Republika Hrvatska
Trgovački sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 4 Povrv-35/2020-10

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu u ime Republike Hrvatske, po sucu toga suda Iris Hatvalić-Nemec, u pravnoj stvari tužitelja H. T. d.d., R. cesta 21, Z., OIB:…, zastupanog po punomoćniku B. A., odvjetniku iz Z. protiv tuženika B. E. G. j.d.o.o., B. J. 13, G. L., OIB: …, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 13. listopada 2020. u prisutnosti z. pun. tužitelja D. P., odvjetničkog vježbenika u OD H., Z. i B. B. iz V. i Ž. L., zaposlenika tuženika, dana 30. listopada 2020.

p r e s u d i o j e

1.) Djelomično se država na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika L. M. iz V. poslovni broj Ovrv-2561/2019 od 23. prosinca 2019. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju tražbinu u iznosu od 468,30 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 465,95 kn po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, počev od 19. veljače 2019. pa do isplate, sve u roku od 8 dana.

2.) Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika L. M. iz V. poslovni broj Ovrv-2561/2019 od 23. prosinca 2019. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 325,25 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po stopi
određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, kao i u dijelu u kojem je tuženiku
naloženo platiti predvidivi trošak u iznosu od 544,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija.

3.) Nalaže se tuženiku platiti tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 800,00 kn, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

Rješenjem o ovrsi Javnog bilježnika L. M. iz V. poslovni broj Ovrv- 2561/2019 od 23. prosinca 2019. naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 468,30 kn sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da mu naknadi nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 325,25 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te predvidivi trošak postupka u iznosu od 544,00 kn, sve u roku od osam dana. Rješenje o ovrsi doneseno je temeljemvjerodostojne isprave-izvod iz poslovnih knjiga.

Protiv rješenja o ovrsi tuženik je izjavio prigovor u kojem u bitnome navodi kako tužitelju ne duguje traženi novčani iznos koji se od njega potražuje temeljem pobijanog rješenja o ovrsi jer su svi dostavljeni računi iz tog vremena tužitelju podmireni. Iznos koji se traži od tuženika ne može biti točan jer je tuženik svoje obveze prema tužitelju podmirio i to se dokazuje bankovnim izvodima.

Povodom prigovora protiv rješenja o ovrsi, ovaj sud je rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavio izvan snage rješenjem broj Povrv-35/2020-2 od 7. srpnja 2020. te je postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

Podneskom od 25. rujna 2020. tužitelj se očitovao na navode prigovora te je u bitnome
naveo kako među strankama nije sporno da su iste bile u poslovnom odnosu temeljem Zahtjeva za mobilnim uslugama od 28. svibnja 2018. i Zahtjeva za mobilnim uslugama od 29. Svibnja 2018. kojima se tuženik obratio tužitelju radi zasnivanja pretplatničkog ugovora, odnosno aktiviranja odabranih usluga sukladno Općim uvjetima za pružanje usluga u javnoj pokretnoj komunikacijskoj mreži (mobilnih usluga tužitelja), a kako je i naznačeno na navedenim zahtjevima. Također, tuženik je Zahtjevom za prijenos pretplatničkog odnosa od 28. Svibnja 2018. pretplatnički broj (MSISDN) 091/930-5700 prenio na postojećeg korisnika A. M. d.o.o. na tuženika koji se potpisom ugovora obveza da će Opće uvjete, Specifikaciju ugovorenog tarifnog paketa ili modela, kao i cjenik, sam preuzeti na internetskoj stranici tužitelja. Navedeni ugovor po pretplatničkom broju (MSISDN) 091/930-5700 sklopljen je za razdoblje od 12 mjeseci, a po pretplatničkom broju (MSISDN) 092/312-4304 sklopljen je za razdoblje od 24 mjeseca te je tuženik prilikom sklapanja unutar usluge "najbolji Tim" odabrao tarifni paket "Najbolja Imam sve+".

 

Utuženi račun br. … odnosi se na korištenje mobilnih usluga za
siječanj 2019. u iznosu od 468,30 kn, a na kojem su računu iskazani:

- iznos dvije mjesečne naknade u tarifi "Najbolja Imam sve+" (183,20 + PDV =

229,00 kn),

- dva popusta za timsku ponudu (48,00 + PDV = 60,00 kn),

- dva popusta na mjesečnu naknadu uz ugovor (48,00 + PDV = 60,00 kn),
- pozivi prema međunarodnim mrežama (66,36 + PDV = 82,95 kn),

- dvije naknade za pristup mobilnoj mreži (16,00 + PDV = 20,00 kn),

- trošak pisane opomene (25,00 kn), a sve sukladno cjeniku mobilnih usluga tužitelja I Specifikaciji tarifnog modela "Najbolja Imam sve+".

Tuženik u prigovoru ne osporava da je sa tužiteljem bio u poslovnom odnosu već
neosnovano navodi kako je utuženo dugovanje u cijelosti podmirio. Iz priložene Analitičke
kartice za tuženika vidljivo je da utuženi račun nije podmiren. Također, na utuženom računu
vidljivo je da tužitelj upozorava tuženika da na dan 31. siječnja 2019. nepodmireni iznos dospjelih neutuženih obaveza tuženika iznosi 552,91 kn, a koji iznos odgovara iznosu uplate iz dostavljenog bankovnog izvoda tuženika. Iznos uplate tuženika od 125,00 kn nije relevantan za predmetni spor, obzirom da se ne odnosi na podmirenje dugovanja za mobilne usluge navedenih pretplatničkih brojeva, već drugih ugovorenih usluga tužitelja.

Na ročištu održanom 13. listopada 2020. punomoćnik tuženika naveo je kako u
konkretnom slučaju tužitelj pokušava naplatiti tražbinu koja je ustupljena trećoj osobi E. M. d.o.o. te je u spis predao dokumentaciju o provedenom ovršnom postupku nad tuženikom od strane E. M. d.o.o., a iz koje je, prema njegovim tvrdnjama, vidljivo da E. M. d.o.o. naplaćuje potraživanja koja je tužitelj imao prema tuženiku. Smatra kako iz ugovora koji je tuženik sklopio s tužiteljem ne proizlazi pravo tužitelja na izravan ustup potraživanja trećim osobama. Osim toga, ističe kako tuženik nije od tužitelja dobio obavijest da
je potraživanje ustupljeno, a sve u skladu s odredbom čl. 82. st. 1. i 2. ZOO-a. Naveo je kako smatra da je tuženik u cijelosti podmirio sva dugovanja koja ima prema tužitelju, a o čemu je u spis predao dokaze.

U tijeku postupka sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju koja se nalazi u spisu.

Među strankama je sporno duguje li tuženik tužitelju utuženi iznos.

Cijeneći provedene dokaze na način propisan čl. 8. Zakona o parničnom postupku
(Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, u nastavku ZPP), na temelju svakog pojedinog provedenog dokaza, svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a primjenjujući i pravilo o teretu dokazivanja, sud je utvrdio da tuženik duguje tužitelju utuženi iznos, te da je tužbeni zahtjev osnovan.

Prema odredbi čl. 219. ZPP-a, svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev, ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

Prema odredbi čl. 221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

Dakle, u smislu citiranih članaka, pravilo je da je svaka stranka dužna dokazati istinitost svojih tvrdnji, pa ako u tome ne uspije, odnosno ukoliko sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, zahtjev stranke za pružanje pravne zaštite valja odbiti.

Tijekom postupka tuženik ne osporava postojanje poslovnog odnosa između parničnih stranaka već tvrdi da je utuženo potraživanje podmireno, odnosno da je tužitelj utuženu tražbinu prenio na treću osobu – E. M. d.o.o. Tuženik za navedene tvrdnje nije dostavio dokaze na temelju kojih bi sud mogao utvrditi da je utuženo potraživanje podmireno, odnosno na temelju kojih bi mogao utvrditi da je tužitelj utuženu tražbinu prenio na treću osobu.

Tuženik je kao dokaz svojih tvrdnji da je utuženi račun plaćen dostavio izvadak br. 8 Zagrebačke banke (list 21 spisa) iz kojeg proizlazi da je 5. veljače 2019. tužitelju platio po opomeni iznos od 552,91 kn te istoga dana, također po opomeni, iznos od 125,00 kn.

Iz utuženog računa (list 44 spisa) proizlazi da je izdan 31. siječnja 2019. te da je datum
dospijeća 18. veljače 2019. Iz utuženog računa također proizlazi da na dan 31. siječanj 2019.
nepodmiren iznos tuženikovih dospjelih neutuženih obveza iznosi 552,91 kn.

Iz navedenog sud zaključuje kako tuženik plaćanjima po opomeni izvršenim 5. veljače

2019. nije platio utuženo potraživanje koje u tom trenutku uopće nije niti dospjelo, pa je
nemoguće da bi već bilo predmet opomene.

Nadalje, u odnosu na tvrdnje tuženika da je utuženo potraživanje preneseno na treću
osobu valja reći kako sud na temelju dokumentacije koju je tuženik predao na ročištu održanom 13. listopada 2020. ni na koji način ne može utvrditi da bi tužitelj upravo utuženu tražbinu prenio na treću osobu, a budući navedeno ne proizlazi iz predane dokumentacije.

Slijedom iznijetog, valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev i održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u smislu čl. 451. st. 3. ZPP-a, kao pod točkom 1. izreke presude.

U odnosu na troškove postupka valja reći da nakon što je ovršni postupak prešao u
postupak kao u povodu prigovora protiv platnog naloga nema mjesta razdvajanju troška postupka na trošak ovršnog postupka i trošak parničnog postupka, slijedom čega je sud u točci 2. izreke presude djelomično ukinuo platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi u dijelu u kojem se isti odnosi na zatražene troškove ovršnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama, dok je u točci 3. izreke odlučio o naknadi troškova cjelokupnog postupka. Naime, obzirom je ovaj postupak započeo podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave koji predstavlja tužbu s prijedlogom za izdavanje platnog naloga, cijeli ovaj postupak valja smatrati parničnim postupkom od trenutka podnošenja samog prijedloga za ovrhu do donošenja pravomoćne odluke.

Odluku o troškovima parničnog postupka sud temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP.

Sud je potrebnim za vođenje parničnog postupka u smislu čl. 155. st. 1. ZPP tužitelju
priznao trošak zatražen podneskom od 13. listopada 2020. koji se odnosi na trošak jednokratne
nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 500,00 kn po tbr. 7. toč. 8. Tarife o
nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika uz pripadajući PDV u iznosu od 125,00 kn, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 kn po tbr. 2. st. 1. u svezi tbr. 1. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11 I 112/12; dalje: ZOSP), kao i trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 60,00 kn po čl. 6. st. 1. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine broj 8/11), uz pripadajući PDV u iznosu od 15,00 kn, a što sveukupno predstavlja priznati trošak parničnog postupka u iznosu od 800,00 kn.

Sud tužitelju kao trošak potreban za vođenje ovog postupka nije priznao trošak sastava
prijedloga za ovrhu, a obzirom je sud tužitelju priznao trošak jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak, trošak pribave i izdavanja potvrde pravomoćnosti i ovršnosti te sastava prijedloga radi dostave ovršnog rješenja o ovrsi, a s obzirom da isti nisu nastali uslijed podnošenja prigovora protiv predmetnog rješenja o ovrsi, te trošak dostave, a obzirom da tužitelj nije dostavio račun ili kakvu drugu potvrdu iz koje bi bila razvidna stvarna visina navedenog troška, kao ni trošak po Tbr. 44 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad
odvjetnika poštarine obzirom navedeni trošak nije specificiran.

Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 30. listopada 2020.

S U D A C

Iris Hatvalić-Nemec

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u
Zagrebu, pisano, u tri (3) primjerka, a koja se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana, time da rok za podnošenje žalbe za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude teče od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena, dok za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku B. A., odvjetniku iz Z.

2. tuženiku B. E. G. j.d.o.o., B. J. 13, G. L.