- 1 -              I Kž 540/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 540/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević - Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. A. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 246. stavaka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.- ispravak, 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog J. A. R. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 4. rujna 2020. broj Kov-68/2019., u sjednici održanoj 29. listopada 2020.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Žalba okrivljenog J. A. R. odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu odbijen je prijedlog okrivljenog J. A. R. za izdvajanje iz spisa predmeta, kao nezakonitih dokaza, preslika "Master card" kartice Zagrebačke banke d.d., potvrda o isplaćenim primicima i drugim davanjima od trgovačkog društva M. d.d., računa po izdanim Business MasterCard karticama kao i e-mail korespondencije, pojedinačno pobrojanih i specificiranih u izreci tog rješenja, te, nadalje, zapisnika o ispitivanju izrekom rješenja poimence naznačenih svjedoka.

 

Protiv tog rješenja, žali se okrivljeni J. A. R. po braniteljici S. V., odvjetnici iz Z., bez uvodne naznake žalbenih osnova. Žalbom predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači pobijano rješenje i izdvoji iz spisa predmeta nezakonite dokaze pobliže označene u izreci tog rješenja.

 

Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/09., dalje: ZKP/08.), dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Razmatranjem sadržaja žalbe, proizlazi da okrivljenik rješenje pobija prigovorima činjenične naravi budući da osporava ocjenu činjenica na kojima prvostupanjski sud temelji svoj zaključak o tome radi li se u konkretnoj situaciji o nezakonitom dokazu.

 

              S tim u vezi, nije u pravu žalitelj kada tvrdi da se u odnosu na dokumentaciju trgovačkog društva M. d.d., kao i ispisanu e-mail korespondenciju radi o nezakonitom dokazu, jer da su ovi dokazi pribavljeni "neovlašteno i nezakonito, odnosno krađom, narušavanjem nepovredivosti poslovnog prostora, povredom tajnosti dopisivanja, neovlaštenim pristupom ili odavanjem poslovne tajne".

 

U prvom redu valja istaknuti da je razmatranjem spisa predmeta utvrđeno kako je cjelokupna dokumentacija, pa i ona čija se zakonitost osporava, u spis predmeta dostavljena uz kaznenu prijavu. Istu su, protiv M. A. i J. A. R., podnijeli D. L., I. G. i D. P., i to zbog kaznenih djela počinjenih na štetu društva M. d.d., koje je društvo, sukladno navodima činjeničnog opisa podignute optužnice, ovdje oštećenik. Dakle, predmetna dokumentacija dostavljena je od strane fizičkih osoba, ujedno dioničara društva M. d.d., čija je dužnost štititi interese tog društva, a koji su nadležnom tijelu progona dostavili, po njima, relevantnu dokumentaciju.

 

Nadalje, razmatranjem sporne dokumentacije te ispisa e-mail korespondencije, i ovaj drugostupanjski sud utvrđuje da se sadržajno radi o poslovnoj dokumentaciji društva koja ne potpada pod primjenu odredbe članka 262. ZKP/08., jer se ne radi o aktima koji sukladno toj zakonskoj odredbi ne podliježu privremenom oduzimanju. S druge strane, pozivanje žalitelja na činjenicu da se radi o dokumentaciji pribavljenoj kaznenim djelom, bilo podnositelja kaznene prijave ili, pak trećih osoba, a bez pravomoćne presude da je tome doista tako, ne može biti od utjecaja na odluku o (ne)zakonitosti same dokumentacije, u odnosu na koju ni žalitelj ne spori da je riječ o poslovnoj dokumentaciji trgovačkog društva, koje je sukladno činjeničnom supstratu optužnice inkriminiranim kaznenim djelom oštećeno.

 

Stoga, a s obzirom na to da je riječ o poslovnoj dokumentaciji oštećenog trgovačkog društva koja je tijelima kaznenog progona dragovoljno predana od strane prijavitelja kaznenih djela, osoba kojima je dužnost štiti interes oštećenika, dok nema dokaza iz kojih bi bilo moguće nesporno utvrđivati da je ista pribavljena "neovlašteno i nezakonito", to osnovano prvostupanjski sud utvrđuje da postupak pribavljanja ovih dokaza nije bio nezakonit te da se stoga ovdje ne radi o nezakonitom dokazu u smislu članka 10. stavka 2. točaka 1. do 3. ZKP/08.

 

Nastavno, nije u pravu žalitelj da zapisnici o ispitivanju svjedoka D. L., G. D., D. P., R. Š., M. K., V. Š., Z. R., A. L. i D. H. predstavljaju nezakoniti dokaz osnovom članka 10. stavka 2. točke 4. ZKP/08. jer da se za ove dokaze saznalo iz ranije navedene dokumentacije. Naime, protivno navodima žalbe, osporavana dokumentacija, kako je to prethodno utvrđeno, ne predstavlja nezakoniti dokaz, no neovisno o tome, riječ je o svjedocima – djelatnicima oštećenog trgovačkog društva čije je ispitivanje predloženo već podnesenom kaznenom prijavom, slijedom čega nema govora da bi se za iste saznalo samo temeljem osporavane poslovne dokumentacije, čije je izdvajanje prijedlogom žalbe neosnovano traženo.

 

Slijedom izloženog, a kako navodima žalbe utvrđenja prvostupanjskog suda nisu s uspjehom dovedena u sumnju, dok ispitivanjem pobijanog rješenja ovaj drugostupanjski sud nije našao povrede na koje, u smislu odredbe članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 29. listopada 2020.

 

 

Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Ranko Marijan, v.r.