Republika Hrvatska
Županijski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-686/2019-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Ranku
Orozoviću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja R. P. iz Z.,
…., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. O.,
odvjetniku iz Z., protiv tuženice R. H., OIB: ., zastupanu po
Općinskom državnom odvjetništvu u Z., Građansko upravni odjel, radi isplate i naknade
štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj
P-3853/17-8 od 7. svibnja 2019., 29. listopada 2020.,

r i j e š i o j e

1. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3853/17-8 od 7. svibnja 2019.

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

Sud prvog stupnja donio je rješenje kojim je odbacio tužbu podnesenu tom sudu 14. srpnja 2017. godine.

Protiv tog rješenja žalbu podnosi tužitelj zbog svih razloga za žalbu iz čl. 353. st. 1.
Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, dalje u tekstu:
ZPP-a), a predlaže pobijano rješenje ukinuti, uz naknadu tužitelju troška izjavljivanja žalbe u
iznosu od 781,25 kn.

Na žalbu nije odgovoreno.

2 Poslovni broj: Gž-686/2019-3

Žalba nije osnovana.

Ispitujući pobijano rješenje na temelju odredbi čl. 365. st. 2. i čl. 381. ZPP-a ovaj sud
prije svega nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda odredaba
parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj
dužnosti. Posebno nije počinjena takva povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koju ističe
tužitelj u žalbi, jer izreka i obrazloženje rješenja nisu u proturječju, rješenje sadrži jasne,
valjane i dostatne razloge zbog kojih je tužba u ovom predmetu odbačena te nema niti drugih
nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati.

Neosnovano tužitelj žalbom upire na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 186.a st. 1. i 6. ZPP-a.

Predmet spora je osnovanost zahtjeva tužitelja za isplatu iznosa od 13.580,00 kn na
ime stjecanja bez pravne osnove, te iznosa od 175,00 kn na ime naknade štete, sve s
pripadajućim zateznim kamatama.

Prvostupanjski sud je utvrdio te nije sporno:

- da je Županijski sud Zagrebu po službenoj dužnosti pokrenuo ovršni postupak
protiv R. P. kao ovršenika (ovdje tužitelja), radi prisilne naplate oduzete
imovinske koristi u iznosu od 13.580,00 kn, na temelju pravomoćne i ovršne presude tog suda
posl. broj K-149/01-113 od 3. prosinca 2001., i to prijedlogom za ovrhu na pokretninama
ovršenika, kojem je udovoljeno rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj
Ovr-2997/2011 od 11. siječnja 2012.,

- da je u istom ovršnom postupku rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu
broj Ovr-2997/2011-48 od 2. svibnja 2016. određena promjena predmeta i sredstva ovrhe i to
pljenidbom novčanih sredstava po svim računima tužitelja kao ovršenika,

- da je protiv tog rješenja tužitelj podnio žalbu 1. lipnja 2016.,

- da je na temelju rješenja o ovrsi od 2. svibnja 2016. putem Financijske agencije
izvršena naplata potraživanja u korist državnog proračuna RH u cijelosti (13.580,00 kn), a
naplaćen je i iznos naknade za provedbu ovrhe (175,00 kn),

- da je nakon toga po žalbi tužitelja rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž
Ovr-46/2017-2 od 18. travnja 2017. ukinuto rješenje o ovrsi broj Ovr-2997/2011-48 od 2.
svibnja 2016.

Odredbom čl. 58. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00,
173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, dalje u tekstu: OZ-a), koji se primjenjuje na
navedeni ovršni postupak, propisani su razlozi zbog kojih se može tražiti protuovrha u istom
ovršnom postupku u kojem je ovrha provedena.

3 Poslovni broj: Gž-686/2019-3

Odredbom st. 4. istog zakonskog članka određeno je da pravo na naknadu štete iz
razloga propisanih u st. 1. ovršenik može ostvarivati u posebnoj parnici.

Prema odredbi čl. 58. st. 5. OZ-a prijedlog za protuovrhu može se podnijeti u roku od
tri mjeseca od dana kad je ovršenik saznao za razlog za protuovrhu, a najkasnije u roku od
godine dana od dana dovršetka ovršnog postupka.

Odredbom st. 6. istog zakonskog članka određeno je da ovršenik ne može prije proteka
roka iz st. 5. svoju tražbinu ostvarivati u parničnom postupku, osim u slučaju iz st. 2. - kada
vraćanje onoga što je primljeno više nije moguće.

Prema tome, ovršenik ima pravo povrat neosnovano naplaćenog iznosa ostvariti
prvenstveno u ovršnom postupku, a nije isključeno da to pravo ostvaruje u posebnoj parnici,
no tek nakon isteka rokova iz čl. 58. st. 5. OZ-a.

Osnovano tužitelj u žalbi ukazuje na čl. 58. st. 7. OZ-a koji sadrži posebnu odredbu za
ovršni postupak pokrenut po službenoj dužnosti, a prema kojoj u tom slučaju prijedlog za
protuovrhu nije dopušten, dok ovršenik svoja prava može ostvarivati u posebnoj parnici. To se
dakle odnosi i na pravo glede vraćanja onog što je ovrhovoditelj neosnovano primio tijekom
ovrhe (u ovom slučaju iznos od 13.580,00 kn), kao i pravo na naknadu štete (ovdje 175,00
kn).

Međutim protivno žalbenim navodima tužitelja navedenom zakonskom odredbom nije
propisan poseban rok za pokretanje takve parnice. Neosnovano tužitelj zaključuje da se u tom
slučaju primjenjuju rokovi iz čl. 58. st. 5. OZ-a, jer navedeno ne proizlazi ni iz st. 7., a niti iz
ostalih odredbi čl. 58. OZ-a.

Stoga neosnovano tužitelj tvrdi da u ovom slučaju nije bio u obvezi prvo se obratiti
zahtjevom za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu sukladno čl. 186.a st. 1.
ZPP-a, navodeći da je u ovom slučaju posebnim propisom određen rok za podnošenje tužbe.

Budući da nije propisan prekuluzivni rok za podnošenje tužbe iz čl. 58. st. 7. OZ-a, a
nije sporno da se tužitelj prije podnošenja tužbe nije obratio nadležnom državnom
odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora, pravilno je prvostupanjski sud primjenom
odredbe čl. 186.a st. 6. ZPP-a tužbu odbacio.

Žalbeni navodi kojima tužitelj iznosi svoje viđenje o tome kada je podnošenje zahtjeva
za mirno rješenje spora smisleno, a kada ne, te se poziva na načelo ekonomičnosti i
svrsishodnosti, nisu od utjecaja na ocjenu pravilnosti i zakonitosti pobijanog rješenja.

Slijedom navedenog, budući da se nisu ostvarili žalbeni razlozi koje tužitelj ističe u
žalbi, a niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalba je odbijena kao neosnovana
i rješenje prvostupanjskog suda potvrđeno na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

4 Poslovni broj: Gž-686/2019-3

S obzirom da tužitelj nije uspio sa žalbom, zahtjev za naknadu troška žalbe nije
osnovan, pa je odbijen na temelju čl. 166. st. 1. u vezi sa čl. 154. st. 1. i čl. 381. ZPP-a.

Bjelovar, 29. listopada 2020.

Sudac

Ranko Orozović, v.r.