Baza je ažurirana 02.06.2025. 

zaključno sa NN 76/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              I 549/2020-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: I 549/2020-4

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog V. B. zbog kaznenog djela iz čl. 161. st. 2. Krivičnog zakona Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 25/77, 50/78, 25/84, 52/87, 43/89, 8/90, 9/91, 33/92, 39/92, 77/92, 91/92, 32/93, 38/93, 28/96 i 30/96 – dalje: KZRH) i drugih, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 8. rujna 2020. broj Kv I-3/2020-11, u sjednici održanoj 30. listopada 2020.

 

 

r i j e š i o j e:

 

Prihvaća se žalba osuđenog V. B., ukida se pobijano rješenje te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Osijeku odbilo je zahtjev osuđenog V. B. za rehabilitaciju kao neosnovan.

 

Protiv tog je rješenja žalbu podnio osuđenik putem branitelja D. S., odvjetnika iz O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i utvrdi da je nastupila rehabilitacija.

 

Spis je sukladno odredbi čl. 474. st. 1. u vezi čl. 495. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje: ZKP/08) dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba je osnovana.

 

Odbijajući kao neosnovan zahtjev osuđenika da je nastupila rehabilitacija u odnosu na presudu Županijskog suda u Osijeku od 29. ožujka 1996., broj K-62/95-26 zbog kaznenog djela iz čl. 161. st. 2. i dr., KZRH (pravomoćna 3. svibnja 1996.) kojom mu je izrečena kazna zavora u trajanju od jedne godine čije je izručenje primjenom uvjetne osude odgođeno kroz vrijeme provjeravanja u trajanju od tri godine i sigurnosna mjera upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od jedne godine, sud prvog stupnja u obrazloženju rješenja navodi da iz odredbe čl. 19. st. 4. al. 5. Zakona o pravnim posljedicama osude kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji („Narodne novine“ broj 143/12, 105/15 i 32/17) proizlazi da rehabilitacija nastupa po sili zakona kad protekne tri godine od dana isteka roka provjeravanja kod uvjetne osude, pod uvjetom da počinitelj kaznenog djela nije ponovno osuđen zbog novog kaznenog djela. Ukazujući da je osuđenik presudom Općinskog suda u Osijeku od 20. veljače 2009., broj K-621/2008-10, potvrđenom presudom Županijskog suda u Osijeku od 28. svibnja 2009., broj -287/2009-4 ponovno osuđen zbog novog kaznenog djela, sud prvog stupnja nalazi da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za rehabilitaciju.

 

U pravu je osuđenik koji se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka jer su navedeni razlozi koji se odnose na odlučne činjenice, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, u toj mjeri proturječni da se zbog toga u smislu odredbe čl. 494. st. 4. ZKP/08 prvostupanjsko rješenje ne da ispitati.

 

Naime, kada prvostupanjski sud pozivajući se na odredbu čl. 19. st. 4. al. 5. Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji navodi da rehabilitacija nastupa po sili zakona kada proteke tri godine od dana provjeravanja, pod uvjetom da počinitelj nije ponovno osuđen zbog novog kaznenog djela, a prethodno ispravno utvrđuje da je osuđenik izvan roka od tri godine iz čl. 19. st. 4. al. 5. Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji osuđen presudom Općinskog suda u Osijeku od 20. veljače 2009., broj K-621/2008-10, potvrđenom presudom Županijskog suda u Osijeku od 28. svibnja 2009., broj -287/2009-4, nejasan je i proturječan zaključak da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za rehabilitaciju jer da je osuđenik ponovno osuđen zbog novog kaznenog djela.

 

Dakle, sud prvog stupnja iako ima u vidu da je odredbom čl. 19. st. 4. Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji propisan rok od tri godine čijim protekom po sili zakona nastupa rehabilitacija te ima u vidu i da u tom roku osuđenik nije ponovno osuđen zbog novog kaznenog djela, ali unatoč tim pravilnim utvrđenjima, zbog naknadne osuđivanosti V. B. po presudi K-621/2008 koja je postala pravomoćna 28. svibnja 2009., zahtjev za rehabilitaciju smatra neosnovanim.

 

Takav je zaključak suda prvog stupnja u znatnoj mjeri proturječan i nerazumljiv jer je iz cijelog koncepta Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji, koji zbog toga i propisuje rokove čijim protekom ex lege nastupa rehabilitacija, jasno da se uvjet neosuđivanosti počinitelja veže za te rokove, a ne na vremenski neograničenu svaku buduću osuđivanost. Da je tome tako, nedvosmisleno proizlazi iz postupovne odredbe čl. 20. st. 1. Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji u kojoj je propisano da će Ministarstvo po službenoj dužnosti donijeti rješenje o rehabilitaciji u slučaju kada po zakonu nastupa rehabilitacija protekom određenog vremena i uz uvjet da osuđenik u tom vremenu nije pravomoćno osuđen za novo kazneno djelo. Prema stavu suda prvog stupnja osuđenik bi najprije stekao pravo na rehabilitaciju istekom rehabilitacijskog roka i mogao je tražiti brisanje prethodne osude sve do trenutka kada je osuđen po presudi iz 2009., kada je to pravo „izgubio“. Nema dvojbe da je takvo tumačenje neprihvatljivo jer pravo na rehabilitaciju stupa po sili zakona, i kada je stečeno ne može se „izgubiti“zbog okolnosti naknadne osuđivanosti.

 

Prema tome, kako su razlozi iz obrazloženja pobijanog rješenja u toj mjeri nejasni i proturječni zbog čega se rješenje ne da ispitati, trebalo ga je prihvaćanjem osuđenikove žalbe ukinuti i predmet uputiti na ponovno odlučivanje.

 

U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će imati u vidu naprijed navedene okolnosti, te će nakon ponovne ocjene izvedenih dokaza, donijeti novo na zakonu utemeljeno rješenje, koje će obrazložiti iznošenjem jasnih i neproturječnih razloga.

 

Iz svih naprijed navedenih razloga na temelju čl. 494. st. 3. toč. 3. ZKP/08 riješeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 30. listopada 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Vesna Vrbetić, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu