Pr-698/2018

Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac
21000 Split

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jeleni Kvarantan Karuza, kao sucu
pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. B., O.:…, iz M.,
zastupan po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., protiv
tuženika R. H., O.: …, zastupan po O.-u u S., radi isplate,
nakon održane glavne i javne rasprave, … dana 24. rujna 2020.g., u nazočnosti
zamjenika punomoćnika tužitelja I. Z. i punomoćnice zz tuženika M. P., a po
objavi presude dana 30. listopada 2020.g.,

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku R. H. , M. financija, O.: …,
da tužitelju M. B., O.:…, iz M., na ime razlike
plaće isplati ukupan iznos od 7.222,00 kn bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom
tekućom na iznos od :

- 95,33 kn od 16. 09. 2013. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 100,35 kn od 16.10. 2013. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 250,88 kn od 16.12.2013. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 191,58 kn od 16. 01. 2014. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 962,05 kn od 16.02.2014. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 910,00 kn od 16. 06. 2014. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 1.204,20 kn od 16.07.2014. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 551,93 kn od 16.09.2014. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 1.058,70 kn od 16.12. 2014. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 690,45 kn od 16.01. 2015. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 144,37 kn od 16.05.2015. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,

2 Pr-698/2018

- 151,24 kn od 16. 06. 2015. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 145,05 kn od 16.10.2015. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 253,27 kn od 16. 03. 2016. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 145,74 kn od 16.10.2016. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 47,40kn od 16. 06. 2017. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 162,25 kn od 16.10.2017. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 157,97 od 16.12.2017. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, po stopi propisanoj čl.29. Zakona o obveznim odnosima, koja je
određena uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je
prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena do 31.07.2015. godine, a od 01.08.2015. godine
po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje, koje prethodi
tekućem polugodištu uvećano za 3% poena, te da plati trošak parničnog postupka u iznosu

5.500,00kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama prema navedenoj stopi koja teče od
presuđenja pa do isplate, a sve u roku od 8 dana, dok se odbija tužbeni zahtjev za iznos od
309,28 kn, zajedno sa zatraženom zateznom kamatom, kao neosnovan.

Obrazloženje

U tužbi koja je podnijeta dana 14. kolovoza 2018.g. tužitelj navodi da je zaposlenik
tuženika, djelatnik P. carinskog ureda S., na radnom mjestu carinika, a sve
sukladno R. o rasporedu na radno mjesto. U razdoblju od 20. ožujka 2013. do 05.
travnja 2018., da je tužitelj prema utvrđenom radnom vremenu tuženika, mjesečno ostvarivao
prekovremeni rad, koji da mu nije plaćen:

- u redovnom radu od ponedjeljka do petka, duže od 8 sati,

- u smjenama i turnusima ( u smjenama dužim od 8 sati koliko da je trebao raditi u
smjeni) i (turnusu duže od 12 sati koliko je trebao raditi u turnusu), jer prekovremenim
radom, kada je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama i turnusima, da
se smatra svaki sat rada duži od smjene ili turnusa, te svaki sat rada duži od redovnog
mjesečnog fonda radnih sati,

- u radu na drugi način.

U navedenim oblicima rada, tužitelj da je radio tijekom mjeseca u drugoj smjeni, noću,
subotom i nedjeljom i na dane blagdane i neradne dane koji da se utvrđuju sukladno s
odredbama Zakona o blagdanima i neradnim danima u R. H., koji da su u
tjednu padali od ponedjeljka do petka. O. važećeg K. ugovora za državne
službenike i namještenike i ranije važećih K. ugovora za državne službenike i
namještenike te internim aktima tuženika koji da se odnose na tužitelja da je određeno da se
prekovremenim radom, kada je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od
ponedjeljka do petka, smatra svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, a i svaki sat rada subotom i
nedjeljom. Prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u
smjenama ili turnusu da se smatra svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa, te svaki
sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Prekovremeni rad koji je tužitelj
ostvarivao na drugačiji način, je da je ostvarivao sate rada koji su bili duži od dnevnog radnog

3 Pr-698/2018

vremena i koji da su bili duži od 40 sati tjedno. Isto tako da je određeno, da redovni mjesečni
fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu, na bazi 40- satnog radnog
tjedna, te da mjesečni redovni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu
pomnoženi sa 8 sati. Tužitelj da je ostvarivao prekovremeni rad na dane blagdane i neradne
dane Uskrsa, koji da su u tjednu padali od ponedjeljka do petka, a koji da mu nije plaćen,
pošto da su mu tako odrađeni sati, bili duži od predviđenog rada, utvrđenog dnevnim
rasporedom tuženika kao i svaki sat rada dulji od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.
Tužitelj da se obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, ali da je isti dopisom
odbijen u cijelosti.

Tužitelj je konačno precizirao svoj tužbeni zahtjev podneskom od dana 06. srpnja 2020., kao u izreci ove presude.

U odgovoru na tužbu od 25. veljače 2019. tužena navodi kako se protivi tužbi i
tužbenom zahtjevu u cijelosti,osporava kako osnovu tako i visinu tužiteljeva potraživanja te
predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti i obvezati tužitelja na plaćanje parničnog troška
tuženiku. Navodi tužitelja da su u cijelosti neosnovani, budući da je tuženik postupao
sukladno važećim pozitivno pravnim propisima koji da reguliraju predmetnu materiju.
Uvidom u relevantnu dokumentaciju, prvenstveno evidencije or adu tužitelja, a osobito
iz očitovanja pročelnika P. carinskog ureda S. i izjava rukovoditelja da proizlazi
da je između tužitelja i tadašnjih nadređenih rukovoditelja u spornom razdoblju postignut
dogovor u kojem da je podnositelj zahtjeva sate u mjesecu kada je radio više od mjesečnog
fonda radnih sati koristio u narednom mjesecu na način da je radio manje od mjesečnog fonda
radnih sati odnosno kompenzirao je sate iz prethodnog mjeseca.

Isto tako, ističe kako tužitelju ne pripadaju zatezne kamate na pojedinačne bruto iznose
od dana dospijeća. Konačno, imajući u vidu odredbu čl. 149. u svezi odredbe čl. 232. st. 2.
Zakona o radu ističe prigovor zastare za potraživanja dospjela prije 14. svibnja 2013.
U dokaznom postupku sud je pregledao Zahtjev za mirno rješenje spora 05. travnja 2018. ,
odgovor na Zahtjev za mirno rješenje spora tužitelja od 02. srpnja 2018
Rješenje RH, M. financija, Klasa: UP/I-112-02/17-01/777 , Ur broj: 513-02-8009/8-
17-1 od 01. rujna 2017. , Rješenje RH, M. financija, Klasa: UP/I-112-02/13-01/200 ,
Ur broj: 513-02-5193/1-13-1 od 08. srpnja 2013. , Rješenje RH, M. financija, Klasa:
UP/I-112-02/12-01/33 , Ur broj: 513-02-52-93/8-12-1 od 01. srpnja 2012. ,Očitovanje
B. J. od 26. lipnja 2018. , I. R. od 26. lipnja 2018. , D. T. od

26. lipnja 2018. , L. Š. od 26. lipnja 2018. , J. U. od 26. lipnja 2018., M.
A. od 26. lipnja 2018. ( list spisa 15-24), evidencija o korištenju radnog vremena i
obračunske isprave ( list spisa 25-146), I. iz zapisnika sa 13. , 2., 3., 4., 12., 13. i 15.
sjednice K. za tumačenje , O. primjer izračuna za ovlaštenog carinskog službenika
koji radi na poslovima s posebnim uvjetima rada i sa 22 godine ukupnog radnog staža za
mjesec listopad 2014. , V. vještaka za financije i računovodstvo M. G. od 20.
rujna 2019. , dopunsko vještačenje od dana 02. lipnja 2020.vještaka za financije i
računovodstvo M. G..

Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan. Punomoćnici stranka popisali su parnični trošak.

Među strankama nije sporno:

- da je tužitelj zaposlen kako djelatnik P. carinskog ureda S. na radno mjesto

carinika, a sve sukladno rješenju o rasporedu radnog mjesta. Kao sporno ostalo je za raspraviti:

- da li tužitelju pripada za razdoblje od 20. ožujka 2013. do 05. travnja 2018. s osnova
prekovremenog rada naknada za sve sate rada kada je tužitelj radio na blagdane,
neradne dane od ponedjeljka do petka, obzirom da je tužitelj radio u turnusu te da mu

4 Pr-698/2018

se plaća uvećavala zbog rada na blagdan sukladno čl. 44. K. ugovora
odnosno da li blagdan ulazi u mjesečni fond radnih sati ili u mjesečni fond sati.
- prigovor zastare za potraživanja dospjela prije 14. svibnja 2013.

Odredbom čl. 186a st. 5. ZPP-a propisano da ako zahtjev za mirno rješenje spora ne
bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od njegova podnošenja,
podnositelj zahtjeva da može podnijeti tužbu nadležnom sudu. Tužena je odbila tužiteljev
zahtjev kao neosnovan.

Nije sporno da se na tužitelja primjenjuje K. ugovor za državne službenike i
namještenike ( "NN" broj 93/08, 89/12, 104/13, 150/13 i 153/13- dalje : KU) ,
kojim je propisano da svaki državni službenik ima pravo na uvećanje plaće od 50 % za
prekovremeni rad ( čl. 44. st. 12. KU) , a da se prekovremenim radom službenika koji rade u
smjenama ili turnusima, kao tužitelj, smatra svaki sat duži od redovnog mjesečnog fonda
radnih sati ( čl. 44. st. 12. KU).

Na okolnost izračuna visine potraživanja tužitelja sud je proveo financijsko vještačenje
po vještaku za financije i računovodstvo M. G..

U svom vještvu od 08. kolovoza 2019. vještak za financije i računovodstvo M.
G. navodi da je na temelju zadatka suda , dokumentacije koja mu je bila na raspolaganju i
podataka navedenih u gornjoj tablici, stupac 20., red sveukupno, iskazao razlike plaća
tužitelja po osnovi prekovremenog rada za razdoblje od 20. ožujka 2013. do 05. travnja 2018.
u bruto iznosu od 19.1980,12kn.

Tijekom provođenja ovog vještačenja da je izvršio testiranje ispravnosti obračuna sati
rada i naknada po osnovi tog rada tužitelja te da je utvrdio da su podaci koji su korišteni iz
evidencije o korištenju radnog vremena tužitelja ispravno prenijeti u obračunske isprave i da
su ti podaci obračunati sukladno odredbama spomenutog K. ugovora, koje odredbe
da se odnose na obračun plaća, odnosno naknada po osnovi rada noću, u drugoj smjeni,
turnusa, rada na državne blagdane , subotom i nedjeljom.

Podneskom predanim na ročištu od dana 28. listopada 2019.g. tužena je prigovarila
nalazu i mišljenju vještaka za knjigovodstvo i financije M. G. na način da ističe
kako je neprecizno i nejasno postavljeni zadatak vještaku, rezultirao nalazom i mišljenjem
vještaka koji je izravno i očito protivan svim relevantnim zakonskim i pod zakonskim
propisima i financijsko- računovodstvenim pravilima, obzirom da je potpuno pogrešno
postavljena metodologija izrada nalaza, što da je dovelo do potpuno pogrešnog izračuna u
nalazu na temelju apsolutno krivih parametara , a što da je završno dalo kao rezultat potpuno
nezakonito multipliciranje obračuna razlike plaće tužitelja, protivno relevantnim odredbama
K. ugovora za državne službenike i namještenike. Upravo da je ključno definiranje
zadatka vještaku koji da mora biti jasno postavljen u okviru propisa K. ugovora za
državne službenike i namještenike kao potpuno utvrđenje prekovremenog rada u turnusu koji
da može isključivo i jedino te nikako drugačije nastati u dva slučaja jasno propisana
odredbom čl. 38. st. 10. K. ugovora odnosno:

- da carinski službenik nastavi raditi duže od 12 sati u turnus odnosno od njegove

smjene od 8 sati,

- da se tijekom mjeseca ostvari višak sati preko redovnog mjesečnog fonda radnih sati.
U odnosu na propise kojima se koristio vještak ističe se da prilikom izrade nalaza i
mišljenja nije uzeo u obzir krucijalni Zakon o carinskoj službi koji tuženik da primjenjuje kao
lex specialis, a posebno u organizaciji rada carinskih službenika, rasporeda rada i radnog
vremena, ujedno da nije naveo niz Uredbi. Naime, da je tužitelj u tijeku cjelokupnog utuženog
razdoblja radio u turnusu u ciklusima 12-24-12-48 naizmjenično tijekom mjeseca odnosno u
smjenama. Upravo ta pravno potpuno nesporna okolnost da mora biti jasno istaknuta u okviru
vještačkog zadatka kao i također pravno postupno nesporna okolnost da prekovremeni rad u
turnusu može isključivo i jedino te nikako drugačije nastati u dva slučaja jasno propisana

5 Pr-698/2018

odredbom čl. 38. st. 10. K. ugovora, a kao što da je to već naprijed navedeno.
Nadalje, ističe se da je vještak neosnovano obračunao prekovremene sate rada na blagdane. U
konkretnom slučaju vještak u metodologiji izračuna prekovremenih sati neosnovano i bez
ikakvog uporišta u relevantnim propisima da obračunava iste kao da je rad službenika
organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, kako da je to propisano čl. 38. st. 9.
K. ugovora. S obzirom da je rad tužitelja organiziran u turnusu jedini te isti realni
sati rada koje je odradio službenik prema nalazu i mišljenju vještaka da su dvostruko
obračunati. Prekovremeni rad službenika u turnusu , odnosno smjeni da je rad koji je duži od
redovnog mjesečno fonda radnih sati, a ne rad blagdanom kada da isti pada od ponedjeljka do
petka, čime vještak da izvršavajući navedeni zadatak iz točke 3. nezakonito obračunava
prekovremene sate rada. Dakle, kako da se radi o obavljenom redovnom radu tužitelja u
turnusu na državni blagdan, ti odrađeni sati da ulaze u redovni mjesečni fond radnih sati te da
nema osnove za isplatu još i dodatka za prekovremeni rad, jer da se dodatak za prekovremeni
rad obračunava za sve sate ostvarene radom dužim od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.
Radni dani carinskih službenika koji rade u turnusu da se utvrđuju na temelju plana rasporeda
radnog vremena za naredni mjesec, a neradni dani da nisu automatski subote ili nedjelje već
da su neradni dani posljedica dinamike rada u turnusu 12-24-12-48, pa tako neradni dani da
mogu biti bilo koji dani u tjednu, sve iz razloga što se radi o specifičnim poslovima. Naime,
ključno da je da se uvećanje osnovne plaće za prekovremeni rad isplaćuje za stvarno odrađeni
prekovremeni rad duži od mjesečnog fonda radnih sati, a ne zbog same činjenice da službenik
radi u turnusu u dane blagdana, neradne dane koji padaju od ponedjeljka do petka. Dakle,
neovisno o činjenici što je službenik rasporedom rada određen za rad na blagdan, neradni dan,
a koji padaju u tjednu od ponedjeljka do petka, pravo na prekovremene sate da će ostvariti tek
ukoliko broj njegovih stvarno odrađenih sati prijeđe mjesečni fond radnih sati ili ukoliko
odradi više sati u danu od dnevnog radnog vremena.

Sukladno istaknutim prigovorima tuženika na osnovno vještvo, ovaj sud je naložio
vještaku izraditi i dopunsko vještvo koje je dostavljeno sudu dana 02. lipnja 2020. U
dopunskom vještvu vještak G. daje izračun da razlika manje isplaćene plaće tužitelju po
osnovi prekovremenog rada, za razdoblje od 20. ožujka 2013. do 05. travnja 2018. u brutu
iznosi 7.532,03 kn. Vještak ističe da je novi obračun u dopunskom vještvu proveo na način da
je isključio prekovremene sate rada koje je u osnovnom vještvu od 20. rujna 2019., prikazao u
stupcu 7 tablice, a koji su ostvareni na blagdan u utuženom razdoblju od ponedjeljka do petka,
sve kako je i prikazao u pripadajućoj tablici.

Na tužitelja se kao državnog službenika primjenjuje Zakon o državnim službenicima (
NN 49/12 – pročišćeni tekst , 150 /11, 34/12, 49/12 , 38/13, u daljnjem tekstu ZDS) koji plaću
i druga materijalna prava državnih službenika uređuje u čl. 10. koji propisuje da državni
službenici za svoj rad imaju pravo na plaću, kao i da se K. ugovorom mogu urediti
materijalna i druga prava državnih službenika. Nastavno, obveza plaćanja prekovremenog
rada propisana je i čl. 86. Zakona o radu ( NN 149/09, 61/11 i 73/13 – u daljnjem tekstu ZR) .
U utuženom razdoblju primjenjivali su se : K. ugovor za državne službenike i
namještenike ( NN 93/08, 23/09, 39/09, 90/10 ) i K. ugovor za državne službenike i
namještenike ( NN 89/12 , 104 /13).

Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike ( NN 93/08, 23 /09,
39/09, 90/10 ) i to u čl. 44. je određeno da se osnovna plaća službenika i namještenika
uvećava za 40 % za rad noću, 50 % za prekovremeni rad, 25 % za rad subotom, 35 % za rad
nedjeljom , 10 % za rad u drugoj smjeni, te ukoliko službenik ili namještenik radi na
blagdane, neradne dana utvrđene Zakonom i na Uskrs, ima pravo na plaću uvećanu za 150 % .
Nadalje, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično ili
najmanje dva radna dana u tjednu u prvoj i drugoj smjeni uvećanje plaće iznosi 10 % za
dvokratni rad sa prekidom dužinom od 90 minuta uvećanje iznosi 10 % i za rad u turnusu

6 Pr-698/2018

uvećanje osnovne plaće iznosi 5 % . Prema st. 2. tog čl. navedeni dodaci se međusobno ne
isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni . Prema st. 9. tog čl.
prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od
ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, kao i svaki sat rada
subotom ili nedjeljom.

Nadalje se prema st. 10. tog čl. prekovremenim radom, kada je rad službenika i
namještenika organiziran u smjenama ili u turnus, smatra svaki sat rada duži od redovnog
mjesečnog fonda radnih sati. Prema st. 12. tog čl. redovni mjesečni fond radnih sati su sati
koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj
radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži sa 8 sati.

Prema st. 13. tog čl. umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana.

Iz čl 44. K. ugovora za državne službenike i namještenike ( NN 89/12,
104/13 ) proizlaze prava državnih službenika i namještenika na jednaki način kako to sadrži i
čl. 44. K. ugovora za državne službenike i namještenike (NN 93/08, 23/09, 39/09 i
90/10. )

Prema ocjeni ovog suda valja primijeniti obračun fonda radnih sati koji proizlaze iz
odredbe čl. 44. st. 12. KU kojom je propisan način utvrđenja broja prekovremenih sati rada
tako da se od ukupnog broja odrađenih sati rada odbije mjesečni fond radnih sati dok mjesečni
fond radnih sati čini broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnožen sa 8 sati. Kako je blagdan
neradni dan ( koji je u konkretnom slučaju padao u razdoblju od ponedjeljka do petka ) ovaj
sud smatra da blagdan ne ulazi u mjesečni fond radnih sati već u mjesečni fond sati. Tuženik
je u konkretnom slučaju tužitelju prekovremene sate utvrđivao na bazi mjesečnog broja sati, a
ne mjesečnog fonda radnih sati što je pogrešno s obzirom na odredbu čl. 44. st. 12. KU.
Dakle, za državne službenike i namještenike koji rad u smjenama ili u turnusu,
prekovremenim radom se smatra svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih
sati, a taj fond označava samo sate koji ulaze u radne dane pojedinog mjeseca. Dakle, ne i one
sate koji padaju u neradne dane od ponedjeljka do petka. Prema tome redovni mjesečni fond
radnih sati je u svakom slučaju manji broj sati, nego što je to mjesečni fond sati , a koji fond
sati uračunava u sebe i sate koji padaju u radne, ali i sate koji padaju u neradne dane, ako ti
neradni dani padaju od ponedjeljka do petka. Iz prednjeg proizlazi da je kod tužitelja vršena
pogrešna evidencija prekovremenih sati jer su mu prekovremeni sati morali biti obračunavani
prema redovnom mjesečnom fondu radnih sati. tj. na način da mu je prekovremeni rad svaki
sat preko redovnog mjesečnog fonda radnih sati. To znači da ukoliko u jednom mjesecu pada
jedan neradni dan u razdoblju od ponedjeljka do petka, sati toga dana ne ulaze u redovni
mjesečni fond radnih sati ( jer je dan neradni ) ali ti sati ulaze u dan za koji se plaća naknada
plaće, tj. ulaze u redovni mjesečni fond sati.

Tužena nije evidentirala prekovremeno odrađene sate kod državnih službenika kakav
je tužitelj ( radi u smjenama) na ispravan način, jer se prekovremeni sati kod takvih državnih
službenika evidentiraju na broj sati koji odgovara redovnom mjesečnom fondu radnih sati tj.
oni sati koji padaju samo i isključivo u radne dane pojedinog mjeseca. Znači takvim
službenicima nije bio evidentiran sav prekovremeni rad sukladno odredbama navedenih
K. ugovora. U prilog tome ide i tumačenje Z. komisije za tumačenje
odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od

16. svibnja 2012. g. iz kojeg slijedi da se prekovremeni sati rada djelatnika koji radi u turnusu,
dobije na način da se od njegovih ukupno odrađenih sati rada u mjesecu odbije redovni
mjesečni fond radnih sati. Redovni mjesečni fond radnih sati dobije se na način da se broj
radnih dana u mjesecu pomnoži sa 8 sati . Dakle, u taj fond ne ulaze blagdani i neradni dani
određeni zakonom. Identično tumačenje ova K. je dala dana 29. travnja 2013. g. u
odnosu na rad u smjenama. Stoga ovaj sud u cijelosti prihvaća Dopunsko vještvo vještaka

7 Pr-698/2018

G. od 02. lipnja 2020., u kojem je vještak ponovno izvršio obračun na način da je
isključio prekovremene sate tužitelja ostvarene na blagdan od ponedjeljka do petka u
razdoblju od ožujka 2013. do travnja 2018., te utvrdio da je tužitelj ostvario pravo na isplatu
razlike na ime neplaćenih prekovremenih sati u iznosu od 7.532,03 kn.

Istaknuti prigovor zastare tužene za potraživanja tužitelja za potraživanja dospjela prije 14. svibnja 2013. je djelomično osnovan i to za mjesec ožujka 2013., obzirom da iz
priloženog zahtjeva proizlazi da se tužitelj obratio tuženoj zahtjevom za mirno rješenje spora
u travnju 2018., a ustao tužbom dana 14. kolovoza 2018., a sve obzirom na zakonom određen
zastarni rok od 5 godina, sukladno čl. 139 ZR-a.

Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja za mjesec ožujak 2013., a koji dospijeva u travnju u
iznosu od 309,28 kn zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama, valjalo odbiti kao
neosnovan, te je tužitelju ukupno dosuđen iznos od 7.222,00kn.

Tužitelju su na dosuđeni iznos priznate i zatezne kamate na svaki pojedinačni mjesečni
iznos osim za mjesec ožujak 2013., (utvrđen u Tablici vještaka priložene uz D.
vještvo od 02. lipnja 2020.), koja teče od 15.-og dana u mjesecu za prethodni mjesec pa do
isplate, po stopi uređenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a koja se određuje uvećanjem eskontne stope
HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem
polugodištu za petpostotnih poena do 31. srpnja 2015.g. a od 01. kolovoza 2015.g. po stopi
koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate
za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. temelji 154. st. 1 i 155. ZPP-a. Zakona o
parničnom postupku („NN“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05.,
02/07., 84/08., 25/13. i 89/14., 70/19, drugdje u tekstu ZPP-a), te popisu trošku punomoćnika
tužitelja.

Tužitelju je priznat trošak: za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora – 75 bodova, za
sastav tužbe – 75 bodova, za sastav podneska :07. ožujka 2019. , 29. ožujka 2019. i 06. srpnja

2020. – za svaki po 75 bodova, za zastupanje na ročištu : 17. travnja 2019. , 09. ožujka 2020. i

24. rujna 2020.– za svako po 75 bodova, što daje 600 bodova ( vrijednost 1 boda sa paušalom
=10 kn ) , daje iznos od 6.000,00kn + 25 % PDV, što daje iznos od 7.500,00kn.
Sukladno čl. 154. st.2. ZPP-a ovaj sud smatra da je tužitelj cijeneći osnov i visinu
tužbenog zahtjeva (obzirom da je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev što predstavlja djelomično
povlačenje tužbe) uspio sa 70%, a tužena sa 30%, kada se postotak kojim je tužena uspjela u
parnici odbije od postotka kojim je tužitelj uspio u parnici, dobije se postotak od 40% u kojem
je tužitelj uspio u ovoj parnici.

Kako je tužitelj uspio konačno sa 40 % u tom omjeru mu je od priznatog parničnog
troška obistinjen iznos od 3.000,00kn. Tužitelju je valjalo priznati i trošak vještačenja u
cijelosti u iznosu od 2.500,00 kn, jer se radi o trošku koji je bio neophodan za vođenje
parnice, tako da mu je na ime sveukupnog troška postupka valjalo obistiniti iznos od

5.500,00kn. Više zatraženi i popisani trošak tužitelju nije obistinjen budući ga sud smatra
nepotrebnim, a sve sukladno čl. 155 ZPP-a.

Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Splitu, 30. listopada 2020.g.

8 Pr-698/2018

Sudac

Jelena Kvarantan Karuza

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke može se izjaviti žalba Županijskom sudu
u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 8 dana od dana primitka
pismenog otpravka iste.