Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Novi Zagreb - Istok, Turinina 3
Posl. br. 63 P-1039/2019-66
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu ovoga suda Petru Matiću, u pravnoj stvari 1.
tužiteljice B. D.-H., OIB: … S., i 2. tužiteljice
Z. H. D. O.: … S., obje zastupane po
punomoćniku K. Š., odvjetniku iz O. društva K. Š. i
partneri, protiv tuženice M. D., OIB: … , Z., koju
zastupa punomoćnik A. D., odvjetnik u Z., radi utvrđenja vlasništva i
razvrgnuća suvlasničke zajednice, nakon zaključene glavne i javne rasprave 17. rujna 2020. u
prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljica i punomoćnika tuženice, 2. studenoga 2020.,
p r e s u d i o j e
1. Utvrđuje se da je prvotužiteljica B. D.-H. vlasnica posebnog dijela
nekretnine kčbr. … dvorište od 394 m2, stambena zgrada S., od
128 m2, pomoćna zgrada S., od 20 m2 i garaža, S od 41 m2 ili ukupno 583 m2 upisana u zk.ul. br. … k.o. S. i to dograđenog dijela
kuće -stana na katu kuće površine 130,30 m2 izgrađenog sukladno građevinskoj dozvoli -
Odobrenju za građenje od 18.2.1966. i Rješenju-dozvoli za upotrebu od 16.5.1968., a koji dio
je neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine u 43/100 dijela, u nalazu i
mišljenju vještaka D. Š. označen kao „stambena jedinica 2", pa je tužena dužna trpjeti
takvu uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama.
2. Utvrđuje se da je prvotužiteljica B. D.-H. vlasnica posebnog dijela
nekretnine kčbr. … dvorište od 394 m2, stambena zgrada S., od
128 m2, pomoćna zgrada S., od 20 m2 i garaža, S., od 41 m2 ili ukupno 583 m2 upisana u zk.ul. br. … k.o. S. i to pomoćnog objekta
površine 21,06 m2 izgrađenog sukladno Rješenju za gradnju pomoćnog objekta od 28.3.1988.,
a prema zemljišnoknjižnom upisu pomoćne zgrade u S., Vukovarska ul. od 20 m2, a
koji dio je neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine u 7/100 dijela, u nalazi
i mišljenju vještaka D. Š. označeno kao „gospodarska zgrada", pa je tužena dužna trpjeti
takvu uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama.
3. Utvrđuje se da je prvotužiteljica B. D.-H. vlasnica posebnog dijela
nekretnine kčbr. … dvorište od 394 m2, stambena zgrada S., od
128 m2, pomoćna zgrada S., od 20 m2 i garaža, S.,
od 41 m2 ili ukupno 583 m2 upisana u zk.ul. br. … k.o. S. i to jedne garaže
površine 16,52 m2 izgrađene sukladno Odobrenju za izgradnju garaža u nizu od 24.8.1968., a
prema zemljišnoknjižnom upisu 1/2 dijela garaže, S., od 41 m2, a koji
Posl. br. 63 P-1039/2019-66
dio je neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine u 5/100 dijela, u nalazu i
mišljenju vještaka D. Š. označeno kao „garaža" pa je tužena dužna trpjeti takvu uknjižbu
prava vlasništva u zemljišnim knjigama.
4. Utvrđuje se da su B. D.-H., M. D. i Z. H. D.
suvlasnice posebnog dijela nekretnine kčbr. … dvorište od 394 m2, stambena zgrada
S., od 128 m2, pomoćna zgrada S., od 20
m2 i garaža, S., 41 m2 ili ukupno 583 m2 upisana u zk.ul. br. …
k.o. S. i to stana u prizemlju kuće -stambene zgrade, S., u
površini od 117,86 m2, a koji dio je neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom od 39/100 na
cijeloj nekretnini, u nalazu i mišljenju vještaka D. Š. označen kao „stambena jedinica
1" i to B. D. H. u 2/5 dijela, M. D. u 2/5 dijela i Z. H. D.
u 1/5 dijela pa je tužena dužna trpjeti takvu uknjižbu prava suvlasništva u zemljišnim knjigama.
5. Utvrđuje se da su B. D.-H., M. D. i Z. H. D.
suvlasnice posebnog dijela nekretnine kčbr. 2239 dvorište od 394 m2, stambena zgrada
S., od 128 m2, pomoćna zgrada S., od 20
m2 i garaža, S., od 41 m2 ili ukupno 583 m2 upisana u zk.ul. br. …
k.o. S. i to jedne garaže s pušnicom površine 17,58 rn2 izgrađene sukladno Odobrenju
za izgradnju garaža u nizu od 24.8.1968., a prema zemljišnoknjižnom upisu ½ garaže, S.,
od 41 m2, a koji dio je neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom na cijeloj
nekretnini u 6/100 dijela, u nalazu i mišljenju vještaka D. Š. označena kao „garaža s
pušnicom" i to B. D.-H. u 2/5 dijela, M. D. u 2/5 dijela i Z.
H. u 1/5 dijela pa je tužena dužna trpjeti takvu uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim
knjigama.
6. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Razvrgava se suvlasnička zajednica nekretnina označenih pod toč. 4. i 5. isplatom od
strane tužiteljica tuženici M. D. iznosa koji odgovara vrijednosti tuženičinog
suvlasnog dijela prema procjeni vještaka D. Š. u iznosu od 199.975,63 kn , koju isplatu
su tužiteljice dužne izvršiti u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, a tužena je dužna
trpjeti uknjižbu njihovog prava vlasništva na suvlasnom dijelu iz kojeg je isplaćena i to na
2/5 posebnog dijela nekretnine čkbr.… dvorište od 394 m2, stambena zgrada
S., od 128 m2, pomoćna zgrada S., od 20
m2 i garaža, S., 41 m2 ili ukupno 583 m2 upisana u z.k.ul.br.…
k.o.S. i to stan u prizemlju kuće -stambene zgrade .S.,.površine 117,86 m2 , a koji dio je neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom od 39/l00 na
cijeloj nekretnini, u nalazu i mišljenju vještaka D. Š. označen kao „stambena jedinica
1" i
2/5 posebnog dijela nekretnine čkbr.… dvorište od 394 m2, stambena zgrada
S., od 128 m2, pomoćna zgrada S., od 20
m2 i garaža, S., od 41 m2 ili ukupno 583 m2 upisana u z.k.ul.br.…
k.o. S. i to jedne garaže s pušnicom površine 17,58 m2 izgrađene sukladno Odobrenju
za izgradnju garaža u nizu od 24.8.1968., prema zemljišnoknjižnom upisu 1/2 garaže, S.,
od 41 m2, a koji dio je neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom na cijeloj
Posl. br. 63 P-1039/2019-66
nekretnini u 6/100 dijela, u nalazu i mišljenju vještaka D. Š. označena kao „garaža s pušnicom" svake u 1/5 dijela".
7. Razvrgava se suvlasnička zajednica nekretnina označenih pod točkama 4. i 5. izreke civilnom diobom.
8. Nalaže se tuženici da tužiteljicama naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 38.950,00 kn, u roku od 15 dana.
9. Odbija se zahtjev tužiteljica za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 33.675,00 kn kao neosnovan.
Obrazloženje
Tužiteljice u tužbi navode da su pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu Stalna služba
u Zaprešiću vodile postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice na nekretnini u kojem
postupku je doneseno rješenje poslovni broj R1-… /16 od 1. ožujka 2016. kojim se tužiteljice
upućuju pokrenuti parnični postupka radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnine upisne
u zk.ul. 2239 k.o. S., a koja se sastoji od kčbr. … k.o. Samobor. Prvotužiteljica je
upisana kao vlasnica navedene nekretnine u 6/15 dijela, drugotužiteljica u 3/15 dijela te tuženica
u 6/15 dijela. Prvotužiteljica je 1966. godine u dogovoru s obitelji izvršila nadogradnju
obiteljske kuće tako da je dogradila cijeli kat kuće koji je uredila kao posebnu stambenu cjelinu
i taj dio koristi isključivo ona sa svojom obitelji. Osim toga izgradila je i pomoćni objekt u
dvorištu veličine 6x5 m te jednu od tri garaže u nizu, dok je drugu izgradio njezin pok. otac
P. D., s treću na svom zemljištu susjed J. R.. Za sve gradnje prvotužiteljica je
ishodila građevinske, a za stan na katu i uporabnu dozvolu. Prvotužiteljica je vlastitim radom i
sredstvima izvršila gore spomenute granje i nesmetano ih kao svoje koristi i nikada joj to nitko
nije osporavao jer nije bilo sporno da taj dio pripada njoj u vlasništvo. Tuženica sada, usprkos
tome, traži svoj suvlasnički udio i u tim samostalnim cjelinama, iako priznaje da je
prvotužiteljica to sama izgradila. Pok. otac prvotužiteljice i tuženice P. D. kupio je
zemljište i izgradio obiteljsku kuću i prijenos vlasništva odmah izvršio na sebe, suprugu A.,
kćeri M. i B. te nećaka M. D. i to na svakoga u 1/5 dijela. Nakon smrti P.
i A. D. prvotužiteljica i tuženica su ih kao kćeri naslijedile i to svakog u ½ dijela pa su
sada upisane kao vlasnice svaka po ukupno 2/5 dijela nekretnine dok je suvlasnički dio M.
D. naslijedila njegova supruga B. D.-S. koja je svoj suvlasnički dio (1/5)
prodala kćeri prvotužiteljice, ovdje drugotužiteljici. Stoga se upisani suvlasnički omjeri odnose
samo na donji kat kuće koji je predmet diobe između stranaka. Radi se u naravi o dijelu kuće
koji čini samostalnu stambenu cjelinu i nije ga moguće podijeliti u skladu sa suvlasničkim
omjerima kao i garažu. Prvotužiteljica navodi da ima pravni interes utvrditi da je kat kuće
njezino isključivo vlasništvo, kao i garaža i pomoćni objekt, a da je predmetom diobe samo
prizemlje kuće u Vukovarskoj 6 kao i jedna od garaža.
Tuženica u odgovoru na tužbu prigovara prenisko naznačenoj vrijednosti predmeta spora
navodeći da je točno da su tužiteljice rješenjem upućene pokrenuti postupak radi razvrgnuća
suvlasničke zajednice. Ne protivi se razvrgnuću suvlasničke zajednice na nekretnini sukladno
suvlasničkim dijelovima kako su upisani u zemljišnu knjigu, ali se protivi tužbenom zahtjevu
na utvrđenje da je prvotužiteljica stekla pravo vlasništva na posebnim dijelovima nekretnine i
Posl. br. 63 P-1039/2019-66
to na dograđenom katu kuće, pomoćnom objektu i jednoj garaži, i da su prvotužiteljica i
drugotužiteljica stekle suvlasništvo na stanu u prizemlju kuće te na jednoj od garaža u nizu. To
stoga što osporava da bi tužiteljica samostalno izvršila nadogradnju kuće i garaže kako tvrdi u
tužbi već su nadogradnju kuće i izgradnju garaže u cijelosti izvršili pok. P. i A. D., pok.
M. D. i tužiteljica i tuženica. Kuća je, tako nadograđena, upisana u zemljišnu knjigu
1976. godine, dakle nakon što je nadogradnja kata bila gotova te izdana uporabna dozvola.
Stoga je pravo vlasništva na toj kući upisano na svakog od navedenih u 1/5 dijela sukladno
sporazumu stranaka i nije točno da se takav upisa prava vlasništva odnosi na prizemni dio kuće.
Stoga smatra da joj ne može pripadati pravo vlasništva preko 1/5 dijela nekretnine.
Tužiteljice u svom podnesku od 27. rujna 2016. kojim odgovaraju na navode iz odgovora
na tužbu ističu da je postupku osnivanja zemljišne knjige pok. P. D. dao izjavu da za
navedenu nekretninu posjeduje on sa svojom ženom A., kćerima B. i M. te
posinkom M. s time da su navedeni suvlasnici kuće u prizemlju i to svaki 1/5 dijela, dok
je isključivi vlasnik kata kćer B.. U tom pogledu govori i izjava nasljednice pok. M.
D. B. D.-S. dana u kupoprodajnom ugovoru od 28. srpnja 2014. kojim je
drugotužiteljica od nje kupila 1/5 suvlasničkog dijela kuće, u kojem čl. 3. stoji da prodavateljica
izjavljuje da se njezin upisani suvlasnički dio faktički sastoji samo na prizemni dio jer je kat
kuće faktično u vlasništvu prvotužiteljice.
Sud je raspravnim rješenjem na pripremnom ročištu održanom 27. listopada 2016. (list
45.) vrijednost predmeta spora utvrdio u iznosu od 250.000,00 kn ocijenivši osnovanim
tuženičin prigovor suviše nisko naznačene vrijednosti predmeta spora u smislu čl. 40. st. 3.
Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP).
Naime, predmet spora je utvrđenje vlasništva na katu kuće s garažom i pomoćnim
objektom, utvrđenje suvlasničkih omjera svih stranaka na prizemnom katu kuće s jednom
garažom te razvrgnuće suvlasničke zajednice uspostavom etažnog vlasništva i potom civilnom
diobom. Slijedom toga je sud procjenjujući vrijednost nekretnine koja je predmet spora
vrijednost predmeta spora utvrdio u navedenom iznosu od 250.000,00 kn.
Iz navoda stranaka proizlazi da je predmet spora među strankama utvrđenje prava
vlasništva na posebnom dijelu nekretnine građenjem i to da je prvotužiteljica gradnjom kata
kuće na postojećoj kući, kao i gradnjom garaže i pomoćnog objekta u dvorištu stekla isključivo
vlasništvo na tim posebnim dijelovima nekretnine upisne u zk.ul. … k.o. S., a koja se
sastoji od kčbr. … k.o. S.. Stranke su upisane kao vlasnice navedene nekretnine u
zemljišnoj knjizi i to prvotužiteljica i tuženica u 2/5 dijela, a drugotužiteljica u 1/5 dijela s time
da prvotužiteljica tvrdi da se navedeni suvlasnički omjer odnosi samo na donji kat kuće i jednu
od garaža, dok je ona isključivi vlasnik ostalih navedenih posebnih dijelova nekretnine te potom
razvrgnuće suvlasničke zajednice uspostavom etažnog vlasništva te potom razvrgnuće
suvlasništva na tako utvrđenom posebnom dijelu nekretnine (donji kat kuće s jednom garažom)
na kojemu su stranke suvlasnici isplatom odnosno podredno civilnom diobom.
Između stranaka nije sporno da su stranke upisane kao vlasnice cijele nekretnine u
navedenim omjerima, nije sporno da je sagrađen kat kuće, kao i dvije garaže te pomoćni objekt.
Sporno je je li prvotužiteljica isključivo svojim radom i ulaganjem izgradila kat kuće,
garažu i pomoćni objekt, odnosno da je građenjem stekla u cijelosti stekla vlasništvo tih
posebnih dijelova nekretnine budući da tuženica tvrdi da se suvlasnički omjeri upisani u
zemljišnoj knjizi odnose na čitavu nekretninu i sa nadograđenim dijelovima (stanom na katu
kuće, garažom i pomoćnim objektom).
Posl. br. 63 P-1039/2019-66
Iz navoda tuženice na ročištu održanom 17. rujna 2020. (zapisnik na listu 196.) proizlazi
da se ona ne protivi razvrgnuću suvlasničke zajednice nekretnina uspostavom etažnog
vlasništva u smislu utvrđenja da se kao posebni dijelovi nekretnine utvrde kat kuće, garaža i
pomoćni objekt koji bi u cijelosti bili u vlasništvu prvotužiteljice, dok bi tada tuženica bila
isključivi vlasnik donjeg kata kuće i druge garaže.
Iz navedenoga proizlazi da među strankama postoji suglasnost radi razvrgnuća
suvlasničke zajednice uspostavom etažnog vlasništva, ali sporni su suvlasnički omjeri stranaka
kako u pogledu cijele nekretnine tako i u pogledu posebnih dijelova.
Radi utvrđenja spornih činjenica čijim novcem je izgrađen kat kuće te garaže i pomoćni
objekt, odnosno tko je bio graditelj, kao i utvrđenja mogu li tako izgrađeni dijelovi biti
samostalne uporabne cjeline odnosno mogu li biti predmet etažiranja provedeni su dokazi
uvidom u isprave priložene spisu, proveden je dokaz građevinskim vještačenjem po sudskom
vještaku dipl. ing. D. Š., saslušani su svjedoci I. H., A. R., V. i
M. M. te su saslušane parnične stranke.
Tužiteljice su podneskom od 3. srpnja 2019. (list 174.-176.) sukladno postojećem
zemljišnoknjižnom stanju (zk izvadak na listu 177.) i sukladno nalazu i mišljenu sudskog
vještaka dipl. ing. D. Š. konačno postavile tužbeni zahtjev.
Nakon provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, svaki
dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, sud je, utvrdivši sporne činjenice zaključio da je tužbeni
zahtjev djelomično osnovan.
U odnosu na tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na utvrđenje prava vlasništva
prvotužiteljice na posebnim dijelovima nekretnine i to stanu na katu kuće te jednoj garaži
pomoćnom objektu u cijelosti te utvrđenju da su stranke u suvlasničkom omjeru na drugim
posebnim dijelovima sud je relevantne sporne činjenice utvrdio na temelju iskaza saslušanih
svjedoka I. H., A. R., V. i M. M., iskaza parničnih stranaka,
te uvida u izdane građevinske i uporabne dozvole, uvida u izjavu pok. P. D. danu u
postupku osnivanja zemljišne knjige te uvida u ugovor o kupoprodaji između drugotužiteljice i
B. D.-S..
Svjedok I. H., suprug prvotužiteljice navodi da je za ulaganje u predmetnu kuću
podignuo tri kredita i to 1966., 1967. i 1978. godine od kojih jedan u poduzeću C., a
zatim u F. gdje je radio. Novcem od tih kredita platio je građevinske dozvole,
građevinske radove i materijal na izgradnji stana na katu. Osim izgradnje stana na katu on i
njegova supruga (prvotužiteljica) sagradili su i jednu garažu te pomoćnu prostoriju. Osim
sredstva iz navedenih kredita on i supruga su dio troškova izgradnje podmirivali i iz svojih
plaća budući da su oboje bili inženjeri. Osim njih dvoje nitko drugi nije sudjelovao u
financiranju navedenih radova. Njegova supruga je za gradnju kata kuće podignula ukupno dva
kredita. Pri gradnju kata kuće i ostalih objekata su im pomagali susjedi kod izvođenja samih
radova. U trenutku kad su on i prvotužiteljica izvodili radove vlasnici kuće su bili P. D.,
A. D., M. D., B. D. i M. D.. Nije poimence svakog od
suvlasnika pitao za suglasnost za gradnju već je pitao isključivo P. D. koji je to i inicirao
i odobrio dok je za ostale navedene suvlasnike pretpostavljao da mu daju prešutnu suglasnost
budući da se gradilo, a oni se gradnji nisu protivili. Dok su trajali radovi P. D. je radove
nadgledao, organizirao i kupovao materijal, dok A. i M. ni na koji način nisu pomagale
u radovima. Za vrijeme života P. D. i nakon njegove smrti vršio je radnje redovnog
održavanja donjeg kata kuće u smislu redovnih popravaka.
U svome iskazu svjedokinja A. R. navodi da su otprilike 1968. godine prvotužiteljica i njezin suprug podigli kredit u C. gdje su radili kojim novcem su
Posl. br. 63 P-1039/2019-66
sagradili kat na kući koja je tada bila u suvlasništvu, P. D., M. D., A. D.,
M. D. i B. D., te su napravili vanjske stepenice i stavili krov. Ne sjeća se točno
kada, ali negdje sedamdesetih godina se na parceli njezinoga oca sagradila jedna garaža, a na
parceli na kojoj su prvotužiteljica i njezin suprug gradili kuće su u nastavku kao spojeni objekt
sagrađene dvije garaže. Sve navedeno joj je poznato jer je bila njihova prva susjeda, a njezina
majka je bila njihovoj djeci kuma. Nije sigurna čije su novcem građene garaže, ali pretpostavlja
da su građene novcem prvotužiteljice i njezina supruga budući da je P. D. već tada bio u
mirovini. Radove na kući su, osim majstora koji su bili glavni izvođači radova, izvodili i
susjedi, primjerice kada su se betonirale deke dolazilo je u pomoć cijelo susjedstvo, a njezin
otac je konkretno pomagao oko svih radova vezanih iz željezo tipa ograde, stepenice i sl. P.
D. je nadgledao radove i pratio što se događa, A. D. nije sudjelovala u radovima već
je kuhala, dok je M. D. bila tada mlada i u radnom odnosu te nije u bitnome pridonosila
fizičkim radovima na gradilištu.
U iskazu svjedok V. M. navodi da je prva susjeda stranaka te su krajem
šezdesetih ili 1970. godine prvotužiteljica i njezin suprug sagradili kat na kući po dopuštenju
oca prvotužiteljice P. D.. U to doba njezin suprug je radio u C. zajedno sa
prvotužiteljicom i njezinim suprugom te je fizički pomagao kod izvođenja radova primjerice
kad se izvodila betonska deka radio je na gradilištu, dok je njezin otac kao autoprijevoznik
dovozio materijale. Radove su financirali prvotužiteljica i njen suprug budući da su oni plaćali
njezinome ocu usluge prijevoza materijala, a plaćali su i za nabavu materijala. U vrijeme
gradnje kata kuće ili poslije toga gradile su se i garaže i pretpostavlja da su njihovu gradnju
financirali isto prvotužiteljica i njen suprug budući da se to sve radilo otprilike u isto vrijeme.
Vodila je račune svoga oca pa je vidjela da je upravo prvotužiteljica plaćala za radove koje je
njezin otac izvodio. P. D. je nadgledao radove, dok je A. D. kuhala, a M.
D. nikada nije vidjela da bi radila fizičke poslove na gradilištu. Nije joj poznato je li P.
D. naručivao i plaćao materijal i radnike.
U svome iskazu svjedok M. M. navodi da je negdje 1980-ih godina on
radio u C. u komisiji za dodjelu stanova i davanja kredita gdje su radili i tužiteljica i
njen suprug te su tada oni stan koji im je bio dodijeljen od strane C. vratili nazad
C. te im je odobren kredit. Tim kreditom oni su sagradili kat na kući, a to zna budući
da je tada bio njihov prvi susjed. Pomagao im je radeći fizičke poslove, primjerice na lopati kad
se radila deka, budući da se sve radilo ručno kao i ostale poslove po potrebi. Nije mu poznato
da je netko drugi sudjelovao financijski u izgradnji, pretpostavlja da su to bili prvotužiteljica i
njezin suprug budući da su oni dobili kredit. Misli da je prvotužiteljica dobila dva kredita, a
njen suprug jedan. U odnosu na P. D. navodi da je samo bio prisutan na gradilištu za
vrijeme izvođenja radova. Na gradilištu je bio prisutan svaki dan, a jer je tako i suprug
prvotužiteljice kod njega bio prisutan kad je kod njega pomagao. Tada je bio u redovnom
radnom odnosu i to tako da je radio od 6 do 14 sati da bi nakon posla uzeo u rukavice i išao
raditi i bez da ga je itko zvao. P. D. je bio prisutan i nadgledao radove, ali on zapravo
nije imao stručnih znanja o građevinskim radovima već su to radili majstori, većinom radnici
C. i susjedi. A. D. nije sudjelovala u izvođenju radova dok je M. D. tada
radila i nije bila prisutna na gradilištu.
Prvotužiteljica je u svome iskazu navela da su njezini roditelji P. i A. 1952. dobili
gradilište od G. S. i do 1954. su sagradili kuću prizemnicu sa klasičnim krovom i
crijepom, kuća je imala i podrum, imala je 2 sobe, dnevni boravak, špajzu, kupaonicu i WC. U
to vrijeme su ona i njezina sestra M. (tuženica) bile učenice i nisu sudjelovale u grdnji
kuće nismo sudjelovali. Kuća je odmah bila upisana na petine. Kat je bio sagrađen 1968. godine.
Posl. br. 63 P-1039/2019-66
Fakultet je završila 1962. godine te se udala i muž je došao živjet u njezinu roditeljsku kuću, a
1963. godine je dobila stan od firme i oni su odselili. Otac ju je nagovarao da se vrati i da ima
priliku na kući nadograditi stan. Počeli su stan na prvome katu graditi 1967. godine, tako da su
ona i suprug dignuli po dva stambena kredita čime su gradili stan, maknuli krov, stavili novu
deku i sagradili stan od 3 sobe, kupaonice sa zahodom i hodnik. Sagradili su i jednu garažu s
time da su te garaže imale jedinstvenu dozvolu za garaže u nizu tako da je jedna bila očeva koju
je kasnije pretvorio u pušnicu, druga je garaža bila njezina i te dvije su bile na njihovoj čestici,
dok je treća susjedova u nizu na njegovoj čestici. Njezina sestra nije sudjelovala u izgradnji
stana na katu jer novca nije imala, niti su njoj i mužu pomagali roditelji u izgradnji, niti
financijski niti drugačije. Sami su napravili sve priključke i fasadu, a krajem 80-tih godina
ponovno radili krov, te krajem 80-tih izgradila gospodarsku zgradu, faktički malu ostavu i
drvarnicu. Nikada za života roditelja njezina sestra nije kazala da bi ona ikakvo pravo polagala
na taj stan koji su ona i suprug izgradili. Sestra je živjela s roditeljima u prizemlju, a kad se
udala privremeno se odselila, pa budući da joj je suprug bio vojno lice, ponovno se vratila u
kuću i živjela s roditeljima do 1976. godine kad je odselila u svoj stan. Od smrti roditelju u
prizemnom stanu nitko ne stanjuje, nije u funkciji, instalacije struje su stare, kao i vode koje su
pucale. Iako je postojala mogućnost etažiranja njezin otac se s time nije složio jer je smatrao to
bacanjem novca jer da se znalo da je stan njezin i suprugov, za što je otac dao izjavu i potpisao.
U ostavini je podijelila donji dio sa mamom i sestrom, podrazumijevala je da se ta očeva petina
odnosila na prizemlje, a da li su to podrazumijevale njezina majka i sestra ne zna, tome nisu
razgovarale. Po ostavini očevu petinu podijelile smo na jednake dijelove ona, majka i sestra, a
petinu dijela koju je naslijedio M. D. je naslijedila po njegovoj smrti njegova supruga
B. D.-S. koja je svoj dio prodala njezinoj kćeri. Njezin otac je bio službenik, a
majka domaćica. Ona je bila dipl. ing. kemije te je radila u C., kao i njezin suprug koji
je radio u F.. Primanja su im tada bila veća od primanja njezinog oca. Njezina sestra
je završila višu ekonomiju i radila je kao službenik u nekadašnjem SDK. Ocu nije plaćala
nikakvu nadoknadu za gradnju kata jer je to radila uz dopuštenje oca i na njegov prijedlog. Stan
u prizemlju smatra sestrinim i svojim, ali ga ne održava jer ne može, ali ni sestra u održavanju
toga stana ne sudjeluje.
Drugotužiteljica (kći prvotužiteljice) navodi da živi sada i od rođenja s roditeljima i zna
da dok su djed i baka bili živi nikada nije bilo sporno da gornji stan pripada njezinim roditeljima.
Niti teti to nije bilo sporno kao niti M. D., bili su suglasni sa etažiranjem, što je sama
čula od svoje tete (tuženice). Sin tuženice je njezin bratić, a oni su odselili 1976. godine kad je
on krenuo u drugi razred. Sjeća se da su krajem 70-tih godina njezini roditelji gradili drvarnicu
i ostavu i sve to platiti, a niti to nije bilo sporno s djedom. Ona je kupila dio od B. D.-
S. i to po procjeni koju je dala izraditi njezina majka kad je sa svojom sestrom razgovarala
o razvrgnuću. U kupoprodajnom ugovor je gđa. B. stavila da ona prodaje samo dio koji se
odnosi na prizemlje jer je to smatrala naslijeđenim iza pok. supruga.
Tuženica u svome iskazu navodi da je postojala tatina oporuka i uz to jedna knjižica
gdje je on opisivao uloge gradnje gornjeg kata jer su njegova sredstva sudjelovala u izgradnji i
to u neznatnom dijelu, ali je nadzirao gradnju. Ne traži ništa od sestrinog dijela jer je njezin tata
smatrao da je on sestru svojim sudjelovanjem u gradnji njenog stana riješio njen dio u prizemlju,
a to je napisao i u oporuci, dakle da njoj ne bi pripadalo ništa u prizemnom dijelu gdje je on
živio s majkom na ime njegovog sudjelovanja u izgradnji stanja na katu. To zna jer je otac
sačinio oporuku prije nego se gradila dodatna drvarnica i onda ih je pozvao i upoznao s
oporukom i čitao je pred njima. Pri tome je po oporuci otac objasnio da bi njegova petina trebala
pripasti njoj kao i petina koja je bila uknjižena na njezinu majku. Sestra se tada, 80-tih godina
Posl. br. 63 P-1039/2019-66
kad se čitala oporuka, tome protivila i rekla da će onda ona ogaditi svoj dio, odvojiti ulaz u njen
objekt, te da se izgradi garaža na njenom dijelu zemljišta. Ona tužiteljici svakako priznaje da je
njezin gornji dio, nadograđeni stan i jedna garaža u nizu i drvarnica, a garažu koju je bio
sagradio otac i od koje je dijelom napravljena pušnica oporukom je otac ostavio njoj. Sjeća se
da je na ostavini sestra osporila očevu oporuku i tražila svoj zakonski dio. Njihov sporazum je
bio onakav kako je napisano u rješenjem o nasljeđivanju da 1/3 ide njoj, 1/3 ide sestri i 1/3 ide
majci. Prije 80-tih, dok se gradio kat koji je gradila sestra, od oca čula da on ulaže sredstva u
to, a obim tih sredstava ja nisam znala, a kakva je bila financijska situacija njezinoga oca i
koliko je zarađivao ne zna. Bila je suglasna da se podjela izvrši kako je na ostavini riješeno.
Iz iskaza saslušanih svjedoka i stranaka sud je utvrdio da su prvotužiteljica i njezin
suprug vlastitim novcem, i uz pristanak svih tadašnjih suvlasnika kuće sagradili kat na kući,
kao i jednu garažu te jedan manji pomoćni objekt.
Saslušani svjedoci u bitnome su dali suglasan iskaz oko toga da su radove platili
kreditima koje su oboje dobili kao radnici C. prvotužiteljica i njezin suprug, a u
izvođenju samih radova su im pomagali svjedoci osobno kao i ostali susjedi. Sud je uzeo u obzir
činjenicu proteka vremena, ali unatoč tome, iskaze je u bitnim odrednicama ocijenio logičnim
i uvjerljivim budući da su svjedoci A. R., te V. i M. M. bili prvi susjedi
stranaka, a M. M. i radni kolega koji je radio na kreditnom odjelu tako da je imao
neposrednih saznanja o činjenici da su prvotužiteljica i njezin suprug dizali kredite u C.,
dok su svi na temelju neposrednog uvida znali o građevinskim radovima u kojima su i sami
sudjelovali.
U konkretnom slučaju tuženica u svome iskazu izričito navodi da ne spori prvotužiteljici
pravo vlasništva na dograđenom katu kuće, ali smatra da prvotužiteljica, dobivajući u cijelosti
dograđeni kat kuće, garažu i pomoćni objekt nema više prava nasljedstva u donjem dijelu kuće
jer da je njihov otac novčana participirao u izgradnji gornjeg kata kuće čime je prvotužiteljica
namirena za svoj udio u donjem katu kuće.
Iako tuženica tvrdi da ima saznanja o tome da je njezin otac ulagao u gradnju gornjeg
kata kuće, ona nema nikakvih dokaza za to osim navođenja da je postojala knjižica u koju je on
upisivao iznose koje je navodno ulagao, koju knjižicu ne prilaže, a osim toga da je oca čula tu
tvrdnju, ne zna točno niti koliki je iznos on točno uložio, ali po njenom iskazu taj je iznos bio
neznatan.
Činjenicu da je otac prvotužiteljice i tuženice svojim izvršenim ulaganjem u gornji kat
kuće namirio udio prvotužiteljice koji ona ima u donjem katu kuće sud je ocijenio kao
neutvrđenu na temelju pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a).
Naime, jedino tuženica u svome iskazu navodi da je njezin otac uložio svoj novac u
gradnju kata kuće, ali niti sama nema niti dokaza niti saznanja o kojemu se iznosu točno radilo,
osim navoda da se radilo o neznatnom iznosu, dok istovremeno tužiteljice kao i svi ostali
svjedoci iskazuju suprotno. Osim toga, u prilog toj činjenici ne postoji niti jedan materijalni
dokaz.
Štoviše, sve isprave priložene spisu idu u prilog tvrdnji da su upravo prvotužiteljica i
njezin suprug svojim novcem izgradili gornji kat kuće, kao i garažu i pomoćni objekt.
Naime, građevinska dozvola za dogradnju kata kuće kao i garaže i pomoćnog objekta
(list 9.-14. spisa), kao i uporabne dozvole, glase na ime prvotužiteljice, a one su i izdane na
njezin zahtjev, o čemu su obavijest dobili njezini roditelji P. i A. D. kao i sestra
M., što je vidljivo iz dostavne naredbe za građevinsku dozvolu.
Posl. br. 63 P-1039/2019-66
Nije životno i logično da bi prvotužiteljica na svoje ime ishodila građevinsku i uporabnu
dozvolu, a da ona nije bila investitor navedene izgradnje nego njezin otac, a osim toga ona je u
građevinskoj dozvoli i označena kao investitor.
Činjenica da su svi suvlasnici znali za gradnju i da su s gradnjom bili suglasni proizlazi
iz iskaza svih svjedoka i činjenica su građevinske i uporabne dozvole bile dostavljane i ostalim
suvlasnicima, a budući da su svi suvlasnici tada živjeli u kući da je znao da se radovi izvršavaju
i da je bilo tko od suvlasnika bio protivan gradnji da je to tijekom gradnje koja je trajala
određeno vremena to mogao istaknuti.
Nadalje, kao dokaz činjenice da je gornji kat u cijelosti trebao pripasti prvotužiteljici
dok su u suvlasništvu na donjoj etaži svaki u 1/5 dijela bili prvotužiteljica, tuženica, njihovi
otac i majka i M. D. jest i izjava pok. P. D. koju je on dao 25. svibnja 1978. u
postupku osnivanja zemljišne knjige (list 34.-35. spisa) u kojoj on izjavljuje da su u prizemlju
navedene kuće suvlasnici on, njegova žena A. D., prvotužiteljica, tuženica te njegov
posinak M. D., te su oni i uknjiženi kao korisnicu svaki u 1/5 dijela sukladno čl. 37.
Zakona o nacionalizaciji, dok je vlasnica gornjeg kata kuće u cijelosti njegova kći
(prvotužiteljica), ali da se etaža prvog kata kuće ne može uknjižiti kao njezino isključivo
vlasništvo, iako je ona u stvarnosti isključivi vlasnik prvog kata kuće.
Sud je kao dokaz za tu činjenicu uzeo i izjavu B. D.-S. kao nasljednice
iza pok. M. D. sadržanu u kupoprodajnom ugovoru od 28. srpnja 2014. (list 39.-41.)
kojim je drugotužiteljica od nje kupila 1/5 suvlasničkog dijela kuće, u kojem u čl. 3. stoji da
prodavateljica izjavljuje da se njezin upisani suvlasnički dio faktički sastoji samo od prizemnog
dijela jer je kat kuće faktično u vlasništvu prvotužiteljice odnosno da predmet kupoprodaje nije
kat kuće jer prodavateljica nije faktična suvlasnica na tom dograđenom dijelu kuće.
Uvidom u priklopljene ostavinske spise iza pok. P. D. (O-… /96 Općinskog
suda u Samoboru) i pok. A. D. (O-… /98 Općinskog suda u Samoboru) sud je utvrdio
da su se u oba slučaja stranke, u odnosu na spornu kuću, prihvatile nasljedstvo kao zakonski
nasljednici te da ti spisi ne sadržavaju relevantnih dokumenata vezanih uz ovaj spor, pa tako i
da protivno tvrdnji tuženice, ne postoji oporuka kojom pok. P. D. svoju a majka A.
D. svoju petinu ostavlja njoj. Navedeni spisi sadrže samo oporuku pok. P. D. kojom
pištolj ostavlja svome zetu I. H..
Sud je na temelju navedenih dokaza utvrdio da je prvotužiteljica isključivo svojim
sredstvima izgradila kat kuće, pomoćni objekt i garažu i da je za to imala suglasnost svih ostalih
suvlasnika koji se izgradnji nisu protivili.
Sukladno odredbi čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima
(Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,
153/09, 90/10 143/12, 152/14, dalje: ZV) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih
prava do stupanja na snagu toga zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala
u trenutku stjecanja, promjene ili prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.
U vrijeme kad je prvotužiteljica izvodila građevinske radove na kući na kojima temelji
svoje stjecanje prava vlasništva na tom posebnom dijelu nekretnine 1966. i 1967. godine bila
su u primjeni pravna pravila sadržana u Općem građanskom zakoniku (OGZ), sukladno Zakonu
o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. (Narodne novine broj 73/91),
a budući da je tek 1. rujna 1980., stupio na snagu Zakon o osnovnim vlasničkopravnim
odnosima, preuzet zakonom o preuzimanju saveznih zakona („Narodne novine“ br. 53/91, 9/92
i 77/92, dalje: ZOVO) pa je na stjecanje prava vlasništva građenjem valjalo primijeniti pravna
pravila OGZ-a, dok je na stjecanje prava vlasništva na stanu te garaži i pomoćnom objektu kao
Posl. br. 63 P-1039/2019-66
posebnim dijelovima nekretnine u odnosu na cijelu nekretninu valjalo primijeniti odredbe ZV-
a.
U smislu pravnog pravila iz par. 418. OGZ-a čiji je sadržaj u biti identičan odredbi iz
čl. 153. ZV-a, ako je vlasnik zemljišta znao za građenje, pa ga nije odmah zabranio poštenom
graditelju, zemljište sa zgradom koja je na njemu izgrađena pripada graditelju.
S obzirom na utvrđene činjenice sud zaključuje da su na strani prvotužiteljice ispunjene
pretpostavke za stjecanje prava vlasništva kao posebnog dijela nekretnine i to stana na katu,
jedne garaže i pomoćnog objekta građenjem na tuđem zemljištu u smislu par. 418., OGZ-a, a
povezano sa suvlasništvom cijele kuće u smislu odredbe iz čl. 367. u vezi s čl. 370. ZV-a.
Radi utvrđenja predstavljaju li izgrađeni kat te postojeći donji kat samostalne uporabne
cjeline u smislu odredbe iz čl. 67. st. 1. ZV-a, radi utvrđivanja odgovarajućih suvlasničkih
dijelova nekretnine koji se odnose na svaki posebni dio nekretnine u smislu odredbe iz čl. 68.
st. 1. ZV-a, kao i radi očitovanja o mogućnosti načina diobe predmetne nekretnine provedeno
je građevinsko vještačenje po sudskom vještaku dipl. ing. D. Š. (list 80.-147. spisa).
U nalazu i mišljenju sudski je vještak utvrdio da se nekretnina sastoji od pet građevinskih
cjelina i to dvije stambene jedinice od kojih se jedna odnosi na prizemlji i podrum kuće, a druga
na kat i tavan kuće, zatim garaža, garaža s pušnicom i gospodarska zgrada. Navedene cjeline
vještak je ocijenio kao moguće samostalne uporabne cjeline te izrazio suvlasničke omjere tih
pojedinih samostalnih uporabnih cjelina (posebnih dijelova) u odnosu na cijelu nekretninu te ih
opisao u tablici na listu 128.-129. spisa. U odnosu na svaku pojedinu samostalnu cjelinu vještak
je utvrdio i njihovu tržišnu vrijednost. Izričito navodi da je moguća podjela nekretnine na tako
navedene samostalne uporabne cjeline.
Tužiteljice su imale primjedbu na nalaz i mišljenje u dijelu utvrđenja vrijednosti
nekretnine na koje primjedbe se vještak očitovao podneskom od 29. rujna 2017. (list 153.-156.)
te dao svoj iskaz na ročištu 5. travnja 2018. (list 158.) čime je u cijelosti otklonio primjedbe
tužiteljica na svoj nalaz i mišljenje, a u dijelu koji se odnosi na utvrđenu vrijednost nekretnine
odnosno njezinih posebnih dijelova.
U odnosu na zahtjev koji se odnosi na razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina
odredbom iz čl. 50. st. 1. ZV-a propisano je da je sud vezan u prvom redu strogim zakonskim
odredbama, a podredno valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća, a i pravom na
razvrgnuće isplatom koje bi imao pojedini suvlasnik na temelju pravnog posla ili zakona. Kada
nema sporazuma stranaka glede načina diobe sud može izvršiti diobu nekretnina geometrijskom
podjelom, civilnom prodajom ili diobom isplatom, a sve sukladno čl. 50. st. 2.,3.,4. i čl. 51. ZV-
a.
Iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka je utvrđeno da se može izvršiti dioba
nekretnine etažiranjem budući da pojedine građevinske cjeline postoje kao moguće samostalne
uporabne cjeline, te je vještak u tu svrhu u tablicama i naveo njihov pojedinačni opis, površinu
svake cjeline te izrazio odgovarajuće suvlasničke omjere svake pojedine cjeline u odnosu na
cijelu nekretninu.
Iz navedenoga slijedi, budući da se radi o izgrađenoj čestici zemljišta da geometrijska
dioba nekretnine nije moguća, dok je za diobu suvlasničke zajednice etažiranjem nužna
suglasnost svih stranaka, u smislu odredbe iz čl. 53. ZV-a kojom je propisano da ako suvlasnici
suglasno odluče da će umjesto diobe nekretnine svoja suvlasnička prava ograničiti tako što će
s određenim idealnim dijelom povezati vlasništvo posebnoga dijela suvlasničke nekretnine
(uspostaviti etažno vlasništvo), uzima se da je to njihova odluka o načinu razvrgnuća, pa se na
odgovarajući način i na nju primjenjuju pravila o razvrgnuću.
Posl. br. 63 P-1039/2019-66
Iz tuženice date na ročištu održanom17. lipnja 2020. proizlazi da postoji suglasnost da
se suvlasnička zajednica cijele nekretnine razvrgne etažiranjem, s time da tuženica osporava
suvlasničke omjere, ali ne i sam način diobe.
Budući da se sudski vještak očitovao da je moguće provesti etažiranje čitave nekretnine
odnosno da se radi u konkretnom slučaju o samostalnim uporabnim cjelinama u smislu čl. 67.
st. 1. ZV-a, to je u tom dijelu tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti i odrediti razvrgnuće suvlasničke
zajednice predmet nekretnine sukladno omjerima kako su navedeni u nalazu i mišljenju
sudskog vještaka dipl. ing. D. Š., a u skladu s kojim je i postavljen konačni tužbeni
zahtjev sadržan u podnesku od 3. srpnja 2019. (list 174.-175.).
Budući da je slijedom utvrđenih činjenica sud zaključio da su na strani prvotužiteljice
ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva kao posebnog dijela nekretnine i to stana
na katu, jedne garaže i pomoćnog objekta građenjem na tuđem zemljištu u cijelosti, dok su na
ostalim cjelinama prvotužiteljica i tuženica suvlasnice u omjerila od 2/5 dijela i to na temelju
nasljeđivanja iza pok. roditelja P. i A. D., dok je drugotužiteljica suvlasnica u omjeru
1/5 dijela na temelju ugovora o kupoprodaji s nasljednicom uknjiženog vlasnika M. D.,
to je, sukladno opisu posebnih dijelova i njihovim omjerima u odnosu na cijelu nekretninu iz
nalaza i mišljenja sudskog vještaka dipl. ing D. Š., valjalo u cijelosti prihvatiti tužbeni
zahtjev tužiteljica i utvrditi njihovo suvlasništvo po posebnim dijelovima i to u omjeru da je
tužiteljica u cijelosti vlasnica posebnih dijelova i to: stana na katu kuće površine 130,30 m2
neodvojivo povezanog sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine u 43/100 dijela, pomoćnog
objekta površine 21,06 m2 neodvojivo povezanog sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine u
7/100 dijela i garaže površine 16,52 m2 neodvojivo povezanog sa suvlasničkim dijelom cijele
nekretnine u 5/100 dijela, dok su prvotužiteljica i tuženica suvlasnice svaka po 2/5 dijela, a
drugotužiteljica 1/5 dijela posebnih dijelova i to: stana u prizemlju kuće pov. 117,86 m2
neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom od 39/100 cijele nekretnine te jedne garaže s
pušnicom površine 17,58 m2 neodvojivo povezane sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine u
6/100 dijela.
Slijedom navedenoga, presuđeno je kao u točkama 1. do 5. izreke.
Sukladno odredbi iz čl. 51. ZV-a suvlasnik ima pravo na razvrgnuće isplatom ako je to
posebno određeno zakonom ili pravnim poslom, ili ako učini vjerojatnim da za to postoji
osobito ozbiljan razlog, u kojem slučaju sud određuje da mu pripadne stvar u cijelosti, a da on
ostalim suvlasnicima isplati vrijednost njihovih dijelova u roku koji će sud odrediti prema
okolnostima.
Niti jedna od stranaka u postupku nije tvrdila niti dokazivala da za diobu isplatom
postoji osobito ozbiljan razlog kao niti da je to određeno pravnim poslom (eventualnim
sporazumom stranaka) niti su stranke postigle sporazum oko diobe isplatom, slijedom čega niti
taj način razvrgnuća nije mogao biti određen.
Slijedom toga, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev za diobu suvlasničke zajednice isplatom pa je tako odlučeno kao u točki 6. izreke.
Budući da su osim razvrgnuća suvlasničke zajednice na posebnim dijelovima nekretnine
opisanim u točkama 4. i 5. izreke isplatom tužiteljice podredno zahtijevale i razvrgnuće
suvlasničke zajednice civilnom diobom, da se tuženica takvom načinu diobe nije posebno
protivila, da za same, već utvrđene posebne dijelove nekretnine nije moguće provesti
geometrijsku diobu ili dodatnu diobu etažiranjem, to je na temelju odredbe iz čl. 50. st. 4. ZV-
a sud prihvatio tužbeni zahtjev na razvrgnuće posebnih dijelova nekretnine opisanih u točkama
4. i 5. izreke civilnom diobom.
Posl. br. 63 P-1039/2019-66
Slijedom toga prihvaćen je zahtjev za diobu suvlasničke zajednice nekretnine opisanih
pod točkama 4. i 5. izreke civilnom diobom pa je presuđeno kao u točki 7. izreke.
Budući da je u konkretnom slučaju prihvaćen tužbeni zahtjev u dijelu kojim se traži
utvrđenje vlasništva u cijelosti, i da je odbijen tužbeni zahtjev radi razvrgnuća suvlasničke
zajednice isplatom, ali da je istovremeno prihvaćen podredni zahtjev za razvrgnuće suvlasničke
zajednice civilnom diobom, to je sud u skladu s odredbom iz čl. 154. st. 3. ZPP-a odlučio da
tuženica u cijelosti snosi troškove postupka budući da tužiteljice nisu uspjele samo s razmjerno
neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva, a i zbog tog dijela s kojim nisu uspjeli u sporu nisu nastali
posebni troškovi.
Tužiteljice osnovano potražuju trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, sukladno
važećoj Tarifi (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa), sukladno
Tbr. 48. st. 3. Tužiteljicama je priznat zatraženi trošak po troškovniku (list 197. spisa), sukladno
vrijednosti predmet spora utvrđenoj na ročištu 27. listopada 2016. (250.000,00 kn) i to za sastav
tužbe sukladno Tbr. 7. t. 1. Tarife iznos od 2.500,00 kn, za podnesak od 27. rujna 2016.
sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife kojim se očituju na odgovor na tužbu u iznosu od 2.500,00 kn, za
podnesak od 12. rujna 2017. kojim se očituju na nalaz i mišljenje vještaka sukladno Tbr 8. t. 1.
Tarife u iznosu od 2.500,00 kn, za zastupanje na ročištima 27. listopada 2016., 3. veljače 2017.,
5. travnja 2018., 25. rujna 2019., 17. lipnja 2020. te 17. rujna 2020. tužiteljicama pripada
naknada sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife u iznosu od po 2.500,00 kn, odnosno za zastupanje po
odvjetniku im ukupno pripada 22.500,00 kn što uvećano za PDV iznosi 28.125,00 kn.
Navedenom iznosu valja pribrojiti i trošak građevinskog vještačenja i očevida na licu mjesta
(4.875,00 kn) te trošak dolaska vještaka na ročište (250,00 kn), ukupno 5.125,00 kn, te sudske
pristojbe na tužbu i presudu po 2.850,00 kn, ukupno 38.950,00 kn.
Za sastava podnesaka kojim traže nastavak postupanja u predmetu odnosno požuruju
rad suda od 29. listopada 2019. i 20. travnja 2020. tužiteljice nemaju pravo na teret protivne
strane u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP-a, dok za sve zatražene radnje tužiteljice imaju
pravo na trošak u iznosu od po 2.500,00 kn, a ne zatraženih 5.000,00 kn budući da vrijednost
predmeta spora iznosi 250.000,00 kn, odnosno ne prelazi u sljedeći razred od 250.000,01 kn do
500.000,00 kn.
Slijedom navedenoga osnovan je zahtjev za naknadu troškova postupka tužiteljica u
iznosu od 38.950,00 kn, dok je ostatak zahtjeva u iznosu od 33.675,00 kn do ukupno zatraženih
72.625,00 kn valjalo odbiti kao neosnovan.
Slijedom toga o troškovima postupka odlučeno je kao u točkama 8. i 9. izreke.
U Zagrebu 2. studenoga 2020.
Sudac: Petar Matić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest)
dana od dana obavljene dostave ove presude (čl. 335. st. 6., 7., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a). Žalba
se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.
