Broj: Kž 233/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća te Žarka Dundovića i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Davorke Simunić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. Š., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 17. svibnja 2018. broj Kov-11/18 (Kov-10/18), o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 30. svibnja 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog D. Š. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Zadru, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog D. Š., zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog D. Š. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), koji može trajati do pravomoćnosti presude, time da će sud svaka dva mjeseca do izricanja nepravomoćne presude, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru ispitivati postoje li zakonski uvjeti za primjenu istražnog zatvora.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni D. Š. po braniteljici D. K. Š., odvjetnici iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Vrhovni sud „ukine rješenje o produljenju Istražnog zatvora i optuženika pusti da se brani sa slobode”.

Žalba nije osnovana.

Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog D. Š. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Također je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv tog okrivljenika te nesvrhovitosti njegove zamjene blažim mjerama, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj.

Osporavajući postojanje opasnosti od ponavljanja djela na svojoj strani, a time i opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., okrivljenik u svojoj žalbi prvenstveno pobija postojanje osnovane sumnje da je počinio na teret mu stavljeno kazneno djelo. No, protivno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud osnovano zaključio da iz dokaza navedenih u obrazloženju pobijanog rješenja proizlazi osnovana sumnja kao opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. Takvo utvrđenje prvostupanjskog suda nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima o navodnim nelogičnostima u iskazu svjedokinje Lj. K., s obzirom na to da postojanje osnovane sumnje proizlazi i iz ostalih dokaza na kojima se temelji podignuta optužnica i koje je naveo prvostupanjski sud, naročito iskaza svjedoka M. S. koji se zatekao na mjestu događaja, snimki video nadzora benzinske postaje „B. b.” te pregleda transakcija s ulaznih i izlaznih postaja auto ceste.

Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da postojanje konkretne i razborito predvidive opasnosti od ponavljanja djela na strani okrivljenika proizlazi prvenstveno iz njegove dosadašnje osuđivanosti zbog kaznenih djela oštećenja tuđe stvari i neovlaštene proizvodnje i prometa drogama. Pritom je okrivljenik osnovano sumnjiv da je sada na teret mu stavljeno kazneno djelo počinio u vrijeme provjeravanja iz obje ranije mu izrečene uvjetne osude, što upućuje na zaključak da ranije presude nisu utjecale na njega da svoje ponašanje uskladi s pravnim poretkom, budući da je njegovo kriminalno postupanje progrediralo. Osim toga, uvidom u prekršajnu evidenciju okrivljenika, razvidno je da on učestalo od 2015. godine čini prekršaje i to u najvećoj mjeri one s elementima nasilja iz Zakona o sprječavanju nereda na sportskim natjecanjima i iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. S obzirom na narav kaznenog djela za koje je okrivljenik u ovom postupku osnovano sumnjiv, očito je nasilničko ponašanje njegov obrazac ponašanja kojim je iz prekršajne ušao u kaznenopravnu zonu.

Kada se sve to dovede u međusobnu vezu, a imajući pritom na umu da je okrivljenik, prema vlastitim navodima, bez zanimanja i stalnog zaposlenja te da nema imovine, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da na njegovoj strani postoji visok stupanj vjerojatnosti da će on boravkom na slobodi ponoviti isto ili slično kazneno djelo. Zbog toga je neophodno daljnje produljenje mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog D. Š. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. radi otklanjanja iteracijske opasnosti.

Slijedom navedenog, budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 30. svibnja 2018.