1              Poslovni broj: 12 UsI-824/2020-10

 

 

                                        

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

  Rijeka, Erazma Barčića 5

 

Poslovni broj: 12 UsI-824/2020-10

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Kuruzović, u upravnom sporu tužitelja S. M. iz M., P., kojeg zastupaju opunomoćenici B. G., D. C. i K. B., odvjetnici u R., V. L., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Margaretska 3, Zagreb, kojeg zastupa službena osoba L. D., radi prava na naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad, 29. listopada 2020.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I.              Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-04/20-01/80, URBROJ: 338-01-06-05-20-02 od 5. lipnja 2020. i priznanja tužitelju prava na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad u vezi ozljede od 12. listopada 2015.

 

II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-04/20-01/80, URBROJ: 338-01-06-05-20-02 od 5. lipnja 2020. u točki I. izreke usvojena je žalba tužitelja povodom zahtjeva tužitelja za donošenje rješenja u vezi ostvarivanja prava na naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Točkom II. izreke tužitelju nije priznato pravo na naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad u vezi ozljede od 12. listopada 2015. Tuženik je u bitnome svoju odluku obrazložio činjenicom da je tužitelj odbio otvaranje privremene nesposobnosti za rad, slijedom čega tužitelj ne može niti ostvariti pravo na naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad.

             

Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovome Sudu. U tužbi i kasnijim podnescima tužitelj u bitnome navodi da je 12. listopada 2015. doživio ozljedu na radu na način da mu je kućište generatora zahvatilo prste desne ruke nanijevši mu teške ozljede, ukratko navodeći tijek događaja. Ističe da se obratio svojoj liječnici primarne zdravstvene zaštite, koja ga je uputila na daljnju obrada, pojašnjavajući da nije točno da nije želio koristiti prava s osnova bolovanja. Poziva se na uputu tuženika od 29. rujna 2009. Pojašnjava da nije odbio priznavanje ozljede na radu kada mu je ista i priznata. Smatra da su povrijeđena načela pomoći neukoj stranci i pristupa podacima i zaštite podataka jer su ga i tuženik i liječnica propustili upozoriti da ima pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, kao i na posljedice odbijanja korištenja tog prava. Smatra da mu je predmetni zahtjev neosnovano odbijen jer su ispunjeni svi uvjeti da mu se predmetno pravo i prizna. Slijedom navedenog, tužitelj je predložio u tužbenom zahtjevu poništenje osporavanog rješenja tuženika i priznanje prava na naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad, uz naknadu troškova upravnog spora.

 

Tuženik je u odgovoru na tužbu i u kasnijem podnesku u bitnome ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja. Ističe da tužitelj nije koristio privremenu nesposobnost za rad po vlastitom izboru, a da pri tom nekorištenje iste nije posljedica propusta izabrane liječnice tužitelja, zbog čega tužitelj ne može ostvariti niti pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad. Pojašnjava da načela, na koja se tužitelj poziva u tužbi, primjenjuju javnopravna tijela u ostvarivanju prava stranaka u upravnom postupku, a da nije jasno na koji se način ta načela primjenjuju u ostvarivanju prava na zdravstvenu zaštitu. Kako nisu ispunjeni uvjeti za priznanje prava na naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad to je tuženik predložio odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja.

 

U ovom upravnom sporu 26. listopada 2020. održano je ročište za raspravu u  prisutnosti tužitelja, zamjenika opunomoćenika tužitelja i službene osobe tuženika pa je sukladno odredbi članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, u daljnjem tekstu ZUS) strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu, stranke su ostale kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega su odbijeni dokazni prijedlozi tužitelja i tuženika (saslušanje tužitelja i izabrane liječnice) kao suvišni u skladu s odredbom članka 33. stavkom 1. ZUS-a. Potom je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora i upravnog postupka te je rasprava zaključena.

 

Iz dokumentacije koja prileži spisu predmeta upravnog spora i upravnog postupka proizlazi da je tužitelj 15. ožujka 2017. podnio prvostupanjskom tijelu zahtjev za priznanjem prava na naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad u kojem je tužitelj naveo da mu izabrana liječnica nije otvorila privremenu nesposobnost za rad. Iz dopisa izabrane liječnice tužitelja od 9. veljače 2017. proizlazi da je tužitelj došao u njezinu ordinaciju zbog retrogradnog otvaranja privremene nesposobnosti za rad od listopada 2015. kada je imao ozljedu na radu, da se tužitelj prvi put javio u ordinaciju 22. listopada 2015. nakon iskrcavanja s broda, da je iz potvrde tuženika vidljivo da tužitelj ima status nezaposlene osobe od 10. studenog 2015., da je tužitelj imao mogućnost otvaranja privremene nesposobnosti za rad prilikom javljanja u ordinaciju 22. listopada 2015., da je tužitelju predloženo otvaranje privremene nesposobnosti za rad, da je tužitelj navedeni prijedlog odbio uz obrazloženje da njegova kompanija sve zna i da će mu biti plaćeno, da je tužitelj bio na previjanjima 4., 6., 13. i 20. studenog 2015., da nije spominjao otvaranje privremene nesposobnosti za rad, da je tužitelj prihvatio prijedlog da se ispuni prijava ozljede na radu koja je ispunjena 24. studenog 2015. i priznata 22. prosinca 2015. Iz zdravstvenog kartona tužitelja proizlazi da je 22. listopada 2015. došao kod izabrane liječnice koje prilike je naveo da je došao s broda, da mu je prikliještena ruka s bragom pri čemu je zadobio prijelom III i IV prsta desne ruke, da tužitelj smatra da mu nije potrebno otvaranje bolovanje, da kompanija zna što se tužitelju dogodilo.

 

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja ovaj Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

 

 

Prema odredbi članka 36. stavku 1. točki 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj: 80/13 i 137/13, u daljnjem tekstu ZOZO) osiguranici u okviru prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja imaju pravo na: 1. naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti, odnosno spriječenosti za rad zbog korištenja zdravstvene zaštite, odnosno drugih okolnosti iz članka 39. ovoga Zakona (u daljnjem tekstu: naknada plaće).

 

Sukladno odredbi članka 37. stavku 1. točki 1. ZOZO-a pravo na novčane naknade za slučaj priznate ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti obuhvaća: 1. naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad uzrokovane priznatom ozljedom na radu, odnosno profesionalnom bolešću.

 

Prema odredbi članka 38. stavku 1. ZOZO-a pravo na naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti, odnosno spriječenosti za rad radi korištenja zdravstvene zaštite, odnosno drugih okolnosti iz članka 39. ovoga Zakona (u daljnjem tekstu: privremena nesposobnost) pripada osiguranicima iz članka 7. stavka 1. točaka 1. do 4. te točaka 6., 8., 9., 20. i 25. ovoga Zakona, ako posebnim propisom nije drukčije utvrđeno.

 

Sukladno odredbi članka 46. stavku 1. ZOZO-a početak i dužinu trajanja privremene nesposobnosti utvrđuje izabrani doktor.

 

Prema odredbi članka 46. stavku 2. ZOZO-a izabrani doktor utvrđuje dužinu trajanja privremene nesposobnosti osiguranika ovisno o vrsti bolesti koja utječe na privremenu nesposobnost osiguranika u skladu sa medicinskom indikacijom i smjernicama koje pravilnikom propisuje ministar nadležan za zdravlje, po prethodno pribavljenom mišljenju stručnih društava Hrvatskog liječničkog zbora, odnosno ovisno o drugim razlozima privremene spriječenosti za rad utvrđene odredbom članka 39. ovoga Zakona.

 

              Sukladno odredbi članka 53. stavku 1. ZOZO-a osiguranik nema pravo na naknadu plaće ako:

1. je svjesno prouzročio privremenu nesposobnost,

2. ne izvijesti izabranog doktora da je obolio u roku od tri dana od dana početka bolesti, odnosno u roku od tri dana od dana prestanka razloga koji ga je u tome onemogućio,

3. namjerno sprječava ozdravljenje, odnosno osposobljavanje za rad,

4. za vrijeme privremene nesposobnosti radi, odnosno obavlja poslove osnovom kojih je obvezno zdravstveno osiguran, obavlja ugovorene poslove temeljem ugovora o djelu te bilo koje druge poslove (npr. poljoprivredni radovi i sl.),

5. se bez opravdanog razloga ne odazove na poziv za liječnički pregled izabranog doktora, odnosno doktora kontrolora Zavoda ili tijela Zavoda ovlaštenog za kontrolu privremene nesposobnosti,

6. izabrani doktor, doktor kontrolor ili tijelo Zavoda ovlašteno za kontrolu privremene nesposobnosti utvrde da se ne pridržava uputa za liječenje, odnosno bez suglasnosti izabranog doktora otputuje iz mjesta prebivališta, odnosno boravišta ili zlorabi privremenu nesposobnost na neki drugi način.

 

Naime, suprotno navodima tužitelja u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, kao i u ovom upravnom sporu utvrđeno je da tužitelju nije otvorena privremena nesposobnost za rad iz razloga što je tužitelj odbio otvaranje iste, a na temelju koje bi imao pravo na naknadu plaće. Navedeno je razvidno iz dokumentacije koja prileži spisu predmeta upravnog postupka, posebice zdravstvenog kartona tužitelja i dopisa izabrane liječnice tužitelja od 9. veljače 2017., koja se obratila tuženiku s upitom o mogućnosti retrogradnog otvaranja privremene nesposobnosti za rad.

 

Dakle, da bi se tužitelju priznalo pravo na naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad tužitelju je prvenstveno valjalo otvoriti privremenu nesposobnost za rad, a što je u nadležnosti izabrane liječnice tužitelja. Tužitelju privremena nesposobnost za rad nije otvorena budući je tužitelj odbio otvaranje iste, a kako je to razvidno iz službene dokumentacije koja prileži spisu predmeta upravnog postupka. Sud nije imao razloga sumnjati u navedenu dokumentaciju, posebice imajući u vidu da je tužitelj nakon proteka određenog vremena (više od godinu dana nakon 22. listopada 2015. kada se prvi put obratio svoj liječnici) zatražio priznanje predmetnog prava.

 

Stoga, imajući u vidu gore citirane odredbe ZOZO-a i utvrđeno činjenično stanje pravilno je tuženik odlučio o žalbi tužitelja budući nisu ispunjeni uvjeti za priznanje predmetnog prava. Tuženik je valjano i dostatno obrazložio sve odlučne činjenice bitne za rješavanje ove upravne, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj Sud.

 

Nastavno, suprotno navodima tužitelja nije povrijeđeno niti načelo pomoći neukoj stranci niti načelo pristupa podacima i zaštite podataka budući je tužitelju prethodno valjalo otvoriti privremenu nesposobnost za rad, a potom bi mogao ostvariti pravo na naknadu plaće. Tužitelj je bio upoznat sa svojim pravima budući iz dokumentacije proizlazi da je tužitelju pružena mogućnost otvaranja privremene nesposobnosti za rad, a što je tužitelj odbio. Dakle, suprotno navodima tužitelj, tužitelj je bio upoznat sa svojim pravom.

 

Sukladno prethodnom, osporavano rješenje tuženika je ocjenjeno zakonitim budući je doneseno na podlozi pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilne primjene materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje te pri tom nisu povrijeđene odredbe upravnog postupka.

 

Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora budući tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu na temelju odredbe članka 79. ZUS-a.

 

Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Rijeci 29. listopada 2020.

 

                                                                                                                                       S u t k i n j a

 

                                                                                                              Marija Renner Jakovljević, v.r.