka na plaću za zaposlenike koji rade u
posebnim uvjetima rada, zaključen 22. listopada 2010. između Vlade Republike Hrvatske i
Sindikata od 4 godine od dana potpisivanja,

- da je Vlada Republike Hrvatske odlukom od 27. prosinca 2013. ("Narodne novine" br.
159/13) jednostrano otkazala navedeni KU.

Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja zaključuje da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada, da je bila izložena štetnim utjecajima i izvorima opasnosti, da joj temeljem procjene opasnosti iz 2009., koja u međuvremenu nije ažurirana, pripada pravo na dodatak na plaću za rad u posebnim uvjetima rada u visini od 10 % osnovice za obračun plaće u javnim službama za 2014. i 2015.

Naime, utvrđuje da je ranijim Popisom tuženika iz 2009. tužiteljici bio priznat dodatak na plaću od 12 % osnovice, iz čega zaključuje da tužiteljici temeljem rada na radnom mjestu izvanredne profesorice pripada dodatak na plaću od 10% jer je u utuženom razdoblju bila izložena izvorima opasnosti.

Pri tome, utvrđuje da iako u utuženom razdoblju nije postojao novi Popis radnih mjesta i zaposlenika koji rade na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada u smislu čl. 58. KU, tužiteljica ima pravo na predmetni dodatak, koje je utemeljeno neposredno na čl. 56. KU, dok činjenica da predstavnik tuženika i sindikalni povjerenik za navedeno razdoblje nisu zajednički izradili Popis zaposlenika u smislu čl. 54. i čl. 58. KU ne može ići tužiteljici na štetu i derogirati njezino pravo koje joj jamči čl. 56. KU, već je potrebno da tužiteljica faktično, u obavljanju poslova svojeg radnog mjesta, bude izložena izvorima opasnosti u smislu čl. 56. KU, što je konkretan slučaj.

Jednako tako, ne nalazi relevantnima navode tuženika da tužiteljica ne može temeljiti
svoje pravo na utuženi dodatak na Popisu zaposlenika iz 2009., jer da je taj Popis prestao važiti 2010., stupanjem na snagu novog kolektivnog ugovora. Ovo iz razloga jer da tužiteljici utuženi dodatak nije dosuđen temeljem Popisa zaposlenika iz 2009., već stoga što je u predmetnom razdoblju na svojem radnom mjestu bila izložena izvorima opasnosti, a Popis zaposlenika iz 2009. je samo dokaz omjera izloženosti tužiteljice izvorima opasnosti za njezino radno mjesto izvanredne profesorice.

Temeljem Odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama za 2014. i 2015. ("Narodne novine" br. 40/09), kojom je predviđena osnovica u visini od 5.108,84 kn, sud prvog stupnja tužiteljici dosuđuje utužene iznose.

Polazeći od navedenih činjeničnih utvrđenja, pri tome pazeći po službenoj dužnosti na pravilnost u primijeni materijalnog prava (čl. 365. st. 2. ZPP-a) ocjena je ovoga suda da je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je iz navedenih razloga prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice.

Prvenstveno je za navesti da je iz podataka e-spisa razvidno da je u parničnom postupku koji je vođen kod Općinskog radnog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Pr-8589/14 pravomoćnom presudom od 29. siječnja 2018. utvrđeno da je nezakonito i nedopušteno otkazivanje KU od strane Vlade Republike Hrvatske, kao i da bi prema redovnom tijeku stvari, da Vlada Republike Hrvatske nije nezakonito otkazala KU, predmetni KU važio do 22. listopada 2014., te još dodatno tri mjeseca sukladno odredbama o produženoj primjeni pravnih pravila sadržanih u kolektivnim ugovorima, odnosno do 22. siječnja 2015.

Prema odredbi čl. 56. KU zaposlenici imaju pravo na dodatak na plaću ako rade s izvorima opasnosti, odnosno ako su izravno ili neizravno izloženi izvorima opasnosti, dok je u čl. 58. KU ugovoreno utvrđivanje poslova s posebnim uvjetima rada i poslova s izvorima opasnosti te da će se u skladu s odredbama Zakona o zaštiti na radu u svakoj ustanovi izraditi Procjena opasnosti. Na temelju Procjene opasnosti u svakoj ustanovi će se izraditi popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada, izvorima opasnosti i štetnim utjecajima rada te popis zaposlenika koji rade na tim poslovima, a koji popis obvezno mora sadržavati vrijeme izloženosti opasnostima. Popis će zajednički sačiniti poslodavac ili ovlaštenik poslodavca za zaštitu na radu i sindikalni povjerenik. Popis je poslodavac obvezan dostaviti Ministarstvu u roku od 15 dana od izrade zajedno s dokazom da je na ustanovi izrađena Procjena opasnosti, a jednom godišnje sačinit će se reažuriranje podataka iz popisa.

Sukladno citiranim odredbama KU tuženik je imao obvezu Ministarstvu dostavljati reažurirane podatke, pa okolnost da tuženik nije postupio sukladno svojoj obvezi iz KU, ne može ići na štetu tužiteljice. Kako je radno mjesto (izvanredne profesorice), na kojem je bila zaposlena tužiteljica, u utuženom razdoblju u popisu iz 2009. bilo predviđeno kao radno mjesto s posebnim uvjetima rada, to tužiteljica ima pravo na isplatu utuženog dodatka sve s obzirom da je to radno mjesto u Popisu iz 2009. bilo označeno kao radno mjesto s posebnim uvjetima rada s pravom na dodatak na plaću u visini od 10 %.

S tim u svezi neosnovano se žalbenim navodima ističe i da Popis iz 2009. ne može biti dokaz omjera izloženosti tužiteljice kada je tužiteljica u to vrijeme radila na posve drugom radnom mjestu-docenta, dok je u utuženom razdoblju radila na radnom mjestu izvanredne profesorice, jer tužiteljica nije zatražila, niti joj je dosuđen dodatak pripadajući docentu od 12 %, već dodatak pripadajući za radno mjesto izvanrednog profesora od 10 %.

K tome, a kako to pravilno utvrđuje sud prvog stupnja, pravo tužiteljice na utuženi dodatak utemeljeno je neposredno na odredbi čl. 56. KU te za nastanak tužiteljičinog prava na utuženi dodatak nije potrebno postojanje Popisa zaposlenika u smislu čl. 54. i čl. 58. KU, već je potrebno da je faktično, u obavljanju poslova svojeg radnog mjesta izložena štetnim tvarima i izvorima opasnosti u smislu čl. 56. KU, što je konkretan slučaj, budući da je izložena biološkim agensima, UV zračenju, nepovoljnoj mikroklimi i drugo.

Tuženik neosnovano ističe i da je ispunjenje utužene obveze objektivno nemoguće, jer da za isplatu dodatka nisu planirana sredstva u Državnom proračunu, niti da su takva sredstva ikada bila osigurana tuženiku, budući da eventualni nedostatak sredstava ne utječe na pravo tužiteljice na isplatu predmetnog dodatka, već je to stvar poslodavca (tuženika i nadležnog ministarstva) koji je u obvezi osigurati sredstva za isplatu utuženog dodatka temeljem KU, a na temelju kojeg tužiteljica ima pravo na isplatu dodatka za rad na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada.

Stoga, žalbeni navodi tuženika o suprotnom nisu osnovani.

Iz ovih je razloga na temelju odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka budući da u istom nije uspio, a niti je isti konkretizirao.

U Rijeci, 3. studenoga 2020.

Sutkinja

Dubravka Butković Brljačić, v.r.