REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U SPLITU

Povrv-739/2020

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužitelja-
protutuženika G. o. d.d. Z., O. …, kojeg zastupaju
punomoćnici iz O. Š. i p. u Z., protiv tuženika-protutužitelja B. d.o.o.,
K. Š., O. …, kojeg zastupaju punomoćnici iz
O. K. i K. u S., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 30.
rujna 2020., u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja K. Z., odvjetnice u S.
i zamjenika punomoćnika tuženika M. U., odvjetnika u S., na ročištu radi objave,
dana 2. studenog 2020.

p r e s u d i o j e

I Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev te se održava na snazi platni nalog sadržan u
rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-253/13 od 28. veljače 2013. javnog
bilježnika u S. D. P., kojim se nalaže tuženiku u roku od 8 dana isplatiti
tužitelju iznos od 6.313,70 kn s pripadajućom zateznom kamatom koja

- na iznos od 1.582,76 kn teče od 27. svibnja 2010. - na iznos od 1.579,78 kn teče od 27. lipnja 2010. - na iznos od 1.573,89 kn teče od 28. srpnja 2010.

- na iznos od 1.577,27 kn teče od 28. kolovoza 2010.

do 31. srpnja 2015., u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta,
koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do
isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri)
postotna poena.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj
Ovrv-253/13 od 28. veljače 2013. javnog bilježnika u S. D. P. u dijelu kojim
se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 2.106,25 kn.

III Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se postojanje tražbine tuženika spram tužitelja u iznosu od 24.944,40 kn te se
prebijaju međusobne tražbine tužitelja i tuženika, uz nalog tužitelju naknaditi tuženiku trošak
parničnog postupka sa zateznom kamatom od dana donošenja odluke do dana isplate."

2 Povrv-739/2020

IV Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu
od 8.893,80 kn sa zateznom kamatom koja na označeni iznos teče od dana donošenja ove
presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za
3 (tri) postotna poena.

Obrazloženje

Javnobilježničkim rješenjem o ovrsi broj Ovrv-253/13 od 28. veljače 2013. naloženo je
ovršeniku, ovdje tuženiku, namiriti ovrhovoditelju, ovdje tužitelju, novčano potraživanje i to
glavnicu u iznosu od 6.313,70 kn s pripadajućom zateznom kamatom od dospijeća svake
pojedine tražbine te namiriti trošak ovršnog postupka u iznosu od 2.106,25 kn.

Nakon što je tuženik izjavio prigovor, spis je dostavljen na postupanje Trgovačkom sudu
u Splitu koji se svojim rješenjem broj 23 Povrv-575/2015 od 27. travnja 2015. oglasio stvarno
nenadležnim u ovoj pravnoj stvari te je spis proslijedio ovom sudu koji je rješenjem br. Povrv-
2280/15 od 16. prosinca 2015. stavio pobijano rješenje o ovrsi izvan snage u dijelu kojim je
određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji, a postupak je nastavljen po pravilima parničnog
postupka.

Na ročištu održanom 8. veljače 2017. tuženik je istakao prigovor radi prijeboja
potraživanja, dok je 8. studenog 2017. zaprimljen njegov podnesak sa zahtjevom postavljenim
radi isplate iznosa od 24.944,40 kn koji je sadržajno praktički istovjetan točki III izreke ove
presude. Navodi kako je tužitelj, kao osiguravatelj, obvezan isplatiti mu označeni iznos koji je
imao radi otklanjanja štete nastale na osiguranom brodu, o čemu je uredno i pravodobno
izvijestio tužitelja koji je odbio tu isplatu.

U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom pobijanog ovršnog rješenja,
tužiteljevog potraživanja po premiji osiguranja po osigurateljnom dokumentu i periodu od 1.
siječnja 2003. do 31. prosinca 2012., police-kasko brodova od 22. rujna 2009. s prilogom,
tuženikov otkaz police od 1. studenog 2010., tuženikovih građevinskih dnevnika od 15.-16. i

17.-18. listopada te 14.-19. studenog 2009., računa broj 40/09 od 1. listopada 2009. i broj 19/10
od 3. svibnja 2010., tužiteljevih uvjeta za osiguranje brodova te saslušanje svjedokinje M.
M. i zakonskog zastupnika tuženika A. B..

Presudom broj Povrv-2280/2015 od 29. studenog 2017. održan je na snazi platni nalog
sadržan u pobijanom ovršnom rješenju u dijelu kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju
glavnicu u iznosu od 6.131,70 kn sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svake pojedine
tražbine, kao i trošak postupka u iznosu od 9.050,00 kn i istodobno utvrđeno kako ne postoji
tuženikovo potraživanje istaknuto prigovorom radi prebijanja.

Rješenjem broj Gž-93/2018 od 20. svibnja 2020. Županijski sud u Šibeniku ukinuo je
pobijanu prvostupanjsku presudu i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje nakon čega
je spis zaveden pod novim poslovnim brojem Povrv-739/2020.

U nastavku postupka pregledani su svi dokazi priloženi i izvedeni u tijeku postupka, a
tužitelj i tuženik nisu imali dodatnih prijedloga.

Stranke su zatražile naknadu troška postupka.

3 Povrv-739/2020

Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan, dok je protutužbeni zahtjev neosnovan.

Odredbom iz čl. 65. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i
78/15, dalje ZOO), propisano je kako je vjerovnik na temelju obveze ovlašten zahtijevati od
dužnika njezino ispunjenje, a dužnik ju je dužan ispuniti u cijelosti.

Pregledom police-kasko brodova od 22. rujna 2009. i tuženikove obavijesti od 1.
studenog 2010., razvidno je kako su parnične stranke sklopile ugovor o osiguranju brodova
(bagera gliboždera) i to po polici kasko brodova broj 06-1020008744 s trajanjem od 20. rujna

2009. do otkaza te ukupnim iznosom premije za naplatu u iznosu od 2.620,00 EUR, tako da je
tuženik bio u obvezi platiti tužitelju, kao osiguratelju, premiju za prvu godinu u dvanaest
mjesečnih obroka od kojih prvi u iznosu od 218,55 EUR dospijeva 21. rujna 2009., drugi obrok
u iznosu od 218,35 EUR dospijeva 21. listopada 2009., a sljedećih deset obroka u iznosu od po
218,31 EUR dospijevaju svakog mjeseca zaključno s 27. kolovoza 2010. Ovaj pravni posao
prestao je tuženikovim otkazom police 1. studenog 2010.

Pregledom javnobilježničkog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj
Ovrv-253/13 od 28. veljače 2013. i tužiteljevog potraživanja po premiji osiguranja po
osigurateljnom dokumentu i periodu od 1. siječnja 2003. do 31. prosinca 2012., razvidno je
kako se tuženik tereti za četiri nepodmirena mjesečna obroka po gore označenoj polici i to u
ukupnom iznosu od 6.313,70 kn s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dospijeća
svake pojedine mjesečne tražbine (na iznos od 1.582,76 kn teče od 27. svibnja 2010., na iznos
od 1.579,78 kn teče od 27. lipnja 2010., na iznos od 1.573,89 kn teče od 28. srpnja 2010. na
iznos od 1.577,27 kn teče od 28. kolovoza 2010.).

Uzimajući u obzir sadržaj prigovora izjavljenog protiv rješenja o ovrsi, kao i iskaze
tuženikove djelatnice, svjedokinje M. M., odnosno njegovog zakonskog zastupnika A.
B., razvidno je kako tuženik i ne čini spornim ugovorni odnos stranaka, iznose mjesečnih
pa tako i predmetnih premija i njihova dospijeća. S tim u vezi, nedvojbeno je kako je B. d.o.o.
bio dugogodišnji osiguranik tužitelja i kako je uredno podmirivao premiju osiguranja po gore
označenom ugovoru sve do trenutka kada je, po njihovim navodima, na osiguranom brodu
nastala šteta koja je prijavljena tužitelju, a na koju se tužitelj nije očitovao, zbog čega je tuženik
jednostrano odlučio raskinuti ugovor s tužiteljem, odnosno otkazati ugovorene premije
osiguranja. Dakle, tuženik smatra kako je tužitelj svojim držanjem odgovoran za prestanak
obveznopravnog odnosa stranaka, ali to nije predmet ovog spora, već je od odlučnog značaja
činjenica kako ni svjedokinja ni zakonski zastupnik ne čine spornim tvrdnje protivne stranke
kako nisu podmirene predmetne novčane tražbine koje su dospjele do raskida ugovora 1.
studenog 2010. U takvim okolnostima, a kako do zaključenja raspravljanja nije priložen dokaz
iz kojeg bi proizlazilo da je tužiteljeva tražbina podmirena u cijelosti ili barem dijelom, jasno
je kako su tužitelj i tuženik do označenog dana bili u obveznopravnom odnosu i kako četiri
predmetne premije nisu podmirene, stoga njegova tužba ima valjano činjenično, ali i zakonsko
uporište u ranije citiranoj odredbi iz čl. 65. st. 1. ZOO.

Slijedom iznijetog, platni nalog sadržan u pobijanom javnobilježničkom rješenju o ovrsi
valjalo je održati na snazi u odnosu na glavnicu u iznosu od 6.313,70 kn, kao i u odnosu na
kamatu koja teče od dospijeća svake pojedine mjesečne tražbine, u skladu s tužiteljevim
potraživanjem po premiji osiguranja po osigurateljnom dokumentu i periodu od 1. siječnja

2003. do 31. prosinca 2012. i na način propisan odredbom iz čl. 29. st. 2. ZOO, radi čega je
odlučeno kao u točki I izreke presude. U odnosu na ovršni trošak u iznosu od 2.106,25 kn platni

4 Povrv-739/2020

nalog valjalo je ukinuti, kako je i odlučeno u točki II izreke, budući se ovršni postupak po
prigovoru tuženika nastavio kao parnični postupak i radi se o jedinstvenom postupku pa je o
tužiteljevom trošku trebalo odlučiti jednom odlukom. Naime, presudom kojom se odlučuje o
osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na
trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave,
već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv
platnog naloga, zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a
zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.

Što se tiče zahtjeva tuženika, valja navesti kako je na ročištu održanom 8. veljače 2017.,
a nakon toga podneskom od 10. ožujka 2017., istaknuo prigovor radi prebijanja potraživanja i
radi se o procesno pravnom prigovoru. Naime, ne radi se o građanskopravnoj konstitutivnoj
izjavi o prijeboju, jer tuženik ne tvrdi da je tužiteljeva tražbina postojala i prestala
građanskopravnim izvan procesnim prijebojem, već ističe postojanje svoje tražbine i zahtijeva
od suda da presudom prebije uzajamne tražbine stranaka. Ovaj prigovor reguliran je procesno
pravnim odredbama iz čl. 333. st. 3., čl. 338. st. 3. i čl. 352. st. 2. Zakona o parničnom postupku
(„NN“ 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/1, 25/13 i 89/14,
dalje ZPP) i ovisan je o postavljenom zahtjevu tužitelja, jer sud o njemu odlučuje samo ukoliko
meritorno odluči o tužbenom zahtjevu, a do prebijanja dolazi tek kad sudska odluka o prebijanju
postane pravomoćna, uz napomenu kako učinak prebijanja uzajamnih tražbina konstitutivnom
odlukom suda nastupa od trenutka kada su se tražbine realno susrele.

Na prigovor radi prijeboja tražbina tužitelj je podneskom od 22. svibnja 2017. istaknuo
prigovor zastare potraživanja protivne stranke, a sud ga smatra osnovanim. Naime, uzimajući
u obzir odredbu iz čl. 198. st. 2. ZOO prijeboj ne nastaje ako su njegove pretpostavke nastale
pošto je jedna od tražbina zastarjela, a dužnik zastarjele tražbine istakao prigovor zastare.
Odredbom iz čl. 234. st. 1. ZOO propisano je kako tražbine ugovaratelja osiguranja iz ugovora
o osiguranju života zastarijevaju za pet, a iz ostalih ugovora o osiguranju za tri godine,
računajući od prvog dana poslije proteka kalendarske godine u kojoj je tražbina nastala. Iz
raspoložive dokazne građe, odnosno građevinskih dnevnika tuženika iz listopada 2009. te
računa od listopada 2009. i svibnja 2010. (listovi 48-53 spisa) proizlazi kako se radi o izdatcima
nastalim najkasnije 2010., uz napomenu kako tuženik nije postupio u skladu s obvezom iz čl.

7. st. 1 ZPP i priložio dokaze kojima bi ove isprave nedvojbeno doveo u vezu s osiguranom
stvari. Dakle, čak i pod pretpostavkom da se označeni dnevnici i računi doista odnose na
predmet ovog spora i predstavljaju novčanu tražbinu tuženika dospjelu prema tužitelju, jasno
je kako je od 1. siječnja 2011. do tuženikovog prvog isticanja prigovora radi prijeboja tražbina

8. veljače 2017. proteklo znatno više od tri godine propisane gore citiranom odredbom iz čl.

234. st. 1., a protekao je i opći zastarni rok od pet godina propisan odredbom iz čl. 225. ZOO.
U svakom slučaju, prigovor tužitelja je zakonski utemeljen jer su se pretpostavke prijeboja
stekle nakon što je nastupila zastara tuženikovog potraživanja, stoga je njegov zahtjev valjalo
odbiti u cijelosti, kako je i odlučeno u točki III izreke presude.

Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 3. ZPP, tako da je tužitelju
priznat trošak sastava tužbe (prijedloga za ovrhu) od 28. veljače 2013., podnesaka od 10. lipnja

2016., 22. svibnja i 3. studenog 2017. te zastupanja na ročištima održanim 8. veljače i 19.
listopada 2017. u iznosu od 750,00 kn za svaku označenu radnju, kao i trošak zastupanja na
ročištima održanim 11. listopada i 29. studenog 2016. i 8. studenog 2017. u iznosu od 375,00
kn za svako, a sve nabrojeno u skladu s Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i 2. i Tbr.

50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12). Nakon što je
vrijednost predmeta spora povećana priznat mu je i trošak zastupanja na ročištima održanim 29.

5 Povrv-739/2020

studenog 2017. i 30. rujna 2020. u iznosu od 500,00 kn za svako, a u skladu s Tbr. 9. toč. 2. i
Tbr. 50 OT. Dakle, priznat mu je iznos od 6.875,00 kn koji je valjalo uvećati za 25% PDV i
trošak sudske pristojbe ove odluke u zatraženom iznosu od 300,00 kn, što daje ukupan priznati
trošak tuženika u iznosu od 8.893,80 kn čiju je naknadu valjalo naložiti tuženiku sa zateznom
kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja ove presude, radi čega je odlučeno kao u
točki IV izreke.

Split, 2. studenog 2020.

Sudac

Branko Malenica, v.r.

PRAVNA POUKA Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od
15 dana od dana njene dostave. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri
primjerka.

DNA

- pun. tužitelja
- pun. tuženika