Broj: Kž HOK 1/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća, dr. sc. Marina Mrčele, doc. i Žarka Dundovića te odvjetnika s liste koju je utvrdila Hrvatska odvjetnička komora (dalje: HOK) Lovre Kovačića i Matije Potočnjaka kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u disciplinskom predmetu protiv disciplinski okrivljene V. B., odvjetnice iz K., zbog teže povrede dužnosti i ugleda odvjetništva iz članka 96. točke 5. i drugih Statuta Hrvatske odvjetničke komore („Narodne novine“ broj 74/09., 90/10., 64/11., 101/11. i 115/13. – dalje: Statut HOK-a), odlučujući o prizivu disciplinski okrivljene V. B. podnesenom protiv presude Višeg disciplinskog suda HOK-a od 28. prosinca 2017. broj VDS-80/17. (DS-48/2017.), u sjednici održanoj 25. svibnja 2018., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice disciplinski okrivljene V. B., odvjetnice iz K.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se priziv disciplinski okrivljene V. B., odvjetnice iz K., kao neosnovan te se potvrđuje presuda Višeg disciplinskog suda HOK-a od 28. prosinca 2017. broj VDS-80/17.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom Višeg disciplinskog suda HOK-a od 28. prosinca 2017. broj VDS-80/17., pod točkom I., prihvaćena je žalba disciplinskog tužitelja HOK-a izjavljena protiv presude Disciplinskog suda HOK-a od 19. rujna 2017. broj DS-48/2017., u pogledu odluke o disciplinskoj mjeri, te je preinačena presuda Disciplinskog suda HOK-a od 19. rujna 2017. broj DS-48/2017. Disciplinski okrivljenoj V. B. je pobijanom presudom, na temelju članka 72. stavka 1. podstavaka 3. i 5. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“ broj 9/94., 117/08., 50/09., 75/09. i 18/11. – dalje: ZO):

 

- u odnosu na težu povredu dužnosti i ugleda odvjetništva iz članka 96. točke 5. Statuta HOK-a, opisanu u točki 1. izreke presude Disciplinskog suda HOK-a od 19. rujna 2017. broj DS-48/2017. – izrečena disciplinska mjera trajnog gubitka prava na obavljanje odvjetništva, a

 

- u odnosu na težu povredu dužnosti i ugleda odvjetništva iz članka 96. točke 9. Statuta HOK-a, opisanu u točki 2. izreke presude Disciplinskog suda HOK-a od 19. rujna 2017. broj DS-48/2017. – izrečena disciplinska mjera gubitka prava na obavljanje odvjetništva u trajanju 6 (šest) mjeseci.

 

Potom je disciplinski okrivljenoj V. B., na temelju članka 72. stavka 1. podstavka 5. i članka 76. ZO-a u vezi s člankom 51. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje: KZ/11.), izrečena jedinstvena disciplinska mjera trajnog gubitka prava na obavljanje odvjetništva.

 

Pod točkom II. izreke pobijane presude prihvaćena je žalba disciplinskog tužitelja HOK-a izjavljena protiv presude Disciplinskog suda HOK-a od 19. rujna 2017. broj DS-48/2017., u pogledu odluke o ukidanju rješenja Izvršnog odbora HOK-a od 8. rujna 2014. broj 6970/2014., te je preinačena presuda Disciplinskog suda HOK-a od 19. rujna 2017. broj DS-48/2017. pa rješenje Izvršnog odbora HOK-a od 8. rujna 2014. broj 6970/2014., kojim je disciplinski okrivljenoj V. B. obustavljeno pravo na obavljanje odvjetništva, ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog disciplinskog postupka.

 

Pod točkom III. izreke te presude, uslijed odluka pod točkama I. i II., po službenoj dužnosti, preinačena je presuda Disciplinskog suda HOK-a od 19. rujna 2017. broj DS-48/2017., u pogledu uračunavanja obustave prava na obavljanje odvjetništva u izrečenu disciplinsku mjeru trajnog gubitka prava na obavljanje odvjetništva. Disciplinski okrivljenoj V. B. je tako u izrečenu disciplinsku mjeru trajnog gubitka prava na obavljanje odvjetništva uračunata obustava prava na obavljanje odvjetništva od 8. prosinca 2014. do pravomoćnog okončanja ovog disciplinskog postupka.

 

Pod točkom IV. izreke pobijane presude, uslijed odluka pod točkama I. i II., odbijena je kao neosnovana žalba disciplinske okrivljenice izjavljena protiv presude Disciplinskog suda HOK-a od 19. rujna 2017. broj DS-48/2017.

 

Pod točkom V. izreke pobijane presude, uslijed odluka pod točkama I. i II., odbijene su kao neosnovane žalbe disciplinski okrivljene V. B. i njenog branitelja H. K. izjavljene protiv rješenja Disciplinskog suda HOK-a od 26. svibnja 2017. broj DS-48/2017.

 

Pod točkom VI. izreke te presude odlučeno je da u ostalom dijelu presuda ostaje neizmijenjena.

 

Presudom Disciplinskog suda HOK-a od 19. rujna 2017. broj DS-48/2017., pod točkom 1) izreke te presude, disciplinska okrivljenica proglašena je krivom zbog počinjenja teže povrede dužnosti i ugleda odvjetništva iz članka 96. točke 5. Statuta HOK-a. Pod točkom 2) izreke proglašena je krivom zbog počinjenja teže povrede dužnosti i ugleda odvjetništva iz članka 96. točke 9. Statuta HOK-a. Na temelju članka 72. stavka 1. podstavaka 3. i 5. ZO-a (pravilno bi bilo: „članka 72. stavka 1. podstavaka 3. i 4. ZO-a“), za težu povredu dužnosti i ugleda odvjetništva iz članka 96. točke 5. Statuta HOK-a izrečena joj je disciplinska mjera gubitka prava na obavljanje odvjetništva u trajanju 6 (šest) godina, a za težu povredu dužnosti i ugleda odvjetništva iz članka 96. točke 9. Statuta HOK-a izrečena joj je disciplinska mjera gubitka prava na obavljanje odvjetništva u trajanju 6 (šest) mjeseci. Potom je disciplinskoj okrivljenici, a na temelju članka 51. KZ/11. u vezi s člankom 76. ZO-a, izrečena jedinstvena disciplinska mjera gubitka prava na obavljanje odvjetništva u trajanju 6 (šest) godina i 2 (dva) mjeseca, u koju je, na temelju članka 122. stavka 2. podstavka 1. Statuta HOK-a, uračunata obustava obavljanja odvjetništva u vremenu od 8. prosinca 2014. do 19. rujna 2017.

 

Ujedno je tom presudom, na temelju članka 122. stavka 2. podstavka 2. Statuta HOK-a, s danom 19. rujna 2017. ukinuto rješenje Izvršnog odbora HOK-a od 8. rujna 2014. broj 6970/2014. kojim je disciplinskoj okrivljenici obustavljeno pravo na obavljanje odvjetništva danom dostave tog rješenja.

 

Na temelju članka 122. stavka 3. Statuta HOK-a disciplinska okrivljenica je dužna snositi troškove disciplinskog postupka u iznosu 1.000,00 kuna. Taj iznos je protuvrijednost 100 bodova Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Trošak je dužna platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti te presude u korist žiroračuna HOK-a.

 

Protiv presude Višeg disciplinskog suda HOK-a od 28. prosinca 2017. broj VDS-80/17. priziv je podnijela disciplinska okrivljenica osobno. Priziv je podnesen zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede „postupovnog prava“, Zakona o odvjetništvu, Statuta HOK-a, te „pogrešne primjene materijalnog prava, Kaznenog zakona Republike Hrvatske i Zakona o općem upravnom postupku“. Predloženo je da Vrhovni sud Republike Hrvatske donese presudu kojom će u cijelosti prihvatiti priziv disciplinske okrivljenice te u cijelosti odbiti žalbu disciplinskog tužitelja HOK-a podnesenu protiv presude Disciplinskog suda HOK-a od 19. rujna 2017. broj DS-48/2017. Disciplinska okrivljenica ujedno predlaže odlučiti da na temelju članka 122. stavka 2. podstavka 2. Statuta HOK-a ostaje na snazi odluka Disciplinskog suda HOK-a od 19. rujna 2017. broj DS-48/2017. kojom je s danom 19. rujna 2017. ukinuto rješenje Izvršnog odbora HOK-a od 8. rujna 2014. broj 6970/2014. Osim toga, disciplinska okrivljenica predlaže pobijanu presudu u dijelu odluke o disciplinskoj mjeri, uračunavanju i troškovima vratiti „nadležnim tijelima“ HOK-a na ponovno odlučivanje zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i „pogrešne odluke Suda o kazni, mjeri obustave prava na obavljanje odvjetništva do pravomoćnog okončanja disciplinskog postupka“, kao i da se u cijelosti oslobodi od obveze plaćanja troškova za „ulaganje priziva na presudu Višeg disciplinskog suda“.

 

Disciplinska okrivljenica je naknadno u spis predmeta dostavila podnesak od 6. veljače 2018. naslovljen kao „dopuna priloga uz priziv Vrhovnom sudu Republike Hrvatske poslovne oznake I Kž HOK 1/2018“. U prilogu je dostavila nalaz i mišljenje psihologa Centra za socijalnu skrb K. od 26. veljače 2002. i nepotpisano pismo S. M. od 20. svibnja 2002. upućeno Općinskom sudu u Kutini te predlaže „zatražiti službenim putem“ i izvršiti „uvid u spis Općinskog suda u Kutini Ps.93/01.“.

 

U skladu s odredbom članka 475. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. -  dalje: ZKP/08.), koji se primjenjuje na temelju članka 76. ZO-a, o sjednici vijeća obaviještena je disciplinski okrivljena V. B., koja je sjednici i pristupila.

 

Priziv nije osnovan.

 

Nisu osnovane tvrdnje disciplinske okrivljenice da je pobijanom presudom ostvarena bitna povreda odredaba disciplinskog postupka (u prizivu disciplinske okrivljenice nazvana „bitna povreda postupovnog prava“). Disciplinska okrivljenica smatra da je pogrešno primijenjen „Zakon o općem upravnom postupku… preinačavanjem presude Disciplinskog suda HOK-a DS-48/2017. od 19. rujna 2017. god.“ te navodi da se ona nije „žalila na cijelu presudu poslovne oznake DS-48/2017. god., već na dio presude“. Najprije treba reći da je pravno promašeno pozivanje disciplinske okrivljenice na Zakon o općem upravnom postupku. Naime, sukladno članku 76. ZO-a u disciplinskom postupku protiv odvjetnika na odgovarajući se način primjenjuju odredbe kaznenog materijalnog i procesnog zakonodavstva. Člankom 60. stavcima 1. i 4. ZO-a za žalbeni i prizivni postupak koji se odnosi na stjecanje, mirovanje, obustavu ili gubitak prava na obavljanje odvjetništva propisana je odgovarajuća primjena propisa o upravnom sporu. Zato je pozivanje na Zakon o općem upravnom postupku pravno pogrešno.

 

Sadržajno je vidljivo da disciplinska okrivljenica citiranim navodima upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupku iz članka 468. stavka 1. točke 10. ZKP/08., a koji se primjenjuje na temelju članka 76. ZO-a. No, navedena bitna povreda nije počinjena.

 

Naime, disciplinska okrivljenica ispušta iz vida da je na presudu Disciplinskog suda HOK-a od 19. rujna 2017. broj DS-48/2017., osim nje same, žalbu podnio i disciplinski tužitelj. Dakle, nije riječ o tomu da bi pravni lijek bio izjavljen samo u korist disciplinske okrivljenice. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 10. ZKP/08. jer nije povrijeđena odredba članka 13. ZKP/08. (kojom je propisano da se povodom pravnog lijeka izjavljenog samo u korist okrivljenika, presuda ne može izmijeniti na njegovu štetu).

 

Disciplinska okrivljenica ujedno navodi da je Viši disciplinski sud HOK-a trebao održati javnu sjednicu i dati joj mogućnost da se brani te smatra čudnim što je Viši disciplinski sud HOK-a nije obavijestio o sjednici. Tvrdi da joj je time uskraćeno pravo na iznošenje obrane i povrijeđeno načelo javnosti. Takvim prizivnim navodima disciplinska okrivljenica upire na bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavaka 2. i 3. ZKP/08., koje međutim nisu ostvarene.

 

Naime, kako je vidljivo iz raspravnih zapisnika od 26. svibnja 2017. i 11. rujna 2017., disciplinska okrivljenica je bila prisutna na raspravama kod Disciplinskog suda HOK-a i aktivno je sudjelovala u postupku te iznosila obranu, a prethodno tomu su joj disciplinske prijave dostavljene na očitovanje, kao i optužnica na odgovor. Stoga disciplinskoj okrivljenici nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (članak 468. stavak 2. ZKP/08.). U postupku kod Višeg disciplinskog suda HOK-a nije neprimijenjena ili nepravilno primijenjena koja odredba ZKP/08. ili povrijeđeno pravo obrane, a da bi to utjecalo ili moglo utjecati na presudu (članak 468. stavak 3. ZKP/08.).

 

Jednako tako, neosnovano disciplinska okrivljenica tvrdi da je pobijanom presudom povrijeđeno načelo javnosti. Zahtjev disciplinske okrivljenice za dostavu obavijesti o održavanju sjednice Višeg disciplinskog suda HOK-a nema zakonskog uporišta jer takva obveza za Viši disciplinski sud HOK-a nije propisana ni odredbama ZO-a ni Statuta HOK-a. Osim toga, takav zahtjev disciplinska okrivljenica nije istaknula u žalbi podnesenoj na presudu Disciplinskog suda HOK-a od 19. rujna 2017. broj DS-48/2017. niti u odgovoru na žalbu koju je na istu presudu podnio disciplinski tužitelj. Naime, odgovarajućom primjenom odredbi ZKP/08. sukladno članku 76. ZO-a, prema članku 475. stavku 2. ZKP/08. o sjednici (drugostupanjskog) vijeća izvijestit će se stranke ako je neka od stranaka u roku predviđenom za žalbu ili u odgovoru na žalbu zahtijevala da bude izviještena o sjednici.

 

Povezano s navedenim, treba naglasiti i da je pogrešno upiranje disciplinske okrivljenice na presudu Europskog suda za ljudska prava od 5. travnja 2016. u slučaju Helmut Blum protiv Austrije, kojom je utvrđena povreda članka 6. stavka 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, tom je presudom utvrđeno da je povrijeđeno pravo podnositelja na usmenu raspravu kad je u postupku pred Disciplinskim vijećem Disciplinsko vijeće odobrilo privremenu mjeru bez usmene rasprave i zanemarilo podnositeljev zahtjev za usmenom raspravom. Očito je stoga da činjenična i pravna situacija iz predmeta Helmut Blum protiv Austrije nije istovjetna okolnostima u ovom predmetu.

 

Nadalje, disciplinska okrivljenica ne navodi koju (daljnju) konkretnu bitnu povredu odredaba disciplinskog postupka ima u vidu. Zato je pobijana presuda ispitana sukladno članku 476. stavku 1. točki 1. ZKP/08., koji se primjenjuje sukladno članku 76. ZO-a. No, nije utvrđeno niti da bi bila ostvarena bilo koja druga bitna povreda odredaba disciplinskog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Disciplinska okrivljenica ujedno samo nominalno navodi u uvodu priziva da presudu pobija zbog „pogrešne primjene materijalnog prava“. Tu prizivnu osnovu disciplinska okrivljenica također ne obrazlaže. Ponavlja neosnovane tvrdnje koje se u biti svode na pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Pritom zanemaruje da se postojanje povrede kaznenog zakona prosuđuje prema činjeničnom stanju kako je ono utvrđeno u pobijanoj presudi, a ne prema onomu koje bi prema njenom mišljenju bilo pravilno. Stoga je pobijana presuda ispitana po službenoj dužnosti, sukladno članku 476. stavku 1. točki 2. ZKP/08., koji se primjenjuje sukladno članku 76. ZO-a. Nije utvrđeno da je na štetu disciplinske okrivljenice povrijeđen kazneni zakon, odnosno ZO., Statut HOK-a ili Kodeks odvjetničke etike.

 

Ističući prizivnu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja disciplinska okrivljenica ustrajava na tvrdnjama već iznesenim u obrani te ponovljenim u žalbi na presudu Disciplinskog suda HOK-a i odgovoru na žalbu. Međutim, tim navodima ne iznosi ništa novo što već nije bilo predmet ocjene Višeg disciplinskog suda. Prizivom nisu dovedeni u sumnju razlozi pobijane presude.

 

U odnosu na težu povredu dužnosti i ugleda odvjetništva iz članka 96. točke 5. Statuta HOK-a, zbog koje je disciplinska okrivljenica proglašena krivom pod točkom 1) izreke presude Disciplinskog suda HOK-a, disciplinska okrivljenica opetovano tvrdi da nije točno da bi sporna oporuka pokojnog I. M. od 10. studenog 2008. bila nevjerodostojna. Ne osporava da je zastupala H. R. kao tuženicu u postupku poslovnog broja P-1625/10. koji se pred Općinskim sudom u Sisku vodio radi poništenja navedene oporuke, ističući ujedno da nije točno da se tužba odnosila samo na poništenje oporuke, nego i na utvrđenje nepostojanja izvanbračne zajednice. Posebno naglašava da je trebalo uzeti u obzir da je na pravomoćnu presudu Općinskog suda u Sisku broj P-1625/10. uložena revizija koji se postupak vodi pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske pod brojem Rev-1951/2016. Prema stavu disciplinske okrivljenice trebalo je razmotriti nalaz i mišljenje sudskog vještaka grafologa M. K. radi dokazivanja da je pokojni I. M. vlastoručno potpisao spornu oporuku.

 

Međutim, takvim prizivnim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i pouzdanost činjenica koje je utvrdio prvostupanjski disciplinski sud, a koja utvrđenja je kao pravilna prihvatio i drugostupanjski disciplinski sud. Naime, pravilno je kao nevjerodostojna otklonjena obrana disciplinske okrivljenice, s obzirom na to da je presudom Općinskog suda u Sisku od 18. srpnja 2014. broj P-1625/10., potvrđenom presudom Županijskog suda u Sisku od 3. ožujka 2016. broj Gž-2504/2014., sporna oporuka pokojnog I. M. poništena zbog utvrđenja da je nije potpisao ostavitelj I. M. kako je u postupku iskazivala i svjedok F. M. Kraj nesporne činjenice da je disciplinska okrivljenica u navedenom postupku kao opunomoćenica zastupala tuženu H. R., okolnost da je predmet spora u tom postupku bilo i utvrđenje nepostojanja izvanbračne zajednice, iako je točna, nema odlučan značaj na pravomoćnom presudom utvrđenu nevjerodostojnost sporne oporuke. Jednako tako, takav presudan utjecaj ne može se osnovano pridati niti nalazu i mišljenju sudskog vještaka M. K., koji je potpis ostavitelja I. M. vještačio na zahtjev stranke (disciplinske okrivljenice), dok je vještačenje po istom vještaku u kaznenom postupku koji se vodi na Općinskim sudom u Sisku pod poslovnim brojem K-208/15. dostavljen u taj spis predmeta nakon zaključenja rasprave u ovom disciplinskom predmetu.

 

Jednako tako, niti ponovljeno upiranje disciplinske okrivljenice na podneseni izvanredni pravni lijek, reviziju koja se vodi pred VSRH pod brojem Rev-1951/2016., sadržajno ne predstavlja okolnost koja bi dovela u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Osim toga, kako to pravilno zaključuje i Viši disciplinski sud HOK-a u pobijanoj presudi, ako revizijski sud u povodu podnesene revizije donese odluku u korist disciplinske okrivljenice, ona ima pravo podnijeti zahtjev za obnovu disciplinskog postupka sukladno odredbi članka 501. ZKP/08., odnosno sukladno članku 502. ZKP/08. ako presudom Europskog suda za ljudska prava bude utvrđena povreda prava i sloboda iz Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

 

Slijedom navedenog, činjenično stanje je u provedenom dokaznom postupku u odnosu na točku 1) izreke prvostupanjske presude izvedenim dokazima i njihovom pravilnom ocjenom potpuno i pravilno utvrđeno te je izveden pravilan zaključak da je činjenično opisano ponašanje disciplinske okrivljenice suprotno načelu savjesnog obavljanja odvjetničkih poslova iz članka 96. točke 5. Statuta HOK-a zbog koje teže povrede je prvostupanjskom presudom s pravom proglašena krivom.

 

U odnosu na težu povredu dužnosti i ugleda odvjetništva iz članka 96. točke 9. Statuta HOK-a, zbog koje je disciplinska okrivljenica proglašena krivom pod točkom 2) izreke presude Disciplinskog suda HOK-a, disciplinska okrivljenica također ponavlja navode iz žalbe podnesene na prvostupanjsku presudu. Ponovno istaknutim prigovorima o navodnom odbijanju M. K. da dođe preuzeti novac, disciplinska okrivljenica zaključuje da je teret odgovornosti za nepreuzimanje novca na M. K., a ne na njoj.

 

Međutim, Viši disciplinski sud HOK-a, u cijelosti prihvaćajući obrazloženje presude prvostupanjskog suda, pravilno je otklonio takvo nastojanje relativizacije nesporno utvrđenih činjenica. Naime, disciplinska okrivljenica ne poriče ključne činjenice o njenom zastupanju M. K. kao tužitelja u parničnom postupku koji se vodio na Općinskom sudu u Zagrebu pod brojem Pr-14960/02. Riječ je o tuženikovom podmirenju pravomoćno utvrđene obveze isplate prema M. K. uplatom 47.845,00 kuna tijekom travnja 2011. na račun disciplinske okrivljenice, kao i o sklopljenom sporazumu između disciplinske okrivljenice i M. K. 9. rujna 2014. te okrivljeničinoj isplati 67.230,83 kuna M. K. toga dana dakle, tek nakon tri godine i podnesene tužbe od strane M. K. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, a to se pravilno navodi u pobijanoj presudi, potpuno je promašeno okrivljeničino upiranje na propust suda da M. K. ispita kao svjedoka na okolnost da ju je M. K. opunomoćio na zaključenje nagodbe i primitak novca. Jednako tako, okrivljeničino polemiziranje o „psihičkim anomalijama“ M. K., kao i o stanju blokade njenog računa te o sadržaju očevidnika o redoslijedu plaćanja, nisu okolnosti koje bi bile od utjecaja na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Nadalje, potpuno je nerazumljiv stav disciplinske okrivljenice da „vjerovničko dužnički odnos između disc. okrivljenice i M. K. nije točno iskazan u optužnici, žalbi, presudi DS-47/17., žalbi discipl. okrivljenice na navedenu presudu, žalbi disciplinskog tužiteljstva na navedenu presudu…“. Pri tomu su bez važnosti i tvrdnje disciplinske okrivljenice da njena obveza na isplatu novca M. K. ne proizlazi iz radnog spora u kojem je disciplinska okrivljenica zastupala M. K. Naime, prvostupanjski, a tako i drugostupanjski disciplinski sud, pravilno su utvrdili sve odlučne činjenice, te je na pravilnoj ocjeni njihova značaja utemeljen zaključak o tomu da je na činjenično opisani način disciplinska okrivljenica nesavjesno vodila materijalno poslovanje stranke jer stranki nije isplatila novac čim ga je za račun stranke primila, nego je to učinila tek nakon proteka više od tri godine od primitka novca. Zato je s pravom disciplinska okrivljenica proglašena krivom zbog počinjenje teže povrede dužnosti i ugleda odvjetništva iz članka 96. točke 9. Statuta HOK-a.

 

Slijedom svega iznesenog, priziv disciplinske okrivljenice podnesen zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. ZKP/08.) nije osnovan.

 

Iako disciplinska okrivljenica u prizivu izričito ne prigovara odluci Višeg disciplinskog suda o izrečenim pojedinačnim te jedinstvenoj disciplinskoj mjeri, takav je prigovor u smislu članka 478. ZKP/08., koji se primjenjuje na temelju članka 76. ZO-a, sadržan u njenom prizivu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Imajući na umu sve okolnosti odlučne za proces individualizacije disciplinske mjere kojima je Viši disciplinski sud HOK-a dao pravilan značaj, ovaj sud nalazi da se izrečene pojedinačne te jedinstvena disciplinska mjera ukazuju primjerenima težini i posljedicama počinjenih težih povreda dužnosti i ugleda odvjetništva, a tako i stupnju krivnje disciplinske okrivljenice. Osnovan je zaključak Višeg disciplinskog suda HOK-a da se jedino izricanjem disciplinske mjere trajnog gubitka prava na obavljanje odvjetništva ostvaruje svrha specijalne i generalne prevencije kao opće načelo svrhe kažnjavanja propisano člankom 41. KZ/11., koji se ovdje primjenjuje na temelju članka 76. ZO-a.

 

Viši disciplinski sud HOK-a opravdano je naglasio potrebu za izricanjem takve najteže mjere prijekora. Obilježja postupanja disciplinske okrivljenice zbog kojih je proglašena krivom nadmašuju značajke nesavjesnosti uobičajeno sadržane u težim povredama dužnosti i ugleda odvjetništva. Osim toga, dugotrajnost činjenja težih povreda, uz štetu koju je počinjenim težim povredama disciplinska okrivljenica nanijela ugledu odvjetništva kao profesije i kao jednom od garanta pravne sigurnosti, pa i zakonitosti funkcioniranja pravnog poretka u cjelini, a time ujedno poremetila neupitno poštivanje zahtjeva za ostvarenjem načela povjerenja stranaka u odvjetnike, također predstavljaju argumente na temelju kojih je jedina primjerena mjera upravo trajni gubitak prava na obavljanje odvjetništva. Ponašanjem disciplinske okrivljenice stvorena je u javnosti negativna slika o odvjetničkoj djelatnosti, a to dovodi u sumnju ne samo ugled svih odvjetnika, nego i dostojanstvo odvjetničkog poziva. Sve to opravdava izricanje najteže disciplinske mjere.

 

S obzirom na okolnosti izložene u ovoj presudi, neosnovan je prijedlog disciplinske okrivljenice za ukidanje rješenja Izvršnog odbora HOK-a od 8. rujna 2014. broj 6970/2014.

 

Odluka o troškovima postupka donesena je u skladu s odlukom o disciplinskoj odgovornosti disciplinske okrivljenice, a iznos troška pravilno je odmjeren u skladu s trajanjem i složenošću postupka.

 

Slijedom svega navedenog, na temelju članka 482. ZKP/08. koji se primjenjuje na temelju članka 76. ZO-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 25. svibnja 2018.