- 1 -              Kž-eun 28/2020-4

 

 

 

 

 

 

 

 

Broj: Kž-eun 28/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Damira Kosa kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv tražene osobe E. K., zbog kaznenog djela iz Odjeljka 1,3 (1), 29 (1), (3) Njemačkog zakona o opojnim drogama, Odjeljak 53 Kaznenog zakona Njemačke, odlučujući o žalbi tražene osobe E. K. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi broj Kv-eun-7/2020-5 od 19. listopada 2020., u sjednici vijeća održanoj 2. studenog 2020.,

 

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

              Odbija se kao neosnovana žalba tražene osobe E. K.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

              Pobijanim rješenjem, pod točkom I. izreke, na temelju članka 29. stavka 4. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije u kaznenim postupcima („Narodne novine“, broj 91/10., 81/13., 124/13., 26/15., 102/17., 68/18., i 70/19. - dalje u tekstu: ZPSKS-EU) odobrena je predaja tražene osobe, E. K., državljanina Bosne i Hercegovine (sa ostalim osobnim podacima u izreci pobijanog rješenja), Republici Njemačkoj na temelju Europskog uhidbenog naloga kojega je izdalo pravosudno tijelo Republike Njemačke, Okružnog suda u Ingolstadtu broj 21 Vrs 6523/12. od 3. lipnja 2019. u svrhu izvršenja kazne zatvora u trajanju dvije godine (neizdržani dio kazne 532 dana) na koju je osuđen presudom Okružnog suda u Ingolstadtu broj 1 KLs 21 Js 6523/12. od 24. siječnja 2013., zbog kaznenog djela nedopuštene trgovine opojnim drogama i psihotropnim tvarima iz Odjeljka 1,3 (1), 29 (1), (3) Njemačkog zakona o opojnim drogama, Odjeljak 53 Kaznenog zakona Njemačke, pobliže činjenično opisanog u pobijanom rješenju, a koje kazneno djelo odgovara kaznenom djelu neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje u tekstu: KZ/11.).

 

Pod točkom II. izreke odlučeno je da se predaja tražene osobe E. K., sukladno članku 29. stavak 5. točka 4. ZPSKS-EU, odobrava pod uvjetima da se bez dopuštenja Republike Hrvatske protiv tražene osobe ne smije voditi kazneni postupak niti izvršiti kazna zatvora za drugo kazneno djelo počinjeno prije predaje, da bez dopuštenja Republike Hrvatske tražena osoba ne smije biti predana drugoj državi članici radi vođenja kaznenog postupka ili izvršenja kazne zatvora za djela počinjena prije predaje te da bez dopuštenja Republike Hrvatske tražena osoba ne smije biti izručena trećoj državi zbog kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora za djela počinjena prije predaje.

 

Pod točkom III. je određeno da će na temelju članka 31. stavak 1. ZPSKS-EU (ispravno članak 35. stavak 1. ZPSKS-EU), predaju tražene osobe E. K. nadležnim tijelima Republike Njemačke izvršiti Ministarstvo unutarnjih poslova, Ravnateljstvo policije, Uprava kriminalističke policije, Služba za međunarodnu policijsku suradnju, Odjel S.I.Re.N.E., po pravomoćnosti rješenja o predaji.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnijela tražena osoba po branitelju odvjetniku D. H. „zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga“ s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se „prihvate žalbeni razlozi tražene osobe“, podredno da se isto ukine i vrati predmet na ponovno odlučivanje.

 

Na temelju članka 495. u vezi s člankom 474. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Žalitelj smatra kako nije bilo zakonskog temelja da se odobri predaja tražene osobe Republici Njemačkoj, upirući na povredu članka 21. stavak 2. ZPSKS-EU. Naime, žalitelj upućuje kako nije imao nikakvih saznanja iz kojih razloga bi mu uvjetna osuda iz presude Okružnog suda u Ingolstadtu broj 1 KLs 21 Js 6523/12. od 24. siječnja 2013., bila opozvana obzirom da mu nije bila dostavljena niti navedena odluka, ni druga obavijest, što ga je onemogućilo u sudjelovanju u postupku te podnošenju pravnog lijeka protiv te odluke. Osim toga, navodi kako mu je 2016. istekla viza za boravak u Republici Njemačkoj, pa je istu morao napustiti, jer bi u suprotnome bio deportiran.

 

Suprotno tvrdnjama tražene osobe, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su ispunjene sve zakonske pretpostavke za predaju tražene osobe nadležnim tijelima Republike Njemačke radi izvršenja kazne zatvora iz pravomoćne presude.

 

Prvenstveno, pravilno je sud prvog stupnja, na temelju podataka u spisu, poglavito europskom uhidbenom nalogu sastavljenom prema propisanom obrascu, utvrdio da se isti odnosi na kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama, koje je kažnjivo i po Kaznenom zakonu Republike Hrvatske i to po članku 190. stavak 2. KZ/11. te se kao takvo nalazi na popisu kaznenih djela navedenih u članku 10. ZPSKS-EU.

 

Nadalje, iz podataka u spisu, a to niti žalitelj ne dovodi u pitanje, razvidno je da je tražena osoba prisustvovala postupku pred Okružnim sudom u Ingolstadtu broj 1 KLs 21 Js 6523/12. zbog kaznenog djela nedopuštene trgovine opojnim drogama i psihotropnim tvarima iz Odjeljka 1,3 (1), 29 (1), (3) Njemačkog zakona o opojnim drogama, Odjeljak 53 Kaznenog zakona Njemačke u kojem je 24. siječnja 2013. donesena uvjetna presuda kojom je osuđen na kaznu zatvora trajanju dvije godine. Nadalje, rješenjem Zemaljskog suda Ingolstadt od 11. siječnja 2017., urudžbeni broj BwR 1 Kls 21 Js 6523/12, uvjetna osuda iz gore navedene presude je opozvana, te je rješenje postalo pravomoćno dana 4. veljače 2017. Okružni sud u Ingolstadtu broj 21 Vrs 6523/12. 3. lipnja 2019. raspisao je Europski uhidbeni nalog protiv tražene osobe u svrhu izvršenja kazne zatvora u trajanju od dvije godine (neizdržani dio kazne 532 dana), i to upravo temeljem presude Okružnog suda u Ingolstadtu broj 1 KLs 21 Js 6523/12 od 24. siječnja 2013.

 

Iz gore navedenih okolnosti razvidno je kako je traženoj osobi kazna zatvora u trajanju dvije godine izrečena presudom Okružnog suda u Ingolstadtu broj 1 KLs 21 Js 6523/12 od 24. siječnja 2013., i to u njegovoj prisutnosti, a ne, kako pogrešno smatra, rješenjem Zemaljskog suda Ingolstadt od 11. siječnja 2017., urudžbeni broj BwR 1 Kls 21 Js 6523/12, kojim mu je opozvana uvjetna osuda iz gore navedene presude. Stoga, neutemeljeno žalitelj prigovara da postoje razlozi iz članka 21. stavka 2. ZPSKS-EU zbog kojih se može odbiti izvršenje europskog uhidbenog naloga.

 

Osim toga, niti okolnost da mu je istekla (ili ukinuta) viza za boravak u Republici Njemačkoj nije od značaja niti na egzistenciju izdanog Europskog uhidbenog naloga, a niti na odobravanje izručenja tražene osobe Republici Njemačkoj radi izvršenja kazne zatvora.

 

Ovdje valja napomenuti kako se općenito u postupku predaje tražene osobe temeljem Europskog uhidbenog naloga, sud prvenstveno rukovodi načelom uzajamnog priznanja, propisanim člankom 3. ZPSKS-EU, kao temeljem pravosudne suradnje u kaznenopravnim stvarima unutar Europske unije, te člankom 4. navedenog Zakona, koji propisuje da su nadležna tijela Republike Hrvatske, u postupcima prema tom Zakonu, u okviru svojih nadležnosti i u skladu s temeljnim načelima pravnog poretka Republike Hrvatske, obvezna postupati tako da se u najvišoj mogućoj mjeri postigne svrha pravosudne suradnje. Naime, u postupku predaje tražene osobe, temeljem izdanog europskog uhidbenog naloga, isključuje se mogućnost preispitivanja i propitivanja sudskih odluka stranih pravosudnih tijela temeljem kojih je europski uhidbeni nalog izdan.

 

Stoga je, i po ocijeni suda drugog stupnja, pravilan zaključak prvostupanjskog suda kako u konkretnom slučaju nije utvrđena niti jedna smetnja propisana člankom 20. i člankom 21. ZPSKS-EU, da bi se odbilo izvršenje europskog uhidbenog naloga, odnosno da bi se odbila predaja tražene osobe nadležnim pravosudnim tijelima Republike Njemačke, te je prvostupanjski sud ispravno i zakonito odobrio predaju tražene osobe E. K. Republici Njemačkoj radi izvršenja kazne.

 

 

Slijedom navedenog, budući da žalbenim navodima tražene osobe E. K. pobijano rješenje nije dovedeno u pitanje, te nakon što je rješenje ispitano i po službenoj dužnosti u skladu sa člankom 494. stavak 4. ZKP/08., na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 2. studenog 2020.