Pr-624/20

REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLIT
Ex Vojarna Sv. Križ, Dračevac
21 000 SPLIT

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, kao sucu pojedincu, upravnoj stvari tužitelja A. P. iz R., Ruda 280, OIB: …, zastupanogpo pun. H. K., odvj. u Bjelovaru, A. Kačića Miošića 24, protiv tuženika R.Hrvatske, Ministarstva obrane, OIB:…, zastupane po O… u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javnerasprave zaključene dana 17. rujna 2020. god. u prisutnosti zamj. pun. tužitelja Z.M. i pun. zz tuženika K. V., objavljene dana 30. listopada 2020. god.

p r e s u d i o j e

Tužena je dužna tužitelju u roku osam dana platiti 51.192,96 kuna bruto sa zakonskim zateznim kamatama koje teku

na iznos 3.696,00 kuna od 15. ožujka 2009., na iznos 10.240,00 kuna od 15. travnja 2009., na iznos 4.528,80 kuna od 15. svibnja 2009., na iznos 3.321,12 kuna od 15. srpnja 2009., na iznos 3.754,40 kuna od 15. kolovoza 2009., na iznos 1.423,08 kuna od 15. rujna 2009., na iznos 754,80 kuna od 15. listopada 2009., na iznos 905,76 kuna od 15. studenog 2009., na iznos 4.269,24 kuna od 15. veljače 2010., na iznos 6.931,20 kuna od 15. travnja 2010., na iznos 452,88 kuna od 15. svibnja 2010., na iznos 1.897,44 kuna od 15. lipnja 2010., na iznos 4.528,80 kuna od 15. srpnja 2010., na iznos 452,88 kuna od 15. kolovoza 2010., na iznos 3.170,16 kuna od 15. prosinca 2010., na iznos 866,40 kuna od 15. siječnja 2011.

pa sve do isplate, a koje se obračunavaju do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, a od

1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015., uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja
je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih

2 Pr-624/20

poena, kao i da nadoknadi troškove parničnog postupka tužitelju u iznosu od 24.062,50 kn sa
zakonskom zateznom kamatom po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječna kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje
dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počev od dana donošenja prvostupanjske
presude pa do isplate, se u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Dok se odbija zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanim u dosuđenom iznosu od 51.192,96 kn.

Obrazloženje

U tužbi koja je kod Općinskog suda u Sinju zaprimljena 30. prosinca 2011. god. u
bitnome se navodi da je tužitelj zaposlen u Ministarstvu obrane RH, u Hrvatskoj vojsci,
inženjerska bojna, čin razvodnika, te da od 29. lipnja 2008. god. mu tužena nije isplaćivala
povećanu plaću za rad dulji od punog radnog vremena i to za obavljena dežurstva, straže i
vojne vježbe (terene), pa po tom osnovu je podnio tužbu, predloživši sudu tuženika obvezati
na isplatu iznosa od 91.979,96 kn, za razdoblje od ožujka 2009. god. do prosinca 2010. god.
Tužitelj je konačno precizirao tužbeni zahtjev podneskom od 09. veljače 2009. god. Nadalje
navodi da je 29. lipnja 2011. god. ODO-u Sinj podnio Zahtjev za mirno rješenje spora.
Tužena se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu u pogledu osnove i visine, te
predložila tužbeni zahtjev odbiti.

Nakon provedenog dokaznog postupka, presudom broja Pr-395/15 od 13. travnja

2015. god. prihvaćen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da se naloži tuženoj da mu
isplati iznos od 91.979,96 kn s pripadajućom zateznom kamatom, te je istom naloženo tuženoj
da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 16.250,00kn.

Odlučujući o žalbi tužene protiv prvostupanjske odluke, Županijski sud u Splitu je
presudom Gžr-273/15 od 08. siječnja 2016. god. odbio žalbu tuženika i potvrdio
prvostupanjsku presudu.

Odlučujući o reviziji tužene, Vrhovni sud RH prihvatio je istu, te je rješenjem Revr-
910/16 od 22. veljače 2017. god. ukinuo presudu Županijskog suda u Splitu Gžr-273/15 od

08. siječnja 2016. god. i presudu Općinskog suda u Sinju br. Pr-395/15 od 13. travnja 2015.
god. Iz obrazloženja odluke u bitnom proizlazi kako prema pravnom shvaćanju toga suda nije
životno prihvatljivo da bi efektivni rad djelatnika trajao neprekidno 24 sata dnevno, odnosno,
kako je životno i logično, da unatoč obveznoj prisutnosti tužitelja na mjestu rada od 24 sata, s
obzirom da tužitelj ne može napustiti mjesto rada, da isti ima pravo na slobodno vrijeme u
kojem da se odmara osam sati dnevno, a zbog čega da se vrijeme odmora od 8 sati dnevno ne
može smatrati prekovremenim radom. Kako zbog pogrešne primjene materijalnoga prava
nižestupanjski sudovi nisu utvrdili opseg prekovremenoga rada, ne uzimajući u obzir vrijeme
odmora tužitelja, to da je valjalo predmet vratiti na ponovno suđenje.

U nastavljenom dijelu postupka tužitelj je ustrajao u tužbenom zahtjevu iz podneska
od 05. veljače 2015. god., smatrajući da mu pripada pravo na naknadu za 24 sata, s obzirom
da nije smio napuštati radno mjesto, te da je cijelo vrijeme bio obvezan i spreman obavljati
poslove prema uputi poslodavca na mjestu gdje se poslovi obavljaju. Nadalje, tužitelj je naveo
da ukoliko sud ne prihvati te argumente, da se ima primijeniti tzv. efektivnog rada, pa da je
prihvatljiva varijanta izračuna dipl. oec. V. K., prema kojoj je u obzir uzeo
odmor od 4 sata dnevno, te je tako izračunao da bi tužitelju pripadao iznos od 73.683,12 kn.
Tužitelj je istakao da tužena nije dokazala da je odmor tužitelja trajao baš 8 sati.

3 Pr-624/20

U nastavljenom dijelu postupka tuženik se protivio osnovu tužbenog zahtjeva, ističući
da nije niti logično, niti životno prihvatljivo da netko radi 24 sata u kontinuitetu više dana.
Međutim, tuženik nije osporio matematički izračun dipl. oec. Vladimira Krkleca.

U nastavljenom dijelu postupka izveden je dokaz pregledom rješenja Ministarstva
obrane, oružanih snaga RH, Zapovjedništva za potporu središnjice za upravljanje osobljem od

11. ožujka 2011. god.; pregledom Zahtjeva za mirno rješenje spora tužitelja od 29. lipnja

2011. god.; pregledom obračunskih lista plaća tužitelja, kao i godišnje raščlambe obnašanja
stražarske službe i mjesečne raščlambe obavljanja stražarske službe; pregledom evidencije o
korištenju radnog vremena za tužitelja; izveden je dokaz vještačenjem po vještaku
knjigovodstveno financijske struke dipl. oec. V. K. od 02. veljače 2018. god.,
kao i nadopunom vještačenja od 03. travnja 2018. god.; te je izveden dokaz saslušanjem
tužitelja kao parnične stranke, te su pregledani primjerci sudske prakse.

Temeljem navedenih dokaza Općinski sud u Splitu je odlukom br. Pr-177/17 od 31.
listopada 2018. god. donio presudu kojom je naloženo tuženiku tužitelju isplatiti iznos od

73.683,12 kn bruto, zajedno s pripadajućim kamatama, te je naloženo tuženiku tužitelju
isplatiti iznos od 24.550,00 kn na ime pripadajućeg PDV-a.

Odlučujući o pravodobnoj žalbi tuženika Županijski sud u Splitu je odlukom br. Gžr-
224/19 od 15. svibnja 2020. god. ukinuo prvostupanjsku presudu, te predmet vratio na
ponovno odlučivanje.

Podneskom od 15. rujna 2020. god. tužitelj je iskazao da u cijelosti ostaje kod
tužbenog zahtjeva od 05. veljače 2015. god. Međutim, ukoliko sud nađe da taj zahtjev nije
osnovna, onda da u smislu odredbe čl. 188. st. 2. ZPP-a postavlja slijedeći zahtjev tj. zahtjev
za isplatom ukupnog iznosa od 73.683,12 kn bruto, a ukoliko sud nađe da ni taj zahtjev nije
osnovan, onda da temeljem čl. 188. st. 2. ZPP-a konačno postavlja zahtjev za isplatom
ukupnog iznosa od 51.192,96 kn bruto sa zakonskim zateznim kamatama koje teku kako je
pobliže navedeno u izreci presude. Tužitelj je zatražio i naknadu parničnog troška.
Očitujući se na konačno postavljen tužbeni zahtjev, tuženik se istom usprotivio iz svih
razloga iznesenih tijekom postupka, ističući kako nisu ispunjen uvjeti za postavljanje
podrednog tužbenog zahtjeva, obzirom da je jedan tužbeni zahtjev sadržan u drugom. Tuženik
je istakao i prigovor zastare u odnosu na potraživanje koje predstavlja razliku između konačno
postavljenog tužbenog zahtjeva iz podneska od 15. rujna 2020. god. i potraživanja koje je
pravomoćno dosuđen presudom ovog suda br. Pr-177/17 od 31. listopada 2018. god.
U nastavku postupka sud je izveo dokaze ponovnim pregledom svih dokaza do sada
pregledanih, osobito pregledom vještava dipl. oec. V. K. od 02. veljače 2018.
god., kao i nadopune vještva od 03. travnja 2018. god., pregledana je Zapovijed od 20. lipnja

2008. god., kao i iskaz tužitelja, te brojne sudske odluke.

Pun. stranaka popisali su parnični trošak. Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.

Među strankama nije bilo sporno da je tužitelj zaposlenik tužene,odnosno djelatna
vojna osoba, pripadnih oružanih snaga RH, inženjerska bojna, u činu razvodnika. Nije sporno
da se tužitelj prije podnošenja tužbe obratio tuženici sa zahtjevom za mirno rješenje spora
kojeg je tuženica odbila. Nadalje, nije sporno da je rad u utuženom razdoblju bio organiziran
na način da je tužitelj bio upućivan na višednevne stražarske službe i dežurstva, kao i da je
tuženica vodila evidenciju rada tužitelja, a na temelju kojih je tužitelju za utuženo razdoblje
isplaćena plaća. Nije bilo sporno da tuženica u utuženom razdoblju nije organizirala
preraspodjelu radnoga vremena djelatnih vojnih osoba upućenih na višednevne stražarske
službe i dežurstva, odnosno da nije donijela Odluku o preraspodjeli radnog vremena.
Među strankama je sporno, pripada li tužitelju pravo na isplatu dodataka na plaću s
osnova prekovremenoga rada, rada noću, subotama, nedjeljama i blagdanima, koji rad je
tužitelj ostvario kao djelatna vojna osoba za vrijeme dežurstava i stražarskih službi u

4 Pr-624/20

razdoblju od ožujka 2009. god. do prosinca 2010. god. Bilo je sporno je li dio tužbenog
zahtjeva tužitelja zastario, koij predstavlja iznos između konačno postavljenog tužbenog
zahtjeva, te potraživanja o kojem je pravomoćno odlučeno odlukom br. Pr-177/17 od 31.
listopada 2018. god.

Glede prigovora zastare, ovaj sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o
potraživanju tužitelja koje je od utuženja, pa sve do konačno preciziranog tužbenog zahtjeva
iz podneska od 15. rujna 2020. god. zasnovano na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, pa se
prigovor zastare ukazuje neosnovanim, sve u smislu odredbe čl. 138. i 232. Zakona o radu
("Narodne novine" br. 137/04, 149/09, 61/11, 93/14 i 127/17).

Izmjenama i dopunama Zakona o službi u oružanim snagama („Narodne novine“, broj
33/02, 58/02, 175/03, 136/04 i 76/07 - dalje: ZSOSRH/07), koji je propisao da se u članku 97.
iza stavka 6. dodaje stavak 7., a koji određuje da će se dežurstvo kao rad dulji od punog
radnog vremena koji se ne smatra prekovremenim radom urediti rasporedom tjednog i
dnevnog radnog vremena, a dodaci za dežurstvo odredit će se posebnim propisima kojima se
uređuju dodaci na plaću.

Odredbom članka 97. stavak 1. ZSOSRH/07 propisano je da rad dulji od punog radnog
vremena (u daljnjem tekstu: prekovremeni rad) djelatna vojna osoba službenik i namještenik
obvezan je obavljati: kad su zapovjeđene mjere pripravnosti, u slučaju uzbune u vojnoj
postrojbi, tijekom vojne vježbe, tijekom elementarnih nepogoda i drugih opasnosti.
Člankom 97. stavak 2. ZSOSRH/07 propisano je da se na rad iz stavka 1. ne
primjenjuju vremenska ograničenja propisana općim propisima, dok je stavkom 3. istog
članka propisano da su prekovremeni rad djelatna vojna osoba službenik i namještenik
obvezni obavljati i zbog drugih neodgodivih poslova čije bi prekidanje dovelo do štetnih
posljedica. Stavkom 4. članak 97. ZSOSRH/07 propisano je da rad iz stavka 3. toga članka
može trajati najdulje 30 radnih dana tijekom kalendarske godine.

Člankom 97. stavak 5. ZSOSRH/07 propisano je da djelatnoj vojnoj osobi službeniku i
namješteniku pripada povećana plaća za prekovremeni rad pod uvjetima i u iznosu koji su
uređeni općim propisima. Stavkom 6. članak 97. ZSOSRH/07 određeno je da se pravo na
povećanu plaću za prekovremeni rad ne ostvaruje ako je moguće organizirati preraspodjelu
radnog vremena.

Člankom 97. stavak 7. ZSOSRH/07 propisano je da će se dežurstvo kao rad dulji od
punog radnog vremena koji se ne smatra prekovremenim radom urediti rasporedom tjednog i
dnevnog radnog vremena, a dodaci za dežurstvo uredit će se posebnim propisom kojim se
uređuju dodaci na plaću.

Odredbama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće pripadnika Oružanih
snaga Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 6/03., 175/03., 34/05. i 50/08.) propisani su
dodaci na plaću i način isplate plaće za pripadnike Oružanih snaga Republike Hrvatske.
Odlukom o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba,
službenika i namještenika („Narodne novine“, br. 9/03.) propisana je duljina tjednog radnog
vremena od 40 sati tjedno koje se raspoređuje u pravilu od ponedjeljka do petka, s time da
dnevno radno vrijeme u pravilu se raspoređuje od 8,00 do 16,00 sati, a u dnevno radno
vrijeme uključen je i dnevni odmor od 30 minuta koji se u pravilu koristi između 11,00 do
14,00 sati. Propisano da djelatnim vojnim osobama raspoređenim u Ministarstvu obrane
Prije navedenom odredbom članka 97. ZSOSRH/07 propisana su prava za djelatne
vojne osobe koje oni imaju s osnove prekovremenog rada te posebno prava s osnove
dežurstva. Prema tome, za zaključiti je da se radi o različitim kategorijama koje
podrazumijevaju različitu regulaciju prava koja djelatnim vojnim osobama pripadaju za rad
dulji od punog radnog vremena kada oni rade prekovremeno, od onih prava koje oni imaju
kad rade u dežurstvu. Naime, iz odredbe članka 97. stavak 7. ZSOSRH/07 nedvojbeno
proizlazi da se dežurstvo ne smatra prekovremenim radom o kojem govori ta odredba zakona,

5 Pr-624/20

dok će se dodaci za dežurstvo odrediti posebnim propisima kojima se uređuju dodaci na
plaću.

Međutim, taj posebni propis nije donesen za ovdje utuženo sporno razdoblje već je
donesen tek Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu
isplate plaće („Narodne novine“, broj 118/09) koji je stupio na snagu 1. listopada 2009. Tim
je pravilnikom raniji pravilnik izmijenjen tako da su dodane u članku 4. nove točke i to
dodatak za dežurstvo i dodatak za obavljanje stražarske službe, kao što su dodani i novi članci

17.a do 17.b koji pobliže propisuju način određivanja naknade djelatnoj vojnoj osobi u
stražarskoj službi.

Dakle, u spornom razdoblju, a sukladno članku 97. stavak 7. ZSOSRH/07, nije
postojao posebni provedbeni propis koji bi regulirao pitanje naknade plaće za dežurstvo
odnosno za obavljanje stražarske službe. Budući da se provedbeni propis (izmjene Pravilnika)
ne može retroaktivno primjenjivati, u spornom razdoblju je za primijeniti odredbe članka 7. i
članka 41. ZR-a kao i članka 14. ZSOSRH/07, kao i odredbu članka 39. Kolektivnog ugovora
iz 2004., odnosno članka 44. Kolektivnog ugovora iz 2008. Naime, ne može činjenica da
država nije donijela provedbeni propis ići na štetu tužitelja, već naprotiv, u takvoj situaciji se
primjenjuju opći propisi na čiju supsidijarnu primjenu upućuje i članak 14. ZSOSRH/07.
Tako je i Europski sud za ljudska prava u presudi Gashi protiv Republike Hrvatske od 13.
prosinca 2007. (paragraf 40.) naveo da rizik svake greške što ju napravi državno tijelo trebala
snositi država, a propusti države se ne smiju ispravljati na štetu građana.

Među strankama nije sporno da je tuženica tužitelju u spornom razdoblju samo
djelomično na ime prekovremenog rada, pa tako i za dežurstva ili stražu, priznavala slobodne
dane te nije sporno, da tužitelju u navedenom razdoblju nije u cijelosti omogućila korištenje
slobodnih dana niti mu je isplatila naknadu.

Članak 39. st.1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne
novine" br. 92/04., dalje KU/04) odnosno čl. 44. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne
službenike i namještenike ("Narodne novine" br. 93/08., dalje KU/08) propisuje da će se
osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za noćni rad 40%, za prekovremeni rad 50%,
za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35% te za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik i
namještenik radi naizmjenično ili najmanje dva radna dana u tjednu u prvoj ili drugoj smjeni
10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od jednog sata 10%, a stavkom 2. je propisano da se
dodaci međusobno ne isključuju dok je stavkom 3. propisano da ukoliko službenik ili
namještenik rade na blagdane, neradne dane, utvrđene zakonom te ukoliko se radi na Uskrs,
da ima pravo na plaću uvećanu za 150%. Stavkom 4. toga članka je propisano da umjesto
uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može
koristiti jedan ili više slobodnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada i to u
omjeru 1:1,5, a isto to je regulirano i čl. 44. KU od 01. srpnja 2008. god. Nadalje, stavkom 11.
određeno je da ako je prekovremeni rad organiziran na drugačiji način, prekovremeni je rad
onaj duži od 40 sati tjedno. Umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada,
službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim
satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5/1 sat prekovremenog rada-jedan sat i 30 minuta
redovnog rada, te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme
korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kada je taj prekovremeni rad ostvaren.

Sud je prihvatio I. varijantu obračuna iz dopune vještačenja od 03. travnja 2018. god.
prema kojoj je tužitelju na ime naknade za prekovremeni rad, naknade za rad noću, subotom,
nedjeljom i blagdanom, a koji rad je tužitelj ostvario kao djelatna vojna osoba za vrijeme
dežurstava i stražarskih službi u utuženom razdoblju, dosuđen ukupan bruto iznos od

51.192,96 kn na temelju čl. 39. st. 1. KU/04 i čl. 44. st. 1. KU/08, baš kako je to tužitelj
konačno preciziranim tužbenim zahtjevom iz podneska od 15. rujna 2020. god. i zatražio.

6 Pr-624/20

Prilikom računanja broja prekovremenih sati rada, vještak je za svaki radni dan
(ponedjeljak do petak) proveden na straži u obzir uzeo 8 radnih sati s obzirom na to da straža
traje 24 sata, od kojih 8 sati rada tužitelj redovno radi i za njih mu je isplaćena redovna plaća,
8 sati je u pripravnosti, dok 8 sati koristi za dnevni odmor. S obzirom na to da je tužiteljev
redovan rad organiziran tjedno od ponedjeljka do petka, njegov rad subotom i nedjeljom u
cijelosti je uzet kao prekovremeni rad, odnosno za te dane prekovremenim radom smatrao se
rad 16 sati, dok se 8 sati odnosilo na dnevni odmor za koje nije vršen obračun prekovremenog
rada. Dakle, sukladno navedenom, angažiranje tužitelja smatra se vrijeme provedeno na straži
umanjeno za 8 sati dnevnog odmora tužitelja tijekom višednevnog angažiranja. Utvrđeni broj
prekovremenih sati rada umanjen je za tri slobodna dana iza višednevnih straža u omjeru
1:1,15 sukladno KU. Na tako opisani način vještak je utvrdio broj sati prekovremenog rada,
rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom, na osnovi čega je izvršen i obračun naknada u
bruto svoti.

Prema navedenom obračunu, uzimajući u obzir da je tužitelj boravio na straži 24 sata,
te da se rad tužitelja u slučaju višednevnog uzastopnog radnog angažmana po 24 sata
obračuna na način da se iz obračuna izuzme 8 sati dnevnog odmora, i tri slobodna dana iza
višednevne straže, tužitelj bi u suprotnom razdoblju po osnovi prekovremenog rada, rada
noću, subotom, nedjeljom i blagdanom ostvario naknadu u ukupnoj bruto svoti od 51.192,96
kn ili po mjesecima kako je to prikazano u koloni broj 9. Tablice 1. koja se daje u prilog
dopune vještva.

Navedenu varijantu obračuna sud je prihvatio imajući na umu pravno stajalište Županijskog
suda u Splitu izraženog u presudi Gž R-224/19 od 15. svibnja 2020. god. prema kojem je u
situaciji kada tužitelj višednevno obavlja poslove dežurstva ili straže životno i logično da kao
djelatna vojna osoba koja zbog same činjenice izvršavanja takve vrste rada ne može napustiti
mjesto rada, pa da ima pravo na slobodno vrijeme, u kojem se odmara po 8 sati dnevno.
Prema stajalištu drugostupanjskog suda, a koje stajalište prihvaća i ovaj sud, tako provedeno
vrijeme, izvan stvarno odrađenih sati rada, unatoč obveznoj prisutnosti tužitelja na mjestu
rada, ne može se smatrati prekovremenim radom. Tužitelj u razdoblju odmora od 8 sati nije
ostvario rad (ni redovni ni prekovremeni) pa mu za to vrijeme ne (Županijski sud u Splitu,
odluka GŽ R-862/19) pripada ni pravo na naknadu u smislu čl. 39. st. 1. KU/04 i čl. 44. st. 1.
KU/08

Na dosuđeni iznos od 51.192,69 kn tužitelju pripada zakonska zatezna kamata koja na
svaki pojedinačni mjesečni iznos teče od 15.-og dana u mjesecu za prethodni mjesec pa do
isplate po stopi uređenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08,
125/11, 78/15), izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na
dohodak. Naime, u skladu s čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine"
177/04., 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., Odluka USRH - 120/13.,125/13.,
148/13., Odluka USRH - 83/14., 143/14., 136/15., dalje: Zakon) predujam poreza na dohodak
obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. istog Zakona ili
sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate.
Odredbom čl. 45. st. 4. i 5. Zakona i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak
(„Narodne novine“ broj 95/05, 96/06. ,68/07., 146/08., 2/09., 9/09., 146/09., 123/10., 137/11.,
61/12. i 79/13., dalje: Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od
nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog
primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. tog Zakona i čl. 11., 12. i 15. tog Pravilnika,
umanjenog za obračunane i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po
posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl.

16. st. 2. tog Zakona te umanjenog za osobni dobitak iz čl. 36. st. 1. i 2. istog Zakona.
Obračunani predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od
nesamostalnog rada, kao porez po odbitku. Obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez

7 Pr-624/20

na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaće i doprinose), dospijevaju
tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na
dohodak i prireza na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju te je u tom
dijelu zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata odbijen neosnovan.

Odluka o parničnom trošku donesena je na temelju čl. 154. st. 3. Zakona o parničnom
postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05.,
02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19.) te je odmjerena u skladu s popisanim
troškom prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“
br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., dalje Tarifa). Omjer uspjeha tužitelja se ocjenjuje
prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Tužitelj je podneskom od 15. rujna 2020.
god. zatražio naknadu štete u ukupnom iznosu od 51.192,96 kn, koji iznos mu je u cijelosti
dosuđen. Glede visine, tužitelj je uspio u cijelosti, glede osnova, tužitelj je uspio za 98% (nije
uspio u dijelu zahtjeva za isplatu više zatraženih zateznih kamata). Dakle, tužitelj nije uspio u
neznatnom dijelu, pa mu se dosuđuje parnični trošak u cijelosti, i to kako slijedi: za sastav
Zahtjeva za mirno rješenje spora 1.000,00 kn, za sastav tužbe 1.000,00 kn, za sastav 4
obrazložena podnesaka po 1.000,00 kn, za pristup na 10 ročišta po 1.000,00 kn, za sastav
žalbe 1.250,00 kn. Ovom iznosu trebalo je pridodati i iznos od 4.312,40 kn na ime
pripadajućeg PDV-a, te iznos od 2.500,00 za troškove vještačenja, tako se pun. tužitelja
obistinjuje parnični trošak u ukupnom iznosu od 24.062,50 kn, kao što je odlučeno u izreci
presude.

Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate od
presuđenja pa do isplate na temelju čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13,93/14,
55/16, 73/17).

U Splitu, 30. listopada 2020. god.

S u d a c

Jerka Kovačić Garac

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana
primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud u
dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.

DNA: -pun. tužitelja
-pun. tuženika
-u spis

Broj zapisa: 1789a-5e42d

Kontrolni broj: 0334b-5b5ef-a2d05

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=JERKA KOVAČIĆ GARAC, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati
izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.