Broj: Kž 235/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća te Žarka Dundovića i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Davorke Simunić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog V. T., zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 15. svibnja 2018. broj Kv I-68/18 (K-27/17), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 30. svibnja 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog V. T. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog V. T., zbog kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 111. točke 4. KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv tog optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a pod točkom II. izreke u istražni zatvor mu je uračunato vrijeme lišenja slobode od 16. studenoga 2016. pa nadalje.

Protiv tog je rješenja žalbu podnio optuženi V. T. po branitelju I. K., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom „preinačiti pobijano rješenje na način da se optuženiku ukine mjera istražnog zatvora te da se on pusti da se brani sa slobode.“.

Žalba nije osnovana.

Protivno navodima iznesenim u žalbi, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog V. T. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju je odluku sud prvog stupnja u obrazloženju pobijanog rješenja dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i one koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika, te je ukazao na nesvrhovitosti zamjene te mjere blažim mjerama predviđenim odredbama ZKP/08., a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Optuženi V. T. osnovano je sumnjiv da je počinio kazneno djelo teškog ubojstva iz bezobzirne osvete iz članka 111. točke 4. KZ/11., a osnovana sumnja proizlazi iz potvrđene optužnice te prikupljenih dokaza na kojima se ona temelji. Time je ispunjena opća zakonska pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08.

Neosnovan je navod žalitelja kojim upire na ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., da prvostupanjski sud nije obrazložio na koji je način iz nabrojanih dokaza izveo zaključak o postojanju osnovane sumnje. Žalitelju se ukazuje da je dokaze navedene u optužnici procjenjivalo optužno vijeće te je zaključilo da iz njihovih sadržaja proizlazi dostatan stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio kazneno djelo za koje se tereti. Stoga je neodlučno što žalitelj, dajući pri tome svoju ocjenu dokaza, smatra kako osnovana sumnja ne postoji.

Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, prihvaća utvrđenje suda prvog stupnja da u konkretnom slučaju postoje okolnosti koje upućuju na postojanje iteracijske opasnosti kod optuženog V. T., a čiji značaj, protivno žalbenim navodima, ne umanjuje činjenica što optuženik do svoje 56. godine života nije počinio niti jedno kazneno djelo.

Naime, optuženika se u ovom postupku tereti da je usmrtio oštećenog Đ. B. kojeg osobno nije poznavao i s kojim nije bio ni u kakvom sukobu, a kako bi se osvetio članovima njegove obitelji zbog nezapošljavanja optuženikovog sina. Kada se pri tome ima u vidu način počinjenja terećenog mu kaznenog djela, ispaljenjem četiri hica u oštećenika, koji ga je prethodno pustio u svoj dom, tada sve te okolnosti ukazuju na izrazitu hladnokrvnost, proračunatost i bešćutnost u postupanju optuženika, a time i na visok stupanj njegove kriminalne volje. Na razborito predvidivu opasnost da će optuženik ponoviti isto ili slično kazneno djelo, upućuju i e-mailovi optuženika poslani svjedokinji I. D. koja je kao vlasnica trgovačkog društva „M.” d.o.o. također odbila zaposliti optuženikovog sina, a u kojima isti na izrazito vulgaran način napominje svjedokinji kako će i ona „naletiti”.

Pored svega navedenog, prvostupanjski je sud osnovano cijenio i rezultate provedenog psihijatrijskog vještačenja optuženika u kojem je navedeno da optuženik ima poremećenu osnovnu strukturu ličnosti u kombinaciji s disocijalnim, narcističkim i paranoidnim obilježjima, te da se osobe s takvim obilježjima ličnosti ne obaziru na društvene norme ponašanja niti na potrebe i osjećaje drugih, niskog su praga tolerancije na frustracije, sklone su optuživanju drugih i racionalizaciji vlastitog ponašanja, izražene želje za uvažanjem i priznavanjem, sumnjičave, preosjetljive i nepovjerljive na ponašanje okoline prema njima.

Dovodeći u vezu sve navedene okolnosti, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da iste predstavljaju one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će optuženik boravkom na slobodi ponoviti isto ili slično kazneno djelo. Zbog toga je osnovano protiv njega produljen istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavak 1. točki 3. ZKP/08. Imajući na umu sve izložene okolnosti, svrha istražnog zatvora produljenog po navedenoj osnovi se ne bi mogla uspješno otkloniti blažim mjerama predviđenim u ZKP/08., kako se to predlaže u žalbi, a kako je to pravilno u pobijanom rješenju zaključio i prvostupanjski sud.

Budući da žalbenim navodima optuženog V. T. nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, i kako u pobijanom rješenju nisu počinjene povrede iz čl. 494. st. 4. ZKP/08. na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 30. svibnja 2018.