Povrv-122/2019

Republika Hrvatska OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
21 000 Split

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Boni Gamulin Frleta, u pravnoj stvari tužitelja
Suvlasnika S. u S., i to pod 1. A. S. d.o.o., pod 2.
A. priv. psih. praksa, pod 3. A. d.o.o., pod 4. A. d.o.o. u stečaju, pod 5.
A. I. Z., pod 6. A. S. d.o.o., pod 7. M. B., pod 8.
J. B., pod 9. B. B., pod 10. D. B., pod 11. A. B., pod 12.
D. B., pod 13. Z. B., pod 14. B. P. j.d.o.o., pod 15. M. B.,
pod 16. T. B., pod 17. C. za psih.-psiholog. vještačenja do, pod 18. N.
C.-P., pod 19. C.B. d.d. Z., pod 20. Ž. Č., pod 21. A.
Č., pod 22. N. D., pod 23. D. d.o.o., pod 24. A. D., pod 25.
P. D., pod 26. Ž. D., pod 27. J. Đ., pod 28. E. J., pod 29.
D. F., pod 30. G. d.d., pod 31. G. d.o.o., pod 32. H. T.
j.d.o., pod 33. I. H., pod 34. H.T. d.d., pod 35. I. D. P., pod 36.
I. I., pod 37. M. I., pod 38. D. I., pod 39. M. I., pod

40. S. J., pod 41. J. J., pod 42. D. J., pod 43. M. J., pod 44. I.
K., pod 45. A. K., pod 46. R. K., pod 47. K. J.. – M. S.., pod 48.
N. K., pod 49. K. T. d.o.o., pod 50. M. K., pod 51. D. K.,
pod 52. L. d.o.o., pod 53. Ž. L., pod 54. M. B., pod 55. I. M., pod 56.
M. M., pod 57. V. M., pod 58. I. M., pod 59. M. – tvornica trikotaže
d.d., pod 60., N. & N. P. d.o.o., pod 61. N. R. d.o.o., pod 62.
A. N., pod 63. Z. I., pod 64. O. d.o.o., pod 65. E. J., pod 66.
D. P., pod 67. A. P., pod 68. M. P., pod 69. I. P., pod 70.
J. P., pod 71. M. P., pod 72. P. B. d.o.o., pod 73. M. P.,
pod 74. P. M. d.o.o., pod 75. F. P., pod 76. P. d.d., pod 77.
P. K. d.o.o., pod 78. P. d.o.o., pod 79. D. Č., pod 80. A.
R., pod 81. T. R., pod 82. T. R., pod 83. S. d.o.o., pod 84.
S. d.o.o., pod 85. S. 9, pod 86. B. Š., pod 87. S. Š., pod 88.
A. Š., pod 89. V. Š., pod 90. T. i V. j.d.o.o., pod 91. T.
1950 d.o.o., pod 92. U. – obrt za usluge, pod 93. V.P. T..A..d.o.o., pod

94. G. V. i pod 95. Z. d.o.o., svi zastupani po upravitelju S.-U.
d.o.o., S., O.:…., koju zastupa M. P., odvjetnik u
S., protiv tuženika Z. G., O.: …, V., kojeg zastupa Ž. Ć., odvjetniku u S., radi isplate, nakon održane i zaključene,

1

P.-122/2019

glavne i javne rasprave 15. rujna 2020., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, 29. listopada 2020.

p r e s u d i o j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi J. A.
Š. iz S., poslovni broj Ovrv-2208/2018 od 22. studenog
2018. kojim je obvezan tuženik, u roku 8 dana, isplati tužiteljima iznos od 11.366,20
kuna ( jedanaest tisuća tristo šezdeset šest kuna i dvadeset lipa) zajedno sa zateznim
kamatama koje teku kako slijedi:

- iznos od 345,60 kuna od dana 16. 1. 2016. pa do isplate,
- iznos od 345,60 kuna od dana 16. 2. 2016. pa do isplate,
- iznos od 345,60 kuna od dana 16. 3.2 016. pa do isplate,
- iznos od 345,60 kuna od dana 16. 4. 2016. pa do isplate,
- iznos od 345,60 kuna od dana 16. 5. 2016. pa do isplate,
- iznos od 311,04 kuna od dana 16. 6. 2016. pa do isplate,
- iznos od 345,60 kuna od dana 16. 7. 2016. pa do isplate,
- iznos od 311,04 kuna od dana 16. 8. 2016. pa do isplate,
- iznos od 311,04 kuna od dana 16. 9. 2016. pa do isplate,
- iznos od 311,04 kuna od dana 1. 11. 2016. pa do isplate,
- iznos od 311,04 kuna od dana 16. 11. 2016. pa do isplate,
- iznos od 345,60 kuna od dana 16. 12. 2016. pa do isplate,
- iznos od 345,60 kuna od dana 16. 1. 2017. pa do isplate,
- iznos od 275,60 kuna od dana 16. 2. 2017. pa do isplate,
- iznos od 308,60 kuna od dana 16. 3. 2017. pa do isplate,
- iznos od 308,60 kuna od dana 16. 4. 2017. pa do isplate,
- iznos od 308,60 kuna od dana 16. 5. 2017. pa do isplate,
- iznos od 308,60 kuna od dana 16. 6. 2017. pa do isplate,
- iznos od 308,60 kuna od dana 1. 8. 2017. pa do isplate,
- iznos od 308,60 kuna od dana 16. 8. 2017. pa do isplate,
- iznos od 308,60 kuna od dana 16. 9. 2017. pa do isplate,
- iznos od 308,60 kuna od dana 16. 10. 2017. pa do isplate,
- iznos od 308,60 kuna od dana 16. 11. 2017. pa do isplate,
- iznos od 308,60 kuna od dana 16. 12. 2017. pa do isplate,
- iznos od 308,60 kuna od dana 1. 2. 2018. pa do isplate,
- iznos od 345,60 kuna od dana 16. 2. 2018. pa do isplate,
- iznos od 345,60 kuna od dana 16. 3. 2018. pa do isplate,
- iznos od 345,60 kuna od dana 16. 4. 2018. pa do isplate,
- iznos od 345,60 kuna od dana 16. 5. 2018. pa do isplate,
- iznos od 345,60 kuna od dana 16. 6. 2018. pa do isplate,
- iznos od 345,60 kuna od dana 1. 8.018. pa do isplate,

- iznos od 345,60 kuna od dana 16. 8.82018. pa do isplate, - iznos od 345,60 kuna od dana 16. 9. 2018. pa do isplate, - iznos od 265,60 kuna od dana 1. 11. 2018. pa do isplate,

- iznos od 345,60 kuna od dana 16. 11. 2018. pa do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim

2

Povrv-122/2019

društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od
2.900,00 kuna (dvije tisuće devetsto kuna) zajedno sa zateznim kamatama koje na
navedeni iznos teku počev od presuđenja, odnosno od 29. listopada 2020., pa do
isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna
poena.

Obrazloženje

Dana 25. siječnja 2019. kod javnog bilježnika A. Š. iz S., posl. br. Ovrv-
2208/18 zaprimljen je prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja (u daljnjem tekstu tužitelja) na
temelju vjerodostojne isprave protiv ovršenika (u daljnjem tekstu tuženika), a radi naplate
novčanog potraživanja u iznosu od 11.366,20 kuna, s pripadajućim zateznim kamatama, na
ime dospjelog dugovanja.

Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave JB A. Š. iz S., posl. br. Ovrv-2208/18 od 22. studenog 2018. određena je predložena ovrha.

U prigovoru protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je istakao prigovor zastare,
prigovor promašene aktivne legitimacije da je podnesen od strane neovlaštenih osoba, što
ovrhovoditelji nisu označeni u pravom svojstvu i time pogrešno legitimirani, nisu navedeni
niti kao pravne, niti fizičke osobe, ne postoji potrebno zakonko ovlaštenje za vođenje
postupka, da ovrhovoditelji nisu ovlašteni podnositi ovršni prijedlog, da je tražbina podmirena
u dijelu u kojem se traži ovrha.

Rješenjem Općinskog suda u Splitu broj Povrv-122/2019 od 8. srpnja 2019. stavljeno
je izvan snage rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-2208/18 u dijelu kojim je određena ovrha,
uz ukidanje provedenih radnji, te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu
prigovora protiv platnog naloga, a po pravomoćnosti istog ustupiti spis parničnom odjelu
suda.

Tužitelj je osporio navode tužene i ustrajao u postavljenom tužbenom zahtjevu.

U postupku su izvedeni dokazi čitanjem izvoda iz otvorenih stavki (list 5-6 spisa),
ugovora o upravljanju zgradom u S., od 1. travnja 2012. (list 30 spisa),
odluka SZ od 22. 2. 2012. (list 31 spisa), izvadak iz zemljišne
knjige za kat. čest. 1038/7, Z.U. 13519 K.O. S. (list 32 i 43 spisa), Međuvlasnički ugovor
od 22. veljače 2012. sa popisom suvlasnika (list 33-37 spisa), kartica kupca od 9.10.2018 za
period od travnja 2012. do rujna 2018.g.,( list 38-43 spisa), izvadak iz zemljišne knjige i
povijesni prikaz za kat.čest. 1038/7, Z.U. 13519 K.O. S. (list 43-59 spisa), djelomični
povijesni izvadak iz sudskog registra od 8. 10. 2018. (list 60-63 spisa), izvansudska nagodba
sklopljena između Suvlasnika S.Z. i M. P. od 30.

11. 2015 (list 65 spisa), preslik odluke Općinskog suda u Splitu od 21. 12. 2018. pod brojem

3

Povrv-122/2019

Povrv-1983/18 (list 68-75 spisa), te preslik odluke Županijskog suda u Puli-Pola od 10. 1.

2020. pod brojem Gž-540/19-2 (list 77-80 spisa).

Ovaj sud je razmatrao sve činjenice odlučne za odluku.

Odredbom čl. 375. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,
153/09, 143/12, 152/14), dalje: ZV, propisano je da se uzajamni odnosi suvlasnika u svezi s
upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom
obliku (međuvlasnički ugovor). U stavku 3. istog članka propisano je da odluke koje proizlaze
iz međuvlasničkoga ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina
suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova
nekretnine, dok stavak 4. istog članka propisuje je da odredbe međuvlasničkoga ugovora
imaju učinak i prema suvlasniku koji je to pravo stekao nakon sklapanja međuvlasničkoga
ugovora.

Člankom 378. ZV-a propisano je da su suvlasnici nekretnine dužni poslove
upravljanja nekretninom povjeriti upravitelju u skladu s ugovorom kojega s tim upraviteljem
sklapaju, dok je odredbom čl. 380. st. 1. ZV-a propisano da su sredstva zajedničke pričuve
suvlasnici dužni uplaćivati na račun koji će u tu svrhu otvoriti, prema utvrđenom godišnjem,
odnosno višegodišnjem programu, u stavku 2. istog članka propisano je da su sredstva iz
stavka 1. ovoga članka suvlasnici dužni uplaćivati najmanje u visini koja odgovara 0,54%
vrijednosti njihova posebnoga dijela, godišnje.

Odredbom čl. 85. st. 2. ZV-a propisano je da su suvlasnici dužni sudjelovati u
upravljanju nekretninom, odrediti osobu koja će obavljati poslove zajedničkoga upravitelja i
osnovati zajedničku pričuvu, dok je stavkom 4. istog članka propisano je da suvlasnici donose
u pisanom obliku odluke o poduzimanju poslova redovite uprave i izvanrednih poslova, s tim
da međusobne odnose mogu odrediti pisanim sporazumom (međuvlasnički ugovor).

Upravo iz citiranih odredbi ZV-a proizlazi dužnost suvlasnika na plaćanje zajedničke
pričuve.

U daljnjem tijeku postupka valjalo je raspraviti istaknuti prigovor zastare.

Odredbom čl. 226 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08,
125/11, 78/15, 29/18), dalje: ZOO, propisano je da potraživanja povremenih davanja koja
dospijevaju godišnje ili u kraćim određenim vremenskim razmacima (povremena
potraživanja) pa bilo da se radi o sporednim povremenim potraživanjima, kao što je
potraživanje kamata, bilo da se radi o takvim povremenim potraživanjima u kojima se
iscrpljuje samo pravo, kao što je potraživanje uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od
dospjelosti svakog pojedinog davanja.

Kako se u konkretnom slučaju radi o plaćanju zajedničke pričuve iz koje se podmiruju
troškovi održavanja zajedničkih dijelova i uređaja zgrade, a koji troškovi nisu obuhvaćeni
čl.232 ZOO-a, potrebno je primijeniti zastarni rok od tri godine iz naprijed citiranog čl. 226.
ZOO-a.

Čitanjem kartice izvoda iz otvorenih stavki, a kojoj sud u cijelosti poklanja vjeru, jer
je neuredno vođenje poslovnih knjiga kazneno djelo, sud je utvrdio da je utuženo potraživanje
dospjelo u periodu od 15. siječnja 2016. do 15. studenog 2018.. Uvidom u prijemni štambilja

4

Povrv-122/2019

na predmetnoj tužbi (prijedlogu za ovrhu) utvrđeno je predmetna tužba podnesena 22.
studenog 2018. Kako je dakle predmetna tužba podnesena unutar zastarnog roka od tri godine,
sukladno odredbi čl. 226. st. 1. ZOO, istaknuti prigovor zastare je neosnovan.

Prigovor da je tužba, prije prijedlog za ovrhu podnesen od neovlaštenih osoba, ako se
isti odnosi na potrebnu ovlast za zastupanje tužitelja, tada je za kazati da je isti prigovor
paušalan neargumentiran, te da tuženik može prigovoriti da on nije bio zastupan po
ovlaštenom punomoćniku, dok takav prigovor ne može isticati za protivnu stranku. Tuženik
nema pravni interes da se brine u procesnim pravima tužitelja pa tako i zastupanju tužitelja.

U odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije za navesti je da je navedeni prigovor paušalan, neargumentiran i usmjeren na odugovlačenje postupka.

Naime, upravitelj je ovlašten na podnošenje predmetne tužbe sukladno odredbi 93. st.

2. i čl. 378. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96,
68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12,
152/14), dalje: ZV. Prema odluci Ustavnog suda U-III-1656/2004 od 10. listopada 2006. i
pravnom shvaćanju Županijskog suda u Splitu od 13. veljače 2007. upravitelj je ovlašten na
podnošenje predmetne tužbe bez navođenja imena svih suvlasnika zgrade.

Ovdje je samo za istaknuti da odredba čl. 31. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu
R. H. (NN 99/99, 29/02, 49/02), dalje UZUSRH, propisuje da su
odluke i rješenja Ustavnog suda obvezatni i dužni su ih poštivati svaka fizička i pravna osoba.
To znači da odluke Ustavnog suda obvezuju in abstracto. Dakle, odluke Ustavnog suda
obvezatne su ne samo u konkretnom slučaju u kojem su donesene, već u svim takvim
slučajevima.

Razlog zašto Ustavni sud RH smatra da je upravitelj zgrade ovlašten na podnošenje
predmetne tužbe bez navođenja imena svih suvlasnika zgrade je činjenica da na aktivnoj stani
(strani tužitelja) nema nužnog suparničanstva (čl. 46. ZV-a). Stoga je dovoljno da predmetnu
tužbu podnese samo jedan od suvlasnika ili sam upravitelj.

Pregledom izvoda iz otvorenih stavki, ugovora o upravljanju zgradom u S.,
od 1. travnja 2012., Odluke SZ od 22. veljače 2012.,
Međuvlasnički ugovor od 22. veljače 2012. sa popisom suvlasnika, izvadak iz zemljišne
knjige i povijesni prikaz za kat.čest. 1038/7, Z.U. 13519 K.O. S., sud je utvrdio:
- da su sukladno naprijed citiranim odredbama čl. 375. ZV-a suvlasnici predmetne
stambene zgrade S., sklopili 22. veljače 2012. međuvlasnički ugovor,
- da su predmetni međuvlasnički ugovor potpisali suvlasnici čiji suvlasnički dijelovi
čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine i to od 51% – čl. 375. st. 3.
ZV-a; čl. 85. st. 4. ZV-a,

- da su sukladno odredbi čl. 85. st. 2. ZV-a suvlasnici predmetne zgrade u
međuvlasničkom ugovoru i ugovoru o upravljanju kao upravitelja odredili S.U. d.o.o.
S.,

- da su navedeni međuvlasnički ugovor, ugovor o upravljanju i odluka o predstavniku
stanara u suglasnosti s navedenim odredbama ZV-a, slijedom čega su prigovori tuženika
neargumentirani i usmjereni na odugovlačenje postupka,

- da su međuvlasničkim ugovorom suvlasnici odredili da za poslovni prostor iznos
pričuve iznosi 9,00 kn/m2 mjesečno za prostore koji imaju vlastito mjerilo za električnu
energiju, a za poslovne prostore koji imaju zajedničko mjerilo pričuva je 9,00kn + 5,00 kn za
potrošnu električne energije, što daje ukupno 14kn/m2,

5

Povrv-122/2019

- da je tuženik zasebno brojilo ugradio tek u siječnju 2015. pa mu umjesto dotadašnjeg
zaduženja od 537,60 kn mjesečno, zaduženje od siječnja 2015 pa nadalje iznosi 345,60 kn
mjesečno,

- da je tuženik vlasnik poslovnog prostora u predmetnoj zgradi površine 38,40 m2, što ni sam tuženik ne osporava,

- da se utužena tražbina u ukupnom iznosu od 11.366,20 kuna odnosi na neplaćene
mjesečne iznose pričuve za period od prosinca 2015 do listopada 2018.,
- da mjesečni iznos pričuve dospijeva petnaestog dana u mjesecu,

- da tuženik niti jednim dokazom nije dokazao da je podmirio utuženu tražbinu, a što
je dužan dokazati sukladno pravilu o teretu dokaza (čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl.

220. st. 2. ZPP-a). Sukladno pravilu o teretu dokaza, kad stranka koja se na određenu
činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih
sredstava kojima nedvojbeno dokazuje svoju tvrdnju, sud treba uzeti da nije istinita takva
tvrdnja stranke (svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazano – idem est non esse aut non
probari).

Iz svega navedenog proizlazi da je Međuvlasnički ugovor od 22. veljače 2012., valjan
i zakonit, jer da je tužitelj dokazao da su ga potpisali suvlasnici predmetne zgrade čiji
suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine čl.

375. st. 3. i čl. 85. st. 4. ZV-a. Ta činjenica utvrđena je temeljem popisa suvlasnika i njihovih
potpisa (list 37 spisa), izvatka iz zemljišne knjige, a što odgovara navodima tužitelja iz
podneska od 7. listopada 2019.

Iz navedenog je utvrđeno, nakon izuzimanja neto površine od 4.582,57 m2, a koja nije
u zajedničkom sustavu upravljanja, da u sustav upravljanja ulazi neto površina od 3.100 m2,
te da zbroj vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine potpisnika Međuvlasničkog ugovora,
iznosi više od 1.550 m2.

Tuženik nije valjano osporio te suvlasničke dijelove potpisnika, pa je prigovor istog odbijen kao neosnovan.

Analizom izvedenih dokaza proizlazi da je tuženik vlasnik poslovnog prostora u
zgradi S., pa je kao takav obveznikom plaćanja pričuve
sukladno predmetnom međuvlasničkom ugovoru, te citiranim odredbama čl. 85. st. 2., čl. 90.
st. 2. i čl. 93. st. 1. ZV-a, čl. 375., 378. i 380. ZV-a, a svezi s odredbom čl. 29. ZOO-a.

Tuženik koji je u zakašnjenju s plaćanjem navedene novčane obveze, duguje tužitelju
na temelju odredbe članka 29. st. 1. ZOO-a osim glavnog duga i zakonske zatezne kamate za
vrijeme od kada je obveza dospjela, pa do podmirenja.

Neosnovano tuženik ukazuje da je podmirio predmetnu tražbinu.

Naime iste ne prilaže nikakve dokaze o uplati za utuženi period, dok je iz kartica
kupca od 9. 10. 2018 za period od travnja 2012. do rujna 2018., te izvod otvorenih stavki za
tužitelja je razvidno da je iznose koje je uplaćivao tužitelj za pojedine mjesece umanjene
mjesečne obveze tuženika po osnovu uplate na ime zajedničke pričuve, dok mu je za ostale
mjesece obračunat puni iznos od 345,60 kuna (9,00 kuna x 38,40 m2, što je površina
poslovnog prostora tuženika).

6

Povrv-122/2019

Slijedom navedenog tužbeni zahtjev za isplatom glavnice u ukupnom iznosu od

11.366,20 kuna osnovan je u cijelosti, pa je platni nalog u dijelu u kojem se traži isplata
ukupnog iznosa od 11.366,20 kuna sa zateznim kamatama specificiranim u točki I. izreke
presude održan na snazi primjenom odredbe članka 451. st. 3. ZPP-a u svezi s odredbama čl.
9, čl. 85. st. 2., čl. 90. st. 2. i čl. 93. st. 1. ZV-a, čl. 375., 378. i 380. ZV-a, čl. 29. ZOO-a, pa je
odlučeno kao u toč. I izreke presude.

Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1., 155. i 164. Zakona o
parničnom postupku ("NN" broj 26/91., 34/91., 53/91., 91/92., 58/93., 112/99.,
88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19), te odredbi Tarife o nagradama i
naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 107/15, dalje: Tarifa).

Sud je odlučio da tuženi tužitelju naknadi troškove parničnog postupka, a kao stranka koja je u cijelosti izgubila parnicu.

Tužitelju je obistinjeno za podnesak od 7. 10. 2019. 100 bodova, sukladno Tbr. 8.1.
Tarife, te zastupanja na ročištu od 15. 9. 2020 od 100 bodova, sukladno Tbr. 9.1. Tarife, što je
ukupno 200 bodova, a što pri vrijednosti boda od 10 kuna, sukladno Tbr. 50 Tarife, iznosi

2.000,00 kuna, čemu je dodati PDV od 25 %, odnosno pdv od 500,00 kuna, pa dobijemo
ukupni iznos od 2.500,00 kuna. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe presude u iznosu
od 400,00 kuna. Slijedom navedenog ukupno obistinjeni trošak tužitelju iznosi 2.900,00 kuna,
a koji iznos je tužitelj i zatražio.

Zakonska zatezna kamata teče od dospijeća duga time da obveza tuženog prema
tužitelju u pogledu isplate troškova postupka dospijeva tek kada tuženi sazna za visinu troška
kojeg treba platiti zbog čega ni obveza plaćanja zakonske zatezne kamate na troškove
postupka za tuženog ne može nastati prije donošenja prvostupanjske odluke, dakle prije
presuđenja.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

Split, 29. listopada 2020.

Sutkinja

Boni Gamulin Frleta v.r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana
prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovog suda u
3 primjerka.

7

Povrv-122/2019

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno
obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena
onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno
obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude
obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- punomoćniku tužitelja
- punomoćniku tuženika
- spis