- 1 -              I Kž 498/2020-5

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 498/2020-5

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Ratka Šćekića i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak-Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog T. V. B. zbog kaznenog djela iz članka 90. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98.- ispravak, 50/00. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 105/04., 84/05. - ispravak, 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 14. srpnja 2020., broj Kov-38/2020, u sjednici održanoj 30. listopada 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog T. V. B.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-38/2020 od 14. srpnja 2020. odbijen je kao neosnovan prijedlog okrivljenika T. V. B. da se iz spisa predmeta izdvoji kao nezakoniti dokaz Zapisnik o vještačenju od 29. siječnja 2020. u dijelu koji se odnosi na analizu tragova vještačenja izuzetih na lokacijama koje nisu Z., …, kako je to naznačeno pod točkom II. naloga od 29. siječnja 2020.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni T. V. B. putem braniteljice J. S., odvjetnice, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje i putem branitelja I. K., odvjetnika, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

Sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14 i 70/17. - dalje: ZKP/08.) spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., smatrajući da u pobijanom rješenju nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama odnosno oni razlozi koji su navedeni nisu dovoljno jasni jer, po mišljenju žalitelja, za svoj zaključak prvostupanjski sud nije dao nikakve razloge i stoga nije jasno temeljem čega sud smatra da se u točki II. naloga Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu od 29. siječnja 2020. radi o pogrešci u dijelu rečenice odnosno o djelu rečenice koji je nepotreban, kada je nalog u toj točki jasan i precizan.

 

Međutim, suprotno tvrdnjama žalitelja iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je sud prvog stupnja dao jasne, određene i dostatne razloge o odlučnim činjenicama odnosno zbog čega je, po ocjeni suda, prijedlog obrane za izdvajanjem zapisnika o vještačenju od 29. siječnja 2020., u dijelu kako je to precizirano u izreci navedenog rješenja, neosnovan, a što je sve podrobno i u bitnome obrazloženo na stranici 2., 3. i 4. odlomak odozgo, međutim druga je stvar što se okrivljenik s tako danim razlozima i zaključcima suda prvog stupnja ne slaže i što ne prihvaća argumentaciju koja je iznesena u pobijanom rješenju.

 

Stoga nije počinjena postupovna povreda iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju neosnovano ukazuje žalitelj.

 

U odnosu na prigovore žalitelja koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje treba napomenuti kako iz sadržaja same žalbe i žalbenih razloga proizlazi da se žalba podnosi isključivo zbog pogrešno, a ne i zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer u tom dijelu žalbe ne navodi se i ne precizira koje je dokaze sud bio dužan provesti, a nije ih proveo, kako bi se činjenično stanje u potpunosti utvrdilo.

 

Obrazlažući ovu žalbenu osnovu žalitelj ističe da je dio Zapisnika o vještačenju od 29. siječnja 2020., čije se izdvajanje kao nezakonitog dokaza predlaže, sačinjen protivno odredbi članka 309. stavka 1. ZKP/08., zbog čega ga treba izdvojiti iz spisa predmeta kao nezakonit dokaz. U odnosu na ove žalbene razloge treba napomenuti da je izvršenim uvidom u spis predmeta broj Kov-38/2020 utvrđeno kako nije sporno da je u ovom kaznenom predmetu tijekom prethodnog postupka, a u odnosu na pronađene materijalne tragove, u više navrata provedeno vještačenje po vještaku za biološka vještačenja Centra za kriminalistička vještačenja I. V. Prvo vještačenje je obavljeno neposredno nakon inkriminiranog događaja, dana 14. srpnja 1999. i to na zahtjev Policijske uprave z., Odjela kriminalističke tehnike (list 63-67 spisa predmeta), a drugo vještačenje je obavljeno dana 31. listopada 2019. na temelju naloga Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj DO-KN-14/98 od 18. rujna 2019. (list 91-95 spisa predmeta). Iz sadržaja navedenih Zapisnika o vještačenju nedvojbeno proizlazi da su prilikom vještačenja analizirani tragovi koji su pronađeni i izuzeti kako na mjestu inkriminiranog događaja u Zgrebu, na adresi Ivekovićeva broj 17, ali isto tako i oni tragovi koji su pronađeni i izuzeti u automobilu marke BMW 520, registarske oznake …, koji se dovodi u vezu s počinjenim kaznenim djelom i koji je pronađen u Z., na adresi …, kod kućnog broja … . I na koncu treće, sporno vještačenje, obavljeno je 29. siječnja 2020. (list 105-106 spisa predmeta), također na temelju naloga Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj DO-KN-14/98 od 29. siječnja 2020. (list 101-102 spisa predmeta).

 

Međutim, nasuprot ovakvim tvrdnjama žalitelja da je ovo treće, po mišljenju obrane sporno vještačenje, provedeno protivno odredbi članka 309. stavka 1. ZKP/08., odnosno suprotno pisanom nalogu tijela koje vodi postupak, a zbog čega se posljedično radi o nezakonitom dokazu, potrebno je napomenuti kako je u potpunosti pravilan zaključak prvostupanjskog suda da u ovom konkretnom slučaju nije riječ o nezakonitom dokazu te da stoga nema potrebe taj dio zapisnika izdvajati kao nezakoniti dokaz.

 

Naime, izvršenim uvidom u nalog Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj DO-KN-14/98 od 29. siječnja 2020. utvrđeno je kako je točkom I. navedenog naloga određeno "provođenje biološkog vještačenja nespornog traga krvi (Omoti B1) izuzetog od osumnjičenog T. V. B., iz kojeg je potrebno utvrditi DNA profil", točkom II. naloga naloženo je "provođenje komparativnog biološkog vještačenja usporedbom DNA profila T. V. B. s DNA profilom NN počinitelja utvrđenim vještačenjem CFIIV I. V. Klase: NK-235-01/19-02/4130, Ur. broja: 511-01- 113- 19-8 od 31. listopada 2019. godine ...", dok je točkom III. naloga određeno da će Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. V. u Z. odrediti jednog ili više stručnjaka koji će obaviti navedeno vještačenje.

 

Dakle, suprotno tvrdnjama žalitelja, po ocjeni suda drugog stupnja, navedeni nalog je sačinjen u skladu s odredbom članka 309. ZKP/08. jer je isti sačinjen u pisanoj formi od tijela koje vodi postupak, u nalogu je navedeno u svezi s kojim činjenicama se obavlja vještačenje i kome se povjerava te je isti dostavljen i strankama. Iako žalitelj ističe da se točka II. naloga odnosi isključivo i jedino na tragove koji su izuzeti prilikom očevida koji je proveden 3. srpnja 1999. na mjestu događaja u Z., na adresi …, a ne i na tragove koji su pronađeni u automobilu marke BMW 520 na adresi B., kod kućnog broja … u Z., ovakav zaključak je u cijelosti pogrešan i u suprotnosti sa sadržajem izdanog naloga državnog odvjetnika.

 

Naime, pravilnim gramatičkim i smislenim tumačenjem sadržaja naloga koji se navodi u točki II. na apsolutno nedvojben i dovoljno određen način je precizirano što je predmet naloženog biološkog vještačenja. Iz navedenog sadržaja naloga proizlazi kako je vještak prilikom vještačenja bio dužan provesti komparativno biološko vještačenje na način da usporedi DNA profil T. V. B. s DNA profilom NN počinitelja utvrđenim vještačenjem od 31. listopada 2019. (tzv. drugo vještačenje). Kada se ima u vidu činjenica da su vještačenjem od 31. listopada 2019. od strane vještaka za biološke tragove analizirani tragovi koji su pronađeni na mjestu inkriminiranog događaja (Z., …), ali isto tako i tragovi koji su pronađeni u automobilu marke BMW 520 (Z., …, kod kućnog broja …), onda je više nego jasno i u dovoljnoj mjeri određeno da se komparativna analiza ne odnosi samo na tragove koji su izuzeti na mjestu događaja tijekom provođenja očevida, već isto tako i na tragove koji su izuzeti i u navedenom automobilu, a koji se dovodi u vezu s počinjenim kaznenim djelom.

 

Pritom svakako treba napomenuti da iako postoji određena nepreciznost i nepotpunost podataka u nalogu državnog odvjetnika, a koji se odnose na adrese na kojima su tragovi pronađeni i izuzeti, gdje se u točki II. naloga navodi samo jedna adresa, … u Z., a ne i ova druga adresa, kako to primjećuje i žalitelj, po ocjeni suda drugog stupnja, navedeni nedostatak u nalogu nije od takvog značaja i važnosti da bi na bilo koji način utjecao na pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda da se nalog od 29. siječnja 2020. u svom logičkom i sadržajnom smislu doista nadovezuje na prethodni zahtjev za vještačenje od 5. srpnja 1999. i nalog za vještačenje od 31. listopada 2019., a gdje su upravo analizirani i vještačeni tragovi koji su izuzeti s obje ove adrese, a ne samo s mjesta inkriminiranog događaja.

 

Stoga, suprotno žalbenim navodima okrivljenika, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je u odnosu na ove okolnosti pravilno utvrdio činjenično stanje i na temelju samog sadržaja naloga o vještačenju, dovodeći ga u vezu sa zahtjevom za vještačenje od 5. srpnja 1999. i nalogom za vještačenje od 31. listopada 2019., pravilno je i osnovano zaključio da se u konkretnom slučaju radi o zakonitom dokazu.

 

Dakle, u pogledu ove činjenice činjenično stanje nije pogrešno utvrđeno, a kako to neosnovano ističe žalitelj.

 

Slijedom svega navedenog, kako žalbom okrivljenika nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja te nakon što je pobijano rješenje ispitano i prema odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 30. listopada 2020.