Poslovni broj: 16. K-774/2018-28

 

              

 

       Republika Hrvatska

  Općinski sud u Osijeku

       Europska avenija 7             

              Osijek             

                                         

Poslovni broj: 16. K-774/2018-28

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Osijeku, po sucu Davoru Vukušić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Suzane Čuljak Bajamić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. H., zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona (“Narodne novine”, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17– u nastavku teksta KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u O. broj K-DO-621/2018-29 od 26. studenog 2018., nakon održane i završene javne rasprave dana 28. listopada 2020. u nazočnosti zamjenika općinske državne odvjetnice Ž. F., optuženog D. H. i branitelja optuženika S. V., odvjetnika iz O., osobno, a uz javnu objavu 02. studenog 2020.

p r e s u d i o    j e

             

I/

 

Temeljem čl. 544. st.1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 7/11 – Odluka Ustavnog suda i Narodne novine 143/12, 56/13, 145/13, 152/14,  70/17, 118/18 i 126/19 – u nastavku tekstu ZKP/08), stavlja se izvan snage presuda Općinskog suda u Osijeku od 05. prosinca 2018.,  pod poslovnim brojem K-774/2018-2.

 

II/

 

Temeljem čl. 453. st. 1. točka 1. i 3. ZKP/08,

 

optuženi D. H., OIB .., sin Z. i K. r. I., rođen .. u O., gdje i prebiva, S. L. B. .., državljanina Republike Hrvatske, instalater grijanja i klimatizacije, nezaposlen, bez primanja, neoženjen, bez djece, bez imovine, neosuđivan, nekažnjavan, ne vodi se drugi kazneni postupak, brani se sa slobode,

 

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

 

  da je,

 

                            dana 4. rujna 2017. godine oko 15,00 sati u O., ispred obiteljske kuće na adresi P.., nakon kraće verbalne prepirke s A. A. oko nastale štete na njegovom motociklu, u nakani da teško tjelesno ozlijedi A. A., udario ga šakom u lice, a zatim više puta nogama u lijevu potkoljenicu, uslijed čega je imenovani, osim tjelesne ozljede u vidu nagnječenja obje jagodice na licu, zadobio i prijelom glavice lijeve lisne kosti, koja ozljeda je teške naravi,

 

dakle, drugoga teško tjelesno ozlijedio,

 

              čime bi počinio kazneno djelo protiv života i tijela – tešku tjelesnu ozljedu, opisano i kažnjivo po članku 118. stavku 1. KZ/11.

 

              Temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08, troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

 

 

                                                                      Obrazloženje

 

            Općinsko državno odvjetništvo u O. pod brojem K-DO-621/2018-29 od 26. studenog 2018., podnijelo je ovom sudu optužnicu protiv okrivljenog D. H., zbog kaznenog djela protiv života i tijela – tešku tjelesnu ozljedu, opisano i kažnjivo po članku 118. stavku 1. KZ/11, te je temeljem čl. 540. st. 1. ZKP/08 stavilo u optužnici prijedlog da sud izda kazneni nalog kojim se prihvaća zahtjev i okrivljeni D. H. se za počinjenje kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. KZ/11 proglasi krivim, te da se okrivljeni D. H.  za navedeno kazneno djelo na temelju čl. 118. st. 1. KZ/11 osudi na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, s time da se sukladno čl. 56. KZ/11, okrivljenom D. H.  izrekne uvjetna osuda tako što se kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci neće izvršiti ukoliko D. H.  u vremenu provjeravanja u trajanju od dvije ne počini novo kazneno djelo.

 

Budući da je zahtjev Općinskog državnog odvjetništva u O. u cijelosti sastavljen u skladu sa odredbama čl. 540. i čl. 541. ZKP/08, te da ne postoje procesne zapreke opisane u čl. 543. ZKP/08, to je sud prihvatio zahtjev Općinskog državnog odvjetništva u O. i izdao navedeni kazneni nalog.

 

Protiv navedenog u zakonskom roku optuženi D. H., putem izabranog branitelja, S. V., odvjetnika iz O., uložio je prigovor, te je sud sukladno odredbi čl. 544. st. 1. ZKP/08 prilikom donošenja nove presude stavio izvan snage kazneni nalog navedene presude.

 

Prilikom očitovanja o osnovanosti optužbe, optuženik je izjavio da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenog djela za koje se tereti optužnicom, te je sukladno odredbi čl. 417. a) st. 5.  ZKP/08 obranu iznio na završetku  dokaznog postupka.

 

U dokaznom postupku, sud je pročitao zapisnik ODO-a u O. od 12. rujna 2018. o prvom ispitivanju okrivljenog D. H.  sa snimkom, zapisnik ODO-a u O. od 23. studenoga 2018. o ispitivanju svjedoka D. Š., zapisnik ODO-a u O. od 9. ožujka 2018. o ispitivanju vještaka B. D., dr. med., nalaz KBC-a O. o ozljedama A. A. od 7. rujna 2017. i 15. rujna 2017., izvadak iz kaznene evidencije na ime opt., izvadak iz prekršajne evidencije, te proveo dokaz saslušanjem svjedoka D. Š., na zapisniku od 21. siječnja 2020., saslušao vještaka B. D. na zapisniku od 4. ožujka 2020, kao i svjedoka-ošt. A. A. na zapisniku od 4. ožujka 2020.

 

Nije sporno, da je dana 4. rujna 2017. oko 15,00 sati u O., u Ulici .., došlo do verbalne prepirke između optuženog D. H.  i ošt. A. A., nije sporno da je istoga dana oštećeni pretrpio ozljede, a koje okolnosti u postupku nisu osporene.

 

Nesporan je vještački nalaz vještaka dr. B. D., gdje je navedeno da je A. A. pregledan 7. rujna 2017. u KBC O. zbog ozljeda  od dvojice nepoznatih muškaraca, kako je sam naveo. Nakon RTG obrade, utvrđene su dijagnoze: prijelom glavice lijeve lisne kosti i nagnječenja na obje jagodice na licu. Nagnječene na obje jagodice na licu se kvalificiraju kao lake tjelesne ozljede i takve ozljede nastaju slabim udarcem zatvorene šake, a prijelom glavice lijeve lisne kosti se kvalificira kao obična teška tjelesna ozljeda, i takve ozljede u pravilu nastaju snažnim i direktnim udarcem tupo tvrdim sredstvom.

 

Sporno je, pod kojim okolnostima je došlo do ozljede oštećenog, sporno je, je li optuženik nanio ozljede oštećenom, da ga teško tjelesno ozljedi, ili pak na način da je optuženik postupao da otkloni opasnost od sebe.

 

Na temelju iskaza svjedoka D. Š., kao i same obrane optuženog D. H., sud je utvrdio da optuženi D. H.  nije postupao u nakani da teško tjelesno ozljedi A. A., odnosno, da nije dokazano da je optuženi D. H.  počinio djelo za koje se optužuje.

             

U svojoj obrani na raspravi 28. listopada 2020. optuženi D. H.  je iskazao, da je dana 4. rujna 2017. imao prepirku s oštećenim A. A., i to u svezi rješavanja štete na motoru, budući je na istome bila izgrebana plastika i prednji dio motora. Navedenog dana, je parkirao svoj motor uz rub kolnika, čuo je i vidio kada se oštećeni zabio u njegov motor. Kada se to dogodilo bio je prisutan i svjedok D. Š. koji je s njim i pričao. Zajedno su došli do motora, podigli isti, a tada je iz automobila izašao i ošt. A. A. koji je bio crven u licu i osjetio se na alkohol. Počela je  komunikacija između njih, a optuženi je predložio da mu da zeleni karton od osiguranja, ili da pozovu policiju, što je oštećeni odbio. Optuženi je tada predložio da pozove majstora koji servisira motore, na što je oštećeni u početku pristao, a kada je rekao da može doći za 10 minuta, oštećeni je rekao da ne može čekati i otišao prema svom automobilu. Optuženi je stao ispred automobila, no međutim, tada je oštećeni izašao iz automobila i nasrnuo na njega, udario ga ključevima od auta u rame, te nakon toga ga je htio udariti glavom u glavu, no on se izmakao, a nakon toga je oštećenog udario šakom u čelu, ali nije siguran i nogom u nogu. Poslije toga, oštećeni je sjeo u svoj automobil i otišao, a optuženi je zapamtio registraciju i zvao policiju. Optuženi je napomenuo, da je oštećenog udario slabijim intenzitetom i to samo kako bi otklonio napad na sebe. Nakon izvjesnog vremena – sat vremena, policija je izašla na intervenciju, a štetu na svom motoru nije naplatio.

 

U svom iskazu svjedok A. A. je iskazao da se dana 4. rujna 2017. kretao Ulicom .. koja je uska, usporio je kako bi propustio automobil iz suprotnog smjera budući je s lijeve strane ulice bio parkiran motor kojem je tada dodirnu kotač, motor nije srušio, vratio se u rikverc i izašao iz automobila, na motoru nije primijetio nikakvu štetu. U jednom trenutku se stvorio optuženi i još jedna osoba, te je optuženi rekao da mu je nastala šteta na motoru, on je tada odgovorio da nema štete, ali ako treba da će istu nadoknaditi. Optuženi je tražio od njega policu osiguranja, a on je rekao da će zvati policiju, tada su se optuženi i njegov kolega uznemirili te je kolega optuženom rekao "riješi to", a on je tada počeo vikati na njega. Nakon svega, svjedok je pokušao sjesti u automobil, a optuženi ga je tada udario lijevom i desnom rukom, a nakon toga udario ga je i glavom u glavu, tada je on izašao iz automobila, te je udario šakom u kojoj se nalazio ključ od auta, optuženog u lijevi dio prsa nakon čega ga je optuženi prestao udarati, sjeo je u automobil i otišao. Poslije svega, osjećao je bol u donjem dijelu lijeve i desne noge, a sljedeći tjedan, nakon što bolovi nisu prestajali je otišao u bolnicu.

 

Radi utvrđivanja spornih činjenica, sud je izveo dokaz ispitivanja svjedoka D. Š. Prema iskazu svjedoka danog na raspravi 21. siječnja 2010., oštećeni je svojim automobilom udario u motor koji je bio parkiran, te ga srušio, šteta na motoru nakon udara je bila minimalna, optuženi je htio razmijeniti podatke s vozačem osobnog automobila, htio je ispuniti Europsko izvješće o nezgodi, oštećeni je to sve odbio, optuženi je htio pozvati mehaničara da se procjeni šteta, no oštećeni je i to odbio. Nakon toga se razvila rasprava na način da je oštećeni rekao da neće dati podatke, i razgovarao je povišenim tonom, tada je optuženi predložio da se pozove policija, oštećeni se nije ni  s tim složio. Optuženi je ponovno predložio da se pozove mehaničar, što oštećeni nije prihvatio. Nadalje je iskazao, da je prilikom komunikacije s oštećenim primijetio da se pod nečim nalazi i primijetio je njegovo crvenilo u licu. Nakon takvog razgovora, oštećeni odlazi do svog automobila, i pokušava otići, optuženi je bio pokraj njega, te su još vodili raspravu, a nakon čega je oštećeni izašao iz svog automobila gurnuo optuženog, te mu pokidao majicu, na što je svjedok govorio "Nemojte, zvat ću policiju", te se tada okrenuo i otišao prema svom autu.

 

Analizirajući iskaze svjedoka D. Š., mišljenje vještaka dr. B. D. i obranu optuženog D. H., dovodeći ih u svezu, a potom i ocjenjujući ih u odnosu na događaj od 4. runa 2017. između optuženog D. H.  i svjedoka A. A., sud vjeru poklanja iskazu svjedoka D. Š. i obrani optuženog D. H.  Naime, nakon što je  oštećeni udario u motor od optuženog, oštećeni nije htio dati podatke o sebi kao zeleni karton, Europsko izvješće o nezgodi ili drugo, i pokušao je napustiti mjesto nezgode sjedajući u svoj automobil. Optuženi ga je pokušao spriječiti da ne ode stajući ispred automobila u tom trenutku, no međutim, oštećeni izlazi iz automobila, dolazi do naguravanja između oštećenog i optuženog, te je oštećeni udario šakom s ključem od automobila optuženog i pokidao mu majicu, a tada ga optuženik udara šakom u čelo i eventualno nogom u nogu, a moguće je i obostrano udaranje nogama, nakon čega oštećeni sjeda u automobil i odlazi.

 

Iskaz svjedoka A. A. sud nije prihvatio, iz razloga što smatra da isti nije istinit, logičan, te nije u skladu sa izvedenim dokazima. Naročito u dijelu da ga je optuženi udario i lijevom i desnom rukom u glavu dok je sjedio u autu, a potom ga udario glavom u glavu, tada je oštećeni morao izaći iz auta, a optuženi ga je nastavio udarati – po iskazu oštećenog, optuženi je bio sigurno utreniran. Ovo ne stoji, a niti je životno iz razloga ako je optuženi bio utreniran (po iskazu svjedoka A. A.), pitanje je da li bi oštećeni mogao izaći iz auta, a nakon što ga je optuženi udario dva puta šakom u glavu, a potom glavom u glavu, nelogično je da bi svjedok nakon toga uspio izaći iz automobila, i još udariti šakom s ključem od auta optuženog u lijevi dio prsa, iz toga razloga sud nije prihvatio iskaz svjedoka A. A.

 

Za sud je nedvojbeno da oštećeni A. A. nakon što je udario u motor oštećenog D. H., nije htio dati nikakve podatke kao što su zeleni karton od osiguranja, i želio se udaljiti s mjesta nezgode. O tome je i sam oštećeni dovoljno jasno iskazao da kada je pokušao sjesti u automobil optuženi ga je  napao.

 

S obzirom na sve navedeno, tužitelj u postupku nije uspio dokazati nužna zakonska obilježja kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. KZ/11. Naime, nema dokaza da je optuženi kritične zgode postupao s namjerom za nanošenje teške tjelesne ozljede oštećenom, nema dovoljno dokaza da je optuženi postupao na način kako je optužen.

 

Sukladno iznesenom, konstrukcija o inkriminaciji ozbiljno je dovedena u pitanje prihvaćanjem iskaza svjedoka D. Š. i istinitošću obrane optuženog, tj. da tjelesna ozljeda oštećenika je posljedica koju je svojim postupanjem prouzročio oštećenik, a za koju optuženi ne može snositi odgovornost, naime, one činjenice koje idu na štetu optuženom moraju biti s izvjesnošću dokazane. One činjenice koje idu u korist optuženom sud treba uzeti dokazanima već i onda kada su te činjenice samo vjerojatne. Suprotno tome, odlučna činjenica koja ide na teret optuženom (tj. u prilog optužbi) mora biti dokazana do takve izvjesne mjere da nema nikakve mogućnosti da postoji neka druga ekskulpirajuća činjenica, te da se događaj odvio upravo onako kako je to i optuženo.

 

Zbog gore navedenog, sud je optuženog D. H.  oslobodio od optužbe, jer nisu dokazane takve činjenice na temelju kojih bi sud za stupnjem izvjesnosti mogao zaključiti da je tužitelj dokazao objektivna obilježja djela, a podredno niti subjektivnu usmjerenost (namjeru) optuženika na povredu ili ugrožavanje zaštićene vrijednosti.

 

Stoga je odlučeno kao u izreci ove odluke.

 

Temeljem u izreci citiranih zakonskih odredbi troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Osijek, 02. studenog 2020.

 

                                                                                                                                                          Sudac

                                                                                                                                     Davor Vukušić,v.r.

 

  Uputa o pravnom lijeku:

  Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka ovjerenog prijepisa. Žalba se podnosi pismeno u 4 (četiri) primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

 

DNA:

1. ODO O. na broj: K-DO-621/2018
2. ošt. A.A.
3. optuženi D. H. 
4. branitelj opt. S. V.,

     odvjetnik iz O.

 

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik

Ljiljana Stolla