1

 

Poslovni broj: 18  P-86/2019-14

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I  K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Trgovački sud u Osijeku, po sucu mr.sc. Mirjani Baran, kao sucu pojedincu, a na prijedlog višeg sudskog savjetnika Augustina Jalšovec, u pravnoj stvari tužitelja Zavod, Z., , OIB:, zastupan po punomoćnici M. Ž., protiv tuženika OSIGURANJE d.d., Z., OIB:, zastupano po odvjetnicima iz OD O., P. i partneri d.o.o., Z., radi naknade štete u iznosu od 1.474,19 kn,  nakon održane javne glavne rasprave zaključene 16. rujna 2020. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na ročištu za objavu sudske odluke 30.listopada 2020,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

Nalaže se tuženiku OSIGURANJE d.d., Z., OIB:.. isplatiti tužitelju Zavodu, Z., OIB:, iznos od 1.474,19 kn (slovima: tisućučetiristosedamdesetčetiri kune i devetnaest lipa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13.ožujka 2019. do isplate po stopi od 6,54% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 (tri) postotna poena, u roku od 8 dana.

 

 

Obrazloženje

 

 

Tužitelj u tužbi u bitnom ističe da je osiguranik tužitelja Ž. P. ozlijeđen u prometnoj nezgodi dana 27.2.2014. Navodi kako je navedeni oštećenik  bio u pratnji teretnog vozila koje je obavljalo poslove kućnog otpada kada je na njega naletjelo vozilo reg.oznake …, osigurano kod tuženika, broj police …, a kojim vozilom je upravljao D. S.. Predmetnu prometnu nesreću skrivio je D. S., a za što je isti pravomoćno proglašen krivim i kažnjen presudom Općinskog suda u Osijeku broj K-312/2014. U predmetnoj prometnoj nesreći osiguranik tužitelja Ž. P. zadobio je teške tjelesne ozljede - prijelom desne potkoljenice, lijeve ključne kosti uz kompresivni prijelom kralješka I III. Po tom osnovu tužitelj je istome rješenjem broj 1698119 od 18.8.2018, a počevši od 18.4.2018., priznao pravo na novčanu naknadu za tjelesno oštećenje.

 

Nadalje kako je tužitelj za razdoblje od 17.4.2018. do 31.1.2019. isplatio svome osiguraniku iznos od 1.474,19 kn na ime priznate novčane naknade za tjelesno oštećenje to ovim putem sukladno čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju potražuje od tuženika isplaćeni iznos, budući da je tuženik zahtjev tužitelja otklonio kao pravno neosnovan.

 

Iz odgovora na tužbu, proizlazi kako tuženik osporava u cijelosti pravo tužitelja na isplatu utuženog iznosa, osporava svoju odgovornost, uzročno posljedičnu vezu između radnje osiguranika tuženika i štete koju tužitelj potražuje, pravnu osnovu tužiteljeva potraživanja, aktivnu legitimaciju tužitelja, pasivnu legitimaciju tuženika te visinu tužbenog zahtjeva.

 

Tuženik ističe kako se u konkretnom slučaju valja primijeniti čl.27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, te da sukladno istom članku naknada zbog tjelesnog oštećenja ne predstavlja trošak koji tužitelj ima pravo zahtijevati od tuženika. Tuženik također osporava isključivu odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja, navodeći kako je građanskopravna odgovornost znatno šira od kaznenopravne odgovornosti, te da pravomoćna kaznena presuda ne isključuje mogućnost stavljanja prigovora podijeljene (ili isključive) odgovornosti oštećenika u parničnom postupku. Također se protivi korištenju dokaza izvedenih u kaznenom postupku jer smatra kako je korištenje istih u suprotnosti sa načelom neposrednosti.

 

Tuženik također osporava uzročno posljedičnu vezu između ozljeda tužiteljeva osiguranika koje je isti zadobio u štetnom događaju i njegovog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja. Navodi kako parnični sud u sporu za naknadu štete nije vezan utvrđenjima vještaka iz upravnog postupka o uzrocima tjelesnih oštećenja i priznatim pravima iz tih postupaka, da iz predmetnog nalaza i mišljenja iz upravnog postupka koje je tužitelj dostavio uz tužbu proizlazi kako predmetno tjelesno oštećenje isti nije mogao zadobiti u predmetnoj prometnoj nesreći, te da tužitelj na okolnost uzročno posljedične veze između tjelesnog oštećenja i  štetnog događaja nije predložio odgovarajuće dokaze u tužbi.

 

Nadalje, tuženik ističe kako tužitelj nije u tužbi dostavio niti predložio valjane dokaze iz kojih bi proizašlo da je tužitelj isplatio predmetni iznos svome osiguraniku,  pa prema tome osporava i tužiteljevu aktivnu legitimaciju.

 

Slijedom svega iznijetoga tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu istome parničnog troška sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

 

U tijeku dokaznog postupka, sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu i to: rješenje Zavoda br. 169819 od 8.8.2018. (list 3), nalaz i mišljenje vještaka (list 4-5), rješenje Zavoda od 5.6.2014. (list 3), potvrdu RH MUP, PU Osječko - baranjska, PP Belišće (list 7-8), odštetni zahtjev tužitelja za naknadu štete (list 9), dopise tuženika (list 10-11), obračun HZMO-a o isplati od 8. 2. 2019. (list 12), te u kazneni spis Općinskog suda u Osijeku broj K- 312/2014.

 

Provedene dokaze sud je cijenio svakog zasebno i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,  25/13 i 89/14 u daljnjem tekstu: ZPP), te je na temelju rezultata provedenog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.  

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od ukupno 1.474,19 kn na ime naknade štete koju je tužitelj pretrpio isplatom priznate novčane naknade za tjelesno oštećenje  svome osiguraniku Ž. P. u razdoblju od 17.4.2018. do 31.1.2019.

 

Između stranaka je sporno pravo tužitelja na isplatu utuženog iznosa, odgovornost tuženika za štetni događaj, uzročno posljedičnu vezu između radnje osiguranika tuženika i štete koju tužitelj potražuje, pravna osnova tužiteljeva potraživanja, aktivna legitimacija tužitelja, pasivna legitimacija tuženika te visinu tužbenog zahtjeva.

 

Prije svega, u pogledu pravne osnove za utvrđivanje visine štete i naknade štete, stav je suda kako u ovoj pravnoj stvari tužitelj ima pravo na naknadu štete prema onom zakonu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, a šteta je tužitelju nastala prilikom isplate naknade za tjelesno oštećenje osiguraniku tužitelja Ž. P..

 

Dakle, u odnosu na sporno razdoblje (17.4.2018. do 31.1.2019.) mjerodavne su odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/2013,151/14,33/15, 93/15,120/16, 18/18 dalje: ZOMO).

 

Prema odredbi čl. 161. st. 1. ZOMO, Zavod (tužitelj) ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Stavkom 2. točkom 1. i 2. istoga članka određeno je kako naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu,  te novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja. Nadalje, stavkom 3. toga članka Zakona o mirovinskom osiguranju propisano je kako zahtjevom za naknadu štete Zavod može obuhvatiti ukupnu svotu štete (kapitaliziranu štetu) ili svotu stvarne štete prema isplatama (pojedinih davanja) koja se odnosi na određeno razdoblje (npr. kalendarska godina).

 

Člankom 164.st.1. ZOMO-a određeno je da zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz čl.161. ovog zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).

 

Slijedom iznijetoga sud je stava da je neosnovano pozivanje tuženika na primjenu odredbe članka 27. Zakona o osiguranju.

 

U konkretnom slučaju radi se o šteti koja je trećoj osobi nastala pogonom motornog vozila a za koju štetu i za koji je događaj odgovoran isključivo vozač automobila osiguranog kod tuženika, a što je utvrđeno i u kaznenom postupku, te  tužitelj stoga sukladno članku 1069.st.1 Zakona obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 i 78/15, dalje: ZOO) ima pravo zahtijevati naknadu štete od osobe koja je istu prouzročila, odnosno u ovome slučaju od osiguravajućeg društva kod kojih je isti  bio osiguran, a sukladno čl. 164.st.1. ZOMO-a.

 

              Ovdje valja istaknuti, budući da se tuženik protivi korištenju dokazu izvedenih u kaznenom postupku koji se vodio protiv njegovog osiguranika pred Općinskim sudom u Osijeku, te da osporava isključivu odgovornost svoga osiguranika za štetni događaj, da je sud sukladno čl. 12.st.3 ZPP-a u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom je optuženik proglašen krivim.

 

Uvidom u kazneni spis broj K-312/2014 Općinskog suda sud je utvrdio kako je u istom postupku osiguranik tuženika proglašen isključivo krivim za predmetni događaj. Budući da je tuženik osporio isključivu odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja, navodeći kako je građanskopravna odgovornost znatno šira od kaznenopravne odgovornosti, te da pravomoćna kaznena presuda ne isključuje mogućnost stavljanja prigovora podijeljene (ili isključive) odgovornosti oštećenika u parničnom postupku, za dokazivanje eventualne odgovornosti oštećenika ili njegovog doprinosa u štetnom događaju je sukladno pravilima o teretu dokazivanja dužan tuženik, koji je takav prigovor i postavio, a koji takvih dokaza tijekom ovoga postupka nije imao.

 

Također sud je stava kako korištenje predmetnog spisa u pogledu kaznene odgovornosti osoba odgovornih za štetni događaj nije povreda načela neposrednosti budući da sud nema drugih mogućnosti utvrđenja te činjenice osim uvida u kazneni sudski spis, a što je tužitelj i predložio već pri podnošenju tužbe.

 

Također činjenicu da je vozač motornog vozila koje je prouzročilo predmetnu nesreću bilo osigurano kod tuženika sud je utvrdio uvidom u potvrdu RH MUP, PU Osječko - baranjska, PP Belišće (list 7-8), te stoga nije niti osnovan tuženikov prigovor pasivne legitimacije.

 

Nadalje, prema odredbi čl. 1046. ZOO-a  koji se podredno primjenjuje na temelju odredbe čl. 170. Zakona o mirovinskom osiguranju, šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

 

U konkretnom sporu šteta koju trpi tužitelj sastoji se u iznosu naknade za tjelesno oštećenje koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku u utuženom razdoblju, iz čega slijedi da tužitelju šteta nastaje sukcesivno u vidu umanjenja njegove imovine, upravo svakom tom isplatom.

 

Sud je uvidom u dokumentaciju, a posebice, obračun HZMO-a o isplati od 8. veljače 2019., utvrdio da je tužitelj izvršio isplatu novčane naknade za tjelesno oštećenje svome osiguraniku Ž. P. u iznosu od 1.474,19 kn, za razdoblje od 17.4.2018. -31.1.2019. te stoga ima pravo zahtijevati od tuženika naknadu predmetne štete u tome iznosu. Također predmetna naknada, isplaćena je prema utvrđenom mjesečnom iznosu zbog tjelesnog oštećenja na temelju rješenja HZMO (list 3 spisa), te je stoga također neosnovan prigovor tuženika u pogledu visine tužbenog zahtjeva.

 

Kako tuženik ujedno osporava osnovanost i istinitost predmetne dokumentacije na temelju koje je izvršena isplata predmetne mirovine (obračun HZMO-a o isplati od 8. veljače  2019.), valja istaknuti kako je Odredbom članka 230. Zakona o parničnom postupku propisano je da je javna isprava ona isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim te ista kao takva dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje.

 

Tužitelj je javnopravno tijelo, te uz uvjete iz članka 159. st. 1. i 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" 47/09 u daljnjem tekstu: ZUP) izdaje potvrde. Potvrdama se smatraju i uvjerenja, izvadci i druge javne isprave o činjenicama o kojima javnopravna tijela vode službenu evidenciju. Nadalje, potvrde o činjenicama o kojima se vodi službena evidencija izdaju se u skladu s podacima iz službene evidencije, te su takve potvrde javne isprave.

 

Slijedom navedenog, tužitelj je javnom ispravom - obračunom isplate (sa lista 12 spisa), dokazao da je isplatio naknade za tjelesno oštećenje svom osiguraniku u visini koju potražuje tužbom, te je stoga neosnovan prigovor aktivne legitimacije tužitelja koji je istaknuo tuženik, te je neosnovan prigovor tuženika da tužitelj nije dokazao da je isplatio predmetni iznos svome osiguraniku.

 

Nadalje, kako tuženik osporava uzročno posljedičnu vezu između štetnog događaja i priznatog tjelesnog oštećenja, te ističe da sud ne može biti vezan za Rješenje HZMO u pogledu utvrđivanje predmetne činjenice, valja istaknuti kako je mišljenje suda da se pitanje utvrđivanja svojstva osiguranika neke osobe, kao i pitanje uzroka i omjera invalidnosti može odlučivati samo u upravnom postupku i sud je u parničnom postupku vezan pravomoćnom odlukom iz upravnog postupka (čl. 12. st.1. ZPP-a).

 

Slijedom iznijetoga, o postojanju navedene pravno relevantne činjenice – uzročne veze između prometne nezgode i tjelesnog oštećenja osiguranika tužitelja, ovaj sud je zaključio na temelju isprava u spisu, a posebno dokumentaciju HZMO o osiguraniku Ž. P. (list 4-8 spisa) u kojem je stručno povjerenstvo viših vještaka u drugostupanjskom postupku utvrdilo da je zadobiveno tjelesno oštećenje od 30% , posljedica ozljede na radu zadobivene u predmetnoj prometnoj nezgodi, te je sukladno tome nalazu i mišljenju vještaka, HZMO izdao rješenje od 8.8.2018. kojim je osiguraniku utvrdio postojanje tjelesnog oštećenja u iznosu od 30%.

 

Slijedom svega navedenoga, sud je utvrdio kako je tužitelj tijekom dokaznog postupka dokazao činjenicu da je isti svome osiguraniku Ž. P. na temelju utvrđenog tjelesnog oštećenja od 30% isplatio naknadu zbog tog tjelesnog oštećenja, za razdoblje od 17.4.2018. do 31.1.2019. u iznosu od 1.474,19 kn, a sukladno rješenju HZMO-a od 8.8.2018., da je tuženik društvo za osiguranje kod kojeg je bilo osigurano motorno vozilo odgovorno za nastanak predmetnog štetnog događaja u omjeru od 100%, te je stoga tuženik dužan sukladno odredbi čl.161. i čl.164.st.1. ZOMO, isplatiti tužitelju, utuženi iznos na ime naknade štete koju je tužitelj pretrpio isplatom naknade za tjelesno oštećenje.

 

Također valja istaknuti kako tuženik za svoje navode iz odgovora na tužbu i daljnjeg tijeka postupka nije predložio niti jedan dokaz kojim bi te navode i potkrijepio, unatoč činjenici da je i na njega sukladno pravilima o teretu dokazivanja prebačen teret dokaza.

 

Slijedom iznijetoga sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu 1.474,19 kn osnovan, pa ga je valjalo prihvatiti  u cijelosti.

 

Odluka o kamati temelji se na čl.29.st.2 ZOO, a ista teče od dana podnošenja tužbe do isplate. O troškovima sud nije odlučivao, budući da tužitelj koji je uspio u ovome sporu troškove nije imao.

 

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

 

 

 

U Osijeku, 30. listopada 2020

 

S U D A C:

                                                                                                                                  mr.sc.Mirjana Baran

Zapisničar:

Gordana Harc

 

 

Viši sudski savjetnik:

Augustin Jalšovec

             

 

 

 

             

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu u roku 8 dana pisano u 4 primjerka putem ovoga suda.