Broj: Kž 170/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sande Bramberger Ostoić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. M., zbog kaznenog djela iz članka 111. točka 6. u svezi članka 34. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15.- dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesene protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 26. ožujka 2018., broj Kv I-16/18 (K-6/17), o određivanju primjene mjera opreza nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 24. svibnja 2018.,

r i j e š i o   j e

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijano rješenje te se istražni zatvor protiv optuženog I. M. određuje iz osnove u članku 123. stavak 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupu („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09.,80/11.,91/12 - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 142/14. i 70/17 - dalje u tekstu ZKP/08.) .

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zadru, nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je optuženi I. M. proglašen krivim zbog 12 kaznenih dijela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. za koja su mu na temelju članka 230. stavka 2. KZ/11. i uz primjenu odredbi o ublažavanju utvrđene kazne zatvora od 1 (jedne) godine za svako djelo te za koja je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci, dok je, na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08. oslobođen od optužbe da bi počinio kazneno djelo pokušaja teškog ubojstva iz članka 111. točke 6. u vezi s člankom 34. KZ/11., na temelju članka 98. stavak 1. u vezi članka 123. stavak 1. točka 3. i članka 98. stavak 2. točka 3. ZKP/08. istražni zatvor protiv optuženika I. M. zamijenio je mjerom opreza i to obvezom redovitog javljanja PU Z., II PP Z., svake prve srijede u mjesecu u 10,00 sati.

Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i protiv optuženog I. M. produlji istražno zatvor iz osnove u članku 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08.

Optuženi I. M. je po branitelju, odvjetniku S. P. B. podnio očitovanje na žalbu državnog odvjetnika, s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana.

Žalba je osnovana.

Državni odvjetnik u žalbi ističe kako smatra da se razlozi za određivanje istražnog zatvora koji su navedeni u ranijim rješenjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž 457/2017 od 6. prosinca 2017. (kojim je Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika preinačio ranije rješenje prvostupanjskog suda kojim je ukinut istražni zatvor, te produljio istražni zatvor optuženiku iz osnove u članku 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08.) te Kž-42/2018 od 5. ožujka 2018. (kojim je Vrhovni sud Republike Hrvatske ukinuo ponovno rješenje prvostupanjskog suda kojim se ukida istražni zatvor, te predmet upućen na ponovno odlučivanje) nisu izmijenili, već isti i dalje egzistiraju. Naime, postoji osnovana sumnja da je optuženik svojim ponašanjem prilikom počinjenja kaznenih dijela pokazao izrazitu upornost i odlučnost u njihovom izvršenju, kao i viši stupanj kriminalne volje. Osim toga, iz psihijatrijskog nalaza i mišljenja proizlazi da je optuženik osoba kod koje je razvijen poremećaj ličnosti koji karakterizira strukturalna promjena ličnosti što se očituje kroz zanemarivanje i nepoštivanje drugih ljudi, neuvažanje društvenih normi i zakona, sklonosti umanjivanju vlastite krivnje. Kada se još k tome uzme i kako je optuženik za djela za koja je sada nepravomoćno osuđen počinio na istim mjestima, u duljem razdoblju te okolnost kako s daljnjim činjenjem kaznenih djela nije prestao samovoljno već je zatečen po redarstvenim vlastima prilikom počinjenja posljednjeg terećenog mu kaznenog djela, onda je državni odvjetnik stava kako i nadalje egzistiraju razlozi za primjenu istražnog zatvora. Okolnost da on od puštanja na slobodu 6. studenog 2017. nije dolazio u sukob sa zakonom, kao i da se preselio u roditeljsku kuću, a i činjenica da mu maloljetna djeca imaju zdravstvene probleme nisu takvog značaja da bi otklonite iteracijsku opasnost. Tim više što niti određena mjera opreza iz članka 98. stavak 2. točke 3. ZKP/08. - javljanje u policijsku postaju jednom mjesečno nije prema određenoj učestalosti adekvatna da bi se postigla svrha, to jest da bi odvratila optuženika da ne ponovi istovrsno ili teže kazneno djelo.

Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud stajališta je, da i dalje egzistiraju razlozi, kako to u žalbi osnovano ističe državni odvjetnik, za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08 te da se opasnost od ponavljanja kaznenih dijela može spriječiti isključivo istražnim zatvorom, no ne i mjerom opreza kako je to odredio prvostupanjski sud u pobijanom rješenju. Naime, na strani optuženika i nadalje, neizmijenjeno, a što je već i ranije Vrhovni sud Republike Hrvatske utvrdio svojim odlukama II Kž 457/2017 od 6. prosinca 2017., te II Kž 42/2018 od 5 ožujka 2018., postoje one osobite okolnosti koje upućuju na zaključak da kod njega postoji konkretna opasnost da će on boravkom na slobodi ponoviti isto ili istovrsno kazneno djelo, te da su te okolnosti takve prirode da se mogu otkloniti isključivo istražnim zatvorom. Naime, optuženik je proglašen krivim za počinjenje čak 12 kaznenih djela razbojništava iz članka 230. stavak 2. KZ/11 koje je počinio kroz dulje vremensko razdoblje (od 31. siječnja 2016. do 11. siječnja 2017.), a pojedina od kaznenih djela za koja se tereti počinio je čak na istim mjestima. Sa daljnjim činjenjem terećenih kaznenih djela optuženik nije prestao svojevoljno nego je zatečen po djelatnicima policije pri počinjenju posljednjeg kaznenog djela kako se to navodi u optužnici. Sve te okolnosti upućuju i ovaj sud na zaključak kako je optuženik svojim ponašanjem pokazao izrazitu kriminalnu volju i upornost. Kada se te okolnosti dovedu u vezu s poremećajem koji je utvrđen psihijatrijskim vještačenjem, a koji se očituje kroz zanemarivanje i nepoštivanje prava drugih ljudi, neuvažavanje društvenih normi i zakona, sklonosti umanjenju vlastite odgovornosti te projiciranju vlastite krivnje na druge, onda je ovaj sud stava, a na što pravilno upire i žalba državnog odvjetnika, da se svrha istražnog zatvora može ispuniti isključivo lišenjem slobode optuženika. Okolnosti koje prilikom odluke o zamjeni istražnog zatvora mjerom opreza iz članka 98. stavak 2. točka 3. ZKP/08., istaknuo u rješenju prvostupanjski sud, a to je da optuženik od puštanja na slobodu u studenom 2017. nije bio u skobu sa zakonom, da se preselio u roditeljsku kuću i zaposlio, te da je otac troje djece koja imaju zdravstvenih problema (a koji su, prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji, rezultat stresa zbog optuženikova uhićenja) po stavu ovog suda, nisu takvog značaja da bi opravdavale primjenu bilo koje mjera opreza. Kada se još uzme u obzir i učestalost (odnosno neučestalost) provođenja mjera opreza javljanja policijskoj postaji jednom mjesečno, kako je odredio sud u pobijanom rješenju, onda je u pravu žalitelj da se opasnost da će optuženik ponoviti isto ili istovrsno kazneno djelo može ukloniti isključivo istražnim zatvorom.

Slijedom navedenog, primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženog I. M. iz osnove u članku 123. stavak 1. točki 3. ZKP/08. nužna je radi preveniranja iteracijske opasnosti, zbog čega je na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 24. svibnja 2018.