Republika Hrvatska
Trgovački sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 10 Povrv-41/2020-10

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu Denisu Krnjaku, u pravnoj stvari tužitelja U.-
T. d.o.o., K., OIB:… kojeg zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik iz S., protiv tuženika I. d.d. u         stečaju, V., OIB:…, kojeg zastupa stečajni upravitelj T. Đ. iz V., radi isplate, nakon glavne rasprave      zaključene 06. listopada 2020. u prisutnosti punomoćnika tužitelja D. B., direktora tužitelja A. Đ.
i punomoćnika tuženika S. V., 29. listopada 2020. objavio je i

p r e s u d i o j e

1.) Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika
K. M. iz V., , poslovni broj: Ovrv-325/2019,
od 19. prosinca 2019., kojim je tuženiku naloženo da tužitelju

namiri tražbinu u ukupnom iznosu od 2.250.000,00 kn uvećanu za:

- zakonske zatezne kamate koje na iznos od 1.500.000,00 kn teku od dana dospijeća

10. siječnja 2019. pa do isplate, a na iznos 750.000,00 kn teku od dana dospijeća 4. rujna

2019. pa do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 12.a Zakona o financijskom poslovanju i
predstečajnoj nagodbi, koja je jednaka referentnoj stopi HNB-a uvećanoj za 8 (osam)
postotnih poena,

- nastale troškove postupka u iznosu od 6.287,50 kn uvećane za zakonske zatezne
kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do namirenja ovrhovoditelja po
kamatnoj stopi propisanoj čl. 12.a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi,
koja je jednaka referentnoj stopi HNB-a uvećanoj za 8 (osam) postotnih poena, a sve to u
roku od 8 (osam) dana od dostave rješenja,

- predvidivi trošak postupka u iznosu od 50,00 kn uvećan za zakonske zatezne kamate
koje teku od dana pravomoćnosti rješenja o ovrsi pa do namirenja ovrhovoditelja po kamatnoj
stopi propisanoj čl. 12.a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, koja je
jednaka referentnoj stopi HNB-a uvećanoj za 8 (osam) postotnih poena, a koji nastane ukoliko
ovršenik ne podmiri u roku tražbinu s nastalim troškovima.

Poslovni broj: 10 Povrv-41/2020-10 2

2.) Nalaže se tužitelju U.-T. d.o.o., K., Pavićini 604, da u roku od
15 dana naknadi tuženiku I. d.d. u stečaju, V., parnični trošak u
iznosu od 5.000,00 kn.

Obrazloženje

Tužitelj je kao ovrhovoditelj podnio javnom bilježniku prijedlog za ovrhu na temelju
vjerodostojne isprave povodom kojeg je 19. prosinca 2019. doneseno rješenje o ovrsi na
temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika K. M. iz V. pod brojem:
Ovrv-325/2019. Po prigovoru tuženika kao ovršenika sud je donio rješenje 03. veljače 2020.,
poslovnog broja: Povrv-41/2020-2 kojim je stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u
kojem je određena ovrha te su ukinute sve provedene ovršne radnje, a postupak je nastavljen
pred sudom kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Ističe se da je tužitelj protiv
rješenja poslovnog broja: Povrv-41/2020-2 izjavio žalbu (prigovor; list 44 spisa) od koje je
odustao podneskom zaprimljenim na sudu 12. ožujka 2020. (list 46 spisa) te je sud na ročištu
dana 06. listopada 2020. rješenjem utvrdio da je tužitelj odustao od podnesene žalbe.

Tužitelj prijedlog za ovrhu podnosi na temelju vjerodostojnih isprava i to računa broj
1/1/2019 izdanog od društva M. d.o.o. 10. siječnja 2019., računa broj 2/1/2019 izdanog od
društva M. d.o.o. 10. siječnja 2019. i računa broj 3/1/2019 izdanog od društva M.
d.o.o. 4. rujna 2019. te uz prijedlog za ovrhu prilaže i Ugovor o ustupanju potraživanja – cesiji
od 4. listopada 2019. sklopljen između društva M. d.o.o. kao cedenta i tuženika kao
cesionara.

Tuženik u svom prigovoru kojeg je izjavio protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika
ističe da rješenje o ovrsi pobija u cijelosti. Tuženik obrazlaže da je vjerodostojne isprave –
račun broj 1/1/2019, račun broj 2/1/2019 i račun broj 3/1/2019 vratio kao neutemeljene natrag
društvu M. d.o.o. uz obrazloženje da je nad tuženikom otvoren stečajni postupak 21.
prosinca 2017. te da je društvo M. d.o.o. trebalo sva svoja potraživanja koja su nastala
prije otvaranja stečajnog postupka prijaviti kao vjerovnik u stečajnom postupku te da tuženik
nema u posjedu objekte koji se navode na računima te da stoga nije ni dužan platiti naknadu
za korištenje tih objekata. Tuženik ističe da nikada nije primio Ugovor o ustupanju
potraživanja – cesiji sklopljen 4. listopada 2019. Nadalje, tuženik ističe da nikada u tijeku
stečajnog postupka nije bio u ugovornom odnosu s društvom M. d.o.o., da nije koristio
bazene i hotelski inventar u D. U. u sezonama 2017., 2018. i 2019., niti imao iste u
posjedu, da su nedvojbeno neutemeljeno i nezakonito sačinjeni predmetni računi, da je očito
da je bez ikakve utemeljene osnove nezakonito sklopljen Ugovor o ustupanju potraživanja –
cesiji te da stoga tuženik ne duguje tužitelju novčanu tražbinu iz rješenja o ovrsi. Dodatno,
tuženik napominje da je društvo M. d.o.o. tražbinu po osnovi naknade za sezonu 2017. u
iznosu od 750.000,00 kn prijavilo stečajnom upravitelju tuženika te da je tražbina osporena u
cijelosti te i da je temeljem rješenja Trgovačkog suda Varaždinu o osporenim i utvrđenim
tražbinama broj St-529/17-265 od 4. srpnja 2019. društvo M. d.o.o. upućeno na parnicu
protiv stečajnog dužnika radi utvrđivanja osporene tražbine, što znači da je ovrha sukladno čl.

169. st. 1. Stečajnog zakona nedopuštena. U odnosu na tražbine društva M. d.o.o. po
osnovi naknade za sezone 2018. i 2019. tuženik ističe da je čl. 140. st. 1. Stečajnog zakona
propisano da nedospjele tražbine dospijevaju otvaranjem stečajnog postupka te da budući da

Poslovni broj: 10 Povrv-41/2020-10 3

iste društvo M. d.o.o. nije prijavilo u stečajni postupak, to je ovrha prema čl. 169. st. 1.
Stečajnog zakona i u tome dijelu nedopuštena. U konačnici tuženik predlaže odbijanje
tužbenog zahtjeva.

Tužitelj u podnesku zaprimljenom na sudu 06. listopada 2020. činjenično i pravno
specificira predmet tužbenog zahtjeva te se i očituje na navode tuženike iz prigovora. Tužitelj
tuženikove navode smatra neutemeljenima. Pojašnjava da su predmetne tražbine nastale
nakon otvaranja stečajnog postupka krivnjom tuženika pa ih stoga tužitelj nije mogao prijaviti
u stečajnom postupku, a nastale su nemogućnošću komercijalnog korištenja objekata i opreme
navedenima u računima broj 1/1/2019, 2/1/2019 i 3/1/2019 u sezonama 2017., 2018. i 2019.
Tužitelj pojašnjava da je tužitelj sagradio objekte (vanjski bazen s pomoćnim zgradama) na
nekretninama kčbr. 2376/4 i 2377/4, k.o. K. u vlasništvu tuženika temeljem Ugovora o
zakupu s pravom građenja, a inventar i opremu ugradio u hotel u vlasništvu tuženika izgrađen
na kčbr. 2377/3 i 2377/4, k.o. K. temeljem Aneksa ugovora o zakupu kojim je tužitelj bio
u obvezi podići kategorizaciju hotela s dvije na tri zvjezdice, a zauzvrat je dobio pravo
komercijalnog korištenja navedenih objekata i inventara do 2023. Nadalje, tužitelj u podnesku
od 6. listopada 2020. ističe da je nesporno da tuženik nije u posjedu nekretnina, objekata i
opreme, međutim bio je dužan kao vlasnik odmah ući u posjed nekretnina i komercijalno ih
iskorištavati počevši od 21. prosinca 2017. (dan otvaranja stečaja) kako to nalaže odredba čl.

216. Stečajnog zakona te dopustiti tužitelju komercijalno korištenje objekata i inventara do 1.
siječnja 2023. Nadalje, tužitelj u podnesku od 6. listopada 2020. ističe da postoji ugovorni
odnos, a što proizlazi iz Ugovora o zakupu s pravom građenja s rokom trajanja do 2023., da je
Ugovor sklopljen između Industrogradnje d.d. (pravnog prednika tuženika) i društva F.&D.
d.o.o. (pravnog prednika društva M. d.o.o.) i na taj način je ugovorni odnos u tijeku.
Tražbine iz Ugovora su uvjetovane postupanjem tuženika zbog čega dospijevaju na kraju
svake turističke sezone odnosno kalendarske godine te zbog toga tražbine predstavljaju
obvezu stečajne mase kao njeni troškovi u smislu čl. 156. st. 3. Stečajnog zakona. Ističe da
tuženik ima saznanja o Ugovoru o cesiji jer je istog primio uz rješenje o ovrsi javnog
bilježnika. U konačnici tužitelj predlaže prihvaćanje tužbenog zahtjeva kao osnovanog.

U dokaznom postupku tužitelj predlaže pročitati dokumentaciju koju je dostavio u
spis, a tuženik u dokaznom postupku predlaže pročitati dokumentaciju koju dostavlja u spis te
i izvršiti uvid u dokumentaciju iz spisa Trgovačkog suda u Varaždinu broj St-529/2017.

U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u predmet Trgovačkog suda u Varaždinu
broj St-529/17 (stečajni postupak nad tuženikom) i izvršio uvid i pročitao dokumentaciju koju
su parnične stranke dostavile u spis i to:

- Ugovor o ustupanju potraživanja – cesiji od 4. listopada 2019. (list 5 i 6 spisa),
- vjerodostojne isprave na temelju kojih je podnesen predmetni prijedlog za ovrhu i to računi
broj 1/1/2019, 2/1/2019 i 3/1/2019 izdani od društva M. d.o.o. (list 7 do 9 spisa),
- dopis tuženika upućen društvu M. d.o.o. od 18. rujna 2019. (list 20 do 26 spisa),
- prijava tražbine društva M. d.o.o. u stečajnom postupku nad društvom I. d.d. sa
prilozima (list 27 do 32 spisa),

- sva dokumentacija koju je tužitelj predao na ročištu za glavnu raspravu i to:

- presliku Ugovora o zakupu br. 68/2003 sklopljenog između I.1 d.d. i "F.&D." d.o.o.

- presliku Ugovora o zakupu s pravom građenja sklopljenog 18. prosinca 2004. između "F.&." d.o.o. i I.1 d.d.,

Poslovni broj: 10 Povrv-41/2020-10 4

- preslika aneksa Ugovora o zakupu broj 68/2003 sklopljenog18. veljače 2004. između I.1 d.d. i "F.&D." d.o.o.,

- fotodokumentacija hotela sa bazenom, D. U. 10. kolovoza 2019.,
- dopis tužitelja upućen tuženiku, predmet: zaštita imovine stečajnog dužnika i poništenje
pravnih radnji,

- mail korespondencija od 16. srpnja 2019.,

- podnesak tužitelja kao vjerovnika u stečajnom postupku kod Trgovačkog suda u Varaždinu broj St-529/2017,

- zahtjev za razrješenje stečajnog upravitelja podnesen u spis u Trgovačkog suda u Varaždinu broj St-529/2017 od 1. lipnja 2020.,

- dopis tužitelja upućen tuženiku od 27. kolovoza 2019.,

- kaznena prijava podnesena na ŽDO Varaždin od 1. lipnja 2020.,
- podnesak tužitelja upućen Trgovačkom sudu u Varaždinu u predmetu St-529/2017, predmet:
očitovanje stečajnog upravitelja o zahtjevima za razrješenje, objavljeno na e-Oglasnoj ploči
suda dana 30. lipnja 2020.,

- preslika presude Županijskog suda u Puli broj Gž-3802/14-4 od 25. svibnja 2015.

Drugi dokazi u postupku nisu provođeni budući ih parnične stranke nisu predlagale.

Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na
temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sve u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku
(NN, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08,
57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje u tekstu: ZPP), sud zaključuje da je tužbeni
zahtjev tužitelja neosnovan.

Prema čl. 7. st. 1. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje
zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Prema čl. 219. ZPP-a svaka
stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim
pobija navode i dokaze protivnika. Prema čl. 221a. ZPP-a ako na temelju izvedenih dokaza
(čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će
primjenom pravila o teretu dokazivanja.

Imajući u vidu procesna načela iz citiranih odredbi ZPP-a razvidno je da je svaka
stranka dužna dokazati podobnim dokaznim sredstvima postojanje činjenica na temelju kojih
postavlja svoj zahtjev. U ovom parničnom postupku sud je proveo sve dokaze koje je tužitelj
predložio te nakon ocjene svih dokaza sud zaključuje da u postupku nije dokazano postojanje
činjenica odlučnih za donošenje pozitivne odluke o tužbenom zahtjevu tužitelja.

Tužitelj, dakle, u ovom postupku tužbenim zahtjevom traži isplatu ukupnog iznosa od

2.250.000,00 kn zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama i to s osnove naknade za
korištenje bazena i hotelskog inventara u D. U. za sezone 2017., 2018. i 2019. s time
da za svaku sezonu tužitelj traži isplatu iznosa od 750.000,00 kn.

Iz računa broj 1/1/2019 od 10. siječnja 2019. (list 7 spisa) vidljivo je da u istome
društvo M. d.o.o. potražuje od tuženika naknadu za korištenje bazena i hotelskog inventara
u Dugoj Uvali za sezonu 2017. u iznosu od 750.000,00 kn, iz računa broj 2/1/2019 od 10.
siječnja 2019. (list 8 spisa) vidljivo je da u istome društvo M. d.o.o. potražuje od tuženika
naknadu za korištenje bazena i hotelskog inventara u D. U. za sezonu 2018. u iznosu

Poslovni broj: 10 Povrv-41/2020-10 5

od 750.000,00 kn, a iz računa broj 3/1/2019 od 4. rujna 2019. (list 9 spisa) vidljivo je da u
istome društvo M. d.o.o. potražuje od tuženika naknadu za korištenje bazena i hotelskog
inventara u Dugoj Uvali za sezonu 2019. u iznosu od 750.000,00 kn.

Iz Ugovora o ustupanju potraživanja – cesiji sklopljenog 4. listopada 2019. između
društva M. d.o.o. kao cedenta i društva U.-t. d.o.o. kao cesionara (listovi 5 i 6 spisa)
vidljivo je da društvo M. d.o.o. (cedent) ima dospjele tražbine prema društvu I. d.d.
(cesus) u ukupnom iznosu od 2.250.000,00 kn i to s osnova predmetnih računa (čl. 2.) te da
društvo M. d.o.o. (cedent) prenosi cjelokupno svoje potraživanje koje ima prema društvu
I. d.d. (cesus) na novog vjerovnika društvo U.-t. d.o.o. (cesionar) (čl. 3.) odnosno
prenosi potraživanje na tužitelja iz ovog parničnog postupka.

Prema čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 32/05, 41/08,
125/11, 78/15 i 29/18, dalje u tekstu: ZOO) vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim
prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je
strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga, a prema st. 2.
ugovor o ustupanju nema učinak prema dužniku ako su on i vjerovnik ugovorili da ovaj neće
moći prenijeti tražbinu na drugoga ili da je neće moći prenijeti bez dužnikova pristanka.
Prema čl. 81. st. 1. s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo
prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate,
ugovornu kaznu i slično.

Imajući u vidu citirane odredbe ZOO-a te uvažavajući činjenicu postojanja Ugovora o
ustupanju potraživanja – cesiji sklopljenog 4. listopada 2019. (listovi 5 i 6 spisa), a na kojem
su potpisi ovlaštenih osoba ovjereni kod javnog bilježnika L. Č. iz Z. pod
brojem Ovr-8700/2019, sud zaključuje da je na tužitelja prenesena tražbina iz predmetnih
računa izdanih po društvu M. d.o.o. te posljedično tužitelj kao novi vjerovnik ima pravo
potraživati od tuženika kao dužnika tražbine iz predmetnih računa.

No, međutim, potrebno je odgovoriti na pitanje da li je društvo M. d.o.o. (kao
vjerovnik koji je na tužitelja prenio predmetno potraživanje) imalo osnovanu tražbinu prema
tuženiku s osnova, dakle, naknade za korištenje bazena i hotelskog inventara u D. U. za
sezone 2017., 2018. i 2019.

Primarno se ističe da je iz dopisa datiranog 18. rujna 2019. sastavljenog po tuženiku
za društvo M. d.o.o. (listovi 20 do 25 spisa) vidljivo je da je tuženik u prilogu navedenog
dopisa predmetne račune vratio pošiljatelju društvu M. d.o.o. osporavajući tražbine iz
predmetnih računa. Odnosno zaključuje se da je tuženik osporavao predmetne račune već
nakon primitka istih od strane ranijeg vjerovnika društva M. d.o.o.

Tužitelj osnovu svoje tražbine pojašnjava u podnesku koji je zaprimljen kod suda 6.
listopada 2020. te u istome i prezentira činjenično stanje koje smatra odlučnim u ovom
postupku.

Tako, tužitelj u podnesku od 6. listopada 2020. ističe da se radi o tražbinama koje su
nastale nemogućnošću komercijalnog korištenja objekata i opreme navedenima u računima
broj 1/1/2019, 2/1/2019 i 3/1/2019 u sezonama 2017., 2018. i 2019. Tužitelj pojašnjava da je
tužitelj sagradio objekte (vanjski bazen s pomoćnim zgradama) na nekretninama kčbr. 2376/4

Poslovni broj: 10 Povrv-41/2020-10 6

i 2377/4, k.o. K. u vlasništvu tuženika temeljem Ugovora o zakupu s pravom građenja, a
inventar i opremu ugradio u hotel u vlasništvu tuženika izgrađen na kčbr. 2377/3 i 2377/4,
k.o. K. temeljem Aneksa ugovora o zakupu kojim je tužitelj bio u obvezi podići
kategorizaciju hotela s dvije na tri zvjezdice, a zauzvrat je dobio pravo komercijalnog
korištenja navedenih objekata i inventara do 2023.

Nadalje, tužitelj u podnesku od 6. listopada 2020. ističe da je nesporno da tuženik nije
u posjedu nekretnina, objekata i opreme, međutim bio je dužan kao vlasnik odmah ući u
posjed nekretnina i komercijalno ih iskorištavati počevši od 21. prosinca 2017. (dan otvaranja
stečaja) kako to nalaže odredba čl. 216. Stečajnog zakona te dopustiti tužitelju komercijalno
korištenje objekata i inventara do 1. siječnja 2023.

Nadalje, tužitelj u podnesku od 6. listopada 2020. ističe da postoji ugovorni odnos, a
što proizlazi iz Ugovora o zakupu s pravom građenja s rokom trajanja do 2023., da je Ugovor
sklopljen između Industrogradnje d.d. (pravnog prednika tuženika) i društva F.&D. d.o.o.
(pravnog prednika društva M. d.o.o.) i na taj način je ugovorni odnos u tijeku.

Sud ističe da je u dokaznom postupku izvršena detaljna analiza dokumentacije koju je
tužitelj dostavio u spis te da iz iste nije moguće utvrditi činjenično stanje koje tužitelj
prezentira.

Naime, tužitelj ističe da osnova njegove tražbine proizlazi iz slijedećih ugovora:

- Ugovora o zakupu br. 68/2003 sklopljenog između društva I.1 d.d. i društva

F.&D. d.o.o. (list 71 do 76 spisa),

- Aneksa Ugovora o zakupu broj 68/2003 sklopljenog 18. veljače 2004. između društva

I.1 d.d. i društva F. & D. d.o.o. (list 79 do 80 spisa), i

- Ugovora o zakupu s pravom građenja sklopljenog 18. prosinca 2004. između društva
F.&D. d.o.o. i društva I.1 d.d. (list 77 do 78 spisa).

Uvidom u ispravu utvrđeno je da je Ugovor o zakupu broj 68/2003 sklopljen između
društva I.1 d.d. kao zakupodavca i društva F.&D. d.o.o. kao zakupca (Ugovor
nije datiran) te navedenim Ugovorom društvo I.1 d.d. kao zakupodavac daje
društvu F.&D. d.o.o. kao zakupcu u zakup nekretnine društva I.1 d.d. u D.
U. i to ugostiteljsko turističke objekte: hotel "C.", zdravstveno rekreacijski centar
(ZRC) i tenis igrališta sa svim pripadajućim sadržajima te depadansu hotela po specijalnoj
punomoći I.1 – HIZ D. U. d.o.o. u prilogu, a sve prema zapisniku o
primopredaji (čl. 1.). U čl. 3. ugovorne strane ugovorile su da zakup nekretnine počinje 1.
ožujka 2003. i ugovara se na rok od 5 godina. Obveza zakupca društva F.&D. d.o.o. za
plaćanje zakupnine i visina zakupnine regulirani su u čl. 3. i 4. Ugovora.

Utvrđeno je da je Aneks Ugovora o zakupu broj 68/2003 sklopljen 18. veljače 2004.
između društva I.1 d.d. kao zakupodavca i društva F.&D. d.o.o. kao zakupca te
je aneksom u čl. 1. ugovoreno da se u čl. 3. st. 1. Ugovora o zakupu riječ i broj "pet"
zamjenjuje se s riječju i brojem "deset" odnosno stranke Ugovora produljile su rok trajanja
zakupa iz Ugovora o zakupu broj 68/2003 na rok od 10 godina s time da zakup počinje teći 1.
ožujka 2003.

Poslovni broj: 10 Povrv-41/2020-10 7

Uvidom u ispravu utvrđeno je da su Ugovor o zakupu s pravom građenja sklopili 18.
prosinca 2004. društvo I.1 d.d. kao zakupodavac i društvo F.&D. d.o.o. kao
zakupoprimac te je u čl. 1. usuglašeno da Ugovorom zakupodavac daje zakupoprimcu u zakup
s pravom građenja na dijelovima nekretnina zemljišno-knjižne oznake k.č.br. 2376/4 i
2377/4, k.o. K., ukupne površine 7679 m2 u svrhu posebne upotrebe i gospodarskog
korištenja, sukladno izdatoj građevinskoj dozvoli, a po kojoj će se izraditi parcelacijski
elaborat te ovjeriti od strane Ureda za graditeljstvo, a što će se provesti u zemljišnim i
katastarskim knjigama te je i usuglašeno da svi priključci neophodni za funkcioniranje
izgrađenog objekta (struja, voda i sl.) zakupoprimac će o svom trošku instalirati i preuzeti za
svoj račun sva brojila ovih priključaka. U čl. 2. određeno je da zakupodavac daje
zakupoprimcu u zakup nekretnine na rok od 18 kalendarskih godina počevši od 1. siječnja

2005. do 1. siječnja 2023. U čl. 4. određeno je da na nekretnini zakupoprimac je ovlašten
investirati i izgraditi otvorne bazene, barove, terase, šankove, sanitarne prostorije, pozornice i
dr. s uređenim okolišom, a sve to prema glavnom projektu tvrtke I.2 d.o.o. R. i
Građevinskoj dozvoli Odsjeka za graditeljstvo u P., Klasa: UP/I-361-03/03-01/770, Urbroj:
2163-04-03-04-3 od 4. ožujka 2004. godine, sukladno projektnoj dokumentaciji. U čl. 5.
određeno je da svi izgrađeni objekti na nekretnini iz čl. 1. ovog Ugovora, predstavljaju
zasebnu cjelinu i vode se kao investicija zakupoprimca. Svi izgrađeni objekti na nekretnini iz
čl. 1. ovog Ugovora su u posjedu zakupoprimca do 1. siječnja 2023. godine, nakon čega
prelaze bez naknade u posjed zakupodavcu. Zakupodavac ovlašćuje zakupoprimca da na
temelju ovog Ugovora, bez njegove daljnje suglasnosti upiše u zemljišnim knjigama posjed na
rok od 1. siječnja 2005. do 1. siječnja 2023., sukladno odredbama ovog Ugovora.

Primarno valja istaknuti da su svi navedeni ugovori sklopljeni između društava
I.1 d.d. i F. & D. d.o.o. Iako tužitelj u podnesku od 06. listopada 2020.
činjenično navodi da je društvo I.1 d.d. pravni prednik tuženika, a društvo F. &
D. d.o.o. pravni prednik društva M. d.o.o. taj činjenični navod tužitelj u postupku ničim ne
dokazuje. Tužitelj vezano za sporno pravno sljedništvo nije predložio niti jedan dokaz
(primjerice, dostava izvadaka iz sudskog registra ili barem prijedlog da sud izvrši uvid u
stanje sudskog registra ili pak dostava nekih drugih isprava iz kojih bi se moglo utvrditi
sporno pravno sljedništvo).

Posljedično navedenome sud ne može činjenično zaključiti da su eventualno na
tuženika (kao eventualnog pravnog slijednika društva I.1 d.d.) i na društvo
M. d.o.o. (kao eventualnog pravnog slijednika društva F.&D. d.o.o.) prešla prava i
obveze ugovorene u nabrojenim ugovorima.

Nadalje, tužitelj u svom podnesku od 06. listopada 2020. činjenično navodi da je
tužitelj (dakle, društvo U.-T. d.o.o.) izgradio objekte (vanjski bazen s pomoćnim
zgradama) na nekretninama kčbr. 2376/4 i 2377/4, k.o. K. u vlasništvu tuženika te i
ugradio inventar i opremu u hotel u vlasništvu tuženika izgrađen na kčbr. 2377/3 i 2377/4,
k.o. K. te da je zauzvrat tužitelj (društvo U.-T. d.o.o.) dobio pravo
komercijalnog korištenja objekata i inventara do 2023.

U postupku, međutim, tužitelj ne dostavlja niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je
tužitelj (društvo U.-T. d.o.o.) vršio neku gradnju objekata ili pak vršio ugradnju
inventara na predmetnim nekretninama. Iz analize gore nabrojanih Ugovora (Ugovor o
zakupu broj 68/2003 sa Aneksom i Ugovora o zakupu sa pravom građenja) eventualno se

Poslovni broj: 10 Povrv-41/2020-10 8

može zaključiti da je društvo F.&D. d.o.o. imalo ovlaštenje na predmetnim nekretninama
vršiti gradnju ili opremanje predmetnih nekretnina, ali da li je navedeno društvo navedeno
zaista i izvršilo u ovom postupku nije dokazano. Fotografija koju tužitelj dostavlja u spis (list
97 spisa) ne dokazuje tko je izgradio objekte koji se nalaze na fotografiji te se fotografijom
niti ne dokazuje na kojoj zemljišnoknjižnoj čestici ili česticama se nalaze objekti na
fotografijama.

Nadalje, iz predmetnih računa br. 1/1/2019, br. 2/1/2019 i br. 3/1/2019 (listovi 7 do 9
spisa) vidljivo je da društvo M. d.o.o.traži isplatu s osnova naknade za korištenje bazena i
hotelskog inventara u D. U. za sezone 2017., 2018. i 2019. i to naknadu u iznosu od

750.000,00 kn. Detaljnom analizom svih predmetnih Ugovora (Ugovora o zakupu broj
68/2003 sa Aneksom i Ugovora o zakupu sa pravom građenja) sud ne pronalazi da bi stranke
Ugovora ugovorile bilo kakvu naknadu za korištenje bazena i hotelskog inventara u D.
U.. Vezano za visinu naknade tužitelj u ovom postupku nije predložio niti jedan dokaz na
temelju kojeg bi sud mogao utvrditi visinu eventualne naknade (primjerice odgovarajuće
vještačenje u svrhu utvrđenja visine naknade).

Imajući u vidu sve dosad navedeno ovaj sud, dakle, zaključuje da tužitelj u ovom
postupku nije dokazao postojanje odlučnih činjenica iz kojih bi proizlazila osnovanost
tužbenog zahtjeva odnosno iz kojih bi proizlazilo da je društvo M. d.o.o. imalo osnovanu
tražbinu (o osnova naknade za korištenje bazena i hotelskog inventara u D. U.) prema
tuženiku I. d.d. u stečaju. A i da je eventualno i postojala osnova tražbine društva M.
d.o.o. tužitelj u postupku nije dokazao visinu tražbine niti pak je sudu uopće obrazložio i
prezentirao elemente na temelju kojih bi predmetna naknada trebala iznositi upravo

750.000,00 kn za pojedinu sezonu.

Upravo zbog svega navedenoga ovaj sud predmetni tužbeni zahtjev cijeni neosnovanim.

Ističe se dodatno da je sud u dokaznom postupku izvršio i uvid u stečajni spis
Trgovačkog suda u Varaždinu broj St-529/17 u kojem je u tijeku stečajni postupak nad
tuženikom te je utvrđeno kako slijedi.

Iz prijave tražbine vjerovnika M. d.o.o. u stečajnom postupku koji se vodi nad
društvom I. d.d. u stečaju kod Trgovačkog suda u Varaždinu pod brojem St-529/17
(navedeno se nalazi i na listovima 27 do 30 ovog spisa) vidljivo je pod točkom 5. podataka o
tražbini da je vjerovnik M. d.o.o. u stečajnom postupku prijavio tražbinu s osnova naknade
za korištenje bazena i hotelskog inventara u D. U. u sezoni 2017. u iznosu od

750.000,00 kn te da je kao dokaz o postojanju tražbine priložio račun broj 1/1/2018 izdan 2.
siječnja 2018. u kojem se potražuje iznos od 750.000,00 kn s osnova naknade za korištenje
bazena i hotelskog inventara u Dugoj Uvali za sezonu 2017.

Iz navedene prijave tražbine vidljivo je, dakle, da je društvo M. d.o.o. tražbinu s
osnova naknade za 2017. prijavilo u stečajnom postupku nad tuženikom i to na temelju računa
broj 1/1/2018 od 02. siječnja 2018. Posljedično ovaj sud zaključuje da je društvo M. d.o.o.
za istu tražbinu (naknada za korištenje bazena i hotelskog inventara u D. U. za sezonu

2017.) izdalo dva računa i to račun br. 1/1/2018. od 02. siječnja 2018. (list 30 ovog spisa) i
račun broj 1/1/2019. (list 7 ovog spisa).

Poslovni broj: 10 Povrv-41/2020-10 9

Posljedica činjenice da je društvo M. d.o.o. tražbinu s osnova naknade za
korištenje bazena i hotelskog inventara u D. U. za sezonu 2017. prijavilo u stečajnom
postupku je ta da se u skladu sa čl. 167. Stečajnog zakona (Narodne novine, broj: 71/15 i
104/17) navedena tražbina može ostvarivati samo u stečajnom postupku te u skladu sa čl. 169.
st. 1. Stečajnog zakona nakon otvaranja stečajnog postupka (stečajni postupak nad ISTO d.d.
u stečaju je otvoren u prosincu 2017.) nije dopušteno pokretanje ovršnog postupka radi
naplate tražbine protiv dužnika na dijelovima imovine koja ulazi u stečajnu masu. Stoga je
tužiteljev zahtjev za isplatu naknade za korištenje bazena i hotelskog inventara u D. U.
za sezonu 2017. valjalo odbiti i iz tog razloga.

Završno se ističe da činjenični supstrat kojeg prezentira tužitelj, a koji se odnosi na
tužiteljeve podneske i zahtjeve podnesene u stečajnom postupku nad tuženikom u predmetu
Trgovačkog suda u Varaždinu poslovnog broja St-529/17 (prijedlozi za postupanje suda u
stečajnom postupku, zahtjev za razrješenje stečajnog upravitelja i drugo) te koji se odnose na
kaznenu prijavu podnesenu protiv stečajnog upravitelja nadležnom državnom odvjetništvu,
nisu od utjecaja na odlučivanje o osnovanosti predmetnog tužbenog zahtjeva, a sve iz razloga
kako je ranije navedeno.

Slijedom cjelokupne argumentacije sud tužbeni zahtjev tužitelja smatra neosnovanim
te je u izreci rješenja u smislu čl. 451. st. 3. ZPP-a u cijelosti ukinut platni nalog sadržan u
rješenju o ovrsi javnog bilježnika K. M. iz V. poslovnog broja Ovrv-
325/2019 od 19. prosinca 2019.

Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a kojom je
propisano da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu je dužna protivnoj stranci naknaditi
troškove izazvane vođenjem postupka. Kako je tuženik u cijelosti uspio u ovom postupku
razvidnim proizlazi obveza tužitelja na naknadu troškova postupka tuženiku.

Sud je kao potrebne troškove u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a za vođenje parnice tuženiku priznao slijedeće troškove:

- trošak na ime sudske pristojbe za prigovor u iznosu od 5.000,00 kn.

Sumarno tuženiku je priznat trošak od ukupno 5.000,00 kn te je tužitelju u točci 2.
izreke naloženo plaćanje navedenog iznosa u roku od 15 dana.

U Varaždinu 29. listopada 2020.

Sudac:

Denis Krnjak

Poslovni broj: 10 Povrv-41/2020-10 10

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od
dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje, ako je stranka uredno
obaviještena o tom ročištu. Ako stranka nije uredno obaviještena o tom ročištu, može
podnijeti žalbu u roku od 15 dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem
ovoga suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u tri istovjetna primjerka.

DNA:

1. punomoćnik tužitelja

2. tuženik