- 1 -              III Kr 114/2020-3

Broj: III Kr 114/2020-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Damira Kosa kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog I. K., zbog kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. – dalje: KZ/11.) i dr., odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Kzd-115/2019 od 27. kolovoza 2019. i presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Kžzd-243/2019 od 18. veljače 2020., u sjednici održanoj 2. studenoga 2020.,

p r e s u d i o   j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog I. K. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Kzd-115/2019 od 27. kolovoza 2019. i presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Kžzd-243/2019 od 18. veljače 2020. I. K. proglašen je krivim zbog dva kaznena djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11. za koja su mu utvrđene kazne zatvora u trajanju od po šest mjeseci za svako djelo, jedno kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11. za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci, te jednog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11. za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, pa je po čl. 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i pet mjeseci.

Protiv te presude osuđenik je putem branitelja R. B., odvjetnika u Z., pravodobno podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude. U uvodnom dijelu zahtjeva osuđenik se poziva na zakonsku odredbu iz čl. 517. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), dok iz sadržaja zahtjeva proizlazi kako podnositelj zahtjeva iznosi progovore koji se isključivo odnose na pobijanje odluke o kazni, smatrajući da je u konkretnom slučaju sud drugog stupnja propustio uzeti u obzir nove olakotne okolnosti, koje je branitelj optuženika na javnoj sjednici drugostupanjskog suda usmeno nadopunio, što je imalo za posljedicu neosnovanu višu kaznu, a osim toga time drugostupanjski sud ujedno nije ni odgovorio na sve istaknute žalbene navode. Predlaže da Vrhovni sud nakon preispitivanja pravomoćne presude preinači pravomoćnu presudu i izrekne blažu kazneno pravnu sankciju, uz daljnji prijedlog da se sukladno čl. 518. st. 5. ZKP/08., odgodi izvršenje pravomoćne presude.

Na temelju čl. 518. st. 4. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je u odgovoru predložilo da se zahtjev osuđenika odbije kao neosnovan. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske dostavljen je na znanje osuđeniku i njegovom branitelju.

Zahtjev nije osnovan.

U odnosu na ovako istaknutu povredu, odnosno osnovu pobijanja pravomoćne presude (odluka o kazni) valja naglasiti da podnositelj zahtjeva gubi iz vida da ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnositi zbog prigovora koji se isključivo odnose na pobijanje odluke o kazni, jer se radi o činjeničnim pitanjima. Pritom svakako također treba istaći kako u konkretnom slučaju prema podacima u spisu proizlazi da su sudovi osuđeniku pravilno izrekli kaznenu sankciju, odnosno, jedinstvenu kaznu zatvora za djela počinjena u stjecaju i to potpuno u skladu s čl. 51. KZ/11., pri čemu, iako podnositelj zahtjeva to izričito ne ističe, sudovi nisu prekoračili ovlasti koje u smislu odredbe iz čl. 469. toč. 5. ZKP/08. imaju po zakonu. Osim toga, treba naglasiti kako sud drugog stupnja prilikom odluke o žalbi, sukladno čl. 476. st. 1. ZKP/08. raspravlja isključivo o prigovorima koji su istaknuti u žalbi i iz osnova iz kojih se pobija, a ne i o onima koji predstavljaju proširenje žalbenih navoda, o čemu se očigledno u konkretnom slučaju radilo, što konačno ni sam podnositelj zahtjeva ne spori. Stoga istaknuta povreda zakona nije ostvarena. Međutim, iako podnositelj zahtjeva, kako je već iznijeto, ne može pravomoćnu presudu pobijati samo zbog sudske procjene okolnosti koje su važne za izricanje kazne, preostaje mu svakako pravna mogućnost da takve svoje prigovore istakne kroz drugi izvanredni pravni lijek, odnosno prema čl. 498. st. 1. toč. 4. ZKP/08.

Dakle, ovako istaknuti prigovori osuđenika u zahtjevu, u konkretnom slučaju predstavljaju isključive prigovore utvrđenom činjeničnom stanju, a prema odredbi čl. 517. ZKP/08., činjenično stanje, kako je već ranije iznijeto ne može biti osnova za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

S druge strane u odnosu na tvrdnju podnositelja zahtjeva da drugostupanjski sud, povodom njegove žalbe nije odgovorio na sve istaknute žalbene navode, pa je time ostvario povredu zakona iz čl. 518. st. 3. ZKP/08., jer je tako povrijedio okrivljenikova prava u žalbenom postupku, ovaj sud trećeg stupnja nalazi kako ni ovdje osuđenik nije u pravu. Naime, sud drugog stupnja nije dužan odgovoriti na sve ili uopćene žalbene navode, već je samo dužan dati ocjenu onih žalbenih navoda koje smatra odlučnim za izlaganje svog stava, sukladno čl. 487. st. 1. ZKP/08., a u konkretnom slučaju drugostupanjski sud je toj obvezi u dostatnoj mjeri udovoljio, pa nije ostvarena ni ova istaknuta povreda zakona.

Zbog navedenog je zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan trebalo odbiti, te presuditi kao u izreci, na temelju čl. 512. u vezi čl. 519. ZKP/08.

Budući je odlučeno o zahtjevu osuđenog I. K. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, to nema osnove za rješavanje njegova prijedloga za odgodu izvršenja pravomoćne presude prema čl. 518. st. 5. ZKP/08.

Zagreb, 2. studenoga 2020.