- 1 -              II Kž 456/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 456/2020-4

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Damira Kosa i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. F., zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 4. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog I. F. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 16. listopada 2020. broj Kv I-31/2020-4, o produljenju primjene mjera opreza u postupku nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 2. studenog 2020.

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Žalba optuženog I. F. odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Sisku, u postupku nakon podignute optužnice protiv optuženog I. F., zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 4. u vezi stavka 1. KZ/11., na temelju članka 98. stavka 1. i stavka 2. točaka 1., 3. i 8. u vezi članka 99. stavaka 1., 3. i 8. u vezi članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), optuženom I. F. produljena je primjena mjera opreza, i to zabrana napuštanja boravišta na adresi u S., ..., s time da ne napušta područje Grada S., obveza redovitog javljanja Policijskoj postaji S., kojoj se dužan javljati dva puta mjesečno i to 1. i 3. ponedjeljka u mjesecu putem telefona te privremeno oduzimanje dozvole za upravljanje motornim vozilom svih kategorija serijski broj ... Nadalje je određeno da navedene mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude, time da će, na temelju članka 98. stavka 6. ZKP/08., sud svaka dva mjeseca, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o mjeri opreza, po službenoj dužnosti ispitivati postoji li potreba za mjerama opreza te ih rješenjem produljiti ili ukinuti, ako više ne budu potrebne. Na temelju članka 98. stavka 1. ZKP/08. određeno je da, ukoliko se optuženik ne bude pridržavao navedenih mjera opreza, iste će se zamijeniti istražnim zatvorom. Na temelju članka 100. stavka 1. ZKP/08. određeno je da će navedene mjere opreza izvršavati Policijska postaja S.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi I. F. po branitelju, odvjetniku M. R. „iz svih žalbenih razloga“, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Žalba nije osnovana.

 

Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da na strani optuženika postoji osnovana sumnja da bi počinio kazneno djelo iz članka 227. stavka 4. u vezi stavka 1. KZ/11. kao opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora propisana odredbom članka 123. stavka 1. ZKP/08., kao i posebna pretpostavka za primjenu istražnozatvorske mjere iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za takve svoje zaključke prvostupanjski sud dao je jasne, iscrpne i valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud i na koje se, radi nepotrebnog ponavljanja, upućuje i žalitelj.

 

Potom je, polazeći od odredbe članka 95. stavka 1. ZKP/08., kojom je propisano da se prilikom odlučivanja o mjerama osiguranja prisutnosti okrivljenika i drugim mjerama opreza mora paziti da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom, pravilno zaključio i valjano obrazložio da se ista svrha u konkretnom slučaju može ostvariti i primjenom blažih mjera, odnosno mjera opreza iz članka 98. stavaka 1. i 2. točaka 1., 3. i 8. ZKP/08.

 

Stoga žalitelj nije u pravu kada, očito upirući na bitnu postupovnu povredu iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., tvrdi da nigdje iz pobijanog rješenja nije vidljivo i razumljivo što će se nekima od produljenih mu mjera opreza postići s obzirom na terećeno mu kazneno djelo. Pobijano rješenje ispitano je i sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., no ni pri tome nije utvrđeno da bi bila počinjena neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Žalitelj nije u pravu kada, nastojeći dovesti u pitanje svrhovitost primjene produljenih mu mjera opreza kao zamjene za mjeru istražnog zatvora radi otklanjanja utvrđene iteracijske opasnosti, ističe da se njihovom primjenom neće ništa postići.

 

Ističe da mjera opreza zabrane napuštanja boravišta koja mu je bila produljivana ranijim rješenjima nije imala dodatak zabrane napuštanja Grada S., koji da je u pobijanom rješenju dodan iz nepoznatih razloga. Međutim, žalitelj ni u navedenom nije u pravu.

 

Naime, prvostupanjski sud je valjano obrazložio da je, produljujući optuženiku mjeru opreza zabrane napuštanja boravišta na adresi u S., ..., dodao da on ne smije napuštati područje Grada S. jer je to i prije bila intencija ove mjere opreza, tako da je ovakvom formulacijom samo pojašnjeno njezino provođenje.

 

Imajući, nadalje, na umu da je svrha primjene te mjere opreza preventivno djelovanje radi otklanjanja utvrđene iteracijske opasnosti na strani optuženika (koja se žalbom optuženika ni ne dovodi u pitanje), ne može se prihvatiti ni žalbena tvrdnja optuženika da zbog njezinog izvršavanja ne može doći u S. u ured svoga branitelja. Nema, naime, dvojbe da se izvršavanjem mjera opreza osobi prema kojoj se one primjenjuju u stanovitom obliku i opsegu privremeno ograničava ostvarivanje određenih prava, u konkretnom slučaju prava na slobodno i nesmetano kretanje izvan određenih granica. Međutim, upravo to i jest svrha primjene mjere opreza u konkretnom slučaju, pri čemu valja napomenuti kako se nikako ne može govoriti o tome da je optuženik onemogućen u ostvarivanju svojih kontakata s braniteljem budući da mu, uz mogućnost dolaska branitelja njemu iz S. u S., na raspolaganju stoje i drugi načini i oblici komunikacije koji su u ovo suvremeno doba inače učestaliji u primjeni od neposrednog fizičkog kontakta.

 

Isto tako, prvostupanjski sud je, rukovodeći se trenutačnom situacijom u Republici Hrvatskoj vezano uz pandemiju koronavirusa, kao i imajući u vidu činjenicu da je optuženik osoba starija od 60 godina s utvrđenim zdravstvenim tegobama, pobijanim rješenjem odredio da se mjera opreza obveze optuženika da se javlja u policijsku postaju S. provodi putem telefona umjesto, kao što je to bilo do sada, neposrednim dolaskom optuženika u policijsku postaju. Dakle, prvostupanjski sud je i prilikom produljenja ove mjere opreza pokazao izrazito razumijevanje i osjetljivost pazeći da izvršavanje mjere opreza za optuženika bude što manje tegobno.

 

Imajući u vidu razloge zbog kojih je prvostupanjski sud, po ocjeni ovoga suda, pravilno zaključio da na strani optuženika postoje okolnosti koje upućuju na to da će on boravkom na slobodi ponoviti kazneno djelo - u svibnju 2019., odnosno neposredno prije počinjenja kaznenog djela za koje se ovdje tereti prouzročio je prometnu nesreću na način da je bez opravdanog razloga, upravljajući tegljačem, skrenuo u zaustavnu traku pa je stražnjim dijelom poluprikolice udario u zaustavljeno vozilo Hrvatskih autocesta, dok iz dokaza u ovom postupku proizlazi da je on upravljao skupom vozila umoran i pod utjecajem dijazepama iako je upozoren prethodne noći od liječnika da ne smije upravljati vozilom ako pije tablete "normabel", pravilnost pobijanog rješenja nije s uspjehom dovedena u pitanje ni žalbenim navodima optuženika da je on profesionalni vozač s preko 30 godina staža koji do sada nije nikada niti prekršajno niti kazneno kažnjavan za kaznena djela iz prometa.

 

Uzevši u obzir sve izneseno, pravilnost pobijanog rješenja nije s uspjehom dovedena u pitanje žalbom optuženika. Međutim, prvostupanjskom sudu se skreće pozornost da je u daljnjem tijeku postupka dužan voditi računa o tome da je sud u postupcima u kojima su prema optuženiku primijenjene mjere opreza kao zamjena za mjeru istražnog zatvora dužan postupati posebno žurno jer je ustavno pravo optuženika kojem su ograničena Ustavom zajamčena prava i slobode da sud u najkraćem roku odluči o optužbi protiv njega pa se od suda u takvim predmetima traži posebna marnost u radu.

 

Slijedom svega izloženoga, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 2. studenog 2020.