- 1 -              I Kž 288/2017-7

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 288/2017-7

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca  Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Damira Kosa i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. B. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12. i 56/15. – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, optuženog I. B. i optuženog J. R., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 17. ožujka 2017. broj K-28/2012-59, u sjednici održanoj 2. studenog 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e   i   r i j e š i o   j e :

 

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijana presuda u oslobađajućem dijelu, i to u odnosu na optuženog I. B. i kaznena djela iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11., opisana pod točkama 2., 3. i 4. izreke, optuženog J. R. i kaznena djela iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. i članka 37. stavka 1. KZ/11., opisana pod točkama 2. i 3. izreke te kazneno djelo iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. opisano pod točkom 4. izreke, optuženog J. S. i kazneno djelo iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11., opisano pod točkom 4. izreke i optuženog D. D. i kazneno djelo iz članka 246. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/11., opisano pod točkom 4. izreke te se u tim dijelovima predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

II. U povodu žalbi optuženog I. B. i optuženog J. R., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u točki 1. i osuđujućem dijelu te se izriče:

 

Na temelju članka 452. točke 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.- dalje: ZKP/08.),

 

ODBIJA SE OPTUŽBA

protiv

 

optuženog I. B., s osobnim podacima kao u prvostupanjskoj presudi, i

 

optuženog J. R., s osobnim podacima kao u prvostupanjskoj presudi,

 

da bi

 

1. u vremenu od 31. prosinca 1997. do 30. siječnja 1998. godine u V., 1. optuženik I. B. kao direktor T. š. V. d.d., zadužen za pravilnost i zakonitost poslovanja T. š., u namjeri da 2. optuženiku J. R., vlasniku obrta T. pribavi nepripadnu materijalnu dobit, iako znajući da je obrt T. za T. š. V. prema evidencijama T. š. prevezao 30.052,12 tona "repe roda 1996. godine i na ime prijevoza izdao sedam računa na iznos od 1.776.023,23 kuna koji iznos mu je i plaćen, na traženje 2. optuženika J. R., a na što je 1. optuženik I. B. pristao, izvršio plaćanje i po računima 26/97 i 27/97 od 31. prosinca 1997. godine za fiktivni prijevoz šećerne repe u 1996. godini u količini od 44.274,77 tona u ukupnom iznosu od 2.645.840,57 kuna čime je 2. optuženiku J. R. kao vlasniku obrta T. pribavio nepripadnu materijalnu dobit u navedenom iznosu te oštetio time T. š. V. za iznos od 2.645.840,57 kuna,

 

dakle, da bi optuženi I. B. u gospodarskom poslovanju povrijedio dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelji na pravnom poslu i odnosu povjerenja i na taj način pribavio drugoj osobi znatnu protupravnu imovinsku korist, te time onome o čijim se imovinskim interesima dužan brinuti prouzročio znatnu štetu, a optuženi J. R. ga u tome s namjerom potakao,

 

čime bi optuženi I. B. i optuženi J. R. počinili kaznena djela protiv gospodarstva i to optuženi I. B. kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju označeno u članku 246. stavku 2. u vezi stavka 1. KZ/11., a optuženi J. R. poticanja na kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju označeno u članku 246. stavku 2. u vezi stavka 1. i članka 37. stavka 1. KZ/11.

 

Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci i nagrada branitelja obojice optuženika padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Uslijed ove odluke, žalbe optuženog I. B. i optuženog J. R. su bespredmetne.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom Županijski sud u Bjelovaru proglasio je krivim optuženog I. B. za kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11. i optuženog J. R. za kazneno djelo poticanja na zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi članka 37. stavka 1. KZ/11., sve na način opisan pod točkom 1. izreke te presude pa je, na temelju članka 246. stavka 2. KZ/11., svakoga osudio na kaznu zatvora od po jednu godinu i šest mjeseci.

 

Na temelju članka 54. KZ/11. KZ/11. optuženom I. B. je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 24. kolovoza do 29. rujna 2000. Na temelju članka 77. KZ/11. u vezi članaka 4. i 5. Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem ("Narodne novine" broj 145/10.) utvrđeno je da je optuženi J. R. kaznenim djelom iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. i članka 37. stavka 1. KZ/11. ostvario nepripadnu imovinsku korist u iznosu od 2.645.840,57 kuna te je naloženo optuženom J. R. da u državni proračun isplati novčani iznos od 2.645.840,57 kuna u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude. U odnosu na troškove je odlučeno, na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje: ZKP/08.-14.), da su optuženi I. B. i optuženi J. R. dužni solidarno naknaditi iznos od 17.058,30 kuna te s naslova paušala iznos od 2.000,00 kuna svaki, u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

 

Istom je presudom optuženi I. B., na temelju članka 354. točke 3. ZKP/08.-14., oslobođen optužbe da bi počinio tri kaznena djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11. opisana u točkama 2., 3. i 4. izreke.

 

Dalje je, na temelju iste zakonske, osnove optuženi J. R. oslobođen optužbe da bi počinio dva kaznena djela poticanja na zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 37. stavka 1. KZ/11. opisana u točkama 2. i 3. presude te jedno kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11. opisano pod točkom 4. pobijane presude.

 

Također su optuženi J. S. i optuženi D. D. oslobođeni optužbe da bi počinili svaki po jedno kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11. opisano pod točkom 4. pobijane presude.

 

U tom dijelu (točke 2., 3. i 4. pobijane presude) je u odnosu na troškove odlučeno da isti, na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08.-14., kao i nužni izdaci sve četvorice optuženika te nužni izdaci i nagrada njihovih branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Protiv te presude u oslobađajućem dijelu žalbu je podnio državni zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda u tom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Optuženi I. B. je putem branitelja, odvjetnika P. L., protiv osuđujućeg dijela presude podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijani dio presude ukine i predmet uputi na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, odnosno da se pobijana presuda preinači i u tom dijelu optuženik oslobodi optužbe ili da se preinači u odluci o kazni i optuženik osudi na blažu kaznu i odredi da se ista zamjenjuje radom za opće dobro na slobodi. Ujedno je molio obavijest o sjednici vijeća.

 

Protiv osuđujućeg dijela presude se također žali optuženi J. R. po branitelju, odvjetniku S. V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni te odluke o oduzimanju imovinske koristi i troškovima postupka. Predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da se žalitelja oslobodi optužbe uz naknadu troška postupka, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak. Tražio je i da ga se obavijesti o sjednici drugostupanjskog vijeća.

 

Odgovore na žalbu državnog odvjetnika podnijeli su optuženi J. R., putem branitelja, odvjetnika S. V. te optuženi D. D. po branitelju, odvjetniku K. L. s prijedlozima da se odbije žalba državnog odvjetnika.

 

Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08.-14. spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje se očitovalo dopisom broj KŽ-DO-643/2017. od 13. lipnja 2017.

 

Na sjednicu vijeća nisu pristupili uredno izviješteni državni odvjetnik, branitelj optuženog I. B., odvjetnik P. L. te optuženi J. R. i njegov branitelj, odvjetnik S. V. Nije pristupio niti optuženi I. B., koji nije izvijestio sud o promjeni boravišta ili stana. Sjednica vijeća je, na temelju članka 475. stavka 4. ZKP/08., sjednica održana u odsutnosti svih ovih osoba.

 

Žalba državnog odvjetnika je osnovana, a žalbe optuženika su bespredmetne.

 

U odnosu na točku I. ove odluke:

 

U pravu je državni odvjetnik kada, pobijajući točke 2., 3. i 4. presude iz osnove navedene u članku 470. stavku 2. ZKP/08., navodi da se argumentacija prvostupanjskog suda o nedostacima građevinskog vještačenja za sada ne može prihvatiti.

 

Naime, iako nalaz građevinskog vještaka doista ima nedostatke što je pravilno uočeno u pobijanoj presudi, pojedini njegovi dijelovi, odnosno stavke tog nalaza nisu opovrgnuti drugim provedenim dokazima pa je u tom dijelu upitan stav suda o neprihvatljivosti nalaza vještaka u cjelini.

 

Vezano za točku 2. izreke tu se prije svega misli na stavke stručnog rukovođenja i nadzora koje su naplaćene, iako u spisu ne postoji podatak da bi obrt T. imao svojstvo nadzora. Isto vrijedi i za stavku nostrifikacije potrebne dokumentacije i puštanje u rad svih strojarskih instalacija za koje je vještakinja navela da za ovakve radove nostrifikacija nije trebala. Vještakinja je za radove na kanalizaciji oborinskih voda našla da su obračunati u okončanoj situaciji trgovačkog društva N. d.o.o. i o tome priložena građevinska knjiga. Vještakinja je također našla da su radovi dogradnje upojne jame kao sanacije vodocrpilišta u 5. stavki računa R-2 broj ... već obračunati u stavci 6. računa R-2 broj .... Za stavku 1. računa broj ... koja se odnosi na statički račun i plan oplate vještakinja je našla da se naplata vrši u tri navrata, iako se radi o jednom projektu u tri primjerka. Na ove dijelove nalaza i mišljenja vezano za točku 2. presude svakako nisu od utjecaja naknadne građevinske intervencije koje je poduzeo novi vlasnik na lokaciji K. II., a što je glavni argument suda kada ne prihvaća nalaz i mišljenje.

 

Slična situacija postoji i u odnosu na točku 3. presude i istu lokaciju. Naime, sud otklanja prihvatljivost nalaza vještaka prema kojem obrt T. nije obavio sporne radove i prihvaća iskaz svjedoka I. H. te obranu optuženog J. R. da je obrt T. te radove obavio kao podizvođač društva Z. d.o.o. Suprotno takvom stavu suda, o tome ne postoji građevinska knjiga, a obrt T. je, prema iskazu svjedoka I. H., na istom gradilištu imao zadatak nadzora, što je nespojivo s funkcijom izvođača. Ove okolnosti je sud propustio detaljnije provjeriti i razjasniti. Nadalje, ispitani radnici tvornice šećera su iskazivali o svojim građevinskim radovima izvan kruga objekta K. II, što je sudu argument da je radove u krugu obavila Z.", odnosno obrt T. kao podizvođač, no sud u dokaznom postupku nije provjerio tko je izgradio pristupne puteve koji su, pored zemljanih radova, također predmet kaznenog djela iz točke 3. izreke i koji su, prema naravi stvari, izvan kruga tog objekta. Prilikom provjere istinitosti obrana optuženika, sud je propustio baviti se činjenicom na koju se optuženici pozivaju, a prema kojoj je postojao poslovni odnos između društva T. š. V. d.d., obrta T. i društva Z. d.o.o. koji bi opravdao plaćanje cesijom iznosa od 989.350,00 kn, iako su predmetni zemljani radovi, prema iskazu svjedoka I. H., vrijedili oko 400.000,00 kn. Doduše, knjigovodstveni vještak je dopustio mogućnost da se račun od 989.350,00 kn odnosi i na druge radove koje je obrt T. kao podizvođač obavljao za društvo Z. d.o.o., ali ga sud nije ispitao na okolnost postojanja poslovnih odnosa između ova tri trgovačka društva u ukupnoj vrijednosti 989.350,00 kn na koje bi se odnosila cesija o kojoj govore optuženici i svjedok I. H. Dakle, sud je olako i bez potrebne provjere prihvatio obranu optuženika i iskaz svjedoka I. H., a otklonio nalaz građevinskog vještaka.

 

Vezano za točku 4. presude sud također nije prihvatio rezultate građevinskog vještačenja zbog određenih nedostataka koji nisu otklonjeni ponovnim ispitivanjem vještakinje na raspravi. Prigovori suda nalazu se, pored ostalog, sastoje u tome što vještakinja nije analizirala druge ponude za radove koji su očito postojali u dokumentaciji investitora i da nije analizirala račune podizvođača koji su nesporno obavljali dio poslova za društvo T. K.-J. d.o.o. čime bi se, po stavu prvostupanjskog suda, dobila objektivnija procjena vrijednosti izvedenih radova. Prema tome, ovdje se radi o otklonjivim nedostacima nalaza.

 

Dakle, u odnosu na točke 2., 3. i 4. pobijane presude sud je svoju oslobađajuću presudu u pretežitom dijelu utemeljio na stavu da nalaz građevinskog vještaka L. C. ima takve nedostatke zbog kojih se ne može prihvatiti, a da se ispitivanjem vještaka na raspravi ti nedostatci nisu otklonili i da je isključena mogućnost provođenja novog vještačenja zbog znatnih naknadnih promjena na objektima i lokacijama navedenim u činjeničnim opisima točke 2., 3. i 4. izreke.

 

Međutim, takav postupak prvostupanjskog suda nije u skladu s odredbama članka 317. i 318. ZKP/08., a nije prihvatljiv niti sa činjeničnog aspekta.

 

Naime, odredba članka 317. ZKP/08. propisuje da ako "je nalaz vještaka nejasan, nepotpun ili u proturječnosti sam sa sobom ili s izviđenim okolnostima, a ti se nedostaci ne mogu otkloniti ponovnim ispitivanjem vještaka, obnovit će se vještačenje s istim ili drugim vještakom.", dok odredba članka 318. ZKP/08 propisuje: "Ako u mišljenju vještaka ima proturječnosti ili nedostataka ili se pojave osnove sumnje u točnost danog mišljenja, a ti se nedostaci ili sumnja ne mogu otkloniti ponovnim ispitivanjem vještaka, zatražit će se mišljenje drugog vještaka." Prema tome, ako je sud smatrao da postoje takvi nedostaci nalaza i mišljenja koji se ne mogu otkloniti s aktualnim vještakom, nije smio jednostavno odbaciti prihvatljivost nalaza vještaka bez nastojanja da se nedostaci takvog nalaza saniraju novim vještačenjem u onom dijelu u kojem je to moguće vodeći računa o naknadnim građevinskim intervencijama na objektima i lokacijama iz činjeničnih opisa.

 

Osim toga, predmet optužbe su vrlo visoki iznosi pribavljene imovinske koristi i počinjene štete što znači da bi izostavljanjem pojedinih iznosa (za koje više ne postoji objektivna mogućnost da se utvrde) iz takvog novog nalaza i dalje mogla biti održana ona visina imovinske koristi i štete koju propisuje članak 462. stavak 2. u vezi članka 87. točke 29. KZ/11., a pod pretpostavkom da se utvrdi utemeljenost teza optužnog akta.

 

Stoga je trebalo, u skladu sa člankom 483. stavkom 1. ZKP/08., prihvatiti žalbu državnog odvjetnika te ukinuti prvostupanjsku presudu, kao u točki I. izreke ove odluke, i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ponovno provesti postupak u odnosu na točke 2., 3. i 4. optužnice uvažavajući primjedbe iznesene u ovom rješenju.

 

U odnosu na točku II. ove odluke:

 

Ispitujući točku 1. pobijane presude po službenoj dužnosti, a povodom izjavljenih žalbi optuženog I. B. i optuženog J. R., sukladno članku 476. stavku 1. točki 1. i 2. ZKP/08. ovaj sud, kao sud drugog stupnja, utvrdio je povredu kaznenog zakona na štetu navedenih optuženika jer je, u međuvremenu, nastupila zastara kaznenog progona.

 

Naime, pod točkom 1. pobijane presude su proglašeni krivima - optuženi I. B. zbog kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11., a optuženi J. R. zbog kaznenog djela poticanja na zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. i članka 37. KZ/11., sve kroz razdoblje od 31. prosinca 1997. do 30. siječnja 1998.

 

Budući da se radi o kaznenom djelu za koje je propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do deset godina, kazneni progon za ovo kazneno djelo, kako je to propisano odredbom članka 81. stavka 1. KZ/11., zastarijeva nakon proteka dvadeset godina pa bi u ovom konkretnom slučaju zastara kaznenog progona za cjelokupan događaj koji je predmet ovog kaznenog postupka u točki 1. pobijane presude nastupila dana 30. siječnja 2018.

 

Međutim, prilikom računanja zastare treba imati u vidu i odredbu članka 81. stavka 3. KZ/11. koja propisuje da se zastara kaznenog progona produljuje za dvije godine ukoliko se prije proteka roka zastare donese prvostupanjska presuda. S obzirom da je u ovom kaznenom predmetu, a prije proteka roka zastare i prije ovog ponovljenog postupka, točnije 13. svibnja 2008. prvi puta donesena prvostupanjska presuda (koja je kasnije ukinuta rješenjem ovog suda broj I Kž-429/09.-7 od 23. listopada 2012.), primjenom citirane zakonske odredbe produljena je i zastara kaznenog progona za još dvije godine. Stoga je u ovoj konkretnoj situaciji kazneni progon za točku 1. pobijane presude u cijelosti zastario 30. siječnja 2020.

 

Budući da je člankom 452. točkom 6. ZKP/08. propisano da će sud izreći presudu kojom se optužba odbija ako se kazneni progon, između ostalog, ne može poduzeti zbog zastare, trebalo je na temelju članka 486. stavka 1. ZKP/08. preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se protiv obojice optuženika odbija optužba da bi počinili kazneno djelo iz točke 1. pobijane presude.

 

Slijedom navedenog je trebalo, na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08. odlučiti da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1.-5. ZKP/08. te nužni izdaci i nagrada za branitelje optuženika padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Stoga je, na temelju članka 486. stavka 1. ZKP/08. odlučeno kao u točki II. izreke ove odluke, dok je uslijed takve odluke ovog suda, žalba državnog odvjetnika postala bespredmetna.

 

Zagreb, 2. studenog 2020.