- 1 -              I Kž 489/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 489/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Damira Kosa kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. B., zbog kaznenog djela iz članka 246. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i oštećenika TD "N. N." d.o.o., podnesenima protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj K-4/2020 od 28. svibnja 2020., u sjednici održanoj 2. studenog 2020.,

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

II. Uslijed odluke pod I., žalba oštećenika TD "N. N." d.o.o. je bespredmetna.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom Županijskog suda u Dubrovniku, na temelju članka 453. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), optuženi S. B. oslobođen je optužbe da bi na način i pod okolnostima opisanim u izreci te presude počinio kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11.

 

Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08. odlučeno je da troškovi kaznenog postupka te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci nagrade branitelja padaju na teret proračunskih sredstava suda.

 

Protiv ove presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

 

Žalbu je podnio i oštećeni "N. N." d.o.o. po punomoćniku odvjetniku S. Š. zbog odluke o troškovima, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine i optuženika oglasi krivim, podredno da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odluku.

 

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok je žalba oštećenika bespredmetna.

 

U pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da su razlozi pobijane presude u znatnoj mjeri proturječni i stoga nejasni te da je prvostupanjski sud time počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak. 1. točka 11. ZKP/08. Žalitelj upućuje da se prema razlozima koji su izneseni u pobijanoj presudi ne može jasno razlučiti po kojem je pravnom osnovu sud prvog stupnja optuženika oslobodio optužbe.

 

Naime, u izreci, kojom se optuženik oslobađa optužbe, navedena je samo odredba članka 453. ZKP/08. U razlozima pobijane presude, iznosi se kako sud prvog stupnja „…u radnji optuženika ne nalazi bitne elemente kaznenog djela iz članka članka 246. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11. …“. Analizirajući provedene dokaze, prvostupanjski sud sumarno zaključuje kako je tražbina OD Ć., M., Ž. Š. d.o.o. iz Z. nastala nakon pravomoćnog  dovršetka postupka predstečajne nagodbe, podnošenjem računa broj 109/1/1 od 17. 06. 2015. za odvjetničke usluge izvršene  tijekom 2012., 2013. i 20. ožujka 2014., pa stoga nije postojala obveza optuženika, kao direktora trgovačkog društva "N. N." d.o.o. iz D., da podnese prigovor na rješenje o ovrsi kojim se određuje prisilna naplata računa OD Ć., M., Ž. Š. d.o.o. iz Z., tim više što je odvjetničko društvo odvjetničke usluge izvršila, pa oštećeniku nije nastala nikakva šteta. Zaključno, na stranici 7. presude, sud prvog stupnja izrijekom navodi da optuženika oslobađa optužbe na temelju članka 453. točka 1. ZKP/08., jer djelo za koje se optuženik tereti nije kazneno djelo. Međutim, iznoseći svoja utvrđenja, posebno ona na stranici 6. pobijane presude, tvrdi se kako optuženiku nije bila namjera nanijeti štetu društvu "N. N." d.o.o. (i nekome priskrbiti protupravnu imovinsku korist), što bi upućivalo na zaključak kako je sud prvog stupnja stava da nema dokaza da je optuženik imao namjeru počiniti kazneno djelo, a to bi onda bila osnova za oslobađanje od optužbe po članku 453. točka 3. ZKP/08.

 

Ostalo je stoga nejasno smatra li prvostupanjski sud da djelo za koje se optuženik optužuje nije po zakonu kazneno djelo, ili pak smatra da nema dokaza da bi počinio kazneno djelo na način kako mu je to stavljeno na teret optužnim aktom. Pri tome, valja naglasiti kako su konkretnim opisom djela u optužnici  navedene sve činjenice koje određuju bitne elemente kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11., no drugo je pitanje da li sud utvrđuje dokazanim da su ti bitni elementi kaznenog djela i dokazani.

 

S obzirom na izloženo, u pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da je prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. pa je prvostupanjsku presudu, prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, trebalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Uslijed takve odluke, žalba oštećenog "N. N." d.o.o.  postala je bespredmetna.

 

Nastavno, ovaj je drugostupanjski sud, povrh ocjene da pobijanu presudu treba ukinuti zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, ispitao prvostupanjsku presudu i u smislu članka 487. stavak 4. ZKP/08., obzirom da je državni odvjetnik podnio žalbu i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Državni odvjetnik žalbom u pogledu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja prvenstveno dovodi u pitanje zaključak prvostupanjskog suda da oštećeniku nije počinjena šteta. Tvrdi kako je šteta umanjenjem imovine oštećenika nastupila optuženikovim nepodnošenjem prigovora na rješenje o ovrsi za potraživanja OD Ć., M., Ž. Š. d.o.o. iz Z. koja su nesumnjivo nastala prije predstečajne nagodbe, a za koje potraživanje, sukladno odredbi članka 81. stavak 2. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, nije dopušteno pokretanje ovršnog postupka protiv društva "N. N." d.o.o. radi utvrđivanja i ostvarivanja tražbine koja je nastupila prije otvaranja predstečajne nagodbe.

 

Razmatrajući žalbene prigovore državnog odvjetnika, ovaj drugostupanjski sud drži kako se čini da je za sada u pravu žalitelj u pogledu zaključaka koje je u pobijanoj presudi iznio sud prvog stupnja. Prvenstveno, prvostupanjski sud polazi od pogrešnog stava kako je optuženik bio dužan prijaviti potraživanja vjerovnika koja su dospjela prije predstečajne nagodbe, iako je prijava tražbine prema društvu koje je u predstečaju na vjerovnicima. Osim toga, za sada je upitan i zaključak prvostupanjskog suda o tome kada je dospjelo potraživanje OD Ć., M., Ž. Š. d.o.o. iz Z. Naime, nedvojbeno je kako su radnje koje je odvjetničko društvo poduzimalo za račun oštećenika bile tijekom 2012., 2013. i 20. ožujka 2014. (dakle prije predstečajne nagodbe), no sud zaključuje da je potraživanje dospjelo tek ispostavljanjem računa broj 109/1/1 od 17. 06. 2015., iako je i zastupanje u zemljišnoknjižnom postupku i zastupanje u poreznom postupku dovršeno još 2013. Stoga je prvostupanjski sud trebao s više pažnje razmotriti vrijeme izvršenih odvjetničkih usluga, koje je, potom trebao dovesti u vezu i sa člankom 72. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi prema kojem nedospjele tražbine vjerovnika dospijevaju otvaranjem postupka predstečajne nagodbe radi ponovnog ugovaranja rokova i načina njihova plaćanja, a u skladu s planom financijskog restrukturiranja. No i mimo ranije izloženog stava prvostupanjskog suda u pogledu vremena nastanka tražbine vjerovnika OD Ć., M., Ž. Š. d.o.o. iz Z., sud nije iznio dostatne razloge zbog kojih drži da je u konkretnoj situaciji isključeno postupanje optuženika u vođenju poslova društva s pozornošću savjesnog i urednog gospodarstvenika u zaštiti imovinskih interesa oštećenika, a koje podrazumijeva i podnošenje prigovora na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovr. 483/15 javnog bilježnika od 13. studenog 2015. na iznos od 257.915,63 kuna uvećano za zatezne kamate.

 

Dakle, u ponovljenom postupku prvostupanjski sud će, imajući u vidu propuste na koje mu je ovim rješenjem ukazano, otkloniti uočene nedostatke te izvesti sve već izvedene, a po potrebi i druge dokaze, nakon čega će donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku, koju će onda i valjano obrazložiti.

 

Slijedom navedenog, na temelju članka 483. stavak 1. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 2. studenog 2020.