- 1 -              III Kr 53/2020-5

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 53/2020-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Ratka Šćekića i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog I. R., zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak; dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 4. listopada 2018. broj K-326/18-16 i presuda Županijskog suda u Splitu od 11. veljače 2020. broj Kž-56/2019-5, u sjednici održanoj 30. listopada 2020.

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog I. R. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 4. listopada 2018. broj K-326/18-16 proglašen je krivim I. R. zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11. te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, nakon čega mu je, na temelju članka 56. stavka 1. KZ/11., izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u vremenu provjeravanja od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

Protiv ove presude žalbu je podnio samo državni odvjetnik te je prihvaćanjem te žalbe presudom Županijskog suda u Splitu od 11. veljače 2020. broj Kž-56/2019-5 preinačena prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da je I. R. sada pravomoćno osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci.

 

Protiv te pravomoćne presude osuđeni I. R. je po braniteljicama, odvjetnici M. M. i odvjetnici Lj. B., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog povrede zakona iz članka 517. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.). Predlaže ,,da Vrhovni sud Republike Hrvatske usvoji ovaj njegov zahtjev, preinači drugostupanjsku presudu na način da izrekne uvjetnu osudu, ako to smatra svrsishovitim, s duljim rokom kušnje od roka u prvostupanjskoj presudi, jer osuđenik sigurno neće ponoviti učin tog kaznenog djela, niti bilo kojeg drugog, imajući u vidu utvrđene olakotne okolnosti. U svakom slučaju, osuđenik predlaže prvostupanjskom sudu da odgodi izvršenje pravomoćne presude do odluke Vrhovnog suda“.

 

Postupajući u skladu s člankom 518. stavkom 4. ZKP/08., prvostupanjski je sud dostavio primjerak zahtjeva sa spisom Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je pisanim podneskom od 17. lipnja 2020. broj Ksm-DO-114/2020-2 podnijelo odgovor s izraženim mišljenjem da je podneseni zahtjev neosnovan .

 

Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske dostavljen je na znanje osuđeniku i braniteljici osuđenika.

 

Zahtjev nije osnovan.

 

Osuđeni I. R. zahtjev podnosi zbog povrede iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/08., smatrajući da je ,,drugostupanjski sud počinio povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, a te povrede su utjecale na donošenje odluke“.

 

Obrazlažući takav stav osuđenik u zahtjevu ističe da je drugostupanjski sud ,,bez rasprave drugačije utvrdio važne okolnosti za odmjeravanje kazne od prvostupanjskog suda“ te da je, kako bi što bolje opravdao svoju nezakonitu odluku, sam konstruirao činjenično stanje vezano uz inkriminirani događaj pri čemu da je, u nastojanju da potkrijepi odluku o preinačenju prvostupanjske presude u odluci o kazni na štetu osuđenika, ,,rabio disfemizme, brutalno, agresivno, bezobzirno i sl.“ iako za to nije imao stvarne podloge i utvrđenja prvostupanjskog suda, dok je od strane prvostupanjskog suda utvrđene olakotne okolnosti ,,jednostavno i neutemeljeno anulirao“.

 

Na taj je način, po mišljenju osuđenika, drugostupanjski sud ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, a ta je povreda bila od utjecaja na donošenje pravilne odluke.

 

Nasuprot takvoj tvrdnji osuđenika, ovaj sud nalazi da u žalbenom postupku nije ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka.

 

Prije svega, treba napomenuti da se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može podnijeti samo zbog povreda zakona koje su izrijekom propisane člankom 517. stavkom 1. ZKP/08., a ne i zbog odluke o kazni, osim ako se ne radi o povredi kaznenog zakona iz članka 469. točke 5. KZ/11. kada sud kod odlučivanja o kazni prekorači ovlast koju ima po zakonu. Prema tome, zahtjevom se ne može problematizirati i ispitivati pravilnost vrednovanja okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kazne.

 

Iz podataka u spisu vidljivo je da su osuđenom I. R. kod odluke o izboru uvjetne osude prvostupanjskom presudom olakotno cijenjene osuđenikova neosuđivanost, njegovo ponašanje tijekom postupka te njegova životna dob, dok otegotne okolnosti nisu nađene.

 

Drugostupanjski je sud, prihvaćajući žalbu državnog odvjetnika zbog odluke o kazni, preinačio prvostupanjsku presudu osudivši osuđenika na bezuvjetnu kaznu zatvora. Argumentirajući svoju odluku, drugostupanjski sud je, istaknuvši značaj okolnosti pod kojima je kazneno djelo počinjeno, a koje je prvostupanjski sud zanemario, zapravo interpretirao i naglasio način počinjenja djela zbog kojega je prvostupanjski sud, prihvaćajući činjenični opis iz optužnog akta, osuđenika proglasio krivim.

 

Naime, drugostupanjski je sud ocjenjujući po prvostupanjskom sudu utvrđene olakotne okolnosti, pritom prihvaćajući žalbene zamjerke državnog odvjetnika o potrebi pravilnog vrednovanja činjenica važnih za odluku o kazni, našao da iste nisu takve kvalitete da bi mogle zasjeniti iskazanu iznimnu upornost, agresivnost i visok stupanj kriminalne volje odnosno ničim izazvanu brutalnosti i bezobzirnost u postupanju osuđenika tempore criminis, iz kojeg razloga je kaznenopravnu sankciju koju je prvostupanjski sud odabrao ocijenio preblagom i neadekvatnom, a kao jedinu primjerenu kaznu onu zatvorsku.

 

Prema tome, ne radi se o nikakvom utvrđivanju novih okolnosti, kako se to nastoji prikazati zahtjevom osuđenika, već o podrobnijem oslikavanju i predočavanju te ocjeni okolnosti pod kojima je predmetno kazneno djelo počinjeno, dakle, o drugačijem vrednovanju po prvostupanjskom sudu izvedenih dokaza i utvrđenih činjenica u dijelu presude koji se odnosi na odluku o kazni.

 

Stoga, s obzirom na to da je drugostupanjski sud svoju odluku utemeljio na utvrđenom činjeničnom stanju iz prvostupanjske presude, nema govora o tome da je drugostupanjski sud u žalbenom postupku počinio zahtjevom istaknute postupovne povrede koje su mogle utjecati na presudu. Pri tome, svakako treba napomenuti i da je drugostupanjski sud na ovakvu odluku kojom preinačuje prvostupanjsku presudu u odluci o kazni nedvojbeno bio ovlašten na temelju odredbe članka 486. stavka 1. ZKP/08. jer je utvrdio da se s obzirom na utvrđeno činjenično stanje pravilnom primjenom zakona ima donijeti drugačija presuda.

 

Podnositelj zahtjeva, nadalje, u nastojanju da revalorizira utvrđeno činjenično stanje, a ,,u svrhu dokazivanja ispravne ocjene prvostupanjskog suda“, ukazuje na olakotne okolnosti koje su, po njegovom mišljenju, nedovoljno cijenjene ili zanemarene (loše zdravstveno stanje, umirovljenik, hrvatski branitelj evidentiran u Evidenciji hrvatskih branitelja) s čim u vezi u privitku zahtjeva dostavlja opsežnu dokumentaciju. Međutim, takve tvrdnje osuđenika predstavljaju pobijanje utvrđenog činjeničnog stanja u pravomoćnoj presudi u pogledu okolnosti vezanih uz odmjeravanje kazne, a sve u nastojanju da se ishodi odluka suda u trećem stupnju, mimo uvjeta predviđenih zakonom.

 

Slijedom navedenog, budući da se zahtjev osuđenika u biti svodi na pobijanje odluke drugostupanjskog suda zbog odluke o kazni, a što je vidljivo i iz prijedloga zahtjeva u kojem se traži preinačavanje pravomoćne presude u odluci o kazni na način da se osuđeniku izrekne uvjetna osuda, a ovaj se izvanredni pravni lijek zbog te osnove, u smislu odredbe članka 517. ZKP/08., ne može podnositi, na temelju članka 519. u vezi s člankom 512. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 30. listopada 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Vesna Vrbetić, v. r.