- 1 -              I Kž 260/2020-7

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 260/2020-7

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. B., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak i 101/17. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 4. ožujka 2020. broj K-19/2019-22, u sjednici održanoj 30. listopada 2020.

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni te se optuženi D. B. za kazneno djelo iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju članka 230. stavka 2. KZ/11., uz primjenu članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11., osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, u koju kaznu mu se, na temelju članka 54. KZ/11., uračunava vrijeme uhićenja 22. prosinca 2018.

 

II. Odbija se kao neosnovana žalba optuženog D. B. te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

              Pobijanom presudom Županijski sud u Bjelovaru proglasio je krivim optuženog D. B. zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. te ga, na temelju članka 230. stavka 2. KZ/11., uz primjenu članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11., osudio na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine. Na temelju članka 57. KZ/11. optuženom D. B. je izrečena djelomična uvjetna osuda tako da se od izrečene kazne zatvora izvršava 1 (jedna) godina, dok se dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako optuženik u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

 

Ujedno je, na temelju članka 69. stavaka 1., 2. i 3. KZ/11., optuženom D. B. izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava i može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje tri godine.

 

Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) optuženi D. B. oslobođen je u cijelosti obveze troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP/08. te obveze naknade nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

 

Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog ,,odluke o kazni i djelomičnoj uvjetnoj osudi (članak 471. stavak 1. ZKP/08)“. Predlaže da ,,Vrhovni sud Republike Hrvatske presudu Županijskog suda u Bjelovaru broj K-19/2019-22 od 4. ožujka 2020. preinači i okrivljenika D. B. osudi na kaznu zatvora u duljem vremenskom trajanju“.

 

              Žalbu je protiv navedene presude podnio i optuženi D. B. osobno zbog ,,nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao i odluke o visini kaznene sankcije“, iako sadržajno isključivo zbog odluke o kaznenoj sankciji. Predlaže da se ,,kazna znatno ublaži ili preinači u uvjetnu osudu“.

 

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

              Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba državnog odvjetnika je osnovana, a žalba optuženika nije osnovana.

 

Osporavajući pravilnost prvostupanjske odluke o kaznenoj sankciji, državni odvjetnik tvrdi da je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti pa tako činjenicu da je optuženik tempore criminis bio smanjeno ubrojiv s obzirom na to da se štetnom uporabom alkohola sam doveo u takvo stanje, kao i osobne okolnosti optuženika jer optuženi D. B. živi sam u kući koja je vlasništvo njegove majke i nema zakonsku obvezu uzdržavanja nekog od članova obitelji. Nadalje, mišljenje je državnog odvjetnika da je prvostupanjski sud premalo cijenio otegotne okolnosti s obzirom na to da je optuženik, osim zbog imovinskih delikata, do sada osuđivan i zbog kaznenih djela s elementima nasilja. Slijedom navedenog, državni odvjetnik smatra da u konkretnom slučaju nije bilo uvjeta za tako blagu kaznu, posebice za izricanje djelomične uvjetne osude te da se tako izrečenom kaznom neće postići svrha kažnjavanja.

 

S druge strane, optuženi D. B. u žalbi iz istog žalbenog osnova smatra da je s obzirom na okolnosti kaznenog djela te izraženo kajanje zbog počinjenja djela, izrečena kaznena sankcija prestroga. Ističe da se trenutno nalazi na izdržavanju druge kazne zatvora zbog čega bi dodatan boravak u zatvoru znatno ugrozio egzistenciju članova njegove obitelji pa moli da se kazna ,,znatno ublaži“ ili da mu se izrekne uvjetna osuda.

 

Razmatrajući navedene oprečne žalbene navode te odluku o kaznenoj sankciji, ovaj drugostupanjski sud nalazi da državni odvjetnik osnovano u žalbi tvrdi da nije bilo temelja za izricanjem djelomične uvjetne osude.

 

Naime, prvostupanjski je sud olakotnim cijenio okolnosti nakon počinjenja djela i to činjenicu da je optuženik ostao u dobrim odnosima s oštećenim R. H., ispričao mu se te su oštećeniku vraćeni svi otuđeni predmeti, potom činjenicu narušenog zdravstvenog stanja optuženika s obzirom na to da su kod njega utvrđeni znakovi organskog moždanog oštećenja kognitivnih sposobnosti te se dugotrajno liječi od različitih psihičkih oboljenja zbog čega je u vrijeme počinjenja djela njegova ubrojivost bila smanjena. Također, olakotnim su cijenjene osobne prilike optuženika, potom optuženikov izrazito pozitivan stav prema liječenju od alkoholne ovisnosti te izraženu kritičnost u odnosu na njegove probleme s prekomjernim konzumiranjem alkohola.

 

S druge strane, prvostupanjski je sud otegotnom cijenio okolnost dosadašnje kaznene osuđivanosti optuženika, pritom, ishitreno zaključivši da je optuženik već osuđivan zbog imovinskog kaznenog djela. Naime, prvostupanjski je sud kod takvog zaključivanja u potpunosti izgubio iz vida da, premda iz izvatka iz kaznene evidencije (list 150 spisa) doista proizlazi da je optuženik osuđivan kako zbog kaznenog djela teške krađe, tako i zbog kaznenog djela s elementima nasilja (prijetnja i sprječavanja dokazivanja), na što se upire žalbom državnog odvjetnika, radi se o osudama iz pravomoćnih presuda donesenih nakon počinjenja kaznenog djela za koje mu se sudi u ovom kaznenom postupku.

 

Pored navedenog, prvostupanjski je sud prilikom utvrđivanja okolnosti koje su od utjecaja na izbor vrste i visine kaznene sankcije propustio na adekvatan način cijeniti težinu i okolnosti počinjenja kaznenog djela. Naime, optuženik je pobijanom presudom proglašen krivim što je u noći (22,30 sati), dok je oštećeni R. H. spavao na krevetu, fizičkom snagom otvorio zatvorena ulazna vrata obiteljske kuće, tražio od oštećenika 200,00 kuna i cigarete pa nakon što mu je oštećenik isto odbio dati, kuhinjskim nožem oštećenika zarezao po vratu u predjelu grkljana te ga potom izbacio van te uzeo i za sebe zadržao mobilni uređaj, pakiranje glatkog brašna, vegete i mljevene crvene paprike, što sve ukazuje na bezobzirnost i odlučnost optuženika u protupravnom ponašanju te viši stupanj njegove kriminalne volje.

 

Pravilnim vrednovanjem svih na taj način utvrđenih okolnosti od kojih, u skladu s odredbom članka 47. KZ/11., ovisi proces individualizacije kazne, ovaj drugostupanjski sud kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine smatra primjerenom kako okolnostima kaznenog djela, tako i osobi samog počinitelja, te pogodnom da ostvari svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11., odnosno da se izrazi društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utječe na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

 

Naime, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da navedene olakotne okolnosti, premda u svom zbiru predstavljaju naročite olakotne okolnosti te čine osnovu za primjenu odredaba o sudskom ublažavanju kazne, u korelaciji s jačinom povrede zaštićenog dobra i načinom počinjenja djela nisu takvog značaja da bi ukazivale na zaključak da ne postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne optuženik neće ubuduće činiti kaznena djela, a samim time i da bi opravdavale izricanje djelomične uvjetne osude optuženiku.

 

Prema tome, iako nije u pravu državni odvjetnik da je optuženiku trebalo izreći kaznu zatvora u duljem trajanju, u pravu je kada tvrdi da nije bilo primjereno izreći djelomičnu uvjetnu osudu i da za postizanje svrhe kažnjavanja optuženik mora bez uvjetovanja izdržati kaznu zatvora na koju je osuđen.

 

Stoga je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, za razliku od žalbe optuženog D. B., prvostupanjska presuda preinačena u odluci o kaznenoj sankciji, kako je i odlučeno u izreci ove presude.

 

Slijedom svega iznesenoga, budući da ispitivanjem pobijane presude, u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. točkama 1. i 2. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile počinjene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 486. stavka 1. i članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

 

 

Zagreb, 30. listopad 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Vesna Vrbetić, v. r.