- 1 -              I Kž-Us 104/2019-4

Broj: I Kž-Us 104/2019-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. I. H. zbog kaznenih djela iz čl. 224. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98 – ispravak, 50/00 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04, 84/05 – ispravak, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11 i 77/11 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje: KZ/97) i drugih, odlučujući o žalbi os. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 3. lipnja 2019. broj Kv I-Us-57/18, u sjednici održanoj 30. listopada 2020.

p r e s u d i o   j e :

Odbija se kao neosnovana žalba os. I. H. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Zagrebu je na temelju čl. 498. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje: ZKP/08) preinačio u odluci o kazni

1.      presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 22. studenog 2010., broj Ko-413/08, preinačena presudom Županijskog suda u Zagrebu od 18. listopada 2011. broj Kž-613/11-3, kojom je I. H. zbog kaznenog djela iz članka 224. stavka 4. u vezi s člankom 33. KZ/97. osuđen na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci,
2.      presudu Općinskog suda u Bjelovaru od 25. siječnja 2013., broj K-104/2012-15, pravomoćna 25. siječnja 2013., kojom je I. H. zbog kaznenog djela iz članka 224. stavka 4. u vezi s člankom 33. KZ/97. osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jednu) godinu,
3.      presudu Općinskog suda u Ivanić-Gradu od 4. veljače 2013., broj K-211/09-48, pravomoćna 4. veljače 2013., kojom je I. H. zbog kaznenog djela iz članka 224. stavka 1. u vezi s člankom 33. KZ/97. osuđen na kaznu zatvora u trajanju 5 (pet) mjeseci,
4.      presudu Općinskog suda u Gospiću od 8. veljače 2013., broj K-687/2009-36, potvrđena presudom Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, broj Kž-135/2013-4 od 13. veljače 2014., kojom je I. H. zbog kaznenog djela iz članka 224. stavka 1. u vezi s člankom 33. KZ/97. osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jednu) godinu,
5.      presudu Općinskog suda u Požegi od 20. veljače 2013., broj K-322/09-19, pravomoćna 5. travnja 2013., kojom je I. H. zbog kaznenog djela iz članka 224. stavka 1. KZ/97. osuđen na kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci,
6.      presudu Općinskog suda u Varaždinu od 11. lipnja 2013., broj K-687/10-44, potvrđena presudom Županijskog suda u Varaždinu broj Kž 589/13-4 od 12. studenog 2013., kojom je I. H. zbog kaznenog djela iz članka 224. stavka 1. KZ/97. osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jednu) godinu,
7.      presudu Općinskog suda u Koprivnici od 25. travnja 2016., broj K-150/15-51, koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Varaždinu broj Kž-301/16-4 od 5. listopada 2016., kojom je I. H. zbog kaznenog djela iz članka 224. stavka 1. u vezi s člankom 33. KZ/97. osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jednu) godinu i 6 (šest) mjeseci,
8.      presudu Županijskog suda u Zagrebu od 21. srpnja 2016., broj Kv-Us-39/16, potvrđena presudom Vrhovnog suda republike Hrvatske od 26. rujna 2016., broj I Kž-Us 106/16-4, kojom je I. H. zbog kaznenih djela iz članka 333. stavka 1. i drugih KZ/97. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 12 (dvanaest) godina,
9.      presudu Općinskog suda u Virovitici od 21. ožujka 2017., broj K-377/11-98, potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Kž-533/2017-3 od 3. listopada 2017., kojom je I. H. zbog kaznenog djela iz članka 224. stavka 1. u vezi s člankom 33. KZ/97. osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jednu) godinu te
10. presudu Općinskog suda u Gospiću od 6. travnja 2017. broj K-118/10, potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu od 12. srpnja 2018. broj Kž-418/2017-5, kojom je I. H. zbog kaznenog djela iz članka 224. stavka 4. u vezi s člankom 33. KZ/97. osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine

na način da je sve naprijed kazne uzeo kao utvrđene te je os. I. H. na temelju članka 60. stavka 1. i stavka 2. točke c) KZ/97 osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 15 godina.

Na temelju članka 62. stavka 1. i članka 63. stavka 1. KZ/97., os. I. H. je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme oduzimanja slobode, i to:

- vrijeme provedeno u pritvoru od 10. ožujka 2004. do 2. kolovoza 2004., od 22. rujna 2010. do 19. studenoga 2010. i od 22. travnja 2011. do 24. siječnja 2012.,

- vrijeme provedeno u ekstradicijskom pritvoru u Republici Sloveniji od 10. prosinca 2009. do 22. svibnja 2010. i od 22. svibnja 2010. do 17. rujna 2010.,

- vrijeme provedeno na izdržavanju kazne od 2. kolovoza 2004. do 29. listopada 2007., od 19. studenoga 2010. do 22. travnja 2011., od 24. siječnja 2012. do 22. listopada 2013. te od 22. listopada 2013. pa nadalje.

Protiv te je presude žalbu podnio osuđenik, ne navodeći žalbene osnove iz kojih pobija prvostupanjsku presudu, s prijedlogom da se odlukom o izricanju jedinstvene kazne zatvora ne obuhvate presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 22. studenog 2020., broj Ko-413/08 preinačena presudom Županijskog suda u Zagrebu od 18. listopada 2011., broj Kž-613/11-3 kojom je on zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 4. u vezi čl. 33. KZ/97 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci i presuda Općinskog suda u Gospiću od 8. veljače 2013., broj K-687/2009-36, potvrđena presudom Županijskog suda u Karlovcu, Stalna Služba u Gospiću od 13. veljače 2014., broj Kž-135/2013-4 kojom je on zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 1. u vezi čl. 33. KZ/97 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

Spis je, u skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08 dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalba nije osnovana.

Osuđenik smatra da je pobijana presuda u odnosu na citiranu spornu presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu neosnovana jer da se ta presuda nije mogla izvršiti. Tvrdi da je to protivno načelu specijalnosti iz čl. 14. i 15. Europske konvencije o izručenju jer se u odnosu na izvršenje te presude nije od Republike Slovenije zatraženo izručenje te je u odluci Okružnog suda u Ptuju od 11. siječnja 2010. bilo i navedeno, između ostalog, i uvjet da se protiv njega ne može izvršiti kaznena sankcija za neko drugo kazneno djelo počinjeno prije izručenja.

Međutim, imajući u vidu da je sud prvog stupnja na pravilan način utvrdio da su u smislu odredbe čl. 62. st. 1. KZ/97 ispunjeni zakonski uvjeti da se preinače u odluci o kazni sve citirane presude, pa i presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu Ko-413/08, jer se radi o kaznenim djelima iz navedenih presuda koja je počinio prije stupanja na izdržavanja kazne zatvora po presudi Kv-Us-39/16, da je sam osuđenik u zahtjevu od 18. lipnja 2018. (list 1.-4.) predložio da se u tzv. nepravoj obnovi objedine presude navedene u izreci pobijane presude, a među ostalim i citirana presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, da je nesporno da je navedenu kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci osuđenik izdržao u periodu od 19. travnja 2018. do 19. listopada 2018. i da mu je to vrijeme uračunato u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 15 godina, evidentno je da se ne radi o postupku koji bi bio počinjen na osuđenikovu štetu, već u korist.

Kraj takvog stanja stvari, kada je osuđeniku jedinstvena kazna izrečena sukladno odredbi čl. 62. st. 1. KZ/97 u kojoj je osuđeniku uračunato vrijeme koje je proveo na izdržavanju kazne zatvora u trajanju od šest mjeseci po navedenoj presudi Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, to se pitanje načela specijalnosti kako se na njega poziva osuđenik u žalbi u ovom kaznenom postupku ne ukazuje odlučnim.

Isto se odnosi i na žalbeni prigovor nemogućnosti objedinjavanja i izvršenja citirane presude Općinskog suda u Gospiću zbog povrede prava na obranu do koje je došlo jer da mu nije bio postavljen branitelj, iako je trebao biti postavljen s obzirom da se u vrijeme suđenja nalazio na izdržavanju kazne zatvora, budući da niti ta pitanja eventualnih postupovnih povreda u postupku u kojem je donesena pravomoćna presuda koja se preinačuje u odluci u kazni, nisu predmetom odlučivanja u ovom postupku tzv. neprave obnove.

Iz svih naprijed navedenih razloga, kako žalba osuđenika nije osnovana, a prilikom ispitivanja pobijane presude po službenoj dužnosti, na temelju čl. 476. st. 1. ZKP/08, je utvrđeno da nisu počinjene postupovne povrede iz toč. 1. citiranog propisa, niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, u smislu odredbe iz toč. 2., na temelju čl. 482. ZKP/08 presuđeno je kao u izreci.

Zagreb, 30. listopada 2020.

                            Predsjednica vijeća:

                            Vesna Vrbetić, v.r.