- 1 -              I Kž 611/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 611/2020-4

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Damira Kosa i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika D. K. zbog kaznenog djela iz članka 247. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak; dalje: KZ/11-15), odlučujući o žalbi zatvorenika D. K. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu od 28. rujna 2020. broj Ik I-208/2020-11, u sjednici vijeća održanoj 2. studenoga 2020.

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbija se kao neosnovana žalba zatvorenika D. K.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijski sud u Karlovcu je odbio prijedloge za uvjetni otpust zatvorenika D. K. i to podnesen osobno te po službenoj dužnosti od strane Zatvora u G., u smislu članka 158. a stavka 1. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00. - ispravak, 129/00., 59/01., 67/01. - ispravak, 11/02. - ispravak, 190/03. - pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. - odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. - Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19.; dalje: ZIKZ). Zatvorenik se nalazi u Zatvoru u G. na izdržavanju kazne zatvora od jedne godine zbog kaznenog djela iz članka 247. stavka 2. KZ/11-15, na temelju pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Zadru od 21. veljače 2017. broj K-143/2013-17 i presuda Županijskog suda u Vukovaru od 9. srpnja 2019. broj Kž-83/2017-6, a predviđeni istek kazne je 7. siječnja 2021.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik osobno, ne navodeći niti žalbene osnove niti žalbeni prijedlog, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da predlaže da se pobijano rješenje preinači te da ga se otpusti na uvjetni otpust.

 

Sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; dalje: ZKP/08.), koji se u ovom postupku primjenjuje sukladno članku 44. stavku 2. ZIKZ-a, spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Protivno žalbenim navodima zatvorenika, i prema ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da oba prijedloga za zatvorenikov uvjetni otpust treba odbiti, pri čemu je za takvo svoje utvrđenje dao jasne, valjane i dostatne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

Naime, člankom 159. a točkom 4. ZIKZ-a propisano je da će se rješenjem odbiti prijedlog za uvjetni otpust podnesen po službenoj dužnosti ako je protiv zatvorenika u tijeku kazneni postupak. Budući da je iz podataka u spisu predmeta razvidno da su protiv zatvorenika u tijeku dva kaznena postupka pred Općinskom sudom u Zadru pod poslovnim brojevima K-342/2015. (zbog kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju) i K-966/2011. (zbog kaznenog djela iznude), to nije bilo zakonskih uvjeta za prihvaćanje prijedloga za zatvorenikovo uvjetno otpuštanje podnesenog po službenoj dužnosti.

 

Nadalje, unatoč postojanju i određenih pozitivnih okolnosti u tijeku zatvorenikovog izdržavanja kazne (uredan tijek izdržavanja kazne s ocjenom „naročito uspješan“, bez stegovnih tretmana, radno angažiran, s osiguranim poslijepenalnim prihvatom te utvrđenim izvankaznioničkim pogodnostima koje nije koristio uslijed mjera zbog epidemije COVID-19 virusa), imajući na umu da je zatvorenik do sada u tri navrata osuđivan i to zbog prijevara i prijevara u gospodarskom poslovanju (zbog kakvog djela i sada izdržava kaznu zatvora) te da se protiv njega vode još dva postupka, od kojih je jedan upravo zbog kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju, ocjena i ovog suda da je, unatoč pozitivnom mišljenju Zatvora u G., nužno da zatvorenik radi ispunjenja u potpunosti svrhe kažnjavanja iz članka 41. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19.; dalje: KZ/11.-19) koja se očituje, kako kroz izražavanje društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela te jačanje povjerenja građana u vladavinu prava i pravni poredak, tako i kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja, a što se postiže, ne samo izricanjem kazne, nego i načinom i duljinom njezinog izdržavanja, nastavi s izdržavanjem kazne.

 

Slijedom svega navedenog, a protivno zatvorenikovim žalbenim navodima u kojima ponavlja navode iz osobnog prijedloga te dijelom iznosi svoju obranu, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da u odnosu na zatvorenika D. K. nisu ispunjeni svi uvjeti iz članka 59. KZ/11-19 za uvjetno otpuštanje s izdržavanja kazne zatvora.

 

Budući da žalbom zatvorenika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 2. studenoga 2020.