1              Poslovni broj: Gž R-1210/2020-2

Poslovni broj: Gž R-1210/2020-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Andrei Boras-Ivanišević, na temelju nacrta odluke kojeg je izradila sudska savjetnica Helena Silić, u pravnoj stvari tužitelja J. C. iz M. V., kojeg zastupa punomoćnik M. C., odvjetnik u V., protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-554/2020 od 11. rujna 2020., 2. studenog 2020.

r i j e š i o   j e

Uvažava se žalba tužitelja i ukida rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr- 554/2020 od 11. rujna 2020.

Obrazloženje

Pobijanim prvostupanjskim rješenjem Općinski sud u Osijeku oglasio se mjesno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari (točka I. izreke) te je odlučeno da će se predmet, po pravomoćnosti tog rješenja, dostaviti mjesno i stvarno nadležnom Općinskom sudu u Karlovcu (točka II. izreke).

Protiv navedenog rješenja žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP-a).

Žalba tužitelja je osnovana.

Iz stanja u spisu predmeta u bitnom proizlazi da je tužitelj s prebivalištem u M. V., inače zaposlenik tuženice na radnom mjestu policijskog službenika za osiguranje objekta, Općinskom sudu u Osijeku podnio tužbu radi isplate razlike plaće i naknade plaće. Općinski sud u Osijeku se, po službenoj dužnosti i pozivom na odredbu članka 48. stavka 3. ZPP-a, oglasio mjesno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari i predmet odlučio dostaviti mjesno i stvarno nadležnom Općinskom sudu u Karlovcu.

Takvu odluku prvostupanjskog suda ovaj drugostupanjski sud ne prihvaća, a sve iz razloga kako slijedi.

Prvenstveno je za naglasiti da je odredbom članka 65. ZPP-a, a koji se članak u konkretnom slučaju ima primijeniti s obzirom da se radi o sporu iz radnog odnosa, propisano da je, ako je u sporu iz radnog odnosa tužitelj radnik, pored suda koji je općemjesno nadležan za tuženika, za suđenje nadležan i sud na čijem se području rad obavlja ili se obavljao odnosno sud na čijem se području rad morao obavljati te sud na čijem je području zasnovan radni odnos.

Odredbom članka 20. stavka 2. ZPP-a propisano je da se sud može proglasiti, po službenoj dužnosti, mjesno nenadležnim samo kad postoji isključiva mjesna nadležnost nekog drugog suda najkasnije do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari.

S obzirom da u predmetnom sporu ne postoji isključiva mjesna nadležnost nekog suda, već je ta nadležnost elektivna, a kako to uostalom proizlazi iz naprijed citirane odredbe članka 65. ZPP-a, nije bilo zakonskog temelja da se Općinski sud u Osijeku po službenoj dužnosti proglasi mjesno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari.

Mjesno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari Općinski sud u Osijeku bi se mogao proglasiti tek ako tuženica, najkasnije do upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari, prigovori mjesnoj nenadležnosti tog suda.

Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka, sukladno odredbi članka 166. stavka 3. ZPP-a, ostavlja se za konačnu odluku.

Split, 2. studenog 2020.