1

              Poslovni br. 18 Povrv-331/2019-18

 

                           

 

 

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

             

              Trgovački sud u Osijeku, po sucu mr.sc. Mirjani Baran, kao sucu pojedincu, a na prijedlog višeg sudskog savjetnika Augustina Jalšovec u pravnoj stvari tužitelja L.-N. d.o.o., Z., , OIB: .. zastupan po M. L., odvjetniku iz Z., ,  protiv  tuženika S. d.o.o., Ž., OIB:.., zastupano po odvjetnici M. M. iz O. M./S. j.t.d., Z., radi isplate iznosa od 43.362,75  kn, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 17. rujna 2020. u nazočnosti tužiteljeva i tuženikova punomoćnika, na ročištu za objavu sudske odluke dana 30. listopada 2020.,  

 

p r e s u d i o  j e

 

1.                 Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika K. M., iz Ž., poslovni broj Ovrv-159/2019 od 20. ožujka 2019., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku S. d.o.o., Ž.,  OIB: .., platiti tužitelju L.-N. d.o.o., Z., OIB:.., iznos od 43.362,75 kn (četrdesettritisućetristošezdesetdvijekune i sedamdesetpetlipa) zajedno sa zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini iznos od dospijeća pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, a koje teku na iznos od:

-         14.994,00 kn od 11.10.2018. do isplate,

-         14.088,75 kn od 16.10.2018. do isplate,

-         14.280,00 kn od 23.10.2018. do isplate,

te da tužitelju naknadi trošak ovrhe u iznosu od 2.304,54 kn (dvijetisućetristočetirikune i pedesetčetirilipe), zajedno sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od  20.03.2019. pa do isplate, a sve u roku od osam dana.

 

2.                   Djelomično se ukida platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika K. M., iz Ž., poslovni broj Ovrv-159/2019 od 20. ožujka 2019. za predvidivi trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.029,00 kn. (tisućudvadesetdevetkuna), pa se tužbeni zahtjev u tome dijelu odbija.

 

3.                Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 7.141,50 kn (sedamtisućastočetrdesetjedna kuna i pedeset lipa), u roku osam dana.

 

4.           Zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 2.812,50 kn (dvijetisućeosamstodvanaestkuna i pedeset lipa), odbija se kao neosnovan.

 

Obrazloženje

             

                            Tužitelj je, kao ovrhovoditelj podnio protiv tuženika, kao ovršenika prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi naplate iznosa od 43.362,75 kn zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima.  Javni bilježnik K. M. u Ž. donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-159/2019. od 20. ožujka 2019. Po prigovoru tuženika postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

 

Tužitelj u tužbi i daljnjem tijeku postupka navodi kako je sa tuženikom bio u poslovnom odnosu, te mu je isporučio određenu robu i to tehničku sumpornu kiselinu. Ističe kako je tuženik predmetnu robu preuzimao bez prigovora tijekom cijele poslovne suradnje. Nadalje, ističe da tuženik nije platio tri izdana računa i to račun broj: 0713 od 10.10.2018.; račun broj: 0723 od 15.10.2018. te račun broj: 0764 od 22.10.2018., te slijedom toga budući da tuženik za predmetnu robu nije platio ugovoreni iznos cijene ovom tužbom potražuje predmetni iznos od istoga, te predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova tužitelju.

 

              Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. U prigovoru na rješenje o ovrsi ističe kako je predmetno tužiteljevo potraživanje neosnovano, da isti nije ništa dužan tužitelju, te ujedno ističe i prigovor zastare ovrhovoditeljeva potraživanja.

 

              U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid  u otvorene stavke  na dan 14. ožujka 2019. (list 8 spisa); izvadak iz sudskog registra za tužitelja i tuženika (list 9-13 spisa); račun broj 0713 (list 39 spisa); vagarski list broj: 41.140 (list 35 spisa), međunarodni tovarni list (list 36 spisa); račun broj 0723 (list 37 spisa); vagarski list broj 41.260 (list 38 spisa); međunarodni tovarni list (list 39 spisa); račun broj 0764 (list 40 spisa); vagarski list broj 41.704 (list 41 spisa); međunarodni tovarni list (list 42 spisa); e-mail korespondenciju (list 47-57 spisa), te je saslušao svjedoka T. M. i z.z. tužitelja D. M. u svojstvu stranke.

 

              Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 43.362,75 kn prema više računa koji su ispostavljeni tuženiku za isporučenu robu - tehničku sumpornu kiselinu.

 

Cijeneći izvedene dokaze, te imajući u vidu pravila o teretu dokazivanja, kao i da je riječ o sporu male vrijednosti koji se vodi pred trgovačkim sudom, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

 

              U odnosu na istaknuti tuženikov prigovor zastare prvenstveno valja istaknuti da isti nije osnovan.  Naime, člankom 228 st.1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj:   35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 u daljnjem tekstu ZOO) , određeno je da međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga, odnosno ugovora koje sklope trgovac i osoba javnog prava o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine, dok je st.2 istoga članka određeno da zastara teče odvojeno za svaku isporuku robe, izvršeni rad ili uslugu.

 

Nadalje, člankom 241. ZOO-a određeno je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

 

Uvidom u utuženi račun broj 0713 od 10.10.2018. sa naznačenim datum dospijeća  10.10.2018. (list 34 spisa), račun broj 0723 od 15.10.2018. sa naznačenim datumom dospijeća 15.10.2018. (list 37 spisa) i račun broj 0764 od 22.10.2018. sa naznačenim datumom dospijeća 22.10.2018. (list 40 spisa) , sud je utvrdio kako za niti jedan od utuženih računa nije nastupila zastara određena člankom 228.st.1.i.st.2.ZOO-a od tri godine, budući da je tužitelj prijedlog za ovrhu podnio javnom bilježniku dana 20.03.2019., te slijedom toga tuženikov istaknuti prigovor zastare nije osnovan.

 

Nadalje, uvidom u e mail korespondenciju (list 47-57 spisa), sud je nesporno utvrdio kako su stranke bile u poslovnom odnosu, te da je predmetna roba naručena od strane tuženika, a što je vidljivo i iz narudžbenice sa str.57 spisa potpisane od strane direktora tuženika i ovjerene pečatom tvrtke. Iz iste korespondencije je također razvidno kako tuženik nakon isporučene robe nije imao prigovora na isporučenu robu, te je bio obaviješten o postojanju duga po utuženim računima, te je pozvan na plaćanje predmetnog duga. Nadalje, činjenica da je predmetna roba tuženiku isporučena proizlazi i iz vagarskih listova koji prileže svakom od izdanih računa (list 35, 38 i 41 spisa), te međunarodnih tovarnih listova (list 36, 39, 42 spisa). Činjenica da preuzetu robu tuženik nije platio proizlazi iz izvoda otvorenih stavaka sa lista 8 spisa.

 

Nadalje, radi utvrđenja poslovnog odnosa između stranaka sud je tijekom dokaznog postupka također saslušao i svjedoka Tinu Mate i z.z. tužitelja D. M. u svojstvu stranke.

 

Iz iskaza svjedoka T. M., zaposlenice tužitelja koja kod istoga od 2016. obavlja poslove prodaje i nabave robe također proizlazi kako su utužene račune u ovome postupku fakturirali tuženiku, te da tuženik  nije osporavao predmetne račune. Nadalje, svjedokinja je iskazala kako je poslovna suradnja između stranaka postojala i prije 2016., te je ista surađivala sa osobama iz tuženikove nabave, a posebice zaposlenicom tuženika Antonijom Jelić, te da se tuženik i nakon pokretanja ovršnog postupka protiv njega raspitivao o nabavi sumporne kiseline i to početkom 2019. Nadalje, ističe kako je  sukladno narudžbenici ovjerenoj štambiljem tuženika predmetna roba od strane tužitelja tuženiku i isporučena te su slijedom iznijetoga tuženiku izdani utuženi računi.

 

Iz iskaza zz. tužitelja D. M. nadalje proizlazi kako su stranke surađivale još od 2005., te da je tijekom poslovnog odnosa bilo problema u plaćanju obveza od strane tuženika međutim da je isti svoje obveze u prijašnjim slučajevima podmirio uvijek sa zakašnjenjem. Ističe kako je oko plaćanja predmetne usluge kontaktirao sa L. L., voditeljicom nabave kod tuženika i M. T., direktorom nabave, koji su tuženiku istaknuli kako se tuženik nalazi u financijskim problemima, da tvrtka nema novaca za plaćanje predmetnih računa, te da isti nemaju ovlaštenje platiti predmetne račune. Slijedom toga tužitelj se obratio direktoru tuženika Željku Zadri koji mu je ponudio određenu vrstu kompenzacije međutim da je ista ponuda bila neprihvatljiva i neprovediva. Ističe kako je tuženik zaprimio predmetnu naručenu robu - sumpornu kiselinu, te da nije osporavao niti količinu robe, niti vrstu robe, a niti je osporavao cijenu odnosno visinu izdanih faktura za isporučenu robu. Također tužitelj ističe kako isti od tvrtke R. B. d.o.o. iz S. naručuju određenu robu (u ovom slučaju sumpornu kiselinu), a  koja je u ovome slučaju predmetnu robu isporučila putem prijevoznika direktno tuženiku u Ž., te da je tuženik te pošiljke preuzeo, a što je vidljivo i iz međunarodnih tovarnih listova.

 

Slijedom iznijetoga, sud je na temelju iskaza naprijed navedenih saslušanih svjedoka i stranke također utvrdio kako su stranke bile u dugogodišnjem poslovnom odnosu, da je roba naručena od strane tuženika, da po zaprimanju iste tuženik nije imao prigovora na zaprimljenu robu, da je tuženik bio pozvan na plaćanje predmetnog duga, te da isti nije podmirio predmetno dugovanje.

 

Također valja istaknuti kako tuženik u ovome postupku nije imao dokaznih prijedloga koji bi potvrdili njegove navode da tuženik nije ništa dužan tužitelju.

 

Slijedom iznijetoga, budući da je člankom 9. ZOO-a određeno da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran za njezino ispunjenje, te da je člankom 376.st.1. ZOO-a, određeno da se ugovorom o kupoprodaji prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu, te da je u ovome slučaju tužitelj isporučio tuženiku predmetnu robu koju tuženik nije platio, tužbeni zahtjev  ukazuje se osnovanim u ovom dijelu i valjalo ga je prihvatiti te primjenom odredbe čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 dalje: ZPP) platni nalog iz rješenja o ovrsi u tome dijelu održati na snazi kao u točki I. izreke presude. Sud je ujedno tužitelju priznao i zatezne kamate na temelju odredbe čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, od dospijeća kako je to u računima navedeno pa do isplate, te nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 2.304,54 kn, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

 

Tužitelju nije priznat  predvidivi trošak ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 1.120,50 kn, iz razloga što je tuženik na rješenje o ovrsi izjavio prigovor te radnje predvidivog troška ovrhe specificirane u predmetnom Rješenju o ovrsi, nisu niti obavljene, te je stoga odlučeno kao u točki II. izreke.

 

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155.st.1. i st.2. ZPP-a.  Visina troškova odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12 dalje: Ot) i Tarife sudskih pristojbi iz Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03 – pročišćeni tekst, 125/11, 157/13, 118/18).

 

              Sud je tužitelju priznao parnični  trošak u ukupnom iznosu  7.141,50 kn, a koji se odnosi na sastav obrazloženog podneska od  14. siječnja 2018. u iznosu od 1.000,00 kn uvećano za PDV  u iznosu od 250,00 kn, ukupno 1.250,00 kn, sastav ostalog podneska od  10. veljače 2020. u iznosu od 250,00 kn uvećano za PDV  u iznosu od 62,50 kn, ukupno 312,50 kn, pristup ročištu od 14. siječnja 2020. a koje je odgođeno prije početka raspravljanja u iznosu od 250,00 kn uvećano za PDV  u iznosu od 62,50 kn, ukupno 312,50 kn, pristup ročištu od 12. 02. 2020., na kojemu se raspravljalo o glavnoj stvari u iznosu od 1.000,00 kn uvećano za PDV  u iznosu od 250,00 kn, ukupno 1.250,00 kn, pristup ročištu od 11. ožujka 2020. a koje je odgođeno prije početka raspravljanja u iznosu od 250,00 kn uvećano za PDV  u iznosu od 62,50 kn, ukupno 312,50 kn, pristup ročištu od 17. 09. 2020., na kojemu se raspravljalo o glavnoj stvari u iznosu od 1.000,00 kn uvećano za PDV  u iznosu od 250,00 kn, ukupno 1.250,00 kn, te troškove puta u ukupnom iznosu od 2.454,00 kn koji se odnose na pristup ročištu od 14.01.2020, od 11.03.2020 i  od 17.09.2020 svaki u iznosu od 818,00kn.

 

Nadalje tužitelju preko dosuđenog iznosa nisu priznati troškovi u iznosu od 2.812,50 kn, a koji se sastoji od sastava podneska od  10. veljače 2020. u iznosu od 750,00 kn uvećano za PDV  u iznosu od 187,50 kn, ukupno 937,50, te pristup ročištu od 14. siječnja 2020. koje je odgođeno prije početka raspravljanja u iznosu od 750,00 kn uvećano za PDV  u iznosu od 187,50 kn, ukupno 937,50, , te pristup ročištu od 11. ožujka 2020. koje je odgođeno prije početka raspravljanja u iznosu od 750,00 kn, uvećano za PDV  u iznosu od 187,50 kn, ukupno 937,50.

 

O parničnom trošku tuženika sud nije odlučivao budući da je isti u cijelosti izgubio parnicu.

 

Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

             

 

U Osijeku 30. listopada 2020.

 

 

 

 

ZAPISNIČAR:                                                                                                   S U D A C :

Gordana Harc                                                                                                    mr.sc. Mirjana Baran

 

                                                                                                                             

 

 

Viši sudski savjetnik

                                                                                                                              Augustin Jalšovec

 

 

 

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može nezadovoljna stranka izjaviti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, putem ovoga suda, pismeno u 4 primjerka u roku od 8 dana od dana objave.