- 1 -              Poslovni broj: Usž-2088/20-2

Poslovni broj: Usž-2088/20-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, mr.sc. Inge Vezmar Barlek i Mirjane Čačić, članica vijeća, te sudske savjetnice Dijane Bađure, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja A. d.o.o., D., kojeg zastupa opunomoćenik I. T., odvjetnik u S., protiv tuženice Š.-k. županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša i komunalne poslove, Š., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Š., Š., radi utvrđivanja visine komunalnog doprinosa, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsIgr-443/18-14 od 23. prosinca 2019., na sjednici vijeća održanoj 30. listopada 2020.

p r e s u d i o  j e

                            Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj:               UsIgr-443/18-14 od 23. prosinca 2019.

Obrazloženje

              Osporenom presudom Upravnog suda u Splitu odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženice, KLASA: UP/II-363-05/18-01/40, URBROJ: 2182/1-15-18-2 od 20. rujna 2018. kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Š.-k. županije, Grada Š., Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, KLASA: UP/I-363-05/18-01/188, URBROJ: 2182/01-03/1-18-3 od 4. travnja 2018.

              Navedenim rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela tužitelju je, kao obvezniku plaćanja komunalnog doprinosa, utvrđena visina komunalnog doprinosa za izgradnju pomoćnog dijela stambene građevine, obujma 1.638,46 m³, u naselju Š., u predjelu M., na čest. zem. 420/6, 421/2, 422/6 i 423/3 K.O. Š., u iznosu od 32.769,20 kuna.

              Prvostupanjski sud ocijenio je rješenje tuženice zakonitim pozivom na odredbe članka 31. i 32. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 36/95., 109/95. - Uredba, 21/96., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 26/03. – pročišćeni tekst, 82/04., 110/04. - Uredba, 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 153/09., 49/11., 84/11., 90/11., 144/12., 56/13., 94/13., 153/13., 147/14. i 36/15., dalje: ZoKG).

              Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povrede postupovnih odredbi. U žabi u bitnom navodi kako su u točki 4. rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela navedeni svi infrastrukturni radovi koji bi se trebali financirati iz obveze plaćanja komunalnog doprinosa. Međutim navedeni radovi se ne odnose na uređenje pristupnog puta do zemljišta na kojem je planirana izgradnja građevine. Smatra da se prvostupanjski sud i tuženica neosnovano pozivaju na mjerodavne odredbe ZoKG-a jer se taj Zakon u konkretnom slučaju ne može primijeniti. Naime, u ZoKG-u se navode nerazvrstane ceste što predmetni pristupni put nije. Predlaže Sudu usvojiti žalbu i poništiti rješenja javnopravnih tijela, a podredno predmet vratiti na ponovno postupanje.

Tuženica i zainteresirana osoba, iako pozvane sukladno odredbi članka 71. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 29/17., dalje: ZUS), nisu dostavile odgovor na žalbu.

Žalba nije osnovana.

Prema odredbi članka 66. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.

Ispitujući osporavanu odluku u granicama razloga navedenih u žalbi u smislu odredbe članka 73. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud osporenu odluku donio u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava navodeći pritom pravno relevantne razloge utemeljene na pravilno utvrđenim činjenicama.             

U postupku je neprijeporno utvrđeno da je tužitelj investitor izgradnje pomoćnog dijela stambene građevine, obujma 1.638,46 m³, u naselju Š., u predjelu M., na čest. zem. 420/6, 421/2, 422/6 i 423/3 k.o. Š., što tužitelj nije osporio niti u žalbi, kao niti visinu utvrđenog iznosa komunalnog doprinosa.

Međutim, tužitelj osporava zakonitost prvostupanjske presude, kao i rješenja javnopravnih tijela, jer među infrastrukturnim radovima navedenima u izreci rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela, a koji bi se trebali financirati iz komunalnog doprinosa, nisu naznačeni radovi uređenja pristupnog puta do zemljišta na kojem je planirana izgradnja građevine.

Prema odredbi članka 31. stavka 4. ZoKG-a plaćanjem komunalnog doprinosa vlasnik građevne čestice, odnosno investitor sudjeluje u podmirenju troškova izgradnje objekata i uređenja komunalne infrastrukture utvrđenih programom iz članka 30. stavka 4. Zakona.

              Dakle, komunalni doprinos se plaća za izgradnju objekata i uređenje komunalne infrastrukture koja će se izvršiti na području jedinice lokalne samouprave prema programu gradnje objekata i uređenja komunalne infrastrukture u određenoj godini. Taj Program donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave u okviru ostvarivanja svojeg samoupravnog djelokruga. Stoga u postupku ocjene zakonitosti pojedinačne odluke, kojom se investitoru određuje obveza plaćanja komunalnog doprinosa Sud nije nadležan ocjenjivati zakonitost Programa.

              Zbog navedenog je prvostupanjski sud osnovano potvrdio zakonitost rješenja javnopravnih tijela a s obzirom da tužitelj u žalbi ne iznosi pravnorelevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

Zbog navedenog, Sud je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, presudio kao u izreci.             

U Zagrebu 30. listopada 2020.

     Predsjednica vijeća             

Marina Kosović Marković, v.r.