- 1 -              II Kž 444/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 444/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Damira Kosa i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. V. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženog A. V. i optužene L. K. podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 24. rujna 2020. broj K-29/20., o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 2. studenog 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Prihvaćaju se žalbe optuženog A. V. i optužene L. K., a u povodu žalbe L. K. i po službenoj dužnosti, ukida se pobijano rješenje te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je optuženi A. V. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju četiri godine i deset mjeseci zbog četiri kaznena djela razbojništva iz članka 230. KZ/11. u osnovnom i kvalificiranom obliku, pod točkom I. je na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor protiv optuženog A. V. (ispravno: A. V.) iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te je određeno da istražni zatvor može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora.

 

Pod točkom II. pobijanog rješenja je, na temelju članka 131. stavka 3. ZKP/08. produljen istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. protiv optužene L. K., koja je nepravomoćnom presudom osuđena na kaznu zatvora u trajanju tri godine zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11.

 

Dalje je određeno istražni zatvor može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi A. V. putem svog branitelja, odvjetnika V. S. s prijedlogom da se istražni zatvor zamijeni nekom od mjera opreza.

 

Žali se i optužena L. K. po svom branitelju, odvjetniku I. S. s prijedlogom da joj se ukine istražni zatvor, podredno da se isti zamijeni nekom od mjera opreza.

 

Žalbe su osnovane.

 

Naime, optuženi A. V. ističe da naslovni sud nije obrazložio zašto se u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti neke od mjera opreza kao zamjena za istražni zatvor čime aludira na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. počinjenu na način da odluka nema uopće razloge u odnosu na pitanje zamjene istražnog zatvora blažim mjerama. Tu je žalitelj u pravu budući da odredba članka 124. stavka 3. ZKP/08., pored ostalog, propisuje da će se u obrazloženju rješenja o istražnom zatvoru određeno i potpuno izložiti činjenice i dokazi iz kojih proizlazi postojanje razloga zbog kojih sud smatra da se svrha istražnog zatvora ne može ostvariti drugom blažom mjerom.

 

Žalba optuženika problematizira i pitanje razmjernosti smatrajući da je isto povrijeđeno dosadašnjim boravkom optuženika u istražnom zatvoru. Pobijano rješenje se nije očitovalo na tu okolnost, iako je sud dužan, sukladno članku 122. stavku 2. ZKP/08. i o tome voditi računa pri odlučivanju o istražnom zatvoru.

 

Prema tome, zbog navedenih nedostataka se pobijano rješenje ne može ispitati pa je valjalo, prihvaćanjem žalbe optuženika, ukinuti pobijano rješenje u tom dijelu i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Nadalje, u odnosu na optuženu L. K. obrazloženje pobijanog rješenja je nejasno budući da je kao argument kojim se opravdava istražni zatvor iz osnove iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. navedeno da je optuženica "nezaposlena bez prihoda i imovine, kao i da je sklona uzimanju raznih psihoaktivnih tvari". Međutim, sud nije uspostavio vezu između ovih okolnosti i razloga za istražni zatvor pa nije jasno kako su ove konkretne okolnosti od utjecaja za zaključak o postojanju osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost da će pobjeći, što i žalba optuženice ispravno apostrofira. Dakle, ti razlozi rješenja su nejasni, čime je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., na koju optuženica s pravom upire sadržajem svoje žalbe.

 

Postupajući po službenoj dužnosti u povodu žalbe optužene L. K., na temelju članka 494. stavka 4. ZKP/08., ovaj sud je utvrdio da isti nedostatak vezano za pitanje primjene blažih mjera koji je utvrđen u dijelu rješenja koji se odnosi na optuženog A. V., postoji i u dijelu pobijanog rješenja koji se odnosi na optuženu L. K., budući da nije naveden niti jedan razlog u pravcu nemogućnosti zamjene istražnog zatvora blažim mjerama. Stoga je u tom dijelu rješenje valjalo ukinuti po služenoj dužnosti jer žalba optuženice nije istakla taj propust.

 

U ponovljenom postupku sud uzeti u obzir primjedbe iznesene u ovom rješenju i otkloniti nedostatke na koje je upozoren, također će voditi računa o bitnim sastojcima rješenja o istražnom zatvoru propisanim u članku 124. ZKP/08. te će s više pozornosti razmotriti sve relevantne činjenice. Osim toga, obratiti će pažnju na ispravno pisanje prezimena optuženika.

 

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 2. studenoga 2020.