- 1 -              I Kž 601/2020-4

Broj: I Kž 601/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Ratka Šćekića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalista Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. I. V., zbog kaznenog djela iz čl. 91. toč. 4. Kaznenog zakona (“Narodne novine” br. 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04. – dalje u tekstu: KZ/97.) i dr., odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 29. rujna 2020. br. Kv I-20/20 (Kv-12/12), u sjednici održanoj 30. listopada 2020.,

r i j e š i o   j e

Odbija se kao neosnovana žalba os. I. V..

Obrazloženje

Županijski sud u Zadru, rješenjem 29. rujna 2020. br. Kv I-20/20 (Kv-12/12) odbio je kao neosnovan zahtjev za preinačenje pravomoćne presude glede odluke o kazni os. I. V..

Protiv tog rješenja žali se osuđenik po branitelju B. Z., odvjetniku iz Z., s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i sudu prvog stupnja naloži da točno utvrdi okolnosti na koje je u žalbi ukazano.

Na temelju čl. 474. st. 1. u vezi čl. 495. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08.) spis je prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Prvostupanjski sud je pogrešno podnesku osuđenika dao značaj zahtjeva za preinačenje pravomoćne presude glede odluke o kazni, jer je osuđenik u podnesku, u čemu ustrajava i u podnesenoj žalbi, tražio da mu se u izrečenu jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 40 godina, uračuna vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru u I.. Ukoliko postoji sumnja u pravilnost uračunavanja pritvora, istražnog zatvora ili prije izdržane kazne, tada je o tome trebao odlučiti predsjednik prvostupanjskog vijeća posebnim rješenjem.

Međutim, neovisno o tome, osnovano je prvostupanjski sud utvrdio da ne postoje uvjeti za drugačije uračunavanje istražnog zatvora i ranije izdržane kazne u I. od onoga kako je to odlučeno u presudi Županijskog suda u Zadru od 26. siječnja 2012. br. Kv-12/12.

Navedenom presudom je preuzeto izvršenje jedinstvene kazne doživotnog zatvora na način da će osuđenik u Republici Hrvatskoj izdržavati jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 40 godina. U tu kaznu je osuđeniku na temelju čl. 63. st. 1. KZ/97 uračunato vrijeme provedeno u pritvoru i na izdržavanju kazne od 15. prosinca 2003. godine, pa nadalje.

Kako to proizlazi iz presude Porotnog žalbenog suda u Anconi br. 1/06 od 8. ožujka 2006.  godine, osuđenik je uhićen dana 15. prosinca 2003. godine, uvečer, u 17,15 sati u Postaji F. M., dok je kupovao željezničku kartu za M. (list 107 spisa), pa prema tome osuđenik žalbenim navodima nije doveo u sumnju uračunavanje pritvora i ranije izdržane kazne u presudi kojom je preuzeto izvršenje kazne izrečene u Republici Italiji, kao državi presuđenja.

Osuđenik niti u podnesku, a niti u podnesenoj žalbi, ne upire na neki drugi datum, a za uračunavanje pritvora i izdržavanja kazne u preuzetu kaznu, nije relevantno razlučivanje vremena trajanja pritvora i nastupanja na izdržavanje kazne, s obzirom da se u konkretnom slučaju radilo o kontinuitetu lišenja slobode.

Stoga nije prihvaćena žalba osuđenika, a kako ispitivanjem pobijanog rješenja na temelju čl. 494. st. 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 30. listopada 2020.