1

Poslovni broj: 19 UsIgr-266/20-6

 

                           

 

 

                                                     

 

    REPUBLIKA HRVATSKA

    UPRAVNI SUD U SPLITU

    Split, Put Supavla 1

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Splitu, po sutkinji Ani Jurišić, uz sudjelovanje zapisničarke Zrinke Pivac, u upravnom sporu tužitelja: 1) I. P. O. iz S., Č. .., S. B. i 2) M. P. R. iz S., D., P. u. ., H., oboje zastupani po opunomoćenicima D. T. i J. T., odvjetnicima u Z., K. ., protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, (prije Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja), radi ispravka greške, dana 29. listopada 2020. godine,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

1.                      Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja KLASA: UP/II-361-05/20-07/3, URBROJ. 531-09-2-2-20-3 od 6. svibnja 2020. godine.

 

2.                         Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.

Obrazloženje

             

 

Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-361-05/20-07/3, URBROJ. 531-09-2-2-20-3 od 6. svibnja 2020. godine odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Zadarske županije Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, Klasa: UP/I-361-08/19-01/09 urbroj:2198/1-07-02/4-20-2 od 14. siječnja 2020. godine kojim je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje rješenja o ispravci u potvrdi Klasa: 361-01/18-02/58 urbroj:2198/1-07-02/4-19-7 od 14. listopada 2019. godine.

Tužitelji u tužbi navode kako se tuženik pogrešno pozvao na  odredbu čl.104. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine 47/09), navodeći da su tužitelji zatražili ispravak činjeničnih utvrđenja, dok spomenuta odredba  ZUP-a daje mogućnost ispravka isključivo greški u imenima, brojevima u upravnom aktu, pri čemu potvrda o etažiranju nije upravni akt.

Posebno ističu da je netočno  utvrđenje tuženika da su tužitelji tražili ispravak potvrde u smislu odredbe čl. 104. ZUP-a, jer su oni  tražili izmjenu potvrde, na što ih ovlašćuje odredba čl. 159. ZUP-a koja je odredba je isključivo relevantna za odlučivanje o zahtjevu tužitelja, a koja ostavlja mogućnost tužiteljima da traže izmjenu potvrde o etažiranju.

Prvostupanjsko tijelo je prilikom donošenja navedene potvrde, bez zakonskog uporišta i protivno podacima iz službene evidencije, u istu uvrstilo i točku III u kojoj je navedeno kako je predmetna kuća-objekt izgrađena protivno pravomoćnoj građevinskoj dozvoli na način da je od iste odstupljeno oblikom i veličinom građevne čestice kao i smještaju zgrade na građevnoj čestici kat. čest. … k.o. B. n. M.  za koju je zdana građevinska dozvola.

Zbog potencijalno štetnog sadržaja tužitelji su svojim zahtjevom od 29. studenog 2019. godine tražili da se navedena toč. III potvrde poništi ili zamijeni novim istinitim tekstom.

Naime, netočno je da objekt u vlasništvu tužiteljica odstupa od građevinske dozvole, a pogotovo ne na način kako se to navodi u točki III. prvostupanjskog rješenja jer katastarska čestica .. k.o. B. n. M., više ne postoji budući da je temeljem parcelacijskog elaborata cijepana na 35 katastarskih čestica od kojih je jedna i čest. zem. 3239/19. Ističu kako nije jasno po čemu bi navodna promjena oblika i površine građevne čestice i smještaja predmetne čestice bilo  protivno aktu za gradnju, što znači da   prvostupanjsko rješenje nije obrazloženo u  smislu odredbe čl. 98. st.5. ZUP-a, a koju manjkavost je tuženik propustio sankcionirati u ovdje osporenom rješenju.

Predlažu poništiti osporeno rješenje.

            Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ustraje u obrazloženju osporenog rješenja, te predlaže tužbu odbiti kao neosnovanu.

            S obzirom na sadržaj tužbe i činjenicu da stranke izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave, to je primjenom odredbe članka 36. stavak 1. točka 4.  Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17; dalje ZUS),odlučeno spor riješiti bez rasprave. 

Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu u kojem je doneseno osporeno rješenje. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

            Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, ovaj Sud ocjenjuje da  tužba  tužitelja nije osnovana.

  Među strankama je u ovome sporu sporno da li je prijedlog tužitelja za izmjenom, odnosno ispravkom potvrde o tome da svi dijelovi zgrade predstavljaju samostalnu uporabnu cjelinu (potvrde o etažiranju), pravilno odbijen. 

Prije svega valja reći da su pravilna utvrđenja prvostupanjskog tijela i   tuženika o tome kako se u konkretnom slučaju ne može raditi o ispravku iz članka 104. ZUP-a jer se zahtjev za ispravkom od 3. prosinca 2019. godine odnosi na činjenična utvrđenja, a ne na greške u pisanju, računanju, imenima ili brojevima.

Nadalje, po ocjeni ovog suda pravilno je tuženik u osporenom rješenju naveo kako u konkretnom slučaju potvrda o tome da svi posebni dijelovi odmarališne kuće izgrađene na građevnoj čestici 3239/19 k.o. B. n. M. predstavljaju uporabnu cjelinu klasa: 361-01/18-02/58 urbroj: 2198/1-07-02/4-19-7 od 14. listopada 2019. godine, ne predstavlja upravni akt.

Obzirom na takvo utvrđenje, niti ovaj sud ne može ulaziti u osnovanost navoda tužitelja vezanih za predmetnu potvrdu, odnosno za točku III te potvrde. Ovo iz razloga što ta potvrda nije akt kojim je tuženo tijelo u obavljanju javnih ovlasti rješavalo o bilo kakvom pravu ili obvezi tužitelja.

            U odnosu na tužbene navode tužitelja o tome da su oni temeljem odredbe čl. 159. čl.6. ZUP-a ovlašteni tražiti izmjenu navedene potvrde, valja reći kako po ocjeni ovog suda potvrda o etažiranju od 14. listopada 2019. godine ne predstavlja potvrdu iz članka 159. ZUP-a, dakle nije riječ o potvrdi o činjenicama o kojima se vodi službena evidencija, a koje se izdaju u skladu s podacima iz službene evidencije, već je riječ o potvrdi o činjenicama o kojima se ne vodi službena evidencija iz čl. 160. ZUP-a.

Odredbom 160. ZUP-a koja uređuje izdavanje potvrda o činjenicama o kojima se ne vodi službena evidencija, nije propisano da bi osoba koja smatra da joj je povrijeđen pravni interes mogla osporavati sadržaj takve potvrde, odnosno tražiti izmjenu iste, već bi samo prema st. 3. tog članka ta osoba bila ovlaštena u slučaju da nadležno tijelo odbije zahtjev za izdavanje potvrde ili ne izda potvrdu, izjaviti žalbu.

Dakle, kako u konkretnom slučaju nije riječ o potvrdi iz čl. 159.st.2. ZUP-a, već je riječ o potvrdi iz čl. 160. ZUP-a, za koju nije predviđena mogućnost izmjene iste, te uzimajući u obzir  da nije riječ niti o ispravku greške iz čl. 104. ZUP-a, to je pravilno prvostupanjsko tijelo zahtjev tužitelja od 3. prosinca 2019. za ispravkom potvrde o etažiranju, odbilo kao neosnovan.  

Slijedom sveg navedenog, sud cijeni kako osporenim rješenjem tuženika, kao i prvostupanjskim rješenjem, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, dok prigovori tužitelja nisu od utjecaja na drugačiju odluku u ovoj pravnoj stvari, pa je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

Budući da tužitelji nisu uspjeli u ovom sporu, to je i njihov zahtjev za naknadom troška spora odbijen.

 

 

U Splitu, 29. listopada 2020. godine 

 

 

                                                                                                                                  S U T K I NJ A

 

                                                                                                                        Ana Jurišić,v.r. 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u četiri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude.